Marketing
U raskoraku
Uplaše me
okićene riječi,
kao buket ruža
donesen za oproštaj.
Bolje ne dolazi,
ako vlakovi čekaju.
U mom svijetu
vlakova nema.
U mom svijetu
snjegovi ne padaju,
a ako i slučajno padnu,
dođu za pozdrav samo.
Laste sa sjevera
umorne,
ovdje slijeću.
Ponekad,
u čežnji svojoj
zaspem,
a taj san
moli nebuđenje.
Mi tada ne maštamo,
mi smo u vječnom
proljeću.
San je
najljepša stvarnost,
a bol je
zaleđeno djetinjstvo.
Post je objavljen 18.05.2006. u 07:16 sati.