Nije mjesec
osmjeh pomjerio,
nije travu
sjenka zarobila.
Titra zračak,
zarobljen
valom,
i čekaju
djecu
sjenokosi.
Zakasnjeli pljusak,
kao hromi
starac,
odmahnu nekud
i pođe
kosama.
Tamo,
gdje su
medenice
odzvanjale,
raste korov
i paprat
kisne.
Oteti osmijeh,
kao zarobljena
princeza,
umotava suze
i stidom
nezasluženim
spava.
Post je objavljen 17.05.2006. u 06:01 sati.