30
utorak
prosinac
2008
PREDNOVOGODIŠNJI
Neznam kako vi, ali ja još uvijek odmaram od Božićnog raspoloženja 
Juniorka je na praznicima, odvaljuje pola dopodneva spavajući.
Kako je zahladilo, ni meni se ujutro baš ne žuri iz kreveta, odrijemam uz radio do osam, a onda skačem na noge lagane.
Oko mene, sve po starom 
.
Vesela gerijatrija vrti svoj film, Nosko se opalio po prstu čekićem (!!), promašio čavao. Doduše, nije mi baš posve jasno kog vraga je uredovao u podrumu po toj hladnoći. Štaka-baka izlazi van tako umotana u kapu i dva šala, da je neki dan nisam prepoznala na cesti. Nismo se vidjele od Božića, pa me odmah zaskočila s kavom 
Djed Martin je najneumorniji od njih troje, neki dan je s unukom bio na koncertu "Hladnog piva" 
. I to - uz samu pozornicu. Naravno iz razloga što tamo ima najviše mjesta za čagu. Ne moram vam ni reći da je bio glavna atrakcija. Zmaja otišla na koncert s curama, skompale se sve tri s djedom i naplesale se do sita. Djed zna sve riječi pjesama, što je njih najviše impresioniralo 
Pajo i ja smo malo stajali ispred dvorane, da doživimo dio atmosfere koncerta. Popušili jednu, uz dreku iznutra, što mi je bilo posve dovoljno za doživljaj 
Nakon koncerta, Zmaja osvanula s crvenom bjeloočnicom. Kuka već dva dana, ne izlazi iz kuće. A Fanika odmah otvorila ambulantu. Kuhala se kamilica, ispiralo oko. Izgleda kao albino zec, ne zna bi li se smijala ili plakala 
Sad ju muči kao će na doček na otvorenom 
Prije nekoliko dana gledala sam snimku Božićnog koncerta u Bjelovaru. Naša Marta otpjevala svoj prvi solo uz Radojku Šverko - "Holy night". Bilo je malo treme u glasu, osjetila ja to odmah, jer znam kako Marta inače pjeva. A sad čekam da konačno dođe malo u posjetu i otpjeva nešto samo za mene, bez reflektora i publike
Jednog dana, kad nam Marta kroči na neku sjajnu pozornicu, moći ću reći da je jednom pjevala samo za mene
Prekjučer, naše malo misto dobilo - klizalište. Pored dvorane u kojoj Zmaja trenira, nalazi se malo tenisko igralište koje dobar dio godine, naročito zimi - zjapi prazno. Natkrili teren, stavili šank s kuhanim vinom, čajem, sve one popratne kerefeke od šećerne vune do kokica. Iznajmljuju se klizaljke, kliže svatko tko ima volju stati na led. Djeca ozarena, puna dojmova - cijeli šator već nadaleko odzvanja od razdraganih glasova. Koliko je malo djeci potrebno za sreću A moglo se već otkada, jer sudeći po navali, mislim da će ledeni park sam sebe otplatiti do kraja veljače
Juniorka nas sinoć poslala da izvidimo situaciju, a poslije se uskukala kad je nisam pustila da odmah danas krene u akciju 
Simonica nam je konačno dočekala neku titulu. Ako ništa drugo, probila se između modnih mačkova, celzijusa i svih silnih ničim zaslužnih likova, za koje se ne zna kojim se točno poslom bave - dobila je titulu "posvuduše godine". Pišem to, jer me već danima oduševljava taj naziv "posvuduša". Konačno jedan novohrvatski izraz, koji me naprosto oborio s nogu 
Toliko od mene za posljednje javljanje u ovoj godini.
Svima koliko vas ima - Sretna i zdrava Nova 2009
& 
komentiraj (19) * ispiši * #
24
srijeda
prosinac
2008
TIHA NOĆ
Dragi moji blogeri, želim vam svima blagoslovljen i miran Božić, da bar na trenutak zaboravimo sve ono što nas svakodnevno tišti.
Vaša Fanika s obitelji
komentiraj (37) * ispiši * #
22
ponedjeljak
prosinac
2008
PREDPRAZNIČKI...
Dragi moji, konačno sam pronašla malo cajta da nešto napišem.
Juniorki završilo polugodište i sad više nemam ni ono malo dopodnevnog mira 
Ajd', bar je ona dosadna kišurina stala, već je bilo krajnje vrijeme. Muka mi je bilo čuti rominjanje po krovu. Ma neka padne i ispod nule, samo da je suho.
Zmaja ima petice i četvorke, pola-pola. Četvorka iz matematike bacila me u trans . No, bez obzira na sve to, nikad zadovoljni roditelji već sad jamraju da za kraj mora biti više petica
Danas smo, polovica i ja obavili šoping. Iako je Kaufland na dohvat pogleda, moramo obići cijeli kvart da bi mu prišli. Jutros sam sjela na gecka i osmotrila ponudu svih robnih centara - Kaufland, Bila, Getro, KTC, Plodine, Lidl, Konzum...
Gdje god uđeš čuje se "zvončići, zvončići"... U posljednjem centru već mi je zvonilo u glavi od zvončića 
I ustanovila sam da je jedino dobro - bila vožnja na gecku nakon dugo vremena. Proguravanje između automobila, to mi je najslađe - ljutite face za volanom, a Fanika vozi slalom, malo nogostup, malo kolnik. Dragi vozači, hoćete se u toplom vozit', onda čekajte u prometnim čepovima 
Dobro sam se izvjetrila, a onda poslijepodne ščepala Paju
U Plodinama smo zgrabili dobar komad prasetine, onako - malo rebarca, malo buta i obnovili zavjet o zdravoj hrani 
.
Pri uparkiravanju, Pajo skoro šlagirao jednu vozačicu. Uparkirava se on na rikverc, kokoš stoji ispred svog auta, a sparkirala se tako da je uzela dobar komad našeg parkirnog mjesta, ono, da ima žena po metar sa svake strane. I tako, ulazi on u rikverc, kad žena panično vrisne - čovječe, uopće ne gledaš kuda voziš. Pajo se lijepo sparkirao na 5 cm uz nju. Na izlasku joj dobacio - ja za parkiranje u rikverc koristim bočni retrovizor, ne okrećem glavu naopačke.
Moj dragi je naročito uživao u činjenici da žena ne može otvoriti vozačka vrata, nego je vjerojatno morala ući na suvozačka. To obično radi onima koji ne mare za solidarnost u gužvama na parkiralištima, pa zauzmu jedno i pol mjesto Ako mislite da to radi samo ženskim vozačima, da vas utješim blogerice-vozačice, isto radi i muškim vozačima s istim stilom parkiranja
Danas sam još luftala guzu, a sutra se opasno primam posla - dva kolača s kremom, princes krafne, sarma i francuska. Dotle će Zmaja usisavati 
, bit će lupanja i prevrtanja, no to je stjecanje iskustava u kućanskim poslovima. Držim fige da ništa ne razbije
Jučer smo bili kod Noska. Nosko je sav u Slovencima (vrag im mater kranjsku), Daša nas je zabavljala svojim utiscima s koncerta Gorana Barea u Osijeku - kad je došao na pozornicu pozdravio je sa - dobro veče Zagrebe, a na kraju je pozdravio - laku noć Rijeko
U subotu u nekom kafiću gdje su slavili diplomu njene kolegice, čovjek se posvađao s gumenim Djeda Mrazom na ulazu. Bio je malo pod gasom, a iz monologa su svi shvatili da je u kratko vrijeme ostao bez posla, napustila ga žena, sto unfala mu se izdogađalo. Cijeli kafić ga je slušao, utihnuli i ostali bez teksta. Čovjek je bio potpuno nesvjestan da je u centru pažnje, ispovijedao se Djedu Mrazu. Na kraju, zaprijetio mu je prstom i rekao - i da znaš, ne vjerujem u tebe. Nakon toga je slijedio nokaut u pola gumenog lica, a gumeni se upalio i počeo klatiti glavom - lijevo, desno
Za kraj, stavljam vam filmić s juniorkinog sata Talijanskog. Profesorica im je dala da slušaju pjesmu "Tu sei l'unica donna per me". Dok je pisala po ploči, vesele cure su plesale u zadnjoj klupi. Ono pri kraju, kad su se smirile - profesorica se okrenula
Budite mi dobro
&
komentiraj (10) * ispiši * #
18
četvrtak
prosinac
2008
PLEMENITA VJEŠTINA
Šuljam maloprije po net-u i nalazim svašta...
Slovenci - nova, stara vijest, njima slično. Svidjelo se našim susjedima da su konačno postali netko s pravom veta. Pa sad pokazuju svoje pravo lice. Koliko će im Unija dopustiti, toliko će njihovi stavovi biti bitni za naš ulazak u EU.
A EU ipak želi da nas što prije priključi za svoj vlakić, tako da sve ove priče oko otvoreno-zatvorenih poglavlja i Dežele, po meni - čista politika.
U svom šuljanju, pročitah da će naš Mirko Crocop ipak imati borbu za Staru godinu. I ne bi to bilo ništa posebno, da nisam vidjela s kim se bori.
Sjećate li se onog velikog mede - Boba Sappa, teškog 170 kg, prema kojem je naš Mirkec ličio na patuljka. A svi koji su Mirka vidjeli uživo, pod uvjetom da su neke prosječne visine, osjetili su se kao patuljci.
Pa si ti onda zamisli kako bi se osjećao pored nekoga kao Bob Sapp. Doduše, taj snagator koji ima (navodno) tri diplome, nije neki respektabilan borac, njegova prednost je - visina i težina. Njegova pojava u ringu je više - šou, nego borba
Dakle, da nastavim tamo gdje sam stala (ja opet zalutala, kao Malnarov Ševa). Ako ste mislili da je Bob gromada, ovo je za - ne povjerovat'. Ovaj "mališa" s kojim bi se naš Mirkec trebao pofajtati na Silvestrovo je doslovce - hrpetina od muškog
Prema njemu Sapp izgleda kao patuljak, pa me sve strah pomisliti kako će izgledati naš Mirko
Mališa je Koreanac - Hong Man Choi, izrastao je do punih 2.18 cm i ima 170-ak kilograma. Pitam se samo kako to izgleda kad prošeta svojom Korejom, gdje su svi između 1.50 i 1.60 cm. I čime su ga hranili Ima 28 godina i ljetos je operirao tumor hipofize
Znate da volim borilačke sportove i dobar fajt. Imala sam prilike vidjeti koliko truda i znoja treba da se stvori dobar borac i još više koliko truda treba da se savlada tehnika borilačke vještine. I koliko je to dobro za psihu, fizički razvoj i samopouzdanje. I mislim da nije bitno koliki uspjeh ćeš postići u natjecanjima, bitno je da si usvojio - stil života
No mislim da borilački sportovi više nisu ono što su bili nekad i ono što bi trebali biti. Kao i mnogo stvari uostalom, postali su pravi cirkus. Zarađuje se lova na kruha i igara željnim ljudima, na tuđoj krvi i znoju. A publika pada u trans čim krv poteče. Ništa se nije promijenilo od Rimskog doba. Samo što sada arenu gledamo u direktnom prijenosu.
Našeg Mirka Filipovića izuzetno cijenim - kao sportaša i osobu. Sve što je postigao u životu i sportu, postigao je sam. Krenuo je od betonom izlivenih utega izrađenih u kućnoj radinosti - do samog vrha. U Japanu ga cijene kao borca i mislim da to mnogo znači, iako znam da je posrijedi i biznis.
Naši ljudi ga doživljavaju svakako. Kad dobiva, onda je junak, kad izgubi, onda ga pljuju. Zamjeraju mu ovo, zamjeraju mu ono.Tako to ide s nama. Naše uspješne ljude više cijene stranci - nego mi sami.
Iako ga cijenim, mislim da je kao sportaš trebao ostati u društvu boraca poput - Fedora, Minotaura i njima sličnih.
Kad je prvi put ušao u onaj UFC kavez, došlo mi je zlo. Prvo, ambijent kaveza mi nije primjeren za promociju i pokazivanje bilo koje borilačke vještine. Drugo, ipak bi u borbi trebalo biti ograničenja i nedozvoljenih udaraca. Čini mi se da se tu Mirko nije snašao.
Od tada, čini mi se da nije pokazao ni jednu hvale vrijednu pobjedu.
Znam da se ovdje radi i o egzistenciji i da se lova zarađuje i na predstavama za publiku. Ali da usporedim ovo s kvalitetnim glazbenicima - ima ih koji nisu podlegli komercijalnoj glazbi, nego ostali dosljedni - sami sebi i svom stilu. I nije važno, imaju svoju publiku - zauvijek.
I tako, naš Mirkec ulazi u ring na Staru s ovim medvjedom. Obično su ovakovi borci spori i tromi. No, samo jedan neočekivan udarac ovakvog gorostasa, može svakog borca pospremiti u penziju.
Dakle, želim mnogo sreće našem Crocopu. Jer, iako svi govore da ogromni borci nisu kvalitetni, ne bih mu bila u koži
I pitam se na kraju - gdje su oni, sada mogu slobodno reći - divni mečevi Muhameda Alija i našeg pokojnog Mate Parlova. Tada je naziv "plemenita vještina" zasigurno bio primjereniji nego danas.
Možda pomognu ovi filmići da potkrijepe moju tvrdnju...
Bob Sapp vs Hong Man Choi
Fedor vs Hong Man Choi
Budite mi dobro
&
komentiraj (22) * ispiši * #
15
ponedjeljak
prosinac
2008
BUSH vs SHOES
Ovo mi je osvježilo nedjelju.
Iako se odbrojavaju posljednji dani, sada već bivšeg predsjednika George W. Bush-a, još uvijek uspijeva animirati situacije poput ove.
Mislim da će njegov mandat biti zapamćen po katastrofalnoim političkim potezima, ali i po brojnim unfalima - namigivanju, padanju s bicikla, lapsusima jezične vrste, zbunjenim kršenjima protokola.
Top 10 blistavih trenutaka...
A ovom lračanu koji ga je gađao cipelom, očito je već - puna kapa. Imao je smotani George i sreće, cipela je negdje oko broja 42. Bojim se i pomisliti kako će proći ovaj jadni novinar, koji je simbolično izrazio ono što pola svijeta misli o angažmanu u Iraku...
&
komentiraj (18) * ispiši * #
11
četvrtak
prosinac
2008
ZDRAVA HRANA
Kako stvari idu, izgleda da ćemo se sve više zdravo hraniti - posno, nemasno i u malim količinama.
U svijetu gdje je pola planete gladno, a druga polovica pati od pretilosti i svih boleština njome uzrokovanih, te suprotnosti zvuče paradoksalno.
Ali je tako.
Svakodnevno nas bombardiraju sa potrebom zdrave prehrane i svi više-manje znamo što zdrava prehrana podrazumijeva.
Neki od nas se toga drže - više, neki manje, a neke baš boli briga.
Način života smanjio je mogućnost redovitog svakodnevnog kuhanja. S polica trgovina mame nas gotova i polugotova jela, mikrovalke nam ubrzavaju podgrijavanje istih i priprema se svela na nekih petnaestak minuta do pola sata.
U ponedjeljak sam otišla na predavanje o zdravoj prehrani. Barem sam mislila da je to tema. Spremile se Zmaja i ja. U okviru nastave juniorka uči o prehrani, sastavu i kvaliteti namirnica, priremanju i zamrzivanju, konzerviranju i čuvanju. Pa nikad nije zgoreg čuti nešto novo.
U dvorani je već bilo tridesetak ljudi. No, odmah sam uočila hrpu proizvoda naslaganih uokolo, piksice i kutijice svih veličina i oblika...
No dobro, krene priča.
Uglavnom - proteini, vitramini i minerali, bjelančevine, vlakna i masti, bla bla bla. Sve što sam već znala i čula, a vjerujem i većina ljudi zna osnovne dnevne potrebe organizma.
Pomanjkanje vremena ne daje nam mogućnost pravog zdravog doručka, ručka i večere, a i ona dva međuobroka s voćkama i vitaminima.
I tu počinje priča.
Ako smo gladni, smanjena nam je energija koju trebamo, a najčešće se nakrkamo navečer, kad idemo na spavanje. Silne grickalice - škrob, ugljikohidrati i šećeri tove nas i stvaraju višak kilograma, time ugrožavamo zdravlje.
Kompanija "Herbalife", koja u Americi postoji još od 1980. godine, razvila je istraživanje i proizvodnju dodataka prehrani i nadomjesne prehrane u trenucima (a kojih je jako mnogo), kad ne možemo pojesti zdrav i potpun obrok.
I tu se korsiti izraz - jedemo Herbalife. Na taj izraz, nekako sam se odmah smrzla. Jer proizvodi su u obliku šejka, praška i kompresa (iliti kapsula). Uz njih je poželjno konzumirati normalnu i veću količinu čiste vode.
Gledajući oko sebe mlade žene i muškarce, sređene, dotjerane, u odijelima i kostimima, svi pijuckaju vodu iz boca, onako - točno kako treba, par malih gutljaja, svako malo. Svi su nekako puni energije, sjaje i djeluju zadovoljno. Svi su se izredali i objasnili nam koje su sve probleme (oni i članovi obitelji) riješili ovom novom dopunskom prehranom. I sve uglavnom prati - gubitak kilograma, koji se naknadno ne vraćaju, naravno ako i dalje uzimaš proizvode.
Prikazuju nam se poznati strani i domaći sportaši koji redovito "jedu" pripravke, svi su izuzetno puni snage, sretni i zadovoljni. Naročito - David Beckham (na što sam ja u sebi pomislila da proizvod vjerojatno jede i sveprisutna i nezaobilazna Victoria iliti Posh).
Da skratim priču - sve što vam u životu nedostaje su proizvodi te kompanije, koji se prodaju u 70 zemalja svijeta, imaju potrebnu dozvolu i potvrdu od zdravstvenih institucija. Čak se prodaju i u strašno zahtjevnoj Kini. Tu mi nešto ne štima. Strašno zahtjevna Kina??? Zar je to ona Kina u kojoj se masovno proizvode kancerogene boje, guma, plastika...Ili sam ja nešto pobrkala.
Ukratko, možda sam totalna primitivka, staromodna konzerva ili totalno neupućena, ali - da i imam tisuću kuna mjesečno po osobi, koliko je potrebno da bi uzimala te proizvode za dodatnu zdravu prehranu, ne bih ih sigurno trošila na tako nešto.
Ali isto tako znam da svakodnevno imamo kompletan ručak s juhom ili varivom, meso, prilog i barem dvije vrste salate (u sezoni čak i više), svakodnevno potrošimo barem litru mlijeka, voće jedemo svakodnevno...
Nemamo probleme s kožom, noktima, ispadanjem kose (osim Paje, kojem je to nasljedna stečevina), tlakom, šećerom, masnoćom u krvi, srčanim smetnjama, probavom i slično. Nemamo viroza, crijevnih ni onih drugih, nema krvarenja desni, nema gastritisa, žgaravice, hemeroida, nema kihanja, kašljanja, šmrcanja, alergija i ostalog.
I odlazimo Zmaja i ja s predavanja - šutim ja, šuti ona. Čekam komentar.
I krene juniorkin komentar - mama ja se poslije ovog osjećam - normalno.
A kad sam stigla, osjećala sam se kao netko tko nezdravo jede, tovi se nezdravo i kalorično.
I krene lavina iz njenih usta - nema šanse da bi ona mijenjala svoje juhice, variva, salate, čak i nezdrave grickalice i kokice za šejkove i tabletice.
Složile smo se obje da to sve djeluje nekako namješteno, tzv "treneri" su svi nekako robotizirani na isti način, svi su nas nastojali uvjeriti da nismo ni svjesni koliko smo jadni sa svojom nezdravom prehranom. Nekako se nisam mogla oteti dojmu da je sve - umjetno, poput onih tabletica, šejkova, praškova i ostalog.
Kasnije, odoh malo na net. Potražih nešto o proizvodima. Službene stranice i stranice distributera pune su hvale. No, meni vrag ne da mira, kopam ja dalje i naletim na forume. Kad tamo - svakakvih iskustava nakon korištenja proizvoda. Od manjih do većih problema. Oni koji mi se čine najčešći, najviše spomenuti su - problemi s jetrom, probavom, krvarenjem u stolici, do mučnine i ispadanja kose. Interesantno, mnogi govore da su nakon što su otišli k liječniku, dobili preporuku da prekinu s korištenjem. Pročitah i neke strane forume, koji su direktno popljuvali dotićne proizvode.
A najozbiljnije mi je ono što sam pročitala na stranici "Journal of Hepatology", do koje sam došla preko linka s foruma. Registrirah se i krenuh čitati stručne liječničke primjere. Povezanost uzimanja i posljedice. I sve se vrti oko bacillus subtilis. Moja upornost u istraživanju dovela me do šokantnih primjera raznih oboljenja jetre - od blagog poremećaja probave do - hepatitisa i ciroze jetre.
No, da nije sve tako crno, do sita se nasmijah na jednom BiH forumu. Citiram vam nekoliko postova sa Sarajevskog foruma:
- Ama kani se ćorava posla i ubleharenja. Poznajem nekoliko ljudi koji su džaba pljunuli pare. Hoće li ovaj narod ikad shvatiti da se ne moze mršati ležeći.
- Dobijes prašak i kaže ti ''uzimaj samo ovaj prašak i jedan obrok dnevno, on je pun vitamina i ne trebaš drugo jesti'', naravno da ćeš smršat samo si kraći cca. 350kmica mjesecno.
- A ovaj što je držo prezentaciju, pokazuje slike kako je prije bio debela svinja, a vamo neki lijep čovo, ne liči uopšte na onog sa slike. meni se to tad ucinilo naučnom fantastikom...
- U mene mi jaranica i muž joj, to prodaju i kažu raja kupuje ko luda. I ona je pila kao da smrša. Nije se promijenila a gutala nekakve šejkove i pilule. Odemo na ručak, ja naručim svega a ona izvadi kutijicu i zdrma jednu pilulicu pa meni kaže - e jesam se najela (samo je falilo da podrigne).
- Uglavnom na mene su ostavili utisak kao neka sekta.....gdje je sve presipanje iz šupljeg u prazno.....ali prava sekta, ja konto da sam na nekom seminaru jehovinih svjedoka....
- Ma i ja tako otišo sa jaranom na neki seminar kad sam bio prva godina, joj da vidite te priče aman na zaman čovječe, al zato nakon 15 minuta seminara sala je ostala poluprazna!
jebo jehovine svjedoke i turske komuniste, herbalifeu nisu ni do koljena!
Narodna mudrost
A onda mi drugi (i treći) dan stiže juniorka s lošim iskustvima nekih poznatih iz njenog društva, sve se nekako vrti oko jetre i probave. Spomenula je i jednog reprezentativca u njenom sportu...
I nakon svega, misli si Fanika - tko voli nek' izvoli, ostajemo nas troje kod naše domaće kuhinje, koja se dosad pokazala "dobrim konjem". A dobrog konja ne treba mijenjati. I zasad zdravu jetru treba sačuvati zdravom.
Voljela bih čuti vaše mišljenje. Dosad ste se uvijek pokazali konstruktivni i mudri (koje tepanje), pa da vas čujem nakon ovog mog posta...
&
komentiraj (42) * ispiši * #
07
nedjelja
prosinac
2008
STEŽEMO REMEN
Pa kad nam već sugeriraju eto i ja odlučila - stegnuti remen.
A bilo bi i vrijeme, jer ako nastavim ovako, do Uskrsa ću biti k'o Slonić Tonić
Ja sam totalno u suprotnosti s općim trendom. Kad su bila dobra vremena, imala sam 57, a sada, kad smo u banani - okruglih 64 
Posljednjih kišnih dana sam malko zapustila gecka, tako da i on - pajki u zapećku 
Svi mi kažu da konačno izgledam dobro, onako - fest ženska, ima me po svugdje. No, samo ja znam da se nimalo fest ne osjećam. Neki dan htjedoh se popeti da skinem nešto s ormara, no gle vraga, jedva sam se uspela na lojtricu. Najbolja kilaža je ona s kojom se najbolje osjećaš, a jesi li fest, to uopće nije važno. Zapušem se svako malo. A gdje je još Božić ...
Ili ja jednostavno idem onom - dok je bal, nek je bal. A odavno već nisu vremena za ples.
Iako i dalje redovito pratim - "Ples sa zvijezdama". Daniela mi je najjača karika, a mali Mario, odmah iza nje.
Dakle iako i mene ponekad navuku na - kruh i igre, svejedno mi ne mogu odvući svijest od problema na ovom svijetu - globalno i lokalno.
Ono lokalno, naravno, više me zanima.
Kod nas na lokalnom planu - sve po starom. Konačno su nam priznali da smo u dreku ili finije - u banani. Došla voda do grla, čim sabornicima kasne plaće. A kad njima kasne, mi smo nahebali gadno.
Morat' će posegnuti za obiteljskim srebrom, iako više ne znam što od tog srebra imamo za prodat' . Ili je to možda priprema za prodaju brodogradilišta, ostatka INA-e i - našlo bi se toga još u našoj škatuljici.
Konačno se pokazalo da korisnici interneta mogu napraviti dar-mar. Malo se stresle gaće vladajućoj eliti, krenuli đonom, no na vrijeme promijenili retoriku.
I taman kad sam mislila da ću na rođendan imati vatromet, ništa od toga.
No, ne gubim nadu. Bit' će toga još. Malo po malo, nama puno više treba da stigne iz guzice u glavu. A kad guzica bude prazna, valjda će i glava reagirat'
Proslavili smo moju novu svjećicu na torti skromnim ručkom za nas troje.
Jelo se svega po malo, uz kapljicu finog bijelog vinčeka
Prvo - fina juhica...
(juniorki zvoni mobač, k'o ministrici)...
Sa svakom godinicom, sve kiseliji osmijeh 
Navečer je juniorka oglancala čizmu (uzgred, ganc su nove, a ona svaki dan brusi u krpenim starkama, na što mi se kosa diže na glavi)
Ekipa oko nas - po starom. Za one koje zanima - djed Martin još uvijek nešto kopa po vrtu, iako ne znam što se još ima za kopati . Štaka baka koristi posljednje usluge zdravstva, pola mjeseca je u bolnici, pola je doma, skužila sam da tako rješava šparanje na režijama i dosadu
Nosko izvadio još jedan zub i sad čeka novu protezu. Tj. da ga stave na popis. I brunda kako zdravstvo na njega mora potrošiti još kuna
Ti starčeki nisu nimalo profitabilni za ova teška vremena. Svoje su dali, to što su stvorili, neki su kupili za kunu i sad bi bilo najbolje da ih nema. Tko im je kriv što nisu išli doktoru dok su bili mlađi. Sad kad ga trebaju - nema badava .
Zato juniorka koristi zdravstvene usluge na vrijeme. Od prošlog tjedna je krenula na terapije - lampa, struja, vježbe... No, nije odmah išla na vježbe, jer su se "bojali" da sve troje, jedno iza drugoga neće moći podnijeti (!!). Prava istina je da su upisivali datume kao da je sve odradila, a poslije - dokaži da na vježbama nisi ni bio
Onda je juniorka nakon tri dana jednostavno stala u red za vježbe, nakon lampe i struje. Ženska na vježbama se čudi ko puran glisti - priči da je prenaporno sve troje zaredom
Konačno je i ta priča gotova. I za kraj, juniorkin novi trener predložio nam da je primi u svoje ruke na kinesku masažu, kojom se bavi godinama. Mislim da je to trenutno najbolje rješenje. A ne preko vode - po vodu. Kaže on nama - njezino stanje bi se vremenom samo po sebi dovelo u normalu.
Ovih dana, malo je tužna. Njezini iz kluba u petak otišli u Stuttgart. Ona koja toliko voli pakirati torbe, ovaj put je ostala doma. Kako ne trenira starim tempom, ne ide na natjecanja.
Bliži se kraj polugodišta. Nedugo je osvanula iz škole s peticom iz - matematike. Skoro sam se šlagirala
Ocjene su dobre, čak iznenađujuće. Favoriti - hrvatski, engleski, talijanski, francuski i etika. Ostalo - ide, ako ne bude petica, neće biti manje od četvorke. Nadam se
Mačke su se toliko ubezobrazile da me podsjećaju na naše političare. Čim otvorim vrata u kuću ulete - Zuzi i Garavi. Toliko mijauču i pletu mi se oko nogu da moram sve ostaviti i prvo njih podvoriti. Tu se vidi razlika između pseće i mačje psihologije. I prirode...
Trenutno sam se bacila na čitanje. Pročitah dvije odlične knjige. "Bijela Masajka" i "Povratak u Barsaloi". Istinita priča o Švicarki - Corinne Hofmann, koja se udala za Kenijca i neko vrijeme živjela s njegovim plemenom.
Odlična i pomalo neshvatljiva priča o ljubavi koja ne poznaje granice. Naravno, dok ljubav traje. A kad se glava otrijezni, onda...
Trenutno ponovno čitam "Lovca u žitu". Dogodovštine malog Holdena, njegovi izražajni biseri i opisi natjerali su me da se stalno cerekam - čitajući. Kad sam prvi puta čitala, nije mi bilo toliko smiješno.
Dvadesetpet godina od prvog čitanja, valjda sam evoluirala dovoljno da se mogu staviti u kožu malog nevaljalca...
I na kraju, Mirko Miočić konačno došao u priliku unovčiti svoje znanje - opelješio HTV za 366 somova kuna. Odgovorio na sva pitanja, jedan preskok zaradio, jedan potrošio zabadava. Bravo Mirkec
Pusa i pozdravček svima &
komentiraj (21) * ispiši * #
01
ponedjeljak
prosinac
2008
DUGA
Mislite li da je moguće ugledati nešto prekrasno na sivom nebu?
E bogme je moguće. Nakon vedrog jutra, oprala nas kiša u dva navrata. I to ne kiša nego kišurina.
I nakon ove druge, tamo na nebu iznad Kauflanda, osvanula je duga. Predivna, oštrih obrisa, specifičnih boja, izmamila je Zmaju i mene van. Užitak nije dugo trajao. Srećom, postoji fotić...
Uz ovu ljepotu tu je i ljepota naše Zuzi. Baš je premazana svim mastima. Lukavo se šmajhla oko nogu i hoda za mnom. Glasno iskazuje potrebu za hranom. I nikad joj dosta. I bez obzira na šuljanje po vani, uvijek je čista i mirisava. I stavila sam joj jastučić na stolac koji je odabrala. Na što se sve čovjek da navuči tim malim lukavcima...
Budite mi dobro
&
UPDATE :
Uz Zuzi se prismucao i susjedov Garavi. Za mene su crne mačke posebna priča. Baš ih ljudi ne vole, no meni su najdraže, baš tako - zlokobno garave...
komentiraj (24) * ispiši * #
