Bio je novembar
i bilo je hladno.
Na klupi, pored mene,
prosule oči
plavetnilo svoje.
Ploča je poplavila i
započe tada
zvonjava nekih
zvona dalekih.
Bio je novembar,
a posta toplije,
kao što to
ponekad
toplije biva.
Cvjetali su
zamišljeni jorgovani
i smijale se ruže
mome licu blijedom.
A nije bilo blijedo
od slabe
hrane studentske,
bilo je to bljedilo
izgubljenog brucoša.
I bit će još
izgubljenije
u tim danima,
a ni danas
nije bolje.
Samo, novembar
ne brojim više u
mjesece radosti.
Novembri jednostavno
nisu bili
za sretanje.
|