30
petak
siječanj
2009
ŽIVJETI ZA GLAZBU
Moj tristopedeseti post je pred vama.
Okrugli bi trebao biti malo drugačiji, jer nekoliko posljednjih bilo je obojano crnilom i ogorčenošću.
Danas mi je u tome pomogla emisija na Z1, reportaža sa predpremijere dokumentarca o Toši Proeskom.
Tošu sam uvijek slušala onako usput, za mnoge pjesme nisam ni znala da su njegove. Na žalost, tek kad je tragično preminuo, pomnije sam poslušala njegov opus.
I tako već više od godinu dana...
Što reći... Čovjek koji je pjevao sve, čovjek koji je iznad svega volio ljude i živio za glazbu. Ljudi su to osjećali, jer kako drugačije objasniti da je svojom pjesmom u cijeloj bivšoj nam državi jednako prihvaćen. Na njegove koncerte dolazile su sve generacije - od klinaca do staraca. Tek kad vidiš prepun stadion i sva ta lica, shvatiš koliko su ljudi s ovih prostora željni ljubavi i prepoznaju nekoga tko im pjeva iz srca. I nitko tamo ne viče - ubij ovoga, ubij onoga...
Rijetki su oni koji mogu i usude se - pjevati sve.
Toše je to mogao. Vrhunski.
Prerano je otišao...
Opera...
Nothing else mathers...
Fragile...
Kancona "Aria"
Bed of roses...
Narodna...
Budite mi dobro
& 
komentiraj (22) * ispiši * #
28
srijeda
siječanj
2009
RADIKALNO ILI...
Naša spisateljica i kolumnistica, uvijek britke jezičine - Vedrana Rudan dobila je svojih komentatorskih 5 minuta u "IN magazinu" Nova TV. Baš me zanimalo kako će to izgledati.
Sam spomen Vedrane Rudan je kontroverzan, ne mora ni progovoriti.
A tek kad progovori 
...
I nakon prvog nastupa - dobila otkaz. Uvrijedila je Židove. I to na godišnicu holokausta. A možda je problem što je priznala tko joj je bio otac, pa sve skupa, jedno s drugim...
Pogledajte sporan prilog
Odgovor Vedrane Rudan
"Ja, Vedrana Rudan učinila sam strašan zločin. U jednoj TV-emisiji objavila sam imena i prezimena ubijene palestinske dječice iz Gaze. Zbog toga sam dobila otkaz. Bojim se. Molim one koji su mi dali otkaz da budu milostivi. Ne ubijte mi djecu, ne razvalite mi kuću raketom. Zahvalna Vedrana Rudan"
Moj stav je - da se niti jedna žrtva ne može opravdati "višim" interesima, pogotovo stradavanje djece, ma koje rase i boje kože bila. Niti jedna militantna strana ne bi smjela manipulirati svojom političkom moći, idejama, a da pri tome ginu civili. Gonite se luđaci poput Hitlera i Busha, gonite se militantni Židovski lobiji, gonite se Hamasovci!!!
Molim komentar
&
komentiraj (21) * ispiši * #
26
ponedjeljak
siječanj
2009
ŠVERC-KOMERC
Ovih dana na TV-u osim rukometne euforije - ništa pametnog.
Nacija se raspametila još i prije početka prvenstva, živi se samo za rukomet i navijanje 
Slovenci nas piljugaju - važni, što o njima ovisimo za ulazak u NATO i EU. Iako sam svjesna da nam je ulazak u te asocijacije odavno zacrtan, nisam baš uvjerena da smo time izvukli - bingo. Kao što sam rekla - zacrtan, pa čisto sumnjam da to o našim zapadnim susjedima mnogo ovisi. NATO i EU zinuli na Hrvatsku odavna i u tome im jedna kokoš-država neće stavljati veto, jer će dobiti packe kao malo dijete 
Dakle, na TV-u samo rukomet, Steven Seagal, van Damme, Slovenci, blamaža oko zastava i naših navijača, veleposlanikov šverc cuge, te prvi potezi Obame za kormilom SAD-a...
U tim trenucima sretna sam što imam kablovsku. I Discovery-je, National Geographic i Animal... Od nedavno i sa prijevodom, pa ne moram pojačavati ton da čujem i razumijem o čemu se govori. Jest da je na ekavici, ali srećom, nisam od onih koji ekavicu ne razumiju
I tako gledajući National Geographic, u želji da pobjegnem od aktualnosti iz domaćeg dvorišta, naletjeh na dokumentarac o krijumčarenju...
Čega?
Čega ne, lakše bi bilo nabrojati.
Ostala sam osupnuta, iako ništa od svega toga više nije novost nikome, pa tako ni meni.
Švercana roba uglavnom u najvišem postotku potječe iz Azije, tj. Kine. Tamo je proizvodnja najjeftinija. Od tamo brodskim kontejnerima kreće po cijelom svijetu. Najmanji problem je krivotvorena odjeća, obuća i torbice s potpisom. Krivotvori se sve - od lijekova do dijelova oružja, čak i avionskih dijelova...
Ono što me najviše ostavilo bez teksta je proizvodnja lijekova.
Mini radionice u kojoj hrpa jadnika štanca raznobojne tablete. Prije toga se u velikim kantama donosi smjesa raznobojnih sastojaka, miješa sa melasom i sirupom za povezivanje. Sastojci su raznovrsni - od neke otrovne zamjene za glicerin, boje za beton (!!), do umjetnih boja i aroma kojima se dobije željena nijansa. Zatim se smjesa štanca u prerađenim kalupima za dugmad (!!), suši pod lampama, pakira u blister i kutijice...
Mreža krijumčarenja je toliko razgranata, da više nitko ne može stati na put. Iz Azije kreće u Afriku, Europu, Južnu Ameriku... U kontejnere se utovaruje između carinjene robe, miješa sa odjećom i putuje dalje...
Osim Hong Konga, jedna od najvećih luka gdje dolazi takova roba je - Napulj. Krijumčarski biznis u Napulju vodi camorra, koja je tako osigurala siromašnoj raji kakvu-takvu zaradu. Napori novinara i privatnih istražitelja jedina su pomoć policiji. A radna snaga... Kako reče jedan - mafija im je osigurala ono što država nije, pa štite svog "poslodavca" bolje od ikoga.
I tako sam, odlutavši u potrazi za temama koje će me malo odvući od našeg gliba, naletjela na još gore.
Nakon toga išao je dokumentarac o švercu ljudima iz Mexica u SAD. Nema te rupe u prometalima svih vrsta, gdje se ne da sakriti čovjek...
Prevoze se u kutijama, tepisima, ispod podova kamiona i automobila, u prtljažnicima.
I jedan i drugi dokumentarac, slika su svega što ljudski mozgovi mogu smisliti da bi ostvarili profit. Kad bi se polovica te pameti i inventivnosti iskoristila za boljitak, svijet bi procvalo.
Citiram jednog novinara koji je u nekoliko riječi rekao sve - "to je rat koji vlade svijeta gube".
Neki dan pogledala sam ponovno film "Tjelesna straža" (Man on fire) s Danzelom Washingtonom i Christopherom Walkenom. O bivšem tjelohranitelju, alkoholičaru, koji prihvaća posao čuvanja bogataške kćeri u Mexico City-ju. Njezin otac iscenira otmicu, radi vlastith dugova, djevojčicu navodno ubiju, a tjelohranitelj kreće u osvetu.
Film kao i mnogi drugi iste teme. Prepun krvi, smrti i korupcije u najvišim institucijama vlasti. No odlična gluma Washingtona i male Dakote Fanning, djevojčice koja svojom nevinošću i bezazlenošću predstavlja jedinu svijetlu točku filma, u čovjeku jednostavno bude poriv za opravdavanjem najradikalnijih metoda.
Nisam pobornik radikalnih načina obračunavanja, ali u situaciji kad policija stane na stranu kriminala, što drugo učiniti.
Jadno je kad se čovjek unese u film i osjeti bolesno zadovoljstvo u trenutku kad grune eksploziv zataknut u šupak šefa policije, pod čijim patronatom se otmice događaju. Ili kad odlete prsti glavnog otmičara, a on, do tada bezosjećajni kriminalac - cvili gore od otete djece...
Izgleda da ću morati prijeći na sapunjare...
Budite mi dobro
&
komentiraj (14) * ispiši * #
23
petak
siječanj
2009
MUKE PO VAGI (muški neka ne čitaju)
Nisam se do sada htjela "hvaliti", ali moram vam nešto priznati. Kako više u neke hlače ne stanem do bokova, neke ne mogu zakopčati, sva pucam po šavovima, učinila sam taj korak od kojeg nikad nisam bježala - stala sam na vagu. I ona mi je neumoljivo pokazala strašnu istinu - sa normalnih 58, ja se popela na 66.5 kg, žive vage. I to još u potkošulji i najvećim gaćama koje imam 
Neki dan sam podrezivala noktiće na nogama i nakog svakog nokta, morala spustiti nogu sa stolice - da se odmorim Pa sam se zavlačila pod krevet da dohvatim nešto što se otkoturalo i - zapuhala se kao da sam planinarila .
Neki dan sam trebala na brzinu obući traperice (lasteksice dva broja veće su se sušile) i ne mogavši navući ni jedne "normalne", u očaju sam posudila Pajine levisice 
...
Pajo oduvijek, čim me primi za tur, zna u dekagram koliko imam kila, a sad se i on siromah pogubio u izračunu 
I Fanika je donijela odluku (doduše već sam je donosila nekoliko puta) - nema više večere po tri puta, nema više kokica, nema više čokolada od 200 grama poslije večere, nema više kolača kod Zagorca, nema više papice s močom 
i pola kile kruha uz nju 
Kad sam sve iskreno sabrala - doručak je bio topli burek ili kalorično pecivo, kapućino, pa se nešto prigrizlo između doručka i ručka, pa se jeo obilan ručak, pa se malo ubilo oko uz "Inspektora Rexa" na Nova TV (poslije se obavezno zaspalo, jer sam morala odmarati upaljeno oko), poslije se prigrizlo kao da se nije jelo od dan prije, pa se večeravalo barem dva puta i za desert - čokolada od obavezno 200 grama ili barem jedna rolada od kapućina koju sam pred mjesec dana otkrila u Kauflandu. Ako su se pekle piroške ili palačinke, još bolje, to se dodalo prije čokolade 
Možda mislite da karikiram samu sebe, ali uistinu je tako 
Ušuljavale se kilice i smještale podmuklo i polagano. Gecko spava, zamotan i pokriven, a meni se ne da hodati, osim do pekare po prvi jutarnji zalogaj, koji sam uglavnom - smazala do kuće
Sve u svemu kad dobro razmislim - još sam i malo dobila. Cice su se povećale za broj, ali na žalost ono ispod njih ne smijem pogledati 
Na prvi pogled se to ne kuži, ali dovoljno je reći da sam odustala od posjeta toplicama ovaj vikend. Ne bi me utegao ni plivački jednodjelni. No, tješi me jedna činjenica (vječiti optimist koji i u najgorem nađe nešto dobro) - nemam celulita. Za nepovjerovat. Sve oblo i punašno. Da ne stanem sada, do Uskrsa bih izgledala k'o Rembrandtove ljepotice (koje se danas smatraju kandidatkinjama za liposukciju) 
... Veli mi susjed da sam tek sad prava bomba, ima pravo - da me izbaciš metar iznad krova, propala bih do podruma.
Ma, nema toga što mene može baciti u očaj 
I tako sam se probudila prije dva dana, napravila 50 trbušnjaka (za više nemam daha i smeta mi trbuh), pojela za doručak naranču i jedan posni tost, bez namaza. Ručak je bio normalan, ali napola smanjen. Iako su me mamile delicije iz smočnice i pola table špeka koji s je Pajo skinuo sa tavana i objesio mi pred nos , ništa nisam prigrizla nego se odvezla geckom i napravila brzinski krug oko grada. Večera - jogurt i jabuka. Roladu i čokoladu sam skoro pojela očima, ali sam brzo odjurila prije nego podlegnem napasti. Kad god me uhvatila glad - popila sam čašu vode. Rezultat je bio, da sam pola dana i pola noći hodala piškit'.
I sad, da vas ne zamaram dalje, jer sve ste shvatili već kod prve rečenice posta - nisam dobila toliko još od trudnoće. I onda netko veli da imam dobar metabolizam koji sagori sve što pojedem. Da, sagori, ali u kretanju, a ne u spavanju nakon ručka i nakon večere.
A vjerojatno ste primjetili da sam lijena za sjesti pred komp i normalno komunicirati s mojim komadićem blogosfere. Uspavala sam se kao uspavana ljepotica (u polovini četrdesetih) koja čeka svog princa. Dok ja njega čekam, ode kilaža - nebu pod oblake... Ma dobro, nije toliko važno zbog hlača i izgleda, jednostavno - najbolja je kilaža ona, s kojom se najbolje, najpoletnije i najzdravije osjećaš. A to je 58, pa neka samo prigovaraju da sam premršava, briga me, jer biti kilava bomba - ne ide
Danas se sretoh sa školskom kolegicom iz osnovne i srednje. Nismo se vidjele godinama, što je poprilična sramota. I bira ona mjesto susreta - slastičarna "Zagorje", jer to joj je najomiljenije mjesto - mir, tišina i nema pijanaca
Uhhh, gdje me nađe i meni je najomiljenije
Snaga karaktera se ispituje kad su ti mamci pred nosom, pa sam pristala kad sam već njoj dala da bira .
Prvo je pohvalila moju liniju (!!), lukavo utegnutu u Pajine levisice i tuniku do koljena. I visoka peta, dobra kamuflaža
Vrijeme je prebrzo prošlo, tri sata kao pola sata, pao je mrak.
A onda nas je prekinuo mobitel. Nazvala juniorka, koja se pohvalila šišanjem. Baš mi to nije bilo bistro, jer se šišala dan ranije. Doduše, na neku glupavu ni vrit ni mimo frizuru, asimetričnu i dobrano namašćenu, koja joj je potpuno promijenila facu (nagore).
Stalno vezanje kose gumicom, pranje svaku večer zbog treninga, peglanje kose krišom - napravilo je svoje. Pitam se što bi tek bilo da se farbala. Desetak centimetara dužine kose, postalo je - slama. A kako je nadarena kvalitetom kose na tatu, to je bilo i previše. I dok sam ja brbljala s kolegicom, tata Pajo je nagovorio juniorku na šišanje.
Osvanula juniorka prije treninga u slastičarni, ja ostala bez teksta. Kratka mladenačka frizura s jednim opuštenim pramenom crvenkaste nijanse, bez kojeg bi ukupan dojam bio - dosadan
Jučer se ja šišnula (mislila sam da ću biti lakša na vagi), a Paju sam obletjela mašinicom večeras. Svi smo - skraćeni...
Večeras sam ostatku obitelji donijela kolače od Zagorca, a ja sam sjedila i gledala ih kako papaju, mirišu kremšnite i boemke, a ja ne osjećam potrebu da zagrizem. Mašu mi pred nosom sa viljuškama 
, oblizuju se...
Iskreno, pa makar mi ne povjerovali, uopće mi nije bilo teško, mnogo lakše nego jučer, mnogo teže nego sutra.
Vratit' ću se ja na svojih 58 do kraja veljače - bez gladovanja. U tome će mi pomoći - volja, gecko, ležaljka za sunčanje u suradnji s hrastovom vitrinom, umjesto daske za trbušnjake. Vratit' ću ja svoje pločice, koje su zaspale negdje pod zimskim špekom.
Za mene vrijedi ona preporuka naše vlade, stvarno moram - stegnuti remen, jer sam netipično započela godinu recesije.
Večeras je vaga pokazala - 65... Sad će to polagano - po pola kile u nekoliko dana.
Na kraju - malo juniorkine frizure, koja je pomalo splasnula pod znojem od treninga, kapuljačom i pospanošću...
Budite mi dobro i nemojte shvatiti ovu kuknjavu iznad - previše ozbiljno
&
komentiraj (16) * ispiši * #
19
ponedjeljak
siječanj
2009
MALO SUNCA & FORVARDUŠA
Ajde konačno, prvo nam je stiglo sunce i pozitivni stupnjevi, a izgleda da će konačno i plin iz Rusije. Putin i teta s pletenicom se dogovorili , barem se nadam. Iako ništa nije sigurno, dok ne stigne...
Juniorka otišla u školu, a ja konačno dočekala malo mira. Boleštine popustile, oko je dobro. Čak sam jutros i gecka osedlala i otišla u grad na njemu. Vrišti gecko od veselja, a ja s njime, naročito kad me obilaze auteki i dobrano zašljosaju vodom i blatom s kotača . Čim sam stigla, jakna je otišla u pranje...
Vani je vedro i sunčano, Zuzi hoda oprezno, stresa šapicama i sva je nekako - pokisla. I začudo - čista. To me uvijek čudi kod mačaka - sposobnost da budu uvijek čiste, bez obzira na vrijeme. Ona i Garavi jurcali po snijegu kao dvoje tinejdžera
A sad da "odradim" forvardušu moje Rudarke. Pet najboljih, srcu napriraslijih mjesta u svojem gradu. U posljednje vrijeme se mnogo promijenilo, ne izlazimo često, lokali u koje sam nekad izlazila zauzeli neki novi klinci. U stvari, u Bjelovaru nema lokala za moju "zlatnu" generaciju. Da ne govorim da nema normalnog mjesta sa dobrom, ugodnom glazbom, a o nekom plesu da ne govorim. Ljetne terase sa živom glazbom nema već godinama, a ono što i zapjeva uživo, to je na granici cajki i šund popa Mjesta za kulturna događanja, ograničena su nam na Dom kulture, atrij Gradskog muzeja i sportske dvorane...
Razmislih malo, pa napravih mali popis, svako mjesto ima svoju namjenu...
1. Slastičarna "Zagorje"...
Uhhh, to je moje područje, za početak Prva slastičarna istog vlasnika, prije dvadesetak i nešto godina bila je blizu našeg stana, pa sam tamo bila redoviti posjetitelj . Kasnije se preselila u veći prostor, sad ima ljetnu terasu i interijer u bečkom stilu. Kolači - jest da su skupi, ali nema boljeg od Zagorčevih boemki, kremšnita, Jelačić-kocki, išlera, dobošica, rum-kocki, švarcvaldica i svih mogućih bravura od kestena...
2. Gradski bazen i "ljubavni park" pored njega...
Gradski bazen nalazi se skoro u samom centru grada, ali godinama je bio problem pronaći ga - ljudima koji ne poznaju grad. Unazat nekoliko godina konačno su stavili putokaz, ustvari vrlo je lako doći do njega, na samom je ulazu u grad, iz pravca Zagreba. Od ljubavnog parka do bazena je strma staza, koja se po zimi pretvara u sanjkalište... Okolo su zelene livade i gotovo seoska gospodarstva, gdje još ima piceka, gica i kravica...
Bazen je utočište od ljetne vrućine i sjećanje na prve plivačke podhvate - gotovo svakom Bjelovarčanu. Da se malo poboljšaju sadržaji, bilo bi tamo čisto zabavno. Ovako se sve svodi samo na kupanje, izležavanje na suncu i ispijanje krigli s pivom.
Ljubavni park, taj naziv vjerujem, nije potrebno posebno objašnjavati
3. "Borik"...
Park sa pomalo zapuštenim igralištima i trim stazom, podsjeća na Dalmaciju, barem mene. Tamo se osjeća onaj posebni miris crnogorice, koji je ljeti naročito izražen. Do njega je odmah nekadašnje spomen-groblje strijeljanim civilima iz drugog rata, s kamenim pločama, razbacanim duž cijelog parka, s uklesanim imenima stradalih.
Spomenik Vojina Bakića, našeg zemljaka i priznatog kipara - čovjek razdrljene košulje, miniran je devedesetih, kao uostalom gotovo svi njegovi spomenici, a broncu spomenilka popapala je maca (!!). Meni je osobno bio veoma drag, jer nije imao nikakovo idejno obilježje, samo divno izrađena statua čovjeka kojem je svaki mišić na tijelu i licu savršen...
Po mom mišljenju, trebalo je odavno ukloniti razvaljeno postolje spomenika, koje išarano sprejevima nalikuje na ruglo. Inače, sam spomen park se uredno održava, trava je pokošena, nasadi cvijeća svako proljeće obnovljeni. Tu uglavnom dolaze penzići, roditelji, bake i djedovi s malim kikićima. Vlada neobičan mir i nema opasnosti da te netko pokupi biciklom, a automobili su na sigurnoj udaljenosti.
4. "Dom kulture"...
Nekadašnja sinagoga, kasnije je preuređena u kazalište. Danas se tamo održavaju kazališne predstave, koncerti, priredbe. Meni je ta zgrada ostala u trajnom sjećanju po nastupima s pjevačkim zborom osnovne, a kasnije i glazbene škole.
Danas često odlazim tamo, kad god je prilika i posebna prigoda. Najčešće sjedim na visokoj galeriji, odakle je akustika najbolja, što rijetko tko kuži, pa se uglavnom svi guraju u parteru
5. "Sokolana"...
Impresivna zgrada sportskog društva Sokol. U njoj se stasale generacije mladih ljudi i sportaša svih mogućih sportova - gimnastičara, atletičara. Pored je staro rukometno igralište koje se još uvijek razgovorno zove - Partizanovo, prema nekadašnjem Rukometnom klubu "Partizan", koji je proslavio naš gradić najboljom rukometnom ekipom Europe...
Iako se traži pet mjesta, a slastičarnu želim zadržati na popisu, dodajem još jednu građevinu...
6. Gimnazija...
Kroz ovu zgradu prošle su generacije, prvobitna mala realka 1858., pa gimnazija, za vrijeme Šuvara - pedagoška i upravna škola, danas konačno ponovno Gimnazija. Predivna monumentalna zgrada koju sam pohađala u trećem srednje - prvi kat, posljednja tri prozora desno...
Za kraj, stavljam nekoliko hladnih zimskih fotkica...
Budite mi dobro
&
komentiraj (23) * ispiši * #
14
srijeda
siječanj
2009
JEDAN OGORČENI
Dragi moji blogeri, znate da izbjegavam politizirati na svom blogu, uvijek nastojim i lošu situaciju gledati na optimističan način, ali neki put se jednostavno ne mogu suzdržati 
Svrbi me opaka jezičina da jednostavno moram olakšati dušu.
Pa zato - krenimo redom.
Da jedno zlo ne dolazi samo, to je stara narodna uzrečica i provjerena istina. Danas nam je ledana kiša dodatno otežala psihotičnu situaciju s plinskom krizom. Ljudi hodaju k'o po jajcima i sama sam se dosklizala do pekare. Nabila na noge buce sa sirovom gumom i hrabro do ugla ulice Na ledu se dobro snalazim, iznenadna proklizavanja mi se mogu dogoditi samo kad me iznebuha zaskoči podmukla "kliza" kojoj se ne nadam. A ako se i dogodi, padam mekano kao mačka
Plin zafrknuše, pa odfrknuše, onaj pušta, ovaj krade, a Europa se smrzava.
Rusija i Ukrajina rješavaju svoje (dobro)susjedske odnose preko leđa onih koji redovito plaćaju. Putin hoće pokazati tko je gazda, a Ameri su prijatelji Ukrajincima, ali preko Atlantika. A onaj kozličavi i teta s pletenicom se uvukli Amerima duboko u guzu...
Tko nema plina, ovisi o Rusima, a tko ga ima, ne zna srediti svoj energetski sustav i čeka situaciju da se dvije države zakrve, što i nije neočekivano. A onda ostane zatečen. I tako skladišta ostala prazna.
Sad se iskapčaju nezaštićeni, proizvodnja trpi u državi koja je i tako v riti s proizvodnjom, naši političari se razletjeli na sve strane, pokušavajući iskamčiti koji milion kubika. Sad bi dobro došlo da smo išli u posao s Katarom. Po mom skromnom mišljenju, vlada koja propusti osigurati energetsku stabilnost i neovisnost, a za to ima uvjete, trebala bi u najmanju ruku politički odgovarati za nemar. Koji pri tome stvara gubitke - dan za danom 
Malo niže, Izrael ponovno, kao i proteklih desetljeća, pod patronatom Amera i cjelosvjetskog Židovskog lobija - uništava militantni Hamas koji se zamislite - uvukao sa svojim raketama među civile, u bolnice i vrtiće i napada ih. Pa su odlučili mimo UN-a (za koji iskreno rečeno uopće ne znam što još predstavlja u svijetu, kad ga nitko ne doživljava), uzeti stvar u svoje ruke. I raspalili po Gazi, najgušće naseljenom području na svijetu. No, prije toga im najavljuju napade lecima i sms porukama.
Gledam danas, Izraelci lijepo šeću ulicama i kukaju kako nemaju mira, a nigdje nije prikazana ni jedna žrtva. A s druge strane svakodnevno - krv, ruševine i plač... Da ne povjeruješ da je to narod koji je prošao Hitlerov holokaust ... Znam ja da su i Arapi zadrti, ali ovo već prelazi svaku granicu zdravog razuma. Otkako znam za sebe, Palestinci čekaju svoju državu. I plaćaju je debelo - desetljećima. Od sutra nosim palestinku - iz solidarnosti...
Policiji smo nabavili oklopnjake sa šmrkovima. Nabavljaju se blindirana vozila i letjelice... Pitam se zbog čega? Da li zbog borbe protiv kriminala, navijačkih nereda, ili su nekom pune gaće i nečista savjest
Danima slušam snimke onog lika Matanovića, kako ugovara lovicu za vlastiti džep. Od samog tona njegova glasa i onog primitivnog riječnika, diže mi se tlak. Takav lik ni kriv ni dužan grabio je za vlastiti interes i još će mu prikazivanjem tih snimki narušavati ljudska prava i nanositi duševne boli...
Dizelskim vozilima ledi se gorivo, a INA tvrdi da su uzrok - neodržavanje automobila To se ponavlja iz godine u godinu, u ovo vrijeme...
Kad se sve sabere, dođe mi da uzmem lopatu i zakopam se - tri metra ispod zemlje da to sve ne gledam. No, ohladit ću se, sutra okrenuti svakodnevici. Ali ogorčenost ovim svijetom ostaje u meni i povremeno izbija na površinu. Zar je samo korist, interes i kapital ono što pokreće ovaj svijet???
Budite mi dobro i sutra - čarape na obuću, smiješno izgleda, ali bolje i to nego - završiti na traumi...
&
komentiraj (30) * ispiši * #
12
ponedjeljak
siječanj
2009
VIKEND GEMIŠT
Dosta mi je zimskih radosti 
Radije bih sad bila na + 40, nego trpjela ovu zimurinu. I sve ono što ide s njom.
Preksinoć sam skoro zviznula na ledu ispred Tarine zgrade.
Mala vražica je slavila drugi rođendan i ponovno se sakupila familija. Srećom, bilo je samo dvoje malih klinaca, pa se nekako dalo izdržati. Mali Patrik se samo smije i guguće, boljeg djeteta nisam još vidjela.
Tara je bila živa, vesela, podnošljiva. Cijelo vrijeme je plesala i pjevala.
Od subote ima novi nadimak - Luciferka
A ja sam i dalje suzila, šesti dan zaredom. Od onih kapi nimalo bolje. Sve sam se nadala, proći će.
Ne samo da sam opako izgledala, nego sam se cijeli tjedan opako ponašala
Ne paše mi toplo, ne paše mi hladno, potrošila sam tonu papirnatih maramica za briskanje.
U subotu me počelo boljeti oko kod treptanja. Izdržala sam dva sata kod familije i na povratku kući, Pajo skrenuo na hitnu.
Tamo neka mlada doktorica, veli nikad nije vidjela takovu upalu (!!). Sreća da je s njom dežurala starija sestra, pa je po njenom savjetu (!!) prepisala recepte za kapi i mast Tobrex. Tamo su mi nakapali i namazali oko, nalijepili gazu, pa sam hitnu napustila zamotana kao štemerica poslije prave tarapane
Već sinoć mi je bilo znatno bolje, a danas se osjećam kao preporođena I odmah bolje volje
Počela je škola, fala Bogu, jer mi je juniorkine jurnjave već lagano dosta. To dijete ima energije toliko, da mi se ponekad zavrti u glavi 
Pitam se samo na koga li je takova
Jučer nam bila Marta u posjeti. Nismo se dugo vidjele, osim onako u prolazu. Normalno da sam je tekutarila da mi pjeva i to nakon što sam je prije toga nahranila kolačima
komentiraj (19) * ispiši * #
08
četvrtak
siječanj
2009
ZBRDA-ZDOLA BLUES
Bloger Sagittarius me prokužio. Naime prokomentirao je da me pere postpraznični blues 
Iako baš nisam euforična što se općenito ovih zimskih blagdana tiće, nismo ništa više potrošili nego inače - malo više na kolače, malo više na klopicu, okitili bor, vijenac na vrata, koju lampicu i to je to.
Poklončići su bili onako jednostavni. Eeeee, to je priča za sebe - Zmaja je zaželjela pravog starinskog medu, onakovog s kakvim spava Mr. Bean (naravno s oba oka). Našli smo nasličnije što se dalo, a mene je pod borom čekalo - tucalo za začine, predivno upakirano. No kad sam ga primila u ruke, težina me skoro prevagnula na pod, naime izrađeno je od kamena i ima oko dvije kile. Da mi je kojim slučajem palo na nogu - eto ti ga - opet bi Fanika imala plavi palac
Pajo je dobio seksi bokse, no trenutno nisam u mogućnosti da ih fotkam - jedne su na njemu, dvoje u pranju
Konačno smo sve blagdane otpravili, posljednji Tri kralja, Pajin ročkas - započeo je traženjem kruha po cijelom gradu. Sve zatvoreno, ne zna se koja pekara radi, a one otvorene - nisu predvidjele masovnu potrebu za kruhom. Napokon je uhvatio red u nekoj, morao se upisati za kruh, platiti ga unaprijed i čekati skoro sat da ga dočeka
Društvo je stiglo poslijepodne - orno za klopu, kao da su preko blagdana postili a ne se prejedali. Nosko je samo čekao piroške, nije ga zanimalo ništa drugo . I bogme, odvalio ih jedno petnaestak, nije da brojim, ali bilo je više nego očito
Ja sam iskreno jedva čekala da to sve završi, jer mi se večer prije upalilo oko, tj oba oka. Suze cure potocima, peče, svrbi, boli, za poludjeti
To me strefilo prvi puta u životu, znalo mi ponekad malo zasuziti, ali ovo...
Bjeloočnica mi crvena kao u vampira, familija odmah počela sa zafrkancijom. Pajo prokomentirao - mama nam izgleda - opako
Dakle, zaključila sam da je upala virusna, jer izredali smo se svi troje, od nas je Pajo najbolje prošao, iako smo za njegovu upalu mislili da je posljedica udarca reketom. Naime, igra se ponovno ona gradska liga u stolnom tenisu, pa je Pajo u žaru borbe, zapeo reketom za majicu, cuknuo ga i opalio se rubom ispod oka
Plačem ja tako od ponedjeljka i konačno se danas uputila doktorici. Htjela me poslati okulisti, ali sam je izdrančila recept za kapi. Nevoljko mi je dala, ali sam joj morala obećati da ću se odmah javiti ako mi ne bude bolje. Koliko sam uspjela skužiti, moja doktorica opće prakse ne naplaćuje participaciju To me ne čudi, jer ona ionako ratuje sa zdravstvenim sustavom otkad je znam, stalno im je na meti zbog uputnica i recepata koje neumorno piše, ne štedeći na svojim pacijentima i pretragama
Što se tiće novosti koje su nam zajedničke, katastrofično sve dokle pogled seže. Još nam sa TV-a serviraju svako malo katastrofične filmove - poplave, erupcije vulkana, potrese i slično...
Rusi nam zafrknuli plin, nama i EU
Što se nas tiće, nama uopće ne treba da ovisimo o njihovom plinu, a zašto ne koristimo svoj, to bi trebalo pitati naše drage energetičare. Kako svako brine prvo za sebe, tako mene tješi činjenica da koristimo plin s Molvi, a tamo ga ima k'o u priči, samo tu činjenicu čuvaju od javnosti kao zmija noge. Valjda se čeka da se INA proda, pa da netko drugi iskorištava ta naša nalazišta, kak je i red Zato - ne šparajte plin, nismo mi krivi što ga nema jer su naši debili nesposobni izgraditi skladišta i stvoriti zalihu, a i - nitko neće platiti račune umjesto vas. Uzgred - Zmajina kolegica rekla svojima kod kuće - raspalite grijanje, makar u badićima hodali, ja bih još tjedan dana praznika
Naš guverner Rohatinsky dobio međunarodno priznanje stručnjaka za svoj rad. A debeli ministar financija se posprdno smiješi i hvali ga, iako su ga napadali i sprdali se iz njegovih poteza i on i premijer.
I na kraju, te reklame na TV -u su prešle sve granice, večeras čekam dnevnik na državnoj televiziji, a ispod onog sata teče traka s cijenama u Konzumu - kare kila 24 kn, limuni 5 kn itd... Stvarno prelazi svaku mjeru dobrog ukusa
Malena koja je doživjela saobraćajku probudila se, trpi strašne bolove, s nikim ne želi razgovarati... A mi dvije unatoč svim pričama vršnjaka koje kolaju ovih dana facebook-om i po gradu - da je dobila što je tražila - držimo fige da se oporavi. Mislim da unatoč činjenici da je sama kriva što je sjela u auto debilu za kojeg se zna da luduje za volanom, ovo nije zaslužila. I malo mi je žao što djeca tako reagiraju. Kao da sama nije dovoljno kažnjena svojom nepromišljenošću, sad još treba komentirati - tako joj i treba
Dosta za danas, budite mi dobro
&
komentiraj (16) * ispiši * #
04
nedjelja
siječanj
2009
STIGLA ZIMA
Eto mene, konačno.
Kad se živa spusti na deset ispod nule i niže, Fanika samo vegetira. Jučer i danas, promolila sam nos samo da bih ispratila goste do ulice.
Staru godinu proveli smo u iću i piću, pred ponoć prošetali do parka, gdje nas je dočekalo rokanje kao '91. Prštale svuda one goleme petarde "zenge", u dvorištu gradske uprave razularila se neka grupa, pojma nemam kako se zove, cura u crvenom urlala je s pozornice. U ponoć nam gradonačelnik zaželio sve najbolje. Pajo i ja zbrisali u park gdje smo se iscmokali kao dvoje tinejdžera. U parku se uvijek nađe poznatih, tako da balavljenju nema kraja. Neki bazde dobrano, što meni kao uvjerenoj antialkoholičarki smeta, ali u ove dane te stvari toleriram. Nekako smo ove godine bili bez volje za akcijom, čestitali smo susjedima i vratili se doma prije jedan. Ubacili se u pidžame i navalili na kolače. Gledali filmove dok nismo pozaspali...
Juniorka je slavila u zatvorenom kod prijateljice, oko je zalizala do podnošljivosti, vratila se ujutro i produžila u krpe.
Predvečer smo obišli familiju, gdje nas je dočekala nezaobilazna hrana i kolači. Već mi se želudac pomalo dizao od silnog izjedanja.
U petak juniorka otišla na prvo klizanje. Unatoč tome što je na rolama neuhvatljiva, na klizaljkama to ide malo teže. Ore moja Zmaja po ledu, držeći se za ruku prijateljice koja eto već ima dobranog iskustva (bila je već treći put na ledu). Nos joj naprijed, a guza zaostaje. Klinci padaju, smiju se i vrište. Dobila ja zadatak da snimim debi na ledu, za juniorkinu videoteku.
komentiraj (34) * ispiši * #
01
četvrtak
siječanj
2009
SRETNA NAM 2009
komentiraj (17) * ispiši * #
