MALO SUNCA & FORVARDUŠA

Ajde konačno, prvo nam je stiglo sunce i pozitivni stupnjevi, a izgleda da će konačno i plin iz Rusije. Putin i teta s pletenicom se dogovorili , barem se nadam. Iako ništa nije sigurno, dok ne stigne...
Juniorka otišla u školu, a ja konačno dočekala malo mira. Boleštine popustile, oko je dobro. Čak sam jutros i gecka osedlala i otišla u grad na njemu. Vrišti gecko od veselja, a ja s njime, naročito kad me obilaze auteki i dobrano zašljosaju vodom i blatom s kotača . Čim sam stigla, jakna je otišla u pranje...

Vani je vedro i sunčano, Zuzi hoda oprezno, stresa šapicama i sva je nekako - pokisla. I začudo - čista. To me uvijek čudi kod mačaka - sposobnost da budu uvijek čiste, bez obzira na vrijeme. Ona i Garavi jurcali po snijegu kao dvoje tinejdžera





A sad da "odradim" forvardušu moje Rudarke. Pet najboljih, srcu napriraslijih mjesta u svojem gradu. U posljednje vrijeme se mnogo promijenilo, ne izlazimo često, lokali u koje sam nekad izlazila zauzeli neki novi klinci. U stvari, u Bjelovaru nema lokala za moju "zlatnu" generaciju. Da ne govorim da nema normalnog mjesta sa dobrom, ugodnom glazbom, a o nekom plesu da ne govorim. Ljetne terase sa živom glazbom nema već godinama, a ono što i zapjeva uživo, to je na granici cajki i šund popa Mjesta za kulturna događanja, ograničena su nam na Dom kulture, atrij Gradskog muzeja i sportske dvorane...
Razmislih malo, pa napravih mali popis, svako mjesto ima svoju namjenu...

1. Slastičarna "Zagorje"...
Uhhh, to je moje područje, za početak Prva slastičarna istog vlasnika, prije dvadesetak i nešto godina bila je blizu našeg stana, pa sam tamo bila redoviti posjetitelj . Kasnije se preselila u veći prostor, sad ima ljetnu terasu i interijer u bečkom stilu. Kolači - jest da su skupi, ali nema boljeg od Zagorčevih boemki, kremšnita, Jelačić-kocki, išlera, dobošica, rum-kocki, švarcvaldica i svih mogućih bravura od kestena...

2. Gradski bazen i "ljubavni park" pored njega...
Gradski bazen nalazi se skoro u samom centru grada, ali godinama je bio problem pronaći ga - ljudima koji ne poznaju grad. Unazat nekoliko godina konačno su stavili putokaz, ustvari vrlo je lako doći do njega, na samom je ulazu u grad, iz pravca Zagreba. Od ljubavnog parka do bazena je strma staza, koja se po zimi pretvara u sanjkalište... Okolo su zelene livade i gotovo seoska gospodarstva, gdje još ima piceka, gica i kravica...
Bazen je utočište od ljetne vrućine i sjećanje na prve plivačke podhvate - gotovo svakom Bjelovarčanu. Da se malo poboljšaju sadržaji, bilo bi tamo čisto zabavno. Ovako se sve svodi samo na kupanje, izležavanje na suncu i ispijanje krigli s pivom.
Ljubavni park, taj naziv vjerujem, nije potrebno posebno objašnjavati

3. "Borik"...
Park sa pomalo zapuštenim igralištima i trim stazom, podsjeća na Dalmaciju, barem mene. Tamo se osjeća onaj posebni miris crnogorice, koji je ljeti naročito izražen. Do njega je odmah nekadašnje spomen-groblje strijeljanim civilima iz drugog rata, s kamenim pločama, razbacanim duž cijelog parka, s uklesanim imenima stradalih.
Spomenik Vojina Bakića, našeg zemljaka i priznatog kipara - čovjek razdrljene košulje, miniran je devedesetih, kao uostalom gotovo svi njegovi spomenici, a broncu spomenilka popapala je maca (!!). Meni je osobno bio veoma drag, jer nije imao nikakovo idejno obilježje, samo divno izrađena statua čovjeka kojem je svaki mišić na tijelu i licu savršen...
Po mom mišljenju, trebalo je odavno ukloniti razvaljeno postolje spomenika, koje išarano sprejevima nalikuje na ruglo. Inače, sam spomen park se uredno održava, trava je pokošena, nasadi cvijeća svako proljeće obnovljeni. Tu uglavnom dolaze penzići, roditelji, bake i djedovi s malim kikićima. Vlada neobičan mir i nema opasnosti da te netko pokupi biciklom, a automobili su na sigurnoj udaljenosti.

4. "Dom kulture"...
Nekadašnja sinagoga, kasnije je preuređena u kazalište. Danas se tamo održavaju kazališne predstave, koncerti, priredbe. Meni je ta zgrada ostala u trajnom sjećanju po nastupima s pjevačkim zborom osnovne, a kasnije i glazbene škole.
Danas često odlazim tamo, kad god je prilika i posebna prigoda. Najčešće sjedim na visokoj galeriji, odakle je akustika najbolja, što rijetko tko kuži, pa se uglavnom svi guraju u parteru



5. "Sokolana"...
Impresivna zgrada sportskog društva Sokol. U njoj se stasale generacije mladih ljudi i sportaša svih mogućih sportova - gimnastičara, atletičara. Pored je staro rukometno igralište koje se još uvijek razgovorno zove - Partizanovo, prema nekadašnjem Rukometnom klubu "Partizan", koji je proslavio naš gradić najboljom rukometnom ekipom Europe...



Iako se traži pet mjesta, a slastičarnu želim zadržati na popisu, dodajem još jednu građevinu...

6. Gimnazija...
Kroz ovu zgradu prošle su generacije, prvobitna mala realka 1858., pa gimnazija, za vrijeme Šuvara - pedagoška i upravna škola, danas konačno ponovno Gimnazija. Predivna monumentalna zgrada koju sam pohađala u trećem srednje - prvi kat, posljednja tri prozora desno...



Za kraj, stavljam nekoliko hladnih zimskih fotkica...







Budite mi dobro

&