23

petak

siječanj

2009

MUKE PO VAGI (muški neka ne čitaju)

Nisam se do sada htjela "hvaliti", ali moram vam nešto priznati. Kako više u neke hlače ne stanem do bokova, neke ne mogu zakopčati, sva pucam po šavovima, učinila sam taj korak od kojeg nikad nisam bježala - stala sam na vagu. I ona mi je neumoljivo pokazala strašnu istinu - sa normalnih 58, ja se popela na 66.5 kg, žive vage. I to još u potkošulji i najvećim gaćama koje imam no
Neki dan sam podrezivala noktiće na nogama i nakog svakog nokta, morala spustiti nogu sa stolice - da se odmorim bang Pa sam se zavlačila pod krevet da dohvatim nešto što se otkoturalo i - zapuhala se kao da sam planinarila eek.
Neki dan sam trebala na brzinu obući traperice (lasteksice dva broja veće su se sušile) i ne mogavši navući ni jedne "normalne", u očaju sam posudila Pajine levisice headbang...
Pajo oduvijek, čim me primi za tur, zna u dekagram koliko imam kila, a sad se i on siromah pogubio u izračunu cerek

I Fanika je donijela odluku (doduše već sam je donosila nekoliko puta) - nema više večere po tri puta, nema više kokica, nema više čokolada od 200 grama poslije večere, nema više kolača kod Zagorca, nema više papice s močom njami i pola kile kruha uz nju nono

Kad sam sve iskreno sabrala - doručak je bio topli burek ili kalorično pecivo, kapućino, pa se nešto prigrizlo između doručka i ručka, pa se jeo obilan ručak, pa se malo ubilo oko uz "Inspektora Rexa" na Nova TV (poslije se obavezno zaspalo, jer sam morala odmarati upaljeno oko), poslije se prigrizlo kao da se nije jelo od dan prije, pa se večeravalo barem dva puta i za desert - čokolada od obavezno 200 grama ili barem jedna rolada od kapućina koju sam pred mjesec dana otkrila u Kauflandu. Ako su se pekle piroške ili palačinke, još bolje, to se dodalo prije čokolade namcor
Možda mislite da karikiram samu sebe, ali uistinu je tako yes
Ušuljavale se kilice i smještale podmuklo i polagano. Gecko spava, zamotan i pokriven, a meni se ne da hodati, osim do pekare po prvi jutarnji zalogaj, koji sam uglavnom - smazala do kuće njami
Sve u svemu kad dobro razmislim - još sam i malo dobila. Cice su se povećale za broj, ali na žalost ono ispod njih ne smijem pogledati naughty
Na prvi pogled se to ne kuži, ali dovoljno je reći da sam odustala od posjeta toplicama ovaj vikend. Ne bi me utegao ni plivački jednodjelni. No, tješi me jedna činjenica (vječiti optimist koji i u najgorem nađe nešto dobro) - nemam celulita. Za nepovjerovat. Sve oblo i punašno. Da ne stanem sada, do Uskrsa bih izgledala k'o Rembrandtove ljepotice (koje se danas smatraju kandidatkinjama za liposukciju) puknucu... Veli mi susjed da sam tek sad prava bomba, ima pravo - da me izbaciš metar iznad krova, propala bih do podruma.

Ma, nema toga što mene može baciti u očaj thumbup
I tako sam se probudila prije dva dana, napravila 50 trbušnjaka (za više nemam daha i smeta mi trbuh), pojela za doručak naranču i jedan posni tost, bez namaza. Ručak je bio normalan, ali napola smanjen. Iako su me mamile delicije iz smočnice i pola table špeka koji s je Pajo skinuo sa tavana i objesio mi pred nos bang, ništa nisam prigrizla nego se odvezla geckom i napravila brzinski krug oko grada. Večera - jogurt i jabuka. Roladu i čokoladu sam skoro pojela očima, ali sam brzo odjurila prije nego podlegnem napasti. Kad god me uhvatila glad - popila sam čašu vode. Rezultat je bio, da sam pola dana i pola noći hodala piškit'.
I sad, da vas ne zamaram dalje, jer sve ste shvatili već kod prve rečenice posta - nisam dobila toliko još od trudnoće. I onda netko veli da imam dobar metabolizam koji sagori sve što pojedem. Da, sagori, ali u kretanju, a ne u spavanju nakon ručka i nakon večere.
A vjerojatno ste primjetili da sam lijena za sjesti pred komp i normalno komunicirati s mojim komadićem blogosfere. Uspavala sam se kao uspavana ljepotica (u polovini četrdesetih) koja čeka svog princa. Dok ja njega čekam, ode kilaža - nebu pod oblake... Ma dobro, nije toliko važno zbog hlača i izgleda, jednostavno - najbolja je kilaža ona, s kojom se najbolje, najpoletnije i najzdravije osjećaš. A to je 58, pa neka samo prigovaraju da sam premršava, briga me, jer biti kilava bomba - ne ide yes

Danas se sretoh sa školskom kolegicom iz osnovne i srednje. Nismo se vidjele godinama, što je poprilična sramota. I bira ona mjesto susreta - slastičarna "Zagorje", jer to joj je najomiljenije mjesto - mir, tišina i nema pijanaca thumbup
Uhhh, gdje me nađe i meni je najomiljenije njami
Snaga karaktera se ispituje kad su ti mamci pred nosom, pa sam pristala kad sam već njoj dala da bira yes.
Prvo je pohvalila moju liniju (!!), lukavo utegnutu u Pajine levisice i tuniku do koljena. I visoka peta, dobra kamuflaža smijeh
Vrijeme je prebrzo prošlo, tri sata kao pola sata, pao je mrak.
A onda nas je prekinuo mobitel. Nazvala juniorka, koja se pohvalila šišanjem. Baš mi to nije bilo bistro, jer se šišala dan ranije. Doduše, na neku glupavu ni vrit ni mimo frizuru, asimetričnu i dobrano namašćenu, koja joj je potpuno promijenila facu (nagore).
Stalno vezanje kose gumicom, pranje svaku večer zbog treninga, peglanje kose krišom - napravilo je svoje. Pitam se što bi tek bilo da se farbala. Desetak centimetara dužine kose, postalo je - slama. A kako je nadarena kvalitetom kose na tatu, to je bilo i previše. I dok sam ja brbljala s kolegicom, tata Pajo je nagovorio juniorku na šišanje.
Osvanula juniorka prije treninga u slastičarni, ja ostala bez teksta. Kratka mladenačka frizura s jednim opuštenim pramenom crvenkaste nijanse, bez kojeg bi ukupan dojam bio - dosadan yes

Jučer se ja šišnula (mislila sam da ću biti lakša na vagi), a Paju sam obletjela mašinicom večeras. Svi smo - skraćeni...

Večeras sam ostatku obitelji donijela kolače od Zagorca, a ja sam sjedila i gledala ih kako papaju, mirišu kremšnite i boemke, a ja ne osjećam potrebu da zagrizem. Mašu mi pred nosom sa viljuškama lud, oblizuju se...
Iskreno, pa makar mi ne povjerovali, uopće mi nije bilo teško, mnogo lakše nego jučer, mnogo teže nego sutra.
Vratit' ću se ja na svojih 58 do kraja veljače - bez gladovanja. U tome će mi pomoći - volja, gecko, ležaljka za sunčanje u suradnji s hrastovom vitrinom, umjesto daske za trbušnjake. Vratit' ću ja svoje pločice, koje su zaspale negdje pod zimskim špekom.

Za mene vrijedi ona preporuka naše vlade, stvarno moram - stegnuti remen, jer sam netipično započela godinu recesije.
Večeras je vaga pokazala - 65... Sad će to polagano - po pola kile u nekoliko dana.

Na kraju - malo juniorkine frizure, koja je pomalo splasnula pod znojem od treninga, kapuljačom i pospanošću...

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Budite mi dobro i nemojte shvatiti ovu kuknjavu iznad - previše ozbiljno cerek

wave & kiss



<< Arhiva >>