30
petak
siječanj
2009
ŽIVJETI ZA GLAZBU
Moj tristopedeseti post je pred vama.
Okrugli bi trebao biti malo drugačiji, jer nekoliko posljednjih bilo je obojano crnilom i ogorčenošću.
Danas mi je u tome pomogla emisija na Z1, reportaža sa predpremijere dokumentarca o Toši Proeskom.
Tošu sam uvijek slušala onako usput, za mnoge pjesme nisam ni znala da su njegove. Na žalost, tek kad je tragično preminuo, pomnije sam poslušala njegov opus.
I tako već više od godinu dana...
Što reći... Čovjek koji je pjevao sve, čovjek koji je iznad svega volio ljude i živio za glazbu. Ljudi su to osjećali, jer kako drugačije objasniti da je svojom pjesmom u cijeloj bivšoj nam državi jednako prihvaćen. Na njegove koncerte dolazile su sve generacije - od klinaca do staraca. Tek kad vidiš prepun stadion i sva ta lica, shvatiš koliko su ljudi s ovih prostora željni ljubavi i prepoznaju nekoga tko im pjeva iz srca. I nitko tamo ne viče - ubij ovoga, ubij onoga...
Rijetki su oni koji mogu i usude se - pjevati sve.
Toše je to mogao. Vrhunski.
Prerano je otišao...
Opera...
Nothing else mathers...
Fragile...
Kancona "Aria"
Bed of roses...
Narodna...
Budite mi dobro
& 
komentiraj (22) * ispiši * #
