U svom
pozdravu
orao razvija
krila
i piskom
natapa još
nerazbuđene
šume proljetne.
Negdje,
u grudima,
duboko,
odjekuje tvoj
smijeh.
I opet,
čupam
zadnji razlog
što te
nema.
Kad dan
preleti i
zadnju kosu,
još jedna bora,
ionako izborano,
čelo mi osu.
Post je objavljen 02.05.2006. u 08:43 sati.