srijeda, 07.07.2010.
"Journey" oliti zalosna prica jednog putovanja
|
Svirati sa Santanom na prva tri albuma je podvig sa kojim se rijetki mogu podiciti. Svirati sa Santanom i biti ravnopravan gitarista u istoj grupi, ima cast samo nekolicina odabranih. Svirati sa Santanom i imati 16 godina, to vec granici sa genijalnoscu. A prije toga, sa svega 15 godina zivota iza sebe, birati izmedju Claptona i Santane!! Postoji li jos iko ko moze sebi u biografiji zapisati takve ili slicne podatke? Dakako, za one koje poznaju Santanin raniji (kreativniji) opus, tajne nema.  Radi se o Niel Schonu. Mulcu, afro frizure, koji je sa svojih 16 godina, postigao sa gitarom sve sta se dalo postici u ondasnjem muzickom svjetu. Neizmjerni talent, manijakalna upornost i nadasve pravac koji mu je sam Santana nametnuo svojim stilom, dali su mu identited i auru velikog. Kad je Santana raspustio band i odlucio zaploviti drugacijim muzickim vodama, zajedno sa klaviaturistom iz "Santane", Gregg Rolieom, oformljava grupu "Journey". Nakon dugotrajnih i neizvjesnih trazenja, pronalaze se u sofisticiranoj, rock orijetiranoj fuziji. U to vrime, Mahavishnu Orhestra je beskompromisno zario i palio fuziskom scenom, donoseci dotada nezamisliv broj fanova u to podrucje muzike. (ukljucujuci i samog autora ovih redaka) I tu je "Journey" vidio svoju sansu, bez kompromisa do komercijalnog uspjeha. Smjestajuci svoj izricaj u nesto meksem djelu spektra, prilazeci fuziji sa rock strane, krenuli su u osvajanje publike.  Prvi album, nazvan jednostavno po imenu grupe, “Journey”, izasao je u toku 1974. Pored neosporne kvalitete i izvanrednih kompozicija, nije ispunio ocekivanja diskografske kuce. Naravno, govorimo o novcu koji je nazalost oduvjek bio presudni faktor. U Columbiji se nije nasao nitko ko je vidija da je taj prvi album uvod u nesto daleko vece. Nitko nije cuo huk lavine koja se valjala iza brda. Nitko nije osjetio snagu koja izvire iz muzike a niti obratio paznju na atmosferu koja je kao poveznica spojila sve pjesme u jedinstvenu cjelinu. O punokrvnosti izvedbe da i ne govorim. Umjesto da im se daju otvorene ruke, da razviju punocu i smisao zvuka, toliko svojstvenu velikanima, zapocelo je diktiranje smjera (FM Radio) i uplitanje u stvaranje same muzike. Pod tim pritiskom, izasao je drugi album “Look into The Future”, album koji nije nastavio uzlaznu liniju prvoga. Umjesto toga, pretvorio se u besciljno lutanje. Treci album “Next” je zapecatija sva nadanja i zatvorio krug. I pored neospornih bljeskova i predivnim momenata zabiljezenih na tim albumima, bilo je ocito da su "Journey" prestali postojati u onom orginalnom, izazovnom i nadasve nadahnutom obliku. Dugo ocekivani komercijalni uspjeh je dosao dovodenjem pjevaca Steve Perryja i definitivnim skretanjem u AOR vode (Adult Orijented Rock). Postavsi megazvjezde, konacno su opravdali ocekivanja diskografskih kuca ali i time definitvno nestali sa pozornice koja u kreativnoj muzici nesto znaci. Steta! Gledajuci danas Neil Schona na pozornici, kako povremenim izletima daje naslutiti o kome se radi, ne mogu se otrgnuti osjecaju zaljenja za vjerovatno zauvjek izgubljenim zvukom njegove prve gitare, gitare koja je pljenila paznju svih nas u to vrime, gitare kojom je bio predodreden za nesto veliko a to nikad nija postigao. Nenadoknadiva steta za muzicku ostavstinu najplodnijeg razdoblja stvaralastva u modernoj umjetnosti! |
