ŠVERC-KOMERC

Ovih dana na TV-u osim rukometne euforije - ništa pametnog.
Nacija se raspametila još i prije početka prvenstva, živi se samo za rukomet i navijanje
Slovenci nas piljugaju - važni, što o njima ovisimo za ulazak u NATO i EU. Iako sam svjesna da nam je ulazak u te asocijacije odavno zacrtan, nisam baš uvjerena da smo time izvukli - bingo. Kao što sam rekla - zacrtan, pa čisto sumnjam da to o našim zapadnim susjedima mnogo ovisi. NATO i EU zinuli na Hrvatsku odavna i u tome im jedna kokoš-država neće stavljati veto, jer će dobiti packe kao malo dijete
Dakle, na TV-u samo rukomet, Steven Seagal, van Damme, Slovenci, blamaža oko zastava i naših navijača, veleposlanikov šverc cuge, te prvi potezi Obame za kormilom SAD-a...
U tim trenucima sretna sam što imam kablovsku. I Discovery-je, National Geographic i Animal... Od nedavno i sa prijevodom, pa ne moram pojačavati ton da čujem i razumijem o čemu se govori. Jest da je na ekavici, ali srećom, nisam od onih koji ekavicu ne razumiju

I tako gledajući National Geographic, u želji da pobjegnem od aktualnosti iz domaćeg dvorišta, naletjeh na dokumentarac o krijumčarenju...
Čega?
Čega ne, lakše bi bilo nabrojati.
Ostala sam osupnuta, iako ništa od svega toga više nije novost nikome, pa tako ni meni.
Švercana roba uglavnom u najvišem postotku potječe iz Azije, tj. Kine. Tamo je proizvodnja najjeftinija. Od tamo brodskim kontejnerima kreće po cijelom svijetu. Najmanji problem je krivotvorena odjeća, obuća i torbice s potpisom. Krivotvori se sve - od lijekova do dijelova oružja, čak i avionskih dijelova...
Ono što me najviše ostavilo bez teksta je proizvodnja lijekova.
Mini radionice u kojoj hrpa jadnika štanca raznobojne tablete. Prije toga se u velikim kantama donosi smjesa raznobojnih sastojaka, miješa sa melasom i sirupom za povezivanje. Sastojci su raznovrsni - od neke otrovne zamjene za glicerin, boje za beton (!!), do umjetnih boja i aroma kojima se dobije željena nijansa. Zatim se smjesa štanca u prerađenim kalupima za dugmad (!!), suši pod lampama, pakira u blister i kutijice...
Mreža krijumčarenja je toliko razgranata, da više nitko ne može stati na put. Iz Azije kreće u Afriku, Europu, Južnu Ameriku... U kontejnere se utovaruje između carinjene robe, miješa sa odjećom i putuje dalje...
Osim Hong Konga, jedna od najvećih luka gdje dolazi takova roba je - Napulj. Krijumčarski biznis u Napulju vodi camorra, koja je tako osigurala siromašnoj raji kakvu-takvu zaradu. Napori novinara i privatnih istražitelja jedina su pomoć policiji. A radna snaga... Kako reče jedan - mafija im je osigurala ono što država nije, pa štite svog "poslodavca" bolje od ikoga.
I tako sam, odlutavši u potrazi za temama koje će me malo odvući od našeg gliba, naletjela na još gore.
Nakon toga išao je dokumentarac o švercu ljudima iz Mexica u SAD. Nema te rupe u prometalima svih vrsta, gdje se ne da sakriti čovjek...
Prevoze se u kutijama, tepisima, ispod podova kamiona i automobila, u prtljažnicima.
I jedan i drugi dokumentarac, slika su svega što ljudski mozgovi mogu smisliti da bi ostvarili profit. Kad bi se polovica te pameti i inventivnosti iskoristila za boljitak, svijet bi procvalo.
Citiram jednog novinara koji je u nekoliko riječi rekao sve - "to je rat koji vlade svijeta gube".

Neki dan pogledala sam ponovno film "Tjelesna straža" (Man on fire) s Danzelom Washingtonom i Christopherom Walkenom. O bivšem tjelohranitelju, alkoholičaru, koji prihvaća posao čuvanja bogataške kćeri u Mexico City-ju. Njezin otac iscenira otmicu, radi vlastith dugova, djevojčicu navodno ubiju, a tjelohranitelj kreće u osvetu.
Film kao i mnogi drugi iste teme. Prepun krvi, smrti i korupcije u najvišim institucijama vlasti. No odlična gluma Washingtona i male Dakote Fanning, djevojčice koja svojom nevinošću i bezazlenošću predstavlja jedinu svijetlu točku filma, u čovjeku jednostavno bude poriv za opravdavanjem najradikalnijih metoda.
Nisam pobornik radikalnih načina obračunavanja, ali u situaciji kad policija stane na stranu kriminala, što drugo učiniti.
Jadno je kad se čovjek unese u film i osjeti bolesno zadovoljstvo u trenutku kad grune eksploziv zataknut u šupak šefa policije, pod čijim patronatom se otmice događaju. Ili kad odlete prsti glavnog otmičara, a on, do tada bezosjećajni kriminalac - cvili gore od otete djece...





Izgleda da ću morati prijeći na sapunjare...

Budite mi dobro

&