Zakljucujemo sa prezentacijom prve faze stvaralastva King Crimsona. U prijasnjim emisijama smo prezentirali prva tri albuma, koji su cinili prvu fazu stvaralastva. Vracamo se u 1971 kad izlazi cetvrti i zavrsni album pod nazivom “Island”. Kao sta i sam naziv daje naslutiti, ovo je jedinstveno Crimsonovo izdanje. Nije egzoticno-agresivan kao sto ce to biti njegovi nasljednici a niti je garniran grandioznim melotronom cije djelomicno odsustvo ukazuje na odmak od ondasnje progresivne scene. Vecina tema je bazirana na zicanim instrumentima, saxofonu, oboi i ritam sekciji. Elektricna gitara skoro i ne dolazi do izrazaja osim u Fripovom remek djelu “Sailor's Tale". Od postave sa Lizarda ostali su samo Robert Fripp I Mel Collins uz povremene asistencije Keith Tipeta na pianu. Ovo je ujedno i zadnji album na kojem se kao tekstopisac pojavljuje Peter Sienfild. Izmedju ostalih u band je dosao Boz Barrel, koji je preuzeo vokal od Gordona Haskella. Kuriozitet vezan za njegov dolazak je ucenje sviranja bass gitare “u hodu”. Ono sta je intresantno vezano za Boza je to da se nakon ovog albuma pridruzio Paul Rodgersu u osnivanju mega popularne grupe “Bad Company” Island je relaksirajuci komad nastao pod snaznim uticajem klasicne muzike. Jazz se ipak nadzire nadzire u tragovima. Album otvara "Formentera Lady", tema sasvim razlicita od prijasnjih uvodnih tema. Briljantna desetominutna, cudnovato tiha tema, premrezena flautom i zicanim instrumentima. Bozov vocal nas nosi na prekrasnoj melodiji protakom Sinfieldovom poezijom. Za mnoge ljubitelje, omiljena Crismonova tema. Poznavaoci jazz legende John Coltraina ce prepoznati dubok klimoglav velikom umjetniku. Hipnotickim ritmom i fluidnom atmosferom ne ostavlja mjesta sumnji da je izvor u njegovom “A Love Supreme” U temi se pojavljuje i Paulina Lucas – soprano vokal kojim Fripp jasno daje do znanja da je razdoblje Lizarda daleko iza njega. Inace iz ove pastoralna teme je Jade Warrior crpio svoju inspiraciju. “Sailor Tale” remek djelo Robeta Frippa - Nastavlja se na “Formantera Lady”. Cak nekako logicno i umjesto da se nasloni na nju, nastavlja ju i nakon par minuta vidimo da se radi o jednoj cjelini. Inace rijec je o instrumentalu koji ipak u nekim naznakama daje naslutiti dolazak teskometalne trilogije. Otvara je nevjerovatni duel Frippa na gitari i Collinsa na saxofonu. Prvim djelom kompozicije dominira njihova igra, da bi Fripp preuzeo palicu u drugom djelu i dao nam gitaru koji do tada nismo culi. Prekrasno I nesvakidasnje. "Sailor Tale" donosi zvuk koji je najblize do sada opisao ono sta dolazi iza ovog albuma. Ova tema je za mnoge vrhunac albuma. Album nastavlja "The Letters". Cudnovata darkerska melodija koju Boz vodi do kresenda. Collinsov saxofon krestavo, skoro sizofrenicno “struze” a Fripp gitarom prati i premoscuje dva djela kompozicije. U fadeu, Boz kresendom preuzima i hipnoticki nestaje, a tema, tema se gubi i prelazi u sljedecu. Pitam se, koliko smo puta culi ovako nesto? “a sad tale of lovers and death” Snazna Sienfildova lirika blendirana kaoticnim saxofonom i Frippovom gitarom. Ian Wallace na bubnjevima u svom najboljem izdanju. "The Letters" je mozda najbliza tema prijasnjim albumima. "Ladies of the Road" otvara "b" stranu ondasnjeg vinila. Zapocima sa solo akusticnom gitarom i vokalom prije nego nas ritam sekcija uvede u monstruozni solo na saxofonu. Harmonije su savrsene. Niti jedna nota viska. Niti jedna manjka. Snazno i beskompromisno remek djelo van svoga vremena. Bozov vocal i Sienfildova poezija su vanvremenski. Duet saxofona u drugom djelu teme je jednostavno neponovljiv. Fripp nas gitarom vraca u neka druga vremena. “Ladies Of The Road” je tema za sva vremena. I onda ide nesto sasvim drugacije. Ponovo nesto sasvim drugacije. Sljedi tema koja je mnoge oborila sa nogu. Sljedi tema koja ljubiteljima klasicne muzike tira suze na oci. Sljedi tema o kojoj se ne trose rijeci. Sljedi tema koja ce vjerovatno nadziviti i sam King Crimson a i sve nas. Svaki komentar je suvisan I nepotreban. Jedinstvena kompozicija u opusu King Crimsona i isto tako jedinstvena u cjelokuponom muzickom stvaralastvu u sezdesetim i sedamdesetim godinama. Govorimo o “Song Of The Gulls”, emocionalnoj pastoralnoj temi baroknog ugodjaja. Uz ovu temu me veze i jedna ajmo je nazvat jedna anegdota. Imam jednog dobrog poznanika koji je ortodoksni ljubitelj klasicne muzike. Cak stovice, njegova ljubav za tu moziku ide toliko daleko da nakon Gersvina “nista vise vridnog nije nastalo u muzici”. Sta drugim rijecima oce rec, da je sve ovo o cemu mi trenutno govorimo je obicno smece. I dakle, jednog lipog dana smo se sreli i nekako poveli vjecnu temu, zapoceli zapoceli debatu. Ja san ima asa u rukavu i nakon nekog vrimena smo se zaletili do mene. Stavija san ovu temu i pita ga – sta misli odakle je, ko je napisa i tako?? On je poceja, sasvin ozbiljno se diveci kompoziciji, sa komentarom “to je sigurno jedan od ruske velike sedmorice” misleci na Cajkovskog, Musorgskog i ekipu. Ali nikako nije moga dokucit jerbo nikad to nije cuja. Onda san mu ja reka da je to napisa jedan, po njemu, nepismeni divljak i da je tema nastala 71 godine. Necu nikad zaboravit koju je facu napravija. Udrilo ga je tupilo od nekuzenja. Srusija san mu njegov mali svit, skoro mi ga je bilo zal. I kasnije je poceja slusat jazz a cuja san cak i fuziju. Eto Album zatvara naslovna tema “Island”. Sve ono o cemu govori i kako zvuci album sazdano je u njoj. Predivne melodije, mocna i sirova muzika, kakvu samo King Crimson moze isporuciti. Zapocima sa Tippetovim klavirom koji i sam pomalo bjezi od uticaja isuvise jakog Lizarda. U tom bjezanju isporucuje zacudjujuce melodije sa niza crno bjelih tipki. Duhaci instrumenti su primarni sa zagasitim Bozovim vokalom. Privode album zavrsetku uz obilato garniranje Frippovog melotrona. "Island" zaokruzuje prvu fazu stvaralastva King Crimsona. Druga faza obuhvaca trilogiju: "Larks Tongue in Aspic", "Starlees and Bible Black" i "Red". U muzickom i konceptualnom smislu trilogija nema nikakvih dodirnih tocaka sa svojim prethodnicima. U tome je i sama bit velicine King Crimsona – neprestalna metarmofoza muzickog izricaja i permanentno trazenje novoga. Radi poredbe I lakseg svacanja, pustit cemo zavrsnu temu sa sljedeceg albuma "Larks Tongue in Aspic" “Larks Tongue in Aspic – Part II” Ovim smo zavrsili prezentaciju prve faze opusa King Crimsona koji je obuhvation albume: "In the Court of Crimson King", "In Awake of Poseidon", "Lizar" i "Island". Ova faza je otvorila novu stranicu u rocku uopce, donoseci elemente klasicne muzike, mjesajuci ih sa jazzom, stvorila vlastiti orginalni izricaj. Koliko je grupa i talentiranih pojedinaca krenilo tim putem je skoro nemoguce govoriti jer lista je preduga, od onih koji su tokom vremena postali dio establismenta i stadionske atrakcije, kao sta su bili Emerson Like I Palmer, preko Courved Aira, do samozatajnih genija Kraut Rocka u sastavima Amon Dull ili Kraan. O grupama koje su krenile svojim smjerovima pod uticajem King Crimskona je isto tako nemoguce govoriti jer lista je jos duza od prethodne. Ono sta je vidljivo do danasnjih dana i gledamo svaki dan, je u najmanju ruku, pristup tematici i za one hrabre, njena neortodoksna prezentacija. O King Crimsonu i njihovoj drugoj, teskometalnoj fazi nastavit cemo drugom prilikom. Cilu emisiju mozete skinit sa ove adrese: Music LP - Underground - peta emisija feta |