MAK NA KONAC...

Već bi bilo vrijeme da se javim novim postom.
Prošao vikend u ljenčarenju, tolikom - da mi se nije dalo odvući dupe do bazena, no na pomisao da će mi tamo pola naše provincije (tinejdžerske) hopsati oko glave - mokrim nogama, stresati one duge gaće (šuškave, do koljena), kao peseki, ritati se, a ja neka čekam tko će mi tresnuti preko kičme...
Već sam nekoliko puta bila u prilici da opalim klincima šljagu, ne zato što se ritaju, stresaju, trče oko glave, nego zato - što kad ih prvo dva puta značajno pogledaš, pa ih opomeneš, onda ti još bezobrazno - odbruse. E onda ja šizim. Nedugo nam je klinac opalio loptom u teglu na prozoru, ali je došao i ispričao se Paji (ima oko osam godina), Pajo se raznježio i sve mu oprostio (Fanika je naravno pokupila teglu i zemlju, a Pajo oprostio ). Mali je imao oči - dvostruko veće od straha, a glas mu je drhtao, pa se Pajo sjetio svojeg djetinjstva i "svojih" razbijenih prozora i mlađahnih svinjarija .
Toliko o tome...
Danas sam kako sam sama sebi obećala, otišla na HZZO. Tamo me školska kolegica uputila pravniku, a on mi rekao da mi MORAJU na uputnicu staviti datum upisanog Holtera. Kad sam mu rekla da gospođa na upisu to "ne smije", rekao mi da idem u pravnu službu Uprave bolnice i sve im ispričam...
Fanika zajahala Gecka i za tili čas bila u Upravi. Moj bivši profesor (Saborski zastupnik, onaj koji kupi smeće oko bolničkih garaža), nije bio tamo, pa sam išla nekoj mladoj pravnici. Ona si je fotokopirala uputnicu i uzela od mene moj broj mobitela (isti koji sam ostavila i onoj na upisu) i rekla da će me nazvati. S novostima sam otišla k Nosku, oprala brdo suđa kod njega, objasnila mu situaciju.
Moj Nosko je izrazio žaljenje što skačem okolo zbog toga, veli - pusti, platit' ću nemoj se nervirati s njima. Ne mogu vjerovati - da je to onaj moj Nosko, koji je svugdje tjerao mak na konac i cijeli život ganjao pravdu (k'o Kalimero), više za drugoga nego za sebe .
I nije prošlo ni pola sata, zvoni moj mobitel i javlja mi pravnica da je sve sređeno, dobila sam od šefa Interne (Internističkih ambulanti) s druge strane fotokopije termin - "otprilike - kolovoz i pretraga se ne može izvršiti unutar 60 dana, pacijent je upisan pod rednim brojem 27 i bit će obavješten o točnom terminu telefonom". A da me upisala odmah za kolovoz, sve bi već bilo obavljeno pred mjesec dana.
Hvala dragi moji zdravstveni radnici - što ste dali čovjeku ono što mu po važećem zakonu - pripada.
Odmah sam otišla k privatnom liječniku i dogovorila Holter s njime, ali nakon što Nosko još - pokosi travu i obavi sitne poslove oko kuće, da ne radi sve to - prikopčan na Holter žice (čitaj da ih ne iščupa na nekom bedastom poslu). Čovjek se nasmijao, rekao da razumije.
Toliko o tome...
Moja noga je dobro, još stavim čarapicu kad se vozim na Gecku, izgledam kao polu-Hercegovka (bez uvrede, molim - opće poznata šala)
Jučer sam se izležavala na suncu tri sata, to "izležavala" ne shvačajte doslovno, jer sam povremeno hopsala do tuša, po voće, po vodu, po cigarete, kavu, čokoladice. Za to vrijeme, stalno sam nešto klopala. No - lijepa bojica je tu, bez mazanja (i bez pive). Sad već izgledam normalnije, a ne kao anemičarka.
Zmaji večeras počinju treninzi plivanja, a ja ću se "šlepati" uz njih, u pruzi za entuzijaste i dobrodržeće starkelje.

I na kraju - nešto tužno (kako bi bilo, bez toga).
U petak je kod Zmajine dvorane za trening - poginuo sin naših poznanika ('81. godište), mojih bivših susjeda. Inače imaju seoski turizam i sedmero djece. Mladić se vozio na motoru i kretao se ulicom s pravom prvenstva. Sa strane mu je "uletjela" ženska s automobilom, oduzela mu pravo prvenstva i udarila ga. Na mjestu je poginuo. Zmaja je sa svojima iz razreda išla na sladoled, pa su naletjeli, malo iza toga.
Bez obzira, poznat ili ne, strašno me to pogodilo. Tim više, što sam ga poznavala. Bio je već s petnaest godina - snažan i razvijen dečko, na imanju je vozio traktor, po zimi ralicu, brinuo se o konjima. Bio je tatina desna ruka. Inače su obitelj u kojoj svi zajedno rade i djeca od malena sudjeluju u svim poslovima. Inače ga moja Daša dobro poznaje i priča mi da nije bio problematičan, baš zato što se tamo znao nagledati - svakakovih terevenki i pijanih lokalnih bogatuna...
Iza njega ostalo je pet sestara i brat - malo mlađi od Zmaje.
Laka mu zemlja bila...
Sad se po gradu priča - da je jurio, a prosto je neizvedivo da je jurio, jer je ulica jednosmjerna i stotinjak metara prije udesa je raskrižje i tamo je morao ili skrenuti u ulicu sa strane ili barem zastati. A u tih stotinjak i manje metara nije mogao nabiti gas. A uostalom, da je i vozio brže, vozačica je morala stati. A izgleda da je ona brzo naletjela, kad se automobil okrenuo skroz ulijevo i razbijen mu je čitav prednji kraj.
Vozeći se danas, pod dojmom tog "crnog" petka, primjećujem svako malo - fulanja u prestrojavanju, obilaženju, poštivanju prednosti. Svima se žuri, meni također, ali uvijek razmišljam kad sam na cesti. Neki dan mi guska, parkirana s desne strane (kod našeg buvljaka) - jednostavno otvorila vrata od automobila - na cestu. A meni je preostalo - da kočim, zaletim se u otvorena vrata ili skrenem ulijevo, obilazeći vrata i izletim pred automobil koji dolazi s leđa, što bi bila (za mene) najgora solucija. To s otvaranjem vrata dogodilo mi se već više puta, zajedno s izlijetanjem automobila iz sporednih ulica.
Pa ti Fanika na svom bicikliću - moraš razmišljati unaprijed - što je u glavi onog - ispred tebe, iza tebe, sa strane, na parkingu ili - nema te više. Uz sve pravo prvenstva koje imaš...
A nisam nikad polagala vozački, samo se vozila kao kofer-suvozač (doduše uvijek aktivni s četiri oka otvorena), naučila voziti tek toliko, za ne daj bože...

Toliko za danas, Zmaju nisam uspjela uloviti i fotkati, budem večeras na bazenu, malo ljetnih fotkica okinula. Frizura joj je kao pokisle pure, bolje da se nije šišala ili ošišala na kratko. Onaj čupavi look je prosto - neizvediv...


UPDATE:
Umjesto plivanja, uhvatio nas pljusak na bazenu :)

Zmajina nova frizura



Sunce i kiša



Što je glad...