subota, 13.02.2010.
Viva Roxy !
 Prebira san po kolekciji CDova i naisa na Roxy Music. Na stranu studiske snimke, koje su by the way stvarno dobre, CD sa snimkom koncerta je jedan od mojih favorita u kolekciji. Stavija san ga u player racunajuci da mi nesto svirka dok ceprkan po netu, ali uskoro je zaokupija moju paznju (po ko zna koji put) Za ne virovat koliko jos uvik zvuce dobro. A sican se, kad su se pojavili na sceni, A i kasnije, svrstani od nekih kao sledbenici Art a kod drugih Glam Rocka Osim pojavom i scenskom prezentacijom, nicim nisu pripadali tim strujama. Bili su i ostali svoji. Nevjerovatno kako su ti ljudi u to vrijeme stvarali, izdavali ploce i u vecini slucajeva bili predgrupa (danas zaboravljenim) velicinama. Standardi toga vremena su bili tako veliki da cak ni takva grupa kakva je bila Roxy Music, sve do zalaza svoje karijere nije uspila biti nista vise od predgrupe za glavnu atrakciju.  A bili su to, Brian Ferry, idejni tvorac banda i skladatelj, koji je svojim dendijevskim pjevanjem dao pecat zvuku, Brian Eno, mag na klavijaturama i na svemu sta ima tipke, svojim cudesnim zvukovima bojao zvucnu zavjesu u sumornu sliku danasnjice, Phil Manzanera, sa svojim bizarno zaraznim pristupom gitari i nista manje zasluzan za zvuk, Andy McKay na saxofonu i oboi… i na kraju ritam sekcija (uz napomenuda je neko vrijeme cak i John Wetton svirao bas) Ukratko, Roxy Music zvuk !! Slusajuci snimku u zivo ne mogu se otresti slike o velicini Roxy Musica a istovremeno ne osjecati cak i zaljenje za mjestom kojeg su zauzeli u povjesti Rock glazbe, Zasluzuju puno puno vise. |
