JOŠ JEDAN GLAZBENI...

Danas sam se sjetila ove male Filipinke, stare samo petnaest godina. Ne mogu vjerovati da tako sitno tijelo može proizvesti takav glas.
Uživajte...

Charice Pempengco
"I have nothing"

PRIČA IZ SUSJEDSTVA

Pretvorila sam se u kroničnu lijenčinu, što se pisanja bloga tiće.
Što se tiće ostalih aktivnosti, letim svakodnevno, ali dan mi je nekako prekratak. Kad završim dnevne obaveze, kao što je kuhanje, ručanje, pranje, čišćenje, već je debeli mrak. Ako nije mrak, onda je tu - siva depresivna, maglovita i hladna stvarnost nadolazeće zime. I kuda onda da se krene.
U kombinaciji s tom činjenicom, nema više prilike da sjedne na svog novo servisiranog gecka (koji uzgred nakon servisa, ne da ide, nego leti) i nekamo krenem. Na dulje staze pogotovo.
I što mi onda preostaje... Uhvatim se nekog slatkog zalogaja i uglavnom stacioniram na kauču, omotana u dekicu. Rezultat toga su (osim zimske depresije), tri kilice viška koje se stalno vrte tu negdje prisutne, najviše oko trbuha i guze. A ni gram da slučajno zaluta u cice i podigne ih barem na neku mršavu dvojku Bem ti sreću

Ostatak obitelji - standardno
Zmaja krenula na terapije od danas - lampa, struja, vježbe.
Nosko pojeo zubnu navlaku na trojci. Otišla sam s njime zubaru (u međuvremenu njegova zubarka je otišla u penziju). Nova zubarka mu provjerila navlaku na suprotnoj trojci i ustanovila da oba zuba - moraju van. I tako Nosko izvadio zub, da se nije ni snašao. Ovaj tjedan ide izvaditi onaj, čiju je navlaku pojeo .
Zuzinja raste i mnogo vremena provodi u susjednom dvorištu kod susjedove mačorčine
U nedjelju smo otišli Nosku na kavu. U njegovu susjedstvu, mladi čovjek obnavlja stan svoje majke i posao se privodi kraju. Vidjevši ga nakon mnogo godina, u meni su se probudile uspomene, malo zametnute, no čuvam ih u živom sjećanju...

Njegova majka pripada čuvenoj obitelji Lucić-Lavčević. Otac i majka bijahu profesori. Ona i njen mlađi brat igraše se nekad u mornarskim odjelcima i s rukavicama na rukama. Imali su služavku koja im je vodila domaćinstvo. Sudbina ih je vrlo rano odvojila od roditelja. Oboje su umrli jedno za drugim. Djeca su ostala bez roditelja. Dječaka su uzele tetke u Split, jer je imao samo sedam godina. Vinka je imala petnaest. Ostala je ovdje u roditeljskom stanu. Ni danas mi nije posve jasno zašto je ona prepuštena sama sebi. Uglavnom, o njoj je brigu preuzela njena profesorica klavira, sredovječna Ruskinja, neudata i bez djece. Bila je poprilično smotana, onako umjetnički konfuzna, nezainteresirana za sve osim glazbe.
Djevojčica je rasla uz nju i razvijala dalje svoj izniman glazbeni talent. Majka mi je pričala kako je ostala bez teksta, slušajući je prvi puta kao desetogodišnjakinju kako izvodi Chopinovu revolucionarnu etidu.
Nakon završene srednje glazbene, otišla je na Akademiju i završila je. Jedno vrijeme činilo se da će postići karijeru, koju bi zaslužila svojim talentom. No, koliko se sjećam, imala je neku burnu ljubavnu priču, sve je puklo i Vinka se vratila.
Zaposlila se u osnovnoj školi, predavala je glazbeni odgoj.
Fizički je tada bila vrlo zgodna - visoka, vitka i lijepa uspravna držanja, crne pundže, staromodnih naočala s rožnatim okvirom.
Udala se kasnije za nekog šljakera-pijanicu, koji joj nije pristajao ni po čemu. Bio je prostak, vrijeđao je i znao je povremeno namlatiti. Rodila je dva sinčića, stariji bijaše šutljiv i nekako tužan, velikih crnih očiju, nije se mnogo igrao s djecom, nekako je bio više sam sebi dovoljan. Mlađi je bio veseo, zlatnih kovrča, psovao je sve u šesnaest, stalno je pretrčavao cestu, koliko puta je malo nedostajalo da ga pokupi automobil. Dolazio je često k nama pod prozor, otvoreno traživši šnitu kruha s domaćim pekmezom moje majke. Ako nije uslužen odmah, rušio mi je sve po spisku. Nikad se nisam na njega ljutila.
S vremenom, Vinka se zapustila, fizički i u svakom drugom pogledu. Družila se s ljudima koji su se podsmjehivali njezinoj konfuziji i sporosti, djeca u školi su je ismijavala, bježeći joj za vrijeme nastave kroz prozor.
Nije imala niti znanja niti interesa za domaćinstvo. Nije znala kuhati, kuća joj je bila živi kaos, djeca neuredna i zapuštena...
U to vrijeme završila sam osnovnu glazbenu školu. Nisam išla dalje, zbog zdravstvenih problema usljed kojih sam jedva stizala i redovnu školu nadoknađivati. No, voljela sam klavir i nastavila sam odlaziti Vinki na poduku.
Ako je bila izraziti antitalent za kućanske poslove i odgoj djece, za glazbu i prenošenje znanja na specifičan način - bila je pravi majstor. Koliko mi je puta zadala određene vježbe, otišla u kuhinju i lupala loncima. Čula je svaku moju pogrešku, zagrmila iz kuhinje - "ponovo!!!"
U isto vrijeme pazila je i na moj prstomet i na moje držanje za klavirom. Znala me opaliti po leđima dok sam svirala, nimalo nježno.
No, nisam joj zamjerala. Svoje uspravno držanje mogu u mnogome njoj zahvaliti.
Kad je bila raspoložena, sjedala bi za klavir i svirala mi. Pod prstima i sa zvukovima svirke nestajala je tuga i jad Vinkine svakodnevice. Pretvarala se u ono što je u stvari bila - raskošni talenat, nikad doveden tamo gdje je stvarno zaslužio biti.
Kuća joj je bila puna uspomena i igračaka iz djetinjstva. Veliki drveni konj, vlakići od drveta, kućica za lutke, lutke od porculana, odjevene u čipkaste haljinice. Sve je to bilo poprilično dotrajalo i zapušteno, kao i obiteljske vrijednosti po vitrinama. Svemu je nedostajalo velikog spremanja. Bila je jedna entuzijastica, koja je tjedan dana čistila i jedva dotjerala stvari u red. Izgledalo je to kao u "Odredu za čistoću", ništa manje šokantno.
Vinka se rastala od muža, on se vratio k roditeljima, posve propao od alkohola i umro. Počela je pokazivati prve znakove psihičke rastrojenosti. Djecu je sve više zapuštala, kuća je izgledala kao brlog, nije više redovito dolazila na posao. Na scenu je stupio - socijalni rad. Koji je tada još kako-tako dobro funkcionirao, barem u njenom slučaju. Otišla je u invalidsku mirovinu, smještena je u ustanovu poluotvorena tipa, kasnije je preseljena u dom umirovljenika. Djecu je uzela njena kolegica iz škole, koja igrom slučaja nije bila udata i nije imala vlastite djece (prošlost se ponovila). Završili su barem srednju školu - obojica.
Kad sam radila u novom domu umirovljenika, jednog dana stigla je vijest da nam dolazi Vinka u dom. Bila sam baš sretna, tim više što se vidno oporavila. Imala je red i mir. Još uvijek je bila konfuzna, pomalo dezorijentirana u vremenu i prostoru. Uvijek sam nalazila vremena da zajedno s njom pretresam stare uspomene. Iznenadilo me njeno dobro pamćenje. Pamtila je ono što ni ja nisam.
I danas je povremeno sretnem. Vodi zbor u domu, daje satove klavira, svira na proslavama i kulturnim događanjima u domu.
U nedjelju sam čula nešto što me uistinu razveselilo i ganulo. Mali unuk, sedmogodišnjak, od starijeg sina, pokazuje sklonost i talenat prema glazbi. Kako je u stanu koji su uredili ostao Vinkin predivni koncertni klavir, mali stalno pika po njemu, ne miče se satima.
Posjete baki u domu pretvorile su se u sate učenja...
Nekako mi je bilo toplo oko srca. Nakon njenog odrastanja bez roditelja kad su joj bili najpotrebniji, nakon braka s alkoholičarom, nakon nazgrapnog odgoja koji je pružila vlastitoj djeci, nakon liječenja, konačno se sve posložilo. Prozori na Vinkinu stanu se ponovno sjaje, oprani nakon tko zna koliko godina, negdje iza njih maleni dječačić prstićima prebire po tipkama klavira svoje bake...
A ja se prisjećam onih trenutaka koje sam provela s njom, njezine svirke, zamišljajući kako je mogla daleko stići, da su se kockice drugačije posložile.

Za kraj, stavljam vam Chopinovu revolucionarnu etidu...



Budite mi dobro
&

KRATKO...

Stvarno sam se ulijenila
Ali samo što se kompa tiće, da ne bi svašta pomislili

Ovaj tjedan dadoše nam na znanje da moramo stegnuti kaiševe
Gledajući one koji su nam to saopštili, pomislih da to ne bi bilo zgoreg za njih, još malo pa im glavurde ne stanu u ekran, a vratovi im se više ne razaznaju između kravate i kragne košulje.
Samo, bojim se - baš ta postava koja bi trebala pod hitno na mršavljenje - najmanje će stezati kaiš Dobro im došla svjetska kriza kao izgovor. No, čak i ja, obična domaćica znam toliko o funkcioniranju ekonomije, da mi ne mogu prodati da je naša ekonomija toliko sveprisutna u svjetskim razmjerima, pa osjećamo utjecaj krize. Naša je kriza počela davnih dana s dolaskom nezajažljivh i nesposobnih, okrenutih samo vlastitom bogaćenju

Vikend sam iskoristila za isprobavanje friško servisiranog Gecka. Mali leti ko lud, a Fanika uživa
Malo me zeznula moja odbojnost prema pokrivalima za glavu, pa me dobro napuhalo, glava mi bila k'o komad leda
Jučer sam ispekla čokoladne kocke, sorry nisam ih stigla ni fotkati. Bila mi Tara u posjeti s kompletnom ekipom, pa nije ni čudo.
Imala je posla sa Zuzinjom. Prišla bi joj, sva se trese od silne želje, ali maca - na oprezu. Ona se primiče Zuzi, a Zuzi - ne zna što može očekivati od te male plavokose vražice koja skakuće i viče.
Na kraju se Zuzi zavukla u kut do kojeg Tara nije mogla i - mir





Dotle braco čeka da podrigne na tatinu trbuhu...



Danas sam odgledala snimku "Suze boga sunca", Willis i Monica Belucci. Nije baš izbor za nedjeljno predvečerje. Težak i mučan film, prepun smrti, u kojem krvave scene imaju puni smisao. Čovjeka jednostavno zgrozi pomisao da se takvo što događa diljem svijeta. Zgrozi pomisao da čovjek može biti gori od životinje, a s druge strane - može podnijeti više od životinje...

A sada idem pogledati starog namčora Marka Kosmičkog. To je jedini humor u Hrvata koji me uistinu nasmije. Tandem sestre i brata Tribuson i ne može drugačije. Zemljaci na koje sam stvarno ponosna


Jučer smo Zmaja i ja uživale gledajući i slušajući 50 najboljih ženskih svjetskih vokala, na VH. Divota
Malo od toga, ostavljam za kraj...

Sade
"Smooth operator"



Barbra
"Evergreen"



Whitney
"I will always love you"



Tina
"Private dancer"



Patsy Cline
"Crazy"



Budite mi dobro
&

ŠETNJA PO METROPOLI (noge otpadoše)

Kratki rezime juniorkinog stanja.
Ništa joj nije (u to uopće nisam sumnjala), prebrzo je narasla, lijeva strana leđnih mišića joj je razvijenija od desne (ljevakinja je), prednje, stražnje lože i guzni mišići su OK.
Forsirano prsno i delfin plivanje bez zagrijavanja van bazena, koje upražnjavaju preko ljeta, poprilično je doprinjelo cijeloj priči. A kad sam ja govorila - onda su rekli da pretjerujem. Treba nositi uloške za ravna stopala i raditi korektivne vježbe i sve će doći na svoje.

Stigli smo u metropolu skoro sat ranije. Parkirali se (Pajo je dežurao u autu, da mu ga pauk ne odnese), a juniorka i ja šetale, diveći se urbanim vilama.
Stigao čovjek, juniorku prvo pregledao na stolu, isprevrtao je na sve strane, ispremješao joj udove, sve škljoca i pucketa
Onda je svezao na ovaj stroj-spravu, koja me oduševila. Ovo sam pronašla na net-u, ako vas zanima, pročitajte tu Nismo doduše ovdje bili, ali nabasah prvo na tu stranicu dan prije.





Juniorka se malo prije toga zagrijala i onda - uprla svom snagom
Čovjek nam je rekao da je "mali" Vedran jednom tako naglo povukao naprijed-nazat, da mu je skoro potrgao ovo remenje na stolici
Dala je sve od sebe, veli da ju je presjeklo u leđima da je skoro jauknula.
Ukratko - pametan stroj je ustanovio sve ono naprijed navedeno.
Juniorka će ići još nekoliko puta na vježbe za jačanje leđa, na istom stroju. Tu se namjesti opterećenje i postepeno se vježba. A pokazat' će joj i korektivne vježbe koje može raditi svaki dan.

Nakon toga zujali smo tražeći parking, koji je Pajo tužna srca morao platiti 16 kuna za dva sata. Onda smo se švercali tramvajem od Petrove crkve do Vlaške, tj do Pukijeva Nacionala. Juniorka je malo debelo gledala , mogla sam primjetiti da je ubrzala korak. Jadno moje provincijalno dijete, tog straha u našem selu nema
Pajo se parkirao na terasu kod Dubrovnika, a mi smo malo zastale slušajući zagrijavanje grupe Ad astra na Jelačić placu.



Za mene je to atentat za uši, pa sam odvukla svoje mlado put ponude u dućanima.
Od svih stvari u izlozima, najviše me oduševio Timberland. Zašto mi se uvijek čini da je ponuda garderobe i obuće za muške - bolja
Osim elegantne klasike, sve ostalo što se nudi ženama je za mene - strašno
One domina-sado-mazo čizme - katastrofa
I na kraju nakon što me juniorka ponovno naganjala po svim onim dućanima (u jednom od njih ostavila je šrajtofl s dokumentima, pa se možda podsvjesno nadala da će ga naći)
Dobro smo se nahodale, ja se sva preznojila. Sreća da sam ispod podstavljene jakne imala kratke rukave, to prakticiram ovih dana.
Noge su mi otpadale, bila sam gladna i žedna Da se mene pita, ja bih najradije sjela kod Saše Šekoranje u atelje i od tamo se ne bih micala - cijeli dan
Popili smo kavu u nekom Paparazzu, jedva sam dočekala da odem u WC. Tamo me dočekao šok. Sa sunčanog svjetla sam uletjela u toalet, koji je potpuno - crn. Da nema školjke i umivaonika od inoxa, ne bi znala kud se popiškiti. Užas jedan
Onda smo još malo prošetali, jedući fina lisnata peciva, sunčajući se (neki su se i znojili).



Onda sam skužila da nam curi plaćeni parking. Natjeravala sam Paju da plati sms-om. On mrtav ladan, ni u ludilu nije želio platiti još 8 kuna za sat koji neće iskoristiti
Opet smo se švercali do auta
Onda je juniorka izrazila želju da odemo do Avenue Mall, na što je meni skočio tlak na petsto . Toliko se nisam napješačila još od ljetos.
Bilo mi je dosta - metropole, podstavljene jakne, čizama koje su mi stiskale prste, gužve. I toliko sam hodala, da bi moje mladunče samo dvije majice kupilo. Nisam ja više za tu strku. Mogla bi tamo, samo na gecku prometovat'.
Dok se juniorka durila i zaspala na stražnjem sjedalu, ja sam nabila slušalice i slušala Stinga. Pajo nas je vozio polagano, penzionerski.
Doma sam prvo napravila papicu u roku - odmah , pa smo se svi bolje osjećali...

Kad smo kod Gecka, odvezla sam ga na servis. Pajo je išao kad je trebalo platiti . Poštelao mi mjenjač (kojim najviše manevrira Zmaja), promijenio ležaj u zadnjem kotaču, promijenio gumice na kočnicama. Na Zmajinom je promijenio obje gume (prednja se sva rascvala) i ležaj.
Gecko sad ne da ide - leti. Da bar stiže proljeće, a ne zima.

Štaka-baka ponovno u bolnici, ponekad mi se čini da tamo ide kad joj doma postane dosadno ...
Deda Martin slavi sutra imendan, pjevao je cijeli vikend
Nosko me u nedjelju davio sa izborima u Americi
Zuzinja sve veća. Malog crnog mačka i sve ostale mačketine iz susjedstva, grize i udara šapama kad se približe klopi

Na kraju malo fotkica ... standardno

Oni dvoje naprijed, a Fanika - lipše...



Vječni zdenac...



Najnovija postava baleta HNK



Cvjetni, dok ga još ima...



Martinje, na svakom koraku...



Dikanovu penthouseu nisam mogla odoljeti...




"Modnog mačka" nigdje nismo sreli, tako da ste ostali zakinuti za fotku

Budite mi dobro

&

AJMO DALJE...

Eto, završili izbori u Americi. Ja, kao i ostatak svijeta - odahnula
Sad još ostaje (kako je More ljubavi najavio u komentaru) - i prva Kmica u papinskoj fotelji... No, čisto sumnjam da ćemo to skoro doživjeti.
Nešto sam propustila u prošlom postu napomenuti. Naziv "kmica" nisam upotrijebila u pogrdnom smislu. Simpatičan mi je, mnogo simpatičniji od svih drugih izraza. Valjda ne moram objašnjavati da ljude ne dijelim po boji kože, vjeri i naciji , smatram da smo te diobe već trebali prevazići u prošlom stoljeću...
Gledam veselje i euforiju Amerikanaca nakon Obamina izbora i tek tada shvačam u koji ih je glib doveo Bush. Kao da su ponovno - prodisali punim plućima. No, ima i onih koji se ne mogu nikako pomiriti da im je crnac - predsjednik. Mogu si misliti one zadrte južnjake, koji se još nisu pomakli od građanskog rata. No, kako toga ima i kod nas, bolje je da šutim

Bilo kako bilo, Obami ne bude lako. Teško je pokrenuti državu iz recesije u koju ih je dovelo uredovanje po scijelom svijetu. I ispuniti sva ona predizborna obećanja. Jer, čuda nema.
Pomalo me nerviraju te stalne usporedbe s JFK i usporedbe nove prve dame s Jackie. Ne vidim sličnost među njima, ni po čemu. Jackie je cijeli život samo trčala za bogatim partnerom, iako joj ne odričem eleganciju, obrazovanost i inteligenciju.

Ajmo dalje...
Sutra idemo sa Zmajom na dijagnostički pregled u Zagreb. Smuljali smo to preko veze, bez čekanja. Koliko sam shvatila, radi se o dijagnostičkom aparatu koji ustanovljava razvijenost mišića i deformacije. Nakon toga, idemo dalje - po potrebi. Nakon nas, na pregled je naručena još jedna sportašica, rukometašica. Cura je Zmajina vršnjakinja i ima problema s koljenima i nogama.
Eto, zbog tih stvari već odavno nismo oduševljeni ulaskom u neke više sfere sporta, od rekreativnih. Intenzivno bavljenje sportom mora iscrpiti tijelo, htjeli to ili ne. Cilj je zdravlje i kondicija, a ne potrošenost prije reda.

Početkom tjedna u našoj provinciji se dogodila tragedija o kojoj ste vjerojatno čuli iz medija. Bivši policajac raznio je sebe i suprugu bombom. Ta vijest me pogodila iz razloga što Naila poznajem otkako znam za sebe. Nekad je uz našu kuću bila milicija i poznavala sam svakog plavca koji je u njoj radio. Naila su zvali "crni narednik", zbog crne kose i tamne puti. Rodom sa Sandžaka, jedan od rijetkih muslimana koji je otvoreno priznavao da jede svinjetinu. Bio je na glasu kao veoma strog i s njime nije bilo šale. Kad je zatrebalo, znao se suprostaviti i trojici, četvorici. I nije ga bilo briga da li se radi o sinu nečijeg tate.
Sve je to istina. Ali, ja ga pamtim i kao uvijek nasmijanog. Fizički je podsjećao na Tommy Lee Jonesa. S godinama kao da nije stario. Dobio je samo malo više sjedih i bora u licu.
Sjećam se situacije kad sam se popela na krov Noskove kuće, zalupio mi se krovni prozor. Čučala sam iza dimnjaka, ni u ludilu se nisam htjela približiti rubu. Moja družina s kojom sam igrala skrivača, pokupila se na drugu stranu i nisu me našli. Ako ništa drugo, bar sam se dobro sakrila . Nail je prolazio pored kuće i čuo moj vapaj s krova. Skinuo me s tavana i održao mi pedagoško predavanje. Nikad me nije tužio roditeljima, ali mi je objasnio u koju sam se opasnost mogla dovesti. Drugi put sam otišla na igračinu kauboja i indijanaca, na livadu iza ložione i željezničke pruge. Tamo smo od stabljika kukuruza načinili šatore. Vrijeme je prolazilo, dva puta sam bila kod kuće, ušla kroz prozor, uzela mami vunu za indijanske trake i iščupala nekoliko pera iz repa fazana, koji je stajao u smočnici (Nosko je nekad bio lovac). Uzela sam i šnitu kruha i nije me bilo do večeri. Tko bi imao pojam o vremenu u tako dobrom društvu
Dotle su moji digli cijelu uzbunu i tražili me po kvartu. I sjećam se, vraćajući se kući - prvo sam na Naila naletjela. Odslušala sam još jedno predavanje. No, iako se trudio da izgleda strogo, oči su mu se smijale.
Normalno da sam fasovala šibom od mame, ali brat me spremio u krpe, prije nego je tata došao, pa sam prošla los.
Mnogo godina kasnije upoznala sam bivšu Nailovu ženu, s kojom sam radila. I danas se često srećemo. Imaju kćer koja je nedavno diplomirala i koja je bila sav njegov život.
U vrijeme rata, bio je ratni zapovjednik mom Paji u Pakracu. Zahvaljujući njemu, Pajo mi se javljao preko neke poljske veze, tako da sam znala da je s njim sve u redu.
To Nailu nikad neću zaboraviti.
Nije se okoristio ratom, otišao je u mirovinu. Bavio se vinogradom, prebolio infarkt, jednom prilikom se unesrećio - prolivši si vreli kom po nozi. I kad je izgledalo da više neće doći k sebi, nije se dao...

Neću ulaziti u razloge zašto je učinio, to što je učinio. Ne znam i ne tiće me se. Nisam ga doživjela kao čovjeka koji se olako predaje. Iza svog strogog izgleda, sakrivao je osjećaje. Barem sam ja to osjetila mnogo puta.
Laka ti zemlja bila...

Ponovno nam je stigao Goran Milić i njegova putovanja. Ovaj put nas vodi po Rusiji. Zanimljiv kao obično, tutne nos svakamo i postavlja prava pitanja. Gledajući prvi dio reportaže i sama sam se podsjetila na svoje apsolventsko putovanje u Moskvu i Lenjingrad. I ustanovila da se mnogo toga promijenilo. Iako je velebnost arhitekture ostala za sva vremena. No, kad se sjetim nekadašnjeg voznog parka, ne mogu doći k sebi. No, nije bila vidljiva tolika razlika među ljudima. Moskva je postala velegrad kao i svaki drugi - kapitalistički moćan, a s druge strane sirotinja...

Jučer sam slušala "Garažu". Ricardo Luque me opusti pred odlazak u kinderbet. Pa s njime završavam ovaj post...

Budite mi dobro
&

Cubismo & Ricardo
"Ay mi Cuba"

KMICE RULES

Bablje ljeto se nastavlja
Nije baš posve normalno, ali ako je birati između dosadne kišurine i magluštine, onda je ovo bolje.
Obišli smo grobove, ukrasili ih cvijećem, upalili svijeće...

Nosko je danas zasigurno bio prvi u redu za cijepljenje protiv gripe. A gripu nije imao, koliko ja pamtim, najmanje dvadeset godina. U stvari uopće se ne sjećam da je ikad imao gripu. Ali, bolje spriječiti nego liječiti

U lijepoj našoj, kriminalna sapunica se nastavlja. Naziv "Balkan-ekspres" odgovara priči savršeno. Još jedan dokaz da kriminal i pohlepa nema granice, nacionalnosti i vjere. Lopine su lopine
Ako je po onome što nam prikazuju, dobro to ide novim dečkima. Ako tako nastave i ako se konačno donese zakon o zapljeni kriminalno stečene imovine - bit' će dobro Gledam kako to rade Talijani - zapljenjenu imovinu pretvaraju u društveno korisne objekte. A i nama to ne bi bilo zgoreg.

Jedino što me smeta u cijeloj priči je guranje nosa medija svih vrsta u istragu. Jest da mora biti transparentno, ali ovi ga ponekad pretjeraju.
Briga mene što su se na benzinskoj crpki specijalci preobukli u osoblje. Briga mene kako se imenom i prezimenom zovu oni koje traže. Mislim da neke stvari ipak nisu za javnost, baš zbog uspješnosti istrage i mogućeg bijega. Mediji sve rastrube prije reda, ne bi li bili brži od konkurencije i - usrali stvar

Eto - Amerika nam pred izborima
Već je bilo i vrijeme. Predizborni cirkus se toliko zahuktao, da se ne biraju sredstva
Tješi me što su u tome, mnogo gori od nas. Npr. slušam neku večer Schwarzeneggera. Kaže on da Obama ima mršave noge i da mu je mršava i politika Mr.Terminatora nikad nisam simpatizirala ni kao glumca, a bogme ni kao osobu. Zadrta arijevska bahata njuška, koja je uspjela samo zbog mnogo, mnogo sreće
Kad kraj njega poslije te izjave vidim Mc Caina i sjetim se njegova ogromnog zdravstvenog kartona, dođe mi da se - nasmijem. Iako nije smiješno. Nije čovjek kriv što je lošeg zdravlja.

Druga pratilja Palin, to je persona koja me oduševljava svojom glupošću i plitkošću. Očiti mamac za neuki i priglupi dio biračkog tijela. Za frustrirane i bijesne domaćice
Nema ni osnovnog znanja i sposobnosti za mandat u nekoj lokalnoj zajednici, a kamo li za podpredsjednicu svjetske sile number one
Ono sa Sarkozyjem, to je dno dna ljudske gluposti
Komentira moj Pajo jučer - šteta što nije bila potpredsjednica Bushu, pa da dvije budale odrade isti mandat u paketu.

Držim palčeve Obami, jer ne samo što je bolji kandidat za Amere, nego i za ostatak svijeta. I predstavlja prekretnicu u američkoj povijesti, Americi koja još ni dan danas nije raskrstila sa rasizmom i KKK.
Dakako, svjesna sam da se američka politika neće radikalno mijenjati, jer kapital ipak ima zadnju, ali bolje Obama nego Mc Cain i Mrs. Druga pratilja.
No, neće mu biti lako, ako dobije izbore. Ne bude li plesao kako kapital i viši interesni lobiji sviraju, mogao bi završiti kao JFK.

Gledamo jučer završnicu sezone Formule 1. Bilo je tijesno i ponovno se kao lani, svjetski prvak odlučivao u posljednjoj utrci sezone.
Moj Kmica je - svjetski prvak.
I svima onima koji će me zaskočiti s pričom da je prvak zato jer ga je propustio Timo Glock - taman da je i tako - moj Kmica je svoje bodove skupio kroz cijelu sezonu. I nije mu bilo lako, jer ima idiote u timu, koji jedino njemu zamjenu guma obavljaju najdulje od svih. Zovu ga u boks, kad treba i ne treba. I onda mi netko kaže da mali ima sreće. Jaka ti sreća kad te *ebe vlastita ekipa i mijenja ti gume (jučer) preko deset sekundi.
Sad se nešto govori da mu treba uzeti titulu prvaka, jer je Timo namjerno usporio.

Istina je u svemu tome, a to sam primijetila po forumima - da dosta njih misli da crnac nema što tražiti u Formuli, elitnom sportu bijelaca.
K tome Hamilton ima i najbolje izgledajućeg komada . Pa si - čupajte kosu
Idite svi koji tako mislite lijepo - vrit. I skupa s vama umišljeni Vettel koji je do svoje jedine pobjede u sezoni došao, jer su najbolji bili izvan igre. Priznanje Massi koji mi je uz Kmicu jedini simpatičan lik u tom sportu. I odličan vozač.

Nema sporta u kojem crnci ne dominiraju. A bogme ni glazbe, plesa i umjetnosti, a da nema njihova doprinosa.

Dakle, ono što želim reći na kraju ovog svog protestnog posta - KMICE RULES Obama, Hamilton i svi ostali
A oni kojima smeta - nek se počešu

I naposljetku - nekoliko fotkica naše Zuzi. Odlučila ona uhvatiti računalnog miša. A i mačci su nam počeli obilaziti po dvorištu, bit' će svatova.
Nikad prije, nisam ni jednoj mački dopustila ovo što dopuštam Zuzinji. Onda znate koliko je posebna, kad sam toliko prolupala da mi se penje po stolu



Ovdje nešto jako ronda...






Budite mi dobro


UPDATE

Kao što reče moja Rusalka, kako bi tek voljela Zuzinju da je - crna

Ima i toga kod mene, kao dokaz, prilažem nekoliko fotkica...

Mačji event...





Ova je - za Helloween...



Zuzi & Kmica...

ZA ONE KOJIH VIŠE NEMA...