faraonn
27.05.2006., subota
Zar mora opet isto?
|
Evo me opet kraj prozora. U mene gleda s papirom u ruci, je li to zora ili uranili vuci? Pa se opet mora prema staroj luci, kao s jeseni, jatacima hajduci. Otkuda opet zov jelena gubitnika? Tko bi to išao u lov na ovog samrtnika, čiji polomljeni rogovi zadimljeno pište? Da li su okrenuti Bogovi i zar mora postojati pobjednik na ovom poprištu? Zar mora tako, prispali Bože, sa klepetom rogova i poslednjom rikom, da ode jedna želja što je pjesma bila?  |
- 05:01 - Komentari (39) - Isprintaj - #
23.05.2006., utorak
Kad prošlosti zatvorim vrata
|
U jednom danu, kad stanu zraci, kad slavuj zamukne, kad na ekranu zatrepere slova... Uginut ce cvijeće, otkazat dolazak proljeće, oči će moje gotovo ugasnut od bola. Poznati miris dolazećeg kraja, zaliječit neće ni daleka simfonija varljivog zavičaja. Zatvorit će se latica, ljubomorno čuvajući tajnu svoju, za neko drugo, sretnije proljeće.  |
- 08:49 - Komentari (21) - Isprintaj - #
21.05.2006., nedjelja
Pored tvog jezera
|
Samo tvojom kosom plesu vjetrovi samo tvoje oci jezerima gorskim prkose Samo ja nijesam tamo gdje hitro pletu noge tvoje Samo je aprilu moguce s tobom da razgovara njegovim vrtovima da pleses Samo moji prozori su zatvoreni prema ulici odakle dolazis Ulaskom u svijet tvoje realnosti ja izgubih osjet za realno Ne zalim oci sto samo tvoje likove vajaju Ne zalim misli sto ne misle vise zelim samo okrenuti glavu i osmjeh tvoj da zvoni tise.  |
- 14:26 - Komentari (11) - Isprintaj - #
19.05.2006., petak
A što ako?
|
Zaspao, pored masline, kao dijete, savijen pogled neke kose sanja. U Nirvani, želja zalutala, kao pokisla ptica na trnovoj grani. Na goblenu milost zamrznuta. Na horizontu radost otrgnuta. Samo pruženim rukama postojanje će reći: Smiraj je u dječjem svijetu, Svijetu Princa malog. A kako stići do njegove planete? I što ako na tom putu zloća me presretne i u naumu omete.  |
- 06:17 - Komentari (16) - Isprintaj - #
18.05.2006., četvrtak
U raskoraku
|
Uplaše me okićene riječi, kao buket ruža donesen za oproštaj. Bolje ne dolazi, ako vlakovi čekaju. U mom svijetu vlakova nema. U mom svijetu snjegovi ne padaju, a ako i slučajno padnu, dođu za pozdrav samo. Laste sa sjevera umorne, ovdje slijeću. Ponekad, u čežnji svojoj zaspem, a taj san moli nebuđenje. Mi tada ne maštamo, mi smo u vječnom proljeću. San je najljepša stvarnost, a bol je zaleđeno djetinjstvo.  |
- 07:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #
17.05.2006., srijeda
Rukavom, suza pomaknuta
|
Nije mjesec osmjeh pomjerio, nije travu sjenka zarobila. Titra zračak, zarobljen valom, i čekaju djecu sjenokosi. Zakasnjeli pljusak, kao hromi starac, odmahnu nekud i pođe kosama. Tamo, gdje su medenice odzvanjale, raste korov i paprat kisne. Oteti osmijeh, kao zarobljena princeza, umotava suze i stidom nezasluženim spava.  |
- 06:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
16.05.2006., utorak
Faraonovi dani
|
Ne volim laste ponekad, najčešće u jesen. Ne volim odlazak prijatelja nikad, pa i samo na tren. Otvori sebi prostor i toplina će doći. Ali za to otvaranje moraš dovoljno hrabrosti smoći. Ja nisam pravilo, ja sam samo bolno posrtanje. Tišine okreću oči prema unutra. One će trajati, valjda, samo do sutra Ali, moja vječnost optužuje vječno.  |
- 05:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #
14.05.2006., nedjelja
Noć Faraona
|
Prije leta ptici je hladno. Prema Suncu šire se krila. U oblaku, pogled se grije. Lako je sretnom da se danu novom smije. Samo će skromni tugu da skrije, iako želi da ga više nije. A tako bih želio da se sretnima sreća uveliča. Klonulima i posrnulima, da najzad, zasluženi osmijeh sleti. Ali, neka se to odmah odvija. A meni, ova zmija, neka se više u kolutove ne svija.  |
- 14:20 - Komentari (14) - Isprintaj - #
12.05.2006., petak
Previranja u meni
|
Vodoskoci su nastojanja vode u pokušaju bijega. Obalama su čuvari i krotitelji, drski arhitekti. Kako da pronađem, brisanje, unutrašnjoj utvari? Ono što su travi insekti. za mene su mirisi i prošlost što rovari. Uzalud narcisi, uzalud svitanja i irisi. Kapi kiše, kao pčele, roje mi se oko glave. Pitale bi nešto! Ne, ne odgovaram, ne dam, da i njih moje brige dave.  |
- 05:58 - Komentari (27) - Isprintaj - #
10.05.2006., srijeda
Sjećanja na studentske dane
|
Bio je novembar i bilo je hladno. Na klupi, pored mene, prosule oči plavetnilo svoje. Ploča je poplavila i započe tada zvonjava nekih zvona dalekih. Bio je novembar, a posta toplije, kao što to ponekad toplije biva. Cvjetali su zamišljeni jorgovani i smijale se ruže mome licu blijedom. A nije bilo blijedo od slabe hrane studentske, bilo je to bljedilo izgubljenog brucoša. I bit će još izgubljenije u tim danima, a ni danas nije bolje. Samo, novembar ne brojim više u mjesece radosti. Novembri jednostavno nisu bili za sretanje.  |
- 05:46 - Komentari (29) - Isprintaj - #
08.05.2006., ponedjeljak
Proljeću proljeće se vraća
|
Pogled prema mjestu, gdje je sunce bilo, oduzima nadu putniku, a i vjetru. Uplašen stoji na trgu spomenik, ne tope mu oči pogledi i sjeta. Pod najezdom bijele konjice, od hladnoga daha i konjanik drhti. Čije li to svitanje najavljuje žuta ruža? Proljeću, proljeće se vraća. Ružičnjaci mirisa su puni. Meni još jedna želja ostaje da se ispuni.  |
- 05:39 - Komentari (24) - Isprintaj - #
02.05.2006., utorak
Kad me dotakne nemir
|
U svom pozdravu orao razvija krila i piskom natapa još nerazbuđene šume proljetne. Negdje, u grudima, duboko, odjekuje tvoj smijeh. I opet, čupam zadnji razlog što te nema. Kad dan preleti i zadnju kosu, još jedna bora, ionako izborano, čelo mi osu.  |
