Pogled
prema mjestu,
gdje je
sunce bilo,
oduzima nadu
putniku, a
i vjetru.
Uplašen stoji
na trgu
spomenik,
ne tope
mu oči
pogledi i sjeta.
Pod najezdom
bijele konjice,
od hladnoga daha
i konjanik
drhti.
Čije li to
svitanje
najavljuje
žuta ruža?
Proljeću,
proljeće se vraća.
Ružičnjaci
mirisa su puni.
Meni
još jedna želja
ostaje
da se ispuni.
|