U subotu navecer, u prepunoj kino dvorani, odrzana je projekcija filma “Na Putu” redateljice Jasmile Žbanic, sa Zrinkom Cvitešić i Leonom Lučevom u glavnim ulogama.
Sve to i nebi bila neka vijest da se ne radi o putujucem kinu, dakle prezentaciji filma u mjestima bez kina. I Nase Malo Misto je jedno od tih mista. Zvuci nevjerovatno ali nazalost istinito.
Mnogi od nas se s pravom pitaju kako…? zasto….? jer odlazak u kino je odavna prestao biti samo gledanje filma.
Odlazak u kino je “izlazak”, di je gledanje filma samo jedan segment a istovremeno i kultoroloski moment.
Da bi nasli odgovor moramo malo zavirit u nasu nedavnu proslost.
I vidit da su prije 20 godina, za vrime mraka, bile dvi predstave navecer i weekendon jedna popodne, a i ne tako ritko, za malu dicu i mulariju, matineja u nedilju ujutro.
U stvari to je bilo i normalno, jerbo je u to vrime bija mrak, a filmovi se i gledaju po mraku, pa nije ni cudno sta je bilo toliko predstava.
I ko je zasluzan za sve ovo danas?
Pa zna se!
Oni koji je upalija svitlo – Franjo T. i njegova bulumenta kriminalaca, koji su od Dalmacije stvorili vukojebinu, a od Naseg Malog Mista selendru.
Nekada su po selendrama sarali cirkusi sa bradatin zenskima i najjacin judima na svitu, a danas, danas smo ipak napredovali.
Napredak je donija svoje. Danas nan dolaze putujuca kina.
Nema sta, napredovali smo za popizditi!
Nastavimo li ovako, nasi ce unuci zavrsit u pecine.
A ko ce onda upalit svitlo?
|