31
utorak
srpanj
2007
PROMOCIJA ZA BEDAKE
Konačno smo otišli na tu promotivnu večeru.
U stvari, trebali smo ići još u prošli petak, ali Pajo je bio zauzet, a i sjetila me ženska tek kad je nazvala za potvrdu rezervacije. Ukratko - zaboravili smo...
Paji puklo crijevo za gorivo. Već ga u posljednjih godinu dana mijenja po - enti put... I svaki put pukne - kad je rezervar pun ili bar pola rezervara 
.
Zalio cijelu ulicu, gorivo suklja, Pajo psuje 
, bio je bijesan kao guja 
.
Kako se radi o injekcion motoru (ajnšpricu, po naški), gorivo ide pod većim pritiskom i obična (k'o fol armirana) crijeva začas odu k vragu. E, ovo posljednje je otišlo stvarno k vragu - raščehalo se, sve je smrdilo, kao da smo na naftnoj bušotini 
I jučer, kao za vraga - nije stigao otići u trgovinu s tim pojačanim crijevima, pa smo morali na večeru - pješke. I kiša koja cijeli dan nije padala, a stalno se spremala - počela je padati - baš prije nego smo krenuli 
...
Najradije bi ostala doma, ali - kad smo se već spremili 
Još nas je Zmaja iskoristila, da joj vratimo DVD-e u videoteku, jer nam je - kao usput 
I stigosmo nas dvoje, kao dva stara penzića. Nismo oboje navikli na hodanje, pa nam - škljecala koljena. Zmaja me ponovno pokušala navući na neku modnu kombinaciju, ali se nisam dala 
I dobro da nisam...
U dvorani našeg "Obrtnjaka" (tako se nekad zvao restoran i ja ga još uvijek tako zovem), bilo je već dvadesetak parova. Neki su se vani načekivali i lagano pi*dili ...
Ubacili nas s još jednim parom za stol...poslije se ustanovilo da je čovjek išao s Pajom u vrtić (!!) 
Žena je bila simpa, ajde fala bogu da baš nismo dobili neke dosadnjakoviće ili ne daj bože - snobove 
...
Iza nas su sjedili - bračni par penzića, koji su se stalno lagano svađali i mislili da su diskretni, no oboje su nagluhi, pa je ta diskrecija bila samo u - njihovoj glavi. Bilo mi je čak žao što nisu ispred mene, da ih bolje vidim 
...
Radilo se u stvari o promociji turističke agencije iz Pazina, dobili smo poziv za besplatnu večeru (nakon što se Pajo pokušao elegantno izvući) i na toj večeri smo trebali ispuniti neke kupone za nagradno izvlačenje u prosincu i dobiti dvije karte za besplatni jednodnevni izlet u Istru
Pita mene Zmaja - u čemu je caka - da je sve - besplatno ??? A ja na to kažem da ne znam, ali da neka caka - sigurno postoji. A Fanika je kao nevjerni Tomo - ne vjeruje dok ne vidi 
I uleti mladi frajer s tako snažnim glasom (usput, doletio je iza leđa), da mi je srce stalo 
.
Mali ima lijepe smeđe okice, visok, zgodan, sa glasom poput opernog baritona (nije mu trebao mikrofon) - predstavi agenciju, sebe, svog kolegu... (kolega malo liči na Dina Debeljuha, valjda im je to teritorijalna deformacija)...
A onda nam objavi, da agencija ima ekskluzivno pravo prodaje proizvoda francuske firme i eto - oni su nas pozvali na besplatnu večeru 
i željeli bi nam - predstaviti svoje, tj. te francuske proizvode ...
E, u tom grmu leži zec... Moj Pajo je tip kojem svašta mo'š uvalit' i odmah sam se spremila da ga druknem pod stolom - kad se počne previše - zanositi
I mlađahni bariton u stilu mađioničara - strgne crvenu ponjavu sa stola ispred nas. Ja sam doduše mislila da su to pokriveni instrumenti žive glazbe ... Onaj Debeljuh je valjda mijenjao zgodnu hostesu, koja je valjda zbog nagle promjene vremena - dobila hunjavicu 
...
I mi ugledasmo izložene - madrac, latofleks podlogu, medicinski anatomski jastuk, podlogu na madrac, pokrivač... I sve to od - čiste runske vune. Ja, kad sam se sjetila onih temperatura od + 40, zamislila se pod svime time - oblio me znoj .
I nahvalio nam mlađahni sve prednosti, vrline, kvalitete (nema ni jedne mane) proizvoda. Morali smo ruku dignuti svi koji imamo - latofleks ili novi krevet, pa svi koji smo zadovoljni sa svojim krevetima, pa svi koji nismo zadovoljni 
, svi koje boli kralježnica...
Pajo i ja nismo dizali ruke, ali ja se nisam mogla suzdržati, počela sam se cerekati. Onda sam nabila na nos naočale, da sakrijem suze od smijeha, a mlađahni je valjda mislio da sam nabila naočale zbog prevelika interesa, pa je stalno zurio u mene, kao da objašnjava samo meni .
To me još više natjerivalo na smijeh i na kraju sam morala (fala bogu, što sam sjedila uz veliko staklo, s pogledom na vrt) - skrenuti pogled na kišicu vani, da se malo skuliram .
Onda smo morali svi redom opipati - madrac, presvlake, podloge, jastuk...
Bogme - Fanika nije ništa pipala (kruljilo mi u želucu), iskoristila sam gužvu i otišla u toalet - obrisati nos i suze
Onda smo konačno - dobili večeru (napokon), uz predhodnu najavu - da si piće moramo naručiti i platiti - sami 
Pita Pajo konobara - što ćemo otprilike jesti da si zna naručiti piće . Ja skoro pukla - ponovo Moj siroti Pajo mislio da bude dobio meni i birao klopu - koja naiva ...
Hitili nam pred nos tanjure s bečkim odreskom i restanim krumpirom uz zelje salatu, košaricu kruha, sol, ocat i čačkalice i - basta
Fanika si naručila dva deci čistog crnjaka (bez vode), Pajo deci crnjaka s deci vode
Kad sam malo razgrnula ono što su nabacali na tanjur, pitam ja - za krišku limuna (da sam znala, ponijela bi jedan limun od doma). Nemrem ja pohano - bez limuna. No, od limuna ništa, a Pajo mi veli da si - poprskam s octom (!!) ...
Ne moram vam ni reći da sam od cijele grupe - najdulje jela, mlađahni je stalno pogledavao prema meni, jer je gorio od želje - da nastavi s tiradom o - madracu, pokrivalima i jastucima. Fanika polako preživala, žvakala i baš me boli - za cijeli svijet ...
Napokon je prisjeo za svaki stol - da nam predoči cijene i način plaćanja.
Ja se uopće nisam zamarala s cijenama, vrebala sam da Paji slučajno ne padne na um kakva investicija
Šalu na stranu - proizvodi su kvalitetni, daleko od toga, samo nekako mi cijena nije baš srcu prilegla 
. Nekih dva soma eura, pa onda uz neke popuste - 20% manje...
Kad se Pajo počeo raspitivati za madrac (jer bi u tom slučaju sve ono što ide gore dobio zabadava), ja ga trknuh - nogom ispod stola.
Mlađahni trepće lijepim smeđim okicama, gleda u mene, najmanje zainteresiranu...
Ja odahnula, kad je Pajo rekao da će razmisliti, na što mu je mali dao svoju vizitku (sad sam se bar domogla, uz Pajinu pomoć - broja od mlade piletine). I još veli da je u hotelu do - petka Mmmmm...
Naravno, bilo je naivaca koji su potpisali ugovore. Poslije smo dobili "besplatne" karte za jednodevni izlet u Baredine. Fanika nabila nos u karte i shvatila da je sve besplatno osim - vodiča, ručka i ulaznice. A to stoji - 280 kn po osobi (!!). Sve drugo je besplatno. A ako ne možeš (ne želiš ići besplatno), onda karte pokloniš nekome, pod istim uvjetima... Baš si zamišljam face onih kojima bi to poklonila, pala mi na um - južna susjeda ...
Tu sam se skoro zagutila - ako želiš povesti sa sobom još nekoga - nadoplaćuješ - 520 kn po osobi, iznad 14 godina (!!). Ispod 14 je nadoplata - 250 kn.
Na kraju stigle hrpe jastuka u vakumiranim vrećama. Ja se ponadala da bumo ovaj put dobili nešto - stvarno besplatno - za rastanak, ali ...
Pajo kupio za Zmaju jastuk i išli smo doma s jastukom ispod Pajine ruke
K tome jastuk mi ne paše ni u jednu jastučnicu , ali koštao je - 100 kn. Takav sam mogla kupiti u Kauflandu za 39.99 kn, čak je standardnih dimenzija i - bolje napunjen.
Zmaja se smijala ko' bedasta dok sam joj prepričavala u čemu je caka. Čekala nas budna, samo da to čuje
I tako, prošla naša "besplatna" promotivna večera, koju smo mogli pojesti u svakom našem lokalnom restoranu, u doba gableca - po 15 kn .
Karte smo spremili. Ako idemo svi troje - trebali bi pljunuti 1080 kn
A što tek da nije besplatno...
E tako naivni - ipak nismo, iako ni onaj jastuk od 100 kn - ne mogu prežaliti. Na kraju - Zmaji ne paše, pa je Pajo rekao da smo fine guzice, i da će on spavati na njemu - naravno kad ja nabavim jastučnice za njega
Sve vas pozdravljam 
i šaljem 
Šteta što fotić nisam ponijela...
No, nema veze, ima uvijek nešto u zalihi...
Ispred oldtimera - večeras...
Sad sam se već zaigrala...
Zmaja objesila facu...
Pes od južne susjede (posudila ga s reklame za kremu protiv bora), izgleda miroljubivo...
komentiraj (23) * ispiši * #
28
subota
srpanj
2007
MALO JAVLJANJA
Znam, zapustila sam blog, nemam izgovor, no vidim da su se uglavnom svi (osim časnih iznimaka) - ulijenili, zasitili, otišli na godišnji...
Vrućine su malo manje, no još nas uvijek prži.
Dani mi uglavnom teku po starom - Seka je došla iz bolnice, sad ide još ovaj - treći vikend po redu na terapiju aplikacijama i - onda...
Dobro se osjeća prema drugima s istim terapijama - možda - jednostavno zato što je puna energije, drži se posebne prehrane i strpljiva je. A vjerujte mi, nakon priče koju mi je pričala - bila sam u šoku i jadna nekoliko dana. Ona otvoreno priča o svemu i - ne da se, što je vjerujem - također vrlo dobra terapija.
Nosko je po starom, dobio je terapiju protiv aritmije (nije prije ništa uzimao), mora proći barem 2-3 mjeseca, pa će ponovno na holter i vidjet' će se. Kolegica koja radi na urologiji (med. sestra) mi kaže da je bolje da to ne dira i da živi s kateterom. A ja znam Noska, on jedva čeka da to riješi i da mu izvade kateter, jer ga to - sputava u hiperaktivnosti.
Vidjet' ćemo kad dođe vrijeme. Ta nahodavanja oko doktora su ga počela zabavljati, koliko vidim. Nazvao me u četvrtak i pitao - jel' idemo sutra?
Ja pitam - kuda? A on - pa doktoru na kontrolu. A prije toga sam mu lijepo objasnila da mu je dr. opće prakse na godišnjem do kraja mjeseca, a zamjena mu neće davati uputnice, ako nije hitno. Za poludit'.
Inače, svaki dan sam na plivanju navečer, rashladim se...divota.
Neki dan se pojavio tata Čik na bazenu (klinac mu ide sa Zmajom u razred i onomad se s Pajom natjecao u stolnom tenisu). Taj čovjek je živa atrakcija ...
Friško zblajhan, čupav, prepržen od sunca, pun štoseva ... Došao on i traži sina, koji je trebao biti na plivačima, ali nije bio 
...
A tata Čik - "znam ja, on meni - idem na trening, ja dođem njega nema, znam ja - ima komada. Sad kad mi dođe - ja ću njemu - nema komada preko tjedna - komadi su za vikend" .
Ja se odmah postavila na stranu malog Čika - "nemoj pretjerivati", na što se on lukavo nasmije i kaže - "neću jako, ali da se zna red"
Dok on svoju litaniju istresa naglas, one jadne žene okolo ga gledaju i blenu čudom. A on je samo - malo uvrnuti zafrkant' , malo mokrom krpo udaren
Moram ga jednom uhvatit' u objektiv - on me sigurno ne bi tužio
Jučer sam cijeli dan zujala - šopingirala sa Zmajom, pa sama na šišanje, pa s Pajom - po robnim centrima. Pronašla sam sve vrste i veličine rama za slike u Plodinama. I tako jeftine (a dobre), da sam skoro na tjeme opala
Navečer sam se na bazenu skoro - samozapalila. Uzela sam sa stola onaj - obični upaljač na kremen ...
Sjela s kolegicom na ručnik, kresnula da zapalim cigaretu (ALKIONE) i upalio mi se ispod nosa kao baklja Sva sreća da imam reflekse, odmah sam ga bacila, prije nego su stradale trepavice, obrve, lice, kosa. Pajo ga trknuo i upaljač odletio skoro nekom klincu u ruksak (novi Filin, mogli smo troška napravit' taj čas). Onda sam ga ja trknula do lokve vode i konačno se - ugasio
Dobro, malo su stradale šiške i lijeva obrva (ALKIONE). Veli Zmajin trener da je to bio - Božji znak - da je vrijeme da prestanem pušiti (ALKIONE, očito si i ti to osjetio, dragi moj) 
Ali žao mi je da situaciju nije snimio neki nadobudni paparazzo, čak ni Jozo, koji je bio na bazenu s aparatom. Točno bi je objavila na blogu i priuštila sama sebi - smijeh na vlastiti račun
Navečer smo se igrali do pola dva u noći. Naklopali se i Zmaja nas nabrkala na onu igru - zaljepiš na čelo ime osobe, pa pogađaš. Smijali smo se k'o blesavi. Zmaji je najbolje išlo, malo se mučila sa Charlie Chaplinom, Pajo - sa Mirkom Filipovićem - tu smo mu obje dugo crtale i pisale, skoro mu sve glavne opisne karakteristike dale, a on - nikako .
Onda - ja zapela na Čkalji, pa me ismijavali
Uglavnom, sve po starom - uglavnom. Malo smo svi prolupali - netko se i zaljubio 
...
Zmaja ima simpatiju, koja dolazi pred nju na plivače, sjedi na njenom ručniku i gleda u nju - kao u Boga. Klinac je stariji dva mjeseca od nje, ulica prije naše, sramežljiv je i golobrad 
Simpa mi je takav, kakav je, malo premršav, no zna se da dečki kasnije sazrijevaju. A moja Zmaja mislila da ja nisam skužila, možda je to čak i onaj što me zivkao na mobitel onoliko puta, nisam je pitala
Ali, stara koka sve skužila odmah - i bila direktna. Zmaja malo blenula ... no eto i to je za ljude. A onda išao i tata Pajo malo škicnut'. Mali se doduše splašio da je tata Čik - Zmajin tata. No, odahnuo je
Mili moji, sve vas i
Drž'te se
Za ugođaj... Sting (usput moj tip muškića) i "Fragile"...
UPDATE
Za još malo ugođaja, jutros dok sam pila kavu, stigla "južna" susjeda s kombijem i lojtrom - po četvrti put . Muža - papka - poslala na vrh šljive s kantom , a ona se drži tla - ziher je ziher
Srećom, ova nije čula za čl. 131. KZ, a da zna - na*ebala bi Fanika
komentiraj (22) * ispiši * #
24
utorak
srpanj
2007
BEZ INSPIRACIJE...
Konačno nastupilo dugo očekivano i priželjkivano osvježenje...
Kad sam maloprije otišla van popušiti jednu, neugodno sam se iznenadila - vani zima (!!). Sve su mi se dlake (one neizdepilirane) nakostriješile ...
U pomanjkanju inspriracije, nakon utakmice, dobre večere i čaše crnjaka (tlak mi jučer i danas bio 90/50), odlučila sam se malo blesirati - valjda na mene nagli pad temperature za petnaestak stupnjeva loše djeluje 
...
Iskopala sam iz ormara svoje stare tregerice, navukla Zmajine starke i majicu. Već je danima nagovaram da navuče ovu kombinaciju, a ona komentira - "bez veze"... Ajde, molim vas dajte komentar vi, jel' stvarno bez veze ova kombinacija za tinejdžericu od 14 godina???
(moja glava je na fotki odsječena, jer tko je vidio polovnjaču u tregericama i starkama, osim u Americi, gdje je sve dozvoljeno)
Ma, evo vam ga na - i glava je tu
Kopajući po ormaru, svašta se pronađe. Tako sam pronašla ovaj kimono, koji sam prije mnogo godina - sama šivala. Kratak je, od tankog, nježno plavog batista. Ovu sliku na leđima vezla sam nekoliko dana, svilenim koncem. Ispikala sve prste (nema gore kad nisi navikao na - napršnjak, pa se u jagodicu srednjeg prsta pikneš - s ušicom igle, pa tako još stotinjak puta, uz to toliko puta opsuješ sve živo ).
Ponekad mi je žao što više ne šivam...
A sad idem van - udahnuti sviježeg, kišom opranog zraka, pritom (!!) jednu, a onda 
i lagano - 
Svima i
komentiraj (19) * ispiši * #
22
nedjelja
srpanj
2007
MASKOTE...
Ja i dalje štrajkam sa svim mogućim aktivnostima.
Čak se i moja hiperaktivnost, za ovih temperatura - svela na minimum. Jednostavno ne mogu ništa. Još je nekako i išlo prvih dana, ali posljednjih - umorila se i Fanika.
Ljudi po gradu hodaju kao ludi, voze kao ludi i zaletavaju se jedni u drugi - pješke. Jedna, malo punija gospođa se tako zaletjela u mene, da sam skoro frknula. Sreća što automatski zauzimam gard, pa sam ostala "ukopana".
Kile mi opale na 57 (od zimskih 64)... Apetit mi je dobar, kao i obično, mlatim po mliječnom, po salatama, voću, keksima, sladoledu, čokoladama i kolačima (naravno kupljenim, čak ni ja nisam tolika budala da ih pečem po ovom vremenu). Pijem uglavnom vodu s limunovim sokom i bevandu - nakon večere, kad više ne mogu ugroziti ni druge, ni sebe
Posljednja dva dana, provela sam na bazenu (a gdje drugdje), sa Zmajom. To je doduše uvjetno rečeno, jer nismo zajedno ni krenule ni vraćale se. A ni tamo se baš nismo vidjele, ona je sa svojim društvom, a ja - uglavnom - sama, jer kad sam na suncu, baš i nisam za neki razgovor ...
No, uvijek netko poznati naiđe, srela sam neke kolegice, koje baš ne viđam često, pa smo malo brbljale ...
Kao što sam već pisala lani - vrijeme prikraćujem posmatranjem ljudi oko sebe ...
Kako je ove godine bazen uglavnom prepun, materijala - koliko voliš
Neki dilaze svake godine, poput mene, pa mi se ponekad čini da smo poput obitelji na velikom imanju.
Dakle, Fanika kao i obično - nabila na nos - tamne naoačale i snima okolinu - kao RTG
Ove mlade, više ni ne poznajem, starije i svoju generaciju znam (uglavnom, iako ima i onih koji su od lani - drastično promijenili fizionomiju)
Klinci su naporni i puni energije, neki roditelji bespotrebnu kompliciraju, zjače i dovikuju se s malim juniorima - takve naročito "volim", misle da ih je netko željan slušati
Uvod mi je ispao kao referat, pa je vrijeme da krenem na temu...
Kako rekoh, ima nas koji smo redovni, ima ih koji su povremeni.
No, naša provincija ima i svoje "maskote". Ljude koje svi znamo. Ima ih nekoliko, a ja ću se ograničiti samo na - dvojicu, koji su jučer i prekjučer - bili prisutni
Jedan je - čovjek kojeg znam godinama, dobrih desetak godina stariji od mene. Nekad je bio - donekle k čemu, ali danas se poprilično srozao. Uglavnom se vozi biciklom, na bazen ide svaki dan u - najgore vrijeme - ujutro i ostaje do rano poslijepodne. Rezultat je - takva boja, da ti pamet stane. K tome još - obrijana glava, sjajna kao špiglo. Ja ga inače zovem - Fetus. Nije baš umjesno, ali jednostavno mu izgledu doslovce pristaje. Inače je zaposlenik banke i prije nekoliko godina u nekoj seoskoj podružnici, frajer ga je - mlatnuo po glavi, prilikom pljačke. Govorkalo se da glumi zbog osiguranja i mirovine. Od onda je malo - recimo čudan, iako se meni čini da je oduvijek bio čudan.
Po bazenu samo hoda uokolo i priča sam sa sobom. Jučer je npr. hvatao rukom nešto po zraku
Nije mi toliko interesantan on - koliko ljudi koji ga gledaju . Izrazi na licima protežu se od - iznenađenja, zaprepaštenosti, nevjerice - do posprdnosti i smijeha. No, on vrti svoj film i tu i tamo stane i osvrne se za pokojim dobrim komadom, bez imalo diskrecije...
Drugi lik je - poseban slučaj. Znam ga također godinama. Nekad se šetao u kratkim hlačama i dresu po gradu. Na bazen je dolazio u gaćicama - tigrasta uzorka i upucavao se komadima . Posljednih petnaestak godina se politički aktivirao. Nezavisni je kandidat, no birači mu baš i nisu poklonili neko povjerenje, pa nije prošao. U tom periodu - posvetio se politici, vlastitoj udruzi koja ima svoju web stranicu i - izgrađivanju vlastita tijela. Čovjek se izgradio maksimalno. Izgleda atraktivno, ali tu sve prestaje (barem za mene). Od nekad mi djeluje - zastrašujuće i odbojno . Tip je za mene enigma, kad ga slušaš (u predizbornim govorancijama), djeluje nedorečeno i oskudna rječnika, priča nepovezano (poput Malnarova Ševe), a kad čitaš priču na web stranici - sasvim nešto suprotno.
Lik je inače u posljednjih godina, popljuvao sve živo - svojim pismima, kaznenim prijavama, protestima i istupima u medijima - od bivšeg predsjednika države - do lokalnih tajkuna, brzopoteznih lovatora, poduzetnika, političara, novopečenih generala i ratnih profitera ...
Čudno je u svemu tome što ima u svemu tome mnogo istine, ja u šali čak kažem - što obični ljudi misle, to on javno govori
No, ipak mi cijelo vrijeme nešto tu ne štima ... Iako su mu sva pisma, članci, izjave u dijalektu naše provincije, s dosta pravopisnih pogrešaka, ne djeluje mi kao osoba koja bi to mogla samoincijativno napisati. Previše je detalja, do kojih ne vjerujem da je mogao doći sam. I sve to navodi me na pomisao da netko - mnogo pametniji, informiraniji i u sve upućeniji - stoji iza njega kao siva eminecija "u sjeni".
U međuvremenu, tip se opernatio, kupio makinu (s kojom me usput rečeno, skoro lani pokupio kod Borika, sreća da sam se na vrijeme makla u stranu), dobivao je brojne batine, napadali ga svi od policije do lokalnih razbijača ... Pa ga otimali, pa se pojavio u "večernjaku" - sav u koži, s velikim šeširom - spreman za poziranje O privatnom životu neću, uglavnom - ima ženu i mnogo djece i pokoju priležnicu. A obiteljske svađe se ponekad sele na cestu, na sveopću radost susjeda, prolaznika i policije.
Eto, toliko o ta dva lika, fotki nemam. No, neznam baš da bih ih i objavila, pogotovo što se drugog lika tiće, on vjerojatno zna za čl. 131. st. 1. KZ-a (ili njegov iz sjene), pa baš ne znam kako bih prošla ...
No, dojam bi uz fotke bio daleko potpuniji, jer onda bi ovo sve što sam napisala bilo - mnogo jasnije.
Još jedna (stara) novost - južna susjeda ponovno stigla iz susjedne ulice, angažirala muža i sina, dovezla se kombijem, naoružana lojtrom i škafovima - izvlači dušu iz šljiva ringlica pored štreke. Za one koji ne znaju, dotićnoj sam posvetila post - lani u ovo doba. Žena kupi sve što stigne, lakomost joj je osnovna vrlina. Ili je žena samo - sposobna, a ja sam u zabludi i zavidna ...
Ostajte mi zdravi, znojni i usporeni, hladite se kako god znate - do čitanja.
Svima vam šaljem i
Malo World Music...
Salif Kaita & Cesaria Evora - "Yamore"...
komentiraj (21) * ispiši * #
18
srijeda
srpanj
2007
ZNOJ I OSTALO...
Ljudi moji, kako preživljavate ovo ludilo?
Ja, koja sam u prošlom životu bila gušter i uživam u toplini i suncu, odustala sam u posljednja dva dana od svog kutka. A odustao je i naš jež - Leo (naime, tako sam ga nazvala), nama ga nigdje, samo da mu se nije nešto dogodilo, jer noću voli "izlaziti" na sumnjiva mjesta poput štreke ...
No, jučer sam vidjela novog došljaka - malu vjevericu, no bila je noć, a i ona je malo prebrza za moje paparazzo sklonosti
Nedjelja je prošla s Noskom u prvom planu - taman sam se smjestila oko 4 poslijepodne u svoj kutak, donijela si - vodu s limunom, kavu, voće, kad - stiže Pajo - Nosko bi išao promijeniti kateter, jer mu se zaštopao. A lijepo sam ga pitala da idemo u petak, da ne čeka vikend, jer mu sestre ne mogu mijenjati bez liječnika, koji dežura kod kuće, ali za kateter - neće dolaziti.
Sreća - hitna nam je blizu, digla sam uputnicu, kad sam ušla u klimatizirani prostor - bilo mi je zima, a na izlasku me skoro šlagiralo
Nosko, koji je cijelo vrijeme u kući (nije bio u centru pažnje, jer je seka došla), nije ni svjestan da je vani +40 u hladu. Naime, zidovi te stare kuće su tako debeli, kao da je ugrađena klima u njih.
I srećom, doktor bio pozvan radi nekog drugog djeda, pa je osobno promijenio kateter i narazgovarao se s Noskom, a ja jedva čekala da se vratim u svog kutak
U ponedjeljak je Nosko išao u shoping i kupio 400 čavlića za predstojeći posao koji je isplanirao
Jučer sam bila kod okuliste. Počela sam ćorkati, dok gledam TV - moram nositi naočale za čitanje. Pa eto da vidim kakva mi je dioptrija, da ne kupujem naočale napamet.
Tamo me dočekala mješavina svih mogućih tjelesnih isparavanja - znoja, smrada nogu, staje i krava, presladunjavih parfema , pa sam se uglavnom držala vrata - blizu kojih koliko-toliko struji svijež zrak. Jesam otrovna, ali što mogu A onda slušam razgovore, motrim face, ništa mi ne promakne. I to je dobra osobina, naime - jedna baka je cijelu čekaonicu i ambulantu pretražila da nađe - štap. Srećom, snimila sam je na dolasku i znala da štap nije ni imala. Slegnula je ramenima i rekla - lako moguće, valjda sam ga ostavila kod sina...
Dobila sam naočale za nošenje i čitanje, a sad treba - pljunuti lovu optičaru, jer ono što mi HZZO plaća - mogu potrošiti kod slastičara Zagorca u jednom šusu. Sad bu vam Fanika izgledala kao stara roksa
Jučer opet bila saobraćajka u mom selu (onom iz kojeg sam u posljednji čas pobjegla)
Pijani vozač sletio u voćnjak, - poginuo je suvozač i četvero je ozlijeđenih
Meni je iz sporedne ponovno izletio mladac u crnom nabrijanom auteku, ja prikočila, on stao u posljednji čas. A ja onda - onako polagano, okrečem pedale, što sporije mogu... On turira, živčan, zasigurno mi psuje sve po spisku. Oladi malo, momak, još ćeš se načekati u životu, ako se prije ne zaletiš negdje za sve vijeke
U ovim sparnim danima, jedina svijetla točka mi je - plivanje. Kad uskočim u onu prohladnu vodu, odmah postajem optimistična.
Što se tiće bazena, za mog blogera Alkiona - stavljam fotke. Stalno prigovara da nikad ne govorim o mamama na bazenu - stavljam tate, a mame - ne spominjem. Dvije mame koje bi želio vidjeti, na žalost nisu došle već par dana, ali zato - ima drugih. Nije baš bio neki izbor, no što se može.
Ne znam što bi vam više pisala, jučer sam si napisala par natuknica za post, ali ne znam kuda sam stavila papirić
Naći ću ga vjerojatno, kad napišem post
Čitamo se - drž'te se hladovine, pijte mnogo vode i jedite laganu hranu, mnogo voća i povrća...
UPDATE:
Jučer nas je bilo mnogo koji smo se došli rashladiti.
Stavljam fotke jedne divne obitelji - prekrasna mama, tata i još ljepša djeca, svo troje različiti po izgledu i temperamentu...
Mama - u hladu... (Alkione, to je jedna od one dvije mame, koje ti dugujem)...
Tata, prof. kineziologije, majstor TKD-a 6. dan, inače trenira neplivače preko ljeta, moj školski kolega, jedan od rijetkih ljudi koji ima živce kao brodsku užad, nevjerojatno da tako nešto postoji, fascinira me uvijek ispočetka...
Najstarija kćer, 15 godina, trenira 12 godina TKD - najmirnija i najozbiljnija...
Sin, 14 godina, genetski predodređen za nogomet, sav je razgiban, kao da je od gume, nikad na miru (teško ga je uhvatiti u objektiv), uvijek spreman za pi*darije, on zaslužuje dvije fotke, jer me oduševljava (očito mi nedostaje muško dijete)...
Najmlađa, 9 godina, je mješavina brace i seke, voli papati i stalno je u pokretu...
komentiraj (39) * ispiši * #
13
petak
srpanj
2007
LIJENOST - DRUGI DIO
Nastavljam u istom tonu.
Nosko dobio nalaz, rad srca mu je nevjerojatan - svaki otkucaj vodi svoju politiku. Najveće "divljanje" zabilježeno je između 17 - 18 h poslijepodne, a Nosko se jadan ne može sjetiti što je radio u to vrijeme. No nije to ništa zabrinjavajuće, već 40 godina njegovo srčeko lupa istim stilom.
I uz to sve - nakljucao ih 83. E sad to treba objasniti internisti, da mu da potpis za zahvat. Doduše, samo za spinalnu anesteziju, pa se nadam da hoće. Toliku volju ima za životom, da mislim da bi pristao na anesteziju - dobrom šljivkom, onak, po partizanski, samo da ide
Ja - po starom - preko dana jurcam, poslijepodne oko pet, malo prilegnem u svoj kutak, poslije odjurim na bazen, otplivam svoju rutu, malo probrbljam s mamama Jučer mi stigla mama G. Ako se sjećate posta od lani - ona, koja je sa mnom pisala diplome na natjecanju iz plivanja.
Ta žena je fenomenalna, nikad me ne opterećuje kuknjavom. Kad i iznosi svoje probleme, iznosi ih na takav način, da krepavam od smijeha E da mi je sve društvo takovo - ja zadovoljna.
Klinci su joj isto otkačeni, izvaljuju bisere, na svoj dječji način.
Danas me šokiralo nekoliko stvari
Spremajući se na bazen, s jednim uhom sam slušala "Exploziv". Nova moda - zahvaća svijet. Više nisu dosta piercinzi i tetovaže, sad se ide na - žigosanje i rezanje, tako da kasniji ožiljci - tvore sliku po izboru (!!). Majke mi mile, ljudi moji - pri pogledu na tu umjetnost - pozlilo mi
Pa gledam Zlatnu ligu iz Pariza - bacač koplja pogodio kopljem jadnika koji se istezao pored staze, no srećom, probio mu samo kožu kod rebara
Pa malo prije - Poljakinja rodila dijete koje je imalo tri promila alkohola u krvi . Mama je išla na porod - dobrano nakresana .
Jadno dijete - pijano startalo u život, neki stvarno nisu zaslužili da rađaju djecu, dok se drugi istodobno bore za umjetnu oplodnju i usvajanje.
Televiziju skoro uopće ne gledam, vijesti čujem ukratko na radiju, a i bolje mi je tako. Manje nerviranja i sekiracije.
Zato redovito gledam Gorana Milića i njegove reportaže "Idemo na sjever" i "Idemo u Ameriku". Obožavam njegov ležerni stil. Taj je čovjek stvarno - majstor svoje profesije. Kaže Zmaja da joj je dobro došlo to putovanje kroz Europu, da je više naučila u tih jedanaest epizoda, nego cijele godine kroz zemljopis
Zmaja je jučer imala veliko spremanje - brljala je cijelo poslijepodne, muka mi je došla kad sam vidjela da je pun lavor vode stavila nasred sobe. Zakrčila si je sve, da je stalno preskakivala preko hrpa knjiga i svih mogućih drangulija. Samo sam čekala da ugazi u lavor i prolije po tepihu. Da je ne gledam, zbrisala sam na sunčanje i tamo zadrijemala
ko top
Eto toliko, sutra planiram okrečiti predsoblje . Dovukla sam kantu kreča s tavana, priredila najlon i valjke, a sad, tko zna, možda i - odgodim .
Ma budem ja to, smuljat' ću za par sati
Pozdrav i priredite mi se za pakleni tjedan pred nama, glavno da nam je sretno prošao - petak trinaesti
Moj i ježev kutak...
Nove majice kluba...
Pajo mi ima boju, kao da je sušio livadu, vidi mu se dužina rukava...
Koja će prva u vodu...
Razgibavanje najmlađih - škola plivanja...
UPDATE:
Opet sam poslijepodne imala posjetu "uvaženog" gosta. Čak me čekao da mu malo mlijeka donesem. Smjestio se u hladovinu, iza ležaljke...
komentiraj (28) * ispiši * #
10
utorak
srpanj
2007
LIJENOST
Iako nemam dalmatinske krvi (nek' se ne ljute moji Dalmatinci-blogeri), uhvatila me fjaka. Sunce me prošli vikend - toliko šupilo i usporilo, da sam vas bila lijena - komentirati. Čitala jesam, povremeno, ali jednostavno - prsti ne slušaju.
Sad sam i nokte "pošišala", jer sam ih u onom uramljivanju dva-tri slomila. Nije problem, no trebalo je naći pola sata i sve ih uredno odrezati i isturpijati, a to nikako pronaći. Sad i lupanje po tastaturi ide bolje
Noska sam konačno jučer odvela da ga "prišteka" na Holter. Nije mogao prije, jer je u nedjelju još kosio ispred kuće (!!), pa me naručio za kupanje, tek navečer. Prije toga me nazvao telefonom da požurim, jer - ima film poslije dnevnika. Tako je Fanika zajahala Gecka i - put Noska.
Kad je Nosko počeo manevrirati s tušem, bila sam sva mokra, a i sav inventar oko kade. Falili su nam samo brodići i patkice No, na onu vrućinu, nisam se bunila...
Ali zato mi je Nosko bio kao beba - rekla sam mu da si sad može i neku penzionerku dopeljati , na što je komentirao - bože me sačuvaj
Jutros su Noska "odštekali". Cijeli dan je imao zabavu, veli Daša da je skinuo podkošulju, košulji i vestu (dobro ste čuli) i proučavao žice na Holteru. Da mi je to bilo vidjeti ...
Seka je bila na vikendu i imali smo zajednički ručak. Fanika spremila srnetinu, a seka - knedle od kruha. Pa sam u nedjelju s lončinom srnetine među nogama išla k Nosku. A Pajo, kao za inat - u zavoje ulazio, kao da je u Silverstoneu
Tamo sam se naklopala, da me momentalno uhvatio drijem.
Daša nas je zabavljala, prepričavajući feštu svog folklora od dan prije. KUD "Golub" se vratio s dvanaestodnevnog boravka u Turskoj, sa Svjetske smotre folklora. Daša nije išla, iz dobro poznatih razloga. A fešta u subotu je bila u Turskom stilu, spremljeni su njihovi specijaliteti i sviralo se i plesalo na njihovu glazbu
To je "namamilo" jednog zbunjenog čovjeka s kamerom. Upitao je na njemačkom, da li može snimati ...
Kasnije se ispostavilo da je čovjek porijeklom Turčin, ali rođen je i živi u Njemačkoj, a u Bjelovar je došao u svatove (vjerojatno našoj lokalnoj tajkunici, pretpostavljam).
Nije mogao doći k sebi od iznenađenja, ostao je s njima, ne mareći za svadbu
Daša je jedva hodala, boljele je noge od tancanja, kao i obično - poslije njihovih fešti. Čak je uspjela animirati svog dečka, koji je inače tih i povučen (Daša je glasna za oboje) .
Pajo i Zmaja su u nedjelju išli na noćno kupanje, meni se nije dalo. Ali zato sam si jučer dala oduška. Konačno sam se namočila. No, zaboravila sam na jednu sitnicu - kad sam skočila u vodu, zamahnula stopalom, noga me tako zaboljela, da sam vidjela sve zvijezde.
I uopće, još mi je naotekla i povremeno me boli, čak je više osjetim nego prvih dana .
Sad ću svako veče - noge u lavor s toplom vodom i morskom solju i vježbati (ako ne zaboravim)
Jučer poslijepodne nam je stigla Martica i donijela mi knjigu o crtanju. Ima interesantnih stvari, moram to malo proučiti.
Ako sam preko vikenda bila smušena od vrućine - danas sam od kiše. Ništa mi se radi, imam srnetine od nedjelje, samo skuham njoke i - amen
Pozdravljam vas
Ostavljam par fotki s bazena...
Marta sa svojim širokim osmijehom...
Senči...
Zmaja i ostale kategorije plivačica...
Izabela ima uvijek dobar apetit i mnogo energije...
Njezin brat Fran, koji uvijek smišlja pi*darije, nikad nije na miru (u narandžastoj majici)...
Mali Dodo (lijevo) - uvijek viri kroz rupu - u žensku svlačionicu, pa jedna uvijek dežura i lupa ga tenisicom...
Svoju fotku neću stavljati, da ne pokvarim prosjek ovim klincima
komentiraj (29) * ispiši * #
06
petak
srpanj
2007
BACANJE U BIZNIS
Kako vrijeme prolazi...Kao da sam jučer pisala post, a ono pet, dana prošlo kao jedan.
Ulijenila sam se, vani ljeto, Zmaja navečer na kompu, kad bi mogla na red - zaspem, ujutro nemam vremena...
Jučer poslijepodne smo Pajo i ja - uramljivali moje slike.
Svi me već dugo vremena nagovaraju da konačno počnem nešto s tim svojim slikama. No, prva stvar je - slike uramiti. Kad sam obišla "uramljivače", skoro sam pala na dupe. Ako hoćeš solidnu, dobru ramu - pljuni dvijestotinjak kuna. Mili bože, treba mi dvije tisuće kuna da samo desetak slika uramim.
Onda sam si mislila i smislila...Natjerala Paju da obiđemo Pevca i robne centre. Onda se spustila kiša, pa smo capkali po pljusku - od jednih do drugih. Baš je bilo romantično.
Izabrala sam nekoliko gotovih reprodukcija, ne zbog reprodukciija, nego zbog - rama. Većih, manjih. Bitno je da su dobre, nisu glomazne, ni prenapadne, onako diskretne i bojama prilagođene tehnici i slici.
Onda smo jučer cijelo poslijepodne, a bogme i kasnije (bila sam budna do pola dva u noći), uramljivali slike. Ja, kakova sam picajzla, trebalo je biti sve savršeno i "na crtu", pa sam neke stvari popravljala do savršenstva.
Slike sam povješala na zid i divim im se cijeli dan ...
Danas sam umorna k'o pas, neispavana i razdražljiva .
Otišla sam na bazen, odlučivši da se malo okupam, ali kad sam tamo stigla, nije mi se dalo. Ali sam zato verglala sa poznatima i bilo mi je bolje.
Nemam nekih novosti da vas s njima zamaram, pa ću stati i ostaviti vam fotku s bazena, večeras ...
Hi hi, Paji iznad glave - kanta za smeće, genijalno
Moja galerija...
UPDATE :
Poslijepodne sam izašla na sunčanje, u mojem kutku. Kraj ograde, ispod kupina - nešto šuška... Kad ono - ovaj mali šuškavac. Kopao je njuškicom, tražio prolaz k susjedu, ali je žica - pregusta za malog debeljka. Nisam mogla odoljeti...
komentiraj (24) * ispiši * #
02
ponedjeljak
srpanj
2007
MAK NA KONAC...
Već bi bilo vrijeme da se javim novim postom.
Prošao vikend u ljenčarenju, tolikom - da mi se nije dalo odvući dupe do bazena, no na pomisao da će mi tamo pola naše provincije (tinejdžerske) hopsati oko glave - mokrim nogama, stresati one duge gaće (šuškave, do koljena), kao peseki, ritati se, a ja neka čekam tko će mi tresnuti preko kičme...
Već sam nekoliko puta bila u prilici da opalim klincima šljagu, ne zato što se ritaju, stresaju, trče oko glave, nego zato - što kad ih prvo dva puta značajno pogledaš, pa ih opomeneš, onda ti još bezobrazno - odbruse. E onda ja šizim. Nedugo nam je klinac opalio loptom u teglu na prozoru, ali je došao i ispričao se Paji (ima oko osam godina), Pajo se raznježio i sve mu oprostio (Fanika je naravno pokupila teglu i zemlju, a Pajo oprostio ). Mali je imao oči - dvostruko veće od straha, a glas mu je drhtao, pa se Pajo sjetio svojeg djetinjstva i "svojih" razbijenih prozora i mlađahnih svinjarija .
Toliko o tome...
Danas sam kako sam sama sebi obećala, otišla na HZZO. Tamo me školska kolegica uputila pravniku, a on mi rekao da mi MORAJU na uputnicu staviti datum upisanog Holtera. Kad sam mu rekla da gospođa na upisu to "ne smije", rekao mi da idem u pravnu službu Uprave bolnice i sve im ispričam...
Fanika zajahala Gecka i za tili čas bila u Upravi. Moj bivši profesor (Saborski zastupnik, onaj koji kupi smeće oko bolničkih garaža), nije bio tamo, pa sam išla nekoj mladoj pravnici. Ona si je fotokopirala uputnicu i uzela od mene moj broj mobitela (isti koji sam ostavila i onoj na upisu) i rekla da će me nazvati. S novostima sam otišla k Nosku, oprala brdo suđa kod njega, objasnila mu situaciju.
Moj Nosko je izrazio žaljenje što skačem okolo zbog toga, veli - pusti, platit' ću nemoj se nervirati s njima. Ne mogu vjerovati - da je to onaj moj Nosko, koji je svugdje tjerao mak na konac i cijeli život ganjao pravdu (k'o Kalimero), više za drugoga nego za sebe .
I nije prošlo ni pola sata, zvoni moj mobitel i javlja mi pravnica da je sve sređeno, dobila sam od šefa Interne (Internističkih ambulanti) s druge strane fotokopije termin - "otprilike - kolovoz i pretraga se ne može izvršiti unutar 60 dana, pacijent je upisan pod rednim brojem 27 i bit će obavješten o točnom terminu telefonom". A da me upisala odmah za kolovoz, sve bi već bilo obavljeno pred mjesec dana.
Hvala dragi moji zdravstveni radnici - što ste dali čovjeku ono što mu po važećem zakonu - pripada.
Odmah sam otišla k privatnom liječniku i dogovorila Holter s njime, ali nakon što Nosko još - pokosi travu i obavi sitne poslove oko kuće, da ne radi sve to - prikopčan na Holter žice (čitaj da ih ne iščupa na nekom bedastom poslu). Čovjek se nasmijao, rekao da razumije.
Toliko o tome...
Moja noga je dobro, još stavim čarapicu kad se vozim na Gecku, izgledam kao polu-Hercegovka (bez uvrede, molim - opće poznata šala)
Jučer sam se izležavala na suncu tri sata, to "izležavala" ne shvačajte doslovno, jer sam povremeno hopsala do tuša, po voće, po vodu, po cigarete, kavu, čokoladice. Za to vrijeme, stalno sam nešto klopala. No - lijepa bojica je tu, bez mazanja (i bez pive). Sad već izgledam normalnije, a ne kao anemičarka. 
Zmaji večeras počinju treninzi plivanja, a ja ću se "šlepati" uz njih, u pruzi za entuzijaste i dobrodržeće starkelje.
I na kraju - nešto tužno (kako bi bilo, bez toga).
U petak je kod Zmajine dvorane za trening - poginuo sin naših poznanika ('81. godište), mojih bivših susjeda. Inače imaju seoski turizam i sedmero djece. Mladić se vozio na motoru i kretao se ulicom s pravom prvenstva. Sa strane mu je "uletjela" ženska s automobilom, oduzela mu pravo prvenstva i udarila ga. Na mjestu je poginuo. Zmaja je sa svojima iz razreda išla na sladoled, pa su naletjeli, malo iza toga.
Bez obzira, poznat ili ne, strašno me to pogodilo. Tim više, što sam ga poznavala. Bio je već s petnaest godina - snažan i razvijen dečko, na imanju je vozio traktor, po zimi ralicu, brinuo se o konjima. Bio je tatina desna ruka. Inače su obitelj u kojoj svi zajedno rade i djeca od malena sudjeluju u svim poslovima. Inače ga moja Daša dobro poznaje i priča mi da nije bio problematičan, baš zato što se tamo znao nagledati - svakakovih terevenki i pijanih lokalnih bogatuna...
Iza njega ostalo je pet sestara i brat - malo mlađi od Zmaje.
Laka mu zemlja bila...
Sad se po gradu priča - da je jurio, a prosto je neizvedivo da je jurio, jer je ulica jednosmjerna i stotinjak metara prije udesa je raskrižje i tamo je morao ili skrenuti u ulicu sa strane ili barem zastati. A u tih stotinjak i manje metara nije mogao nabiti gas. A uostalom, da je i vozio brže, vozačica je morala stati. A izgleda da je ona brzo naletjela, kad se automobil okrenuo skroz ulijevo i razbijen mu je čitav prednji kraj.
Vozeći se danas, pod dojmom tog "crnog" petka, primjećujem svako malo - fulanja u prestrojavanju, obilaženju, poštivanju prednosti. Svima se žuri, meni također, ali uvijek razmišljam kad sam na cesti. Neki dan mi guska, parkirana s desne strane (kod našeg buvljaka) - jednostavno otvorila vrata od automobila - na cestu. A meni je preostalo - da kočim, zaletim se u otvorena vrata ili skrenem ulijevo, obilazeći vrata i izletim pred automobil koji dolazi s leđa, što bi bila (za mene) najgora solucija. To s otvaranjem vrata dogodilo mi se već više puta, zajedno s izlijetanjem automobila iz sporednih ulica.
Pa ti Fanika na svom bicikliću - moraš razmišljati unaprijed - što je u glavi onog - ispred tebe, iza tebe, sa strane, na parkingu ili - nema te više. Uz sve pravo prvenstva koje imaš...
A nisam nikad polagala vozački, samo se vozila kao kofer-suvozač (doduše uvijek aktivni s četiri oka otvorena), naučila voziti tek toliko, za ne daj bože...
Toliko za danas, Zmaju nisam uspjela uloviti i fotkati, budem večeras na bazenu, malo ljetnih fotkica okinula. Frizura joj je kao pokisle pure, bolje da se nije šišala ili ošišala na kratko. Onaj čupavi look je prosto - neizvediv...
UPDATE:
Umjesto plivanja, uhvatio nas pljusak na bazenu :)
Zmajina nova frizura
Sunce i kiša
Što je glad...
komentiraj (34) * ispiši * #
