u ime paradoksa i blasfemije života
petak, 27.10.2006.
Divinity
Last day brings the grace
For bearers of forbidden name
Step into five fold mace
As son as father in a frame
Someday fire wipes the rain
Fears are frozen tears whisper
Things that no one heras
Cry now, cry now for me again
Tomorrows pride and pain
Why you kneel before my name
Crushing my belief
And make shape to my relief
For who you set your prayers
I can't hear them anyway
Bolesno
Gledam se u ogledalu i uživam u onome što vidim,sadistička narcisoidnost me ispunjava i letim u oblacima svoje gluposti.Zamišljam oštru,sjajnu britvu kako prelazi preko grla praveći veliku crtu iz koje teče rijeka krvi.Groteksni osmijeh razvlačim preko cijelog lica gledajući tu nakazu dok krvari,kupa se u krvi.Uzimam žilet u drhtavu ruku i grozničavo tražim mjesto pogodno za još jedan izvor.Osjećam kako se koža razdvaja pod pritiskom žileta,bolesno uživam u tome dok krv izbija na površinu dozivajući moje ime.Uzmi me,vodi ljubav sa svojom boginjom nestalom u tvojoj krvi,pronadji me...Želim osjetiti tu predivnu tekućinu na svojim usnama,prisljanjam nježno usne na taj blaženi izvor krvi nestajući u euforiji lucidnosti.Ispunjava me radost života koji nestaje.Pojavljuju se slike pred očima svih mojih grijeha,uživam u tome,letim u ništavilu.Vrijeme je stalo..samo otkucaji umirućeg srca narušavaju tu predivnu tišinu.Malo je vremena ostalo,već je sva krv izašla iz mene tvoreći veliku mrlju ponora na tlu.Padam na koljena tek sada svjestan što sam učinio,nerazmišljajući paranoično želim vratiti vrijeme unatrag,prije svega ovoga da spriječim suicida u sebi..tog probudjenog demona.No sada je kasno za sve,nema više natrag,zaboravi na to i prepusti se ništavilu koje si cijeloga života iščekivao..zar to nisi tražio.
četvrtak, 26.10.2006.
srijeda, 25.10.2006.
Mržnja
Silovat ću tu tvoju bijednu licemjernu dobrotu i pljunuti ti u oči morala crve,unakazit ću tvoju dušu,dovesti je do blijede mogućnosti tvoje izdržljivosti...i bacit ću te u propast.Plači za mene stoko nesvrstana,moli se bogu da te izbavi iz ovoga ludila koji ti donosim u obliku crne kiše snova.morbidna ličnost me tjera na spokoj i mir da zaštitim ubojicu u sebi.Naviru suze,osjećaji se gube,radjaju djecu fetusa.Cijeli svijet ću ti uništiti,slomit ćeš se kao most nakon dugo godina zaboravljenosti,zanemarenosti.Krv ti pijem spodobo licemjerna,uživam u okusu tvoje krvi dok ti jecaš i grozničavo tražiš izlaz iz vlastite sjene.Otvori svoje srce da zabijem nož u njega,da ti dušu uhvatim u ruku i zgnječim ju kao crva..jer to i jesi,običan bijedni crv.Nesvjestan svoje lažne kreacije.Pomoli se bogu da ti djeca žive sretno i licemjerno cijeloga svoga patetičnoga života,dok se jebu svaku noć na raskrižju snova sa demonima iz pakla.Opusti se i uživaj u svome ne znanju mali crve,jer smrt ti donosim na krilima crnoga andjela.U snu ćeš nestati jer nikada nisi niti postojao,crve.Puzi po svetoj zemlji blagoslovljenoj od bezumnog popa željnog autoriteta i nakazne grubosti.Ja ću ti otvoriti oči sa nesvetom misli rodjenom u srcu belzebuba,da te napokon odnesem u svijet ništavila.Osjetit ćeš ono što osjeća duša neželjenog roditelja koji plače nad svojom sudbinom kriveći božju ruku nad svojim životom.Nema laži,nema licemjerja više,sve je nestalo i sve će nestati u jednom neželjenom trenu tvoje slabosti,sumnje.....
Decade of therion
APO PANTOZ KAKODAIMONOZ
We transgress the context of commonplacenes
We deny normality, trample morality
We destroy angels with sound
We destroy angels with silence
Currents of tantric anarchy seize our bodies
Into the cosmic dance of four scythes
The curtains of Absurd Theatre are raised
Synchronicity - Mother Chaos on the stage
"Wisdom says: be strong!"Thrilling words are
spreading down the spine
Vibrating... "be strong!"Exhausted
I'm running towards the last shines of consciousness
Which is absorbed by shadows of madness
APO PANTOZ KAKODAIMONOZ
APO PANTOZ KAKODAIMONOZ
Here are the star and the snake servants;
-they rise the hexagram
Sun - in the triangle hidden ;
Sight - sacred visions entwined
And union with Nothingness body I'll find
Strength - go along the Mars path, fighting if we must;
Light - oh, you are Ahathoor, goddess of blue sky
There is might of dawn, in non-quality state I remain
Of commonness crippled time or sand
- glass you don't see again
Sigillum dei, picture of myself I'm drawing
With life, venom and hell I'm sprinkling it
His name is Esial, I want him more
utorak, 24.10.2006.
Tišina noći
Crno sunce se diže i ponovno sja svojom besprijekornom ljepotom.Moja duša ispunjena zrakama crne toplote boga sunca,moja bol biva zaboravljena i daleko bačena u propast svjetlosti.Crni oblaci tmurno izgledaju,zrače svojom ljubavlju.Naizgled sve biva zaboravljeno,svi moji nedostatci bivaju ispunjeni tom superiornom ljepotom nepostojećeg svijeta,topim se od mračne ugode.Letim kroz noć upijajući svaki tračak tmine u sebe,nestajući zajedno sa njom.Mračna šuma i glasovi koji dopiru iz nje,tjeraju me na bolni plač jer znam da su to bili moji glasovi koji su se lomili od stijene moje zaboravljene duše.Letim iznad tmine gledajući kroz oči crne vrane svijet koji se budi u svjetlosti crnoga sunca.Nova zora sviće,novi poredak stvari se radja u tmini ugodne svjetlosti.Zaželio sam nestati,stopiti se sa ugodom mračne naravi,nestati u noć...osjetiti tminu u sebi...tu ugodnu tminu i ništavilo.Uskrsnuti u noć.Tišina me ispunjava i stvara harmoniju na koju plešem slaveći svoj novi život,daleko od svega..
ponedjeljak, 23.10.2006.
Ludilo
Učinio sam djelovanje grozne sudbine istinitim.Usudio sam se odvažiti i prozrijeti predmet gluhom očnom šupljinom materije nerealnosti.Lud sam i svjestan sam svoje ludosti prikrivene u maski društvene stvarnosti.Krećem se kao duh po ovome svijetu smrdljive umotvorine jednog poremećenog uma,spoznatog od fokusirane dualnosti morbida.Čulo moje stvarnosti se gasi obuhvaćeno još jednom hvalevrijednom boli,uvažavam svoje greške i pijem vino svoje bludnosti.Što to ima u nestvarnoj fikciji uma vanjke pojavnosti da me tako iritira i stvara od mene bolesnog depresora željnog božje pažnosti.Andjeli nesvjesnosti svojim blještavo crnim krilima odganjaju svaku misao o dobroti,lažnoj dobroti.Lete unutar svjetlosti stvarajući ugodnu tminu za sve one koji se tako osjećaju,za one koji vole tminu i ništavilo.Magla moje mladosti nepovezana u stidnoj generaciji nesretnih duša koje su bivstovale u mome tijelu,sada napuštenom.Lako je biti tu,sada kada više nema novih entiteta u porastu dviju jedinki skupljenih u ponosu zle naravi.Šutnja je jedino tijelo koje me nadopunjuje,stvara novi poredak stvari u ionako napučenom svijetu frustrirane nedostupnosti.Ma kvragu,rekoh okrenut u stranu da ne vidim sotonu kako mi se smije hodajući po nesvetom tlu.Raširi svoja krila crni andjelu i dopusti mi da ostanem u delirijskom ludilu,da spoznam traljavu istinu.Na ivici ništice i na samome početku ništavila ja pružam ruku svome demonu,pokušavajući utjecati na kreaciju nametnute nam sudbine.Biram ulogu koja će mi pristajati u daljnem životu ne obazirujući se na greške nastale u tome stanju.
nedjelja, 22.10.2006.
Misli,misli......
Ponekad se osjećam tako nihilistički da mi nije stalo ni do čega.Da ovaj cijeli svijet nestane u treptaju oka,ja ne bih žalio ni za čim..i toga se užasavam.Najgore od svega je to što te nitko ne razumije,uopće ne pokušavaju da te bar malo shvate.Na kraju svega toga ostaje mi samo samoća i odvojenost od svega,pa i od samoga sebe.Užasno je biti sam,nepotpun i prazan.Ja sam sretan a moja sreća je laž u tvojim očima,pokušavam biti ono što bi netko drugi želio da budem.Tek onako da pokažem svoju masku unakaženu od previše predstava koje sam izvodio,za tebe.Kako me iritira ovo primitivno društvo i njihovo jebeno glumatanje,pa zar je toliko loše reći ja jesam,ja razmišljam i svjestan sam svojih novorodjenih misli.Ja sam smrt,ja sam ljubav,ja sam mrtvo svjedočanstvo u rukama boga ludila i bezumne logike.Ja sam nadahnuće svakoj mrtvoj misli,ja sam uskrsla smrt rodjena u novome poretku blasfemije i laži.Ja sam glupost u očima seljaka i svakog primitivnog bedaka,stupidna kreacija njhove obezbedjene logike.Logično je da sam ništavan kao kreacija društva primata dok prinose moju žrtvu za njihovu gladnu zvijer,monstruma željnog ponižavanja.Zašto bijedni čovjek tako uživa u ponižavanju svoga brata i sestre,zašto piju krv pozitivne energije ostavljajući u tebi nesretnu prazninu depresije.Želim te zagrliti i reći ti na uho,šapnuti da će sve biti u redu,da se ne brineš jer ja sam tu za tebe,uvijek i zauvijek,cijelu vječnost.Zar je to tako teško.Pomoći nekome a da ne budeš proglašen dvorskom ludom od strane neuspjelih manipulatora tudjih života.Bože kako smo samo stvorili te unakažene vrijednosti koje se manifestiraju u glavama divljaka kao ludilo željno uništavanja.Zar je loše biti dobar.Želim razumjeti svakoga i dopustiti mu da mi pokaže svoj svijet bez glume i dosadnih tema koje se očekuju od nas da ih pričamo,iako i sami znamo da više tako ne možemo,da smo nesretni zbog toga.Nesretni,jer se ne usudjujemo otvoreno pričati o svojim razmišljanjima i stavovima misleći da će mo postati čudaci i frikovi..l..
ponedjeljak, 16.10.2006.
Konfuzija
Krvi ću ti se napiti kurvin sine.Zašto si ustanovio moju grešku u grešci proklete ljepljive dijabole,sluzi uskrslog heretika.Okreni glavu unatrag i pljuni na svoju sjenu u misteriji jalovih snova koji se gomilaju bez traženja tumačenja tih fatamorgana,zabluda.Pljuni na bijednog čovjeka,jebenog crva koji se bori za svoj dio jabuke ne znajući da je ta jabuka mrtva.Pljuni na samoga sebe bijedni smrtniče,zato jer si otkrio tajnu besmrtnog života u ništici nepostojanja.Čistim izgorenim razmišljanem ti ćeš doći do spoznaje ludila,grohotom nasmijan obraza crvenih od zakrvavljene ljubavi.Krvari za mene,ti..ti..spodobo,prokletniče nesputani.Luciferov podaniče,inicirani laiku kršćanske blasfemije.Ubij tog kršćanskog slugu u sebi i otkrij svoju licemjernu dobrotu,objesi moral za staro stablo i uskrsni kao demon u njemu.Baci riječi na svoju kreaciju dotične osobe,gospodina koji se diči u društvu,života prolaznog i neshvaćenog traženja samoga sebe u malim sitnicama gluposti.Ludilo ti nije strano,kontura vlastite sjene prolazi mrtvom stazom prema životu grozničavih suza sestre lilith i napuštenog muža adama.Kreacija stabla spoznaje u mistici neshvaćene riječi,koluta duševnom stazom ludila,prema ludilu.Poštuj svoga boga lucifera i zabij nož duboko pod sjenu,neka krvari za tebe ta frigridna ličnost nestala u neshvaćenoj istini ništice.Nula je bog a bog je nula,,sve je prolazno,čak i ta sama misao je prolazna u smjeru prolaznosti..sve je ništavno a ipak je sve postojano.Zašto se poistovjećivati sa prolaznošću kada možemo nestati u vlastitoj zabludi naših tupih ideala vjačnosti.Pljuni na sve smrtnike koji tražće smisao u tim prolaznim idealima i njihovim glupim nepostojećim ponosima,dostojanstvima laži.Umri dostojanstveno crve?Pljuni na svaku osobu koja se smatra višom od neke druge zato jer ima poremećeno razmišljanje o sebi misleći da je vrednija od drugih zbog toga jer ne razmišlja kao jedinka.Pljuni na svu tu iskvarenu gomilu koja grozničavo,euforično žudi za novom krvi,za novim isusom koji će ponovo krvariti za njih na križu....
subota, 14.10.2006.
Idiotarije 2
hipnotizirat ću te,pazi sada i pozorno slušaj moje riječi
ne mogu ja to,mene je nemoguće hipnotizirati
sve je moguće,vidi mene vidi mene,hve
ti spavaš,ti spavaš,ti spavaš
o nešto se čudno dogadja,ne osjećam se najbolje
na mene djeluje,svakako zijev
ma to su sve jebene gluposti,grrrrrr
sada ćeš dokazati moju teoriju,što je tvrdje,glava ili zid
glava je jača,glava je jača...
daj i mene hipnotiziraj,molim te
i mene i mene
vi spavate,vi spavate,tako ste umorni
jebi se ti hipnoterapeutu,mene nećeš,da znaš
što sam ja to skrivio da me cijeli svijet mrzi,hmmm
što to moje oči vide,ooooo
doći će te svi meni,ja čekam na vas,računamo na vas
ha ha ha ha
što se pak sada ti smiješ,konjino
moram to probati,moram to probati,moram to....
hej narode i ja bih pokušao
petak, 13.10.2006.
Idiotarije
molim te bože samo da ne boli,ne želim to vidjeti,ne želim, ne želim
daj prekini,plašljivko
a ono brate napušiš se i ništa ne osjećaš,nije tako strašno
je,je hik...i ja to kažem..hik
ali ja sam to vidio,ja,ja,ja to ne mogu zaboraviti,ja ću...
ma što ćeš ti,a,a,što
ajme kako ste dosadni,zaspat ću više od tog vašeg preseravanja
ne mogu vjerovati,što ja to čujem
ma što se ti sada miješaš idiote,i prestani vrtjeti sa tom blesavom glavom,jel me čuješ
dajte ljudi...hik ja sam malo...
je društvo i ja tome nazdravljam
o čem' vi zapravo pričate
mogu se kontrolirati,mogu se kontrolirati,mogu se...
a vidi ove budale
ja sam tako tužan zbog vas,šmrc
he he he,ima da vas sve pojedem,sve,sve
boli me glava,boli me glava,boli me glava,boli me glava
a kako je tek meni,pa se ne tužim
jebite se svi
zijev
hmm.psihoanalitički citirajući frojda ja sam usta..
a što se ti sada javljaš,jel te 'ko pitao za mišljenje
Nepovezane misli,ništa mudro
Spreman sam za let u drugu dimenziju,kao duga sa blještavim bojama ući ću u tijelo neprijatelja i abortirati služinačku svijest.Pokvaren sam,udubljen u hijerarhijsku okrutnost na rang listi neželjenog ponašanja,volim bistovati vlastiti razum,iskvariti ga,spustiti ga na najnižu razinu egzistencije,i tada ga proučavati nesputano,neometano.Kralj sam gluposti,za mene i sama glupost gubi svoje značenje.Pokušavam glupost utjeloviti u riječi a te riječi u osjećaje,osjećaje u misli,misli u kaotično nerazumijevanje.Tupi osjećaj boli vibrira cijelim tijelom i prelazi u signale ometajući stabilan protok misli.Osjećam užas kako nadilazi,nadzire se negdje u dubini,skriven i čeka svoj trijumf.Vladajuća oporba mira i ljubavi sada će nestati u nezamislivom užasu koji prijeti svojom upornošću,ne želim to osjetiti.Velika vatrena kugla okupirana ubojitom misli nastavlja svoju putanju prema glavnoj stanici svjetlosti.Kako je užasno misliti na taj veliki prasak koji nadolazi,sve je bliže i svakim udisajem jači,dobiva na snazi.Jecaji boli se čuju,sve će nestati u trenu...
četvrtak, 12.10.2006.
Gomila gnoja
Udri me stoko nesvjesna sa vašim bijednim argumentima kopija trulog mozga uništenih neurona.Gomila ludih kretena koji svoje ponašanje smatraju normalnim a dobro znaju da ni sami nisu normalni,bar malkice sumnjaju u to.Što dovodi do degradacije individualnih neindividua da stasaju u jednome redu nepregledne linije apsurda.Apsorbiraju sva sranja i ne kamufliraju te podatke nego ih uzorno pokazuju u društvu i tako grade poremećene vrijednosti smatrane normalnim ponašanjem.Pogni se i klekni pred čistom individuom koja svjesno razmišlja i drži se podalje od čobana i primitivnih divljaka.Jedna osoba,dvije,tri,četiri,pet,šest,itd,itd u beskonačnost idu sa tim svojim postovjećivanjem da pripadaju jedni drugima,da se razumiju,isto razmišljaju...gluposti.Svaka osoba je unikatna i svijet sam za sebe odvojen od svih,iako ne izgleda da je uvijek tako.Volio bih da upoznam samo jednu osobu koja ne glumi,ne oblači masku da prekrije svoju posebnost u gomili,bar na tren da upoznam osobu kao ispred ogledala....
srijeda, 11.10.2006.
Trn
Negdje duboko u meni postoji svijet stvoren mojom nesvjesnom igrom nepoželjnih misli,svijet bludnosti,svijet tame i grijeha.Ne želim misliti na vrata koja će me odvesti u dimenziju kaosa,iskrivljene slike i kopije svijeta podsvjesnih misli.Ludilo me zove da krenem dalje,da istražim beskonačnost zamršenu u dosadno klupko života,da osjetim taj naboj negativne energije koja izvire sa izvorišta drevnog kamena u stijeni.Noćne kreature lete i gmižu po nečistom tlu neposvećenom od prvih postanaka tih blijedi manifestacija misli,oštećene misli.Misao ima izgled onaj iz daleke podsvijesti svega onoga što je na mene ostavilo mračni,nepoželjni dojam,sakrio sam te misli duboko u prašnjavu štalicu podsvjesne mistike.Gledam sebe a ne vidim se od svih grijeha,pretrpan u blatu bludnosti i seksualne ovisnosti na jednoj sadomazohističkoj razini utjelovljenja.Uživam u grijehu daleko od moralnosti,licemjeran sam nekada bio,da..da,nekada davno dok sam mislio da sam dobar kučkin sin.Ostavio sam,prodao i silovao savjest,razapeta na križu više mi ne može ništa,sada sam slobodan da činim što god hoću i umijem,bez okretanja unatrag.Moja dobra savjest...a pogledaj ju sada kako krvari na križu i dalje vjerujući u svoju ulogu,nenametnutu volju.Zbogom mi ostaj jer ja sam se poklonio grijehu i podigao sam tron za svoga boga morbidnog,prokletog,neposvećenog,neizrecivo bludnog i besmrtnog.Praštanje je za slabe a mržnja je za odvažne budale,biti negdje izmedju svijeta morbidnosti i svijeta normalnog a opet biti u sebi svjestan da nisi poludio.Moram biti oprezan,ne smijem ostati u svijetu moje podsvijesti,ne smijem to dopustiti samome sebi,moram preći granicu i zauvijek ju izbrisati,zaključati.
utorak, 10.10.2006.
Sumnja i pitanja
Ma što je to sa ljudima,što se to dogadja u nama da neprestano tražimo urotu u svemu i svima.Zar je tako jebeno teško prepustiti se i uživati u životu koji nam je podaren kao blagoslov onoga nepostojećega.Zašto uvijek i ponovno se vraćati na ponižavajuće misli o smislu postojanja kada znamo da odgovora nema,nikada ga nećemo saznati.Zbog čega se positovjećivati sa svim mudracima koji su tražili taj odgovor i zauvijek nestali u njemu,izgubljeni u velikoj iluziji pitanja i sumnji.Svaka misao je proizašla iz sumnje o nečemu,odgovori ne postoje.Postoji samo jedna spoznaja,jedna cjelina nečega,cjelina iz koje smo stvoreni i kojoj se željno želimo vratiti.Čitam dosta gluposti,kao što i sam pišem gluposti koje meni imaju smisla tako i drugima njihove imaju smisla,a meni je to samo osjećaj koji ostaje u meni.Umorim se od tih pitanja,pobogu više zar vam nikada nije dosta od tih sumnji i zahtijevanja nekih dokaza da se uvjerite u svoje zabludi.Odgovor je duboko u vama,samo je potrebno nevidljivom rukom segnuti u riznicu bogastva riječi i osjećaja koji će vam napokon otvoriti oči..i prestat će te postojati kao sada nemirni.
Stupidnost
Stupidnost u svakome pogledu,krv u venama apsorbira stupidnu tvorevinu glupog bića zarobljenog u stupidnoj stupidnosti stupiditeta.Stupidni svijet povraća krv iz pluća stupidnog karaktera na stupidnu volju umrljanu stupidnom krvlju izriganoj,pomiješanoj sa izlučevinama marsa.Stupidne riječi slažu se u niz i tvore stupidne rečenice proizašle iz jednoga stupidnog morbidnog uma.Ma stupidnost nas proganja na rukama crnog andjela,nosi nas daleko u stupidnost ništavila,crna noć generacije umrlih kretena.Vraćaj novitet stupidne supremne bljazgarije novog iniciranog člana iz kovena stupidnosti.Laik pokušava sazrijeti u veliku stupidnost odričući se nevine stupidnosti,ali kako biti stupidan kada si daleko od istine o stupidnosti.Veliki bog stupidnosti i tvorac svemira stupidne mogućnosti,radja svoju djecu u novome svjetlu,radjaju se kao nulta godina sazrela u svojoj stupidnosti.Andjeli stupidnosti,demoni stupidnosti,stupidnost same stupidnosti uništava misao boga stupida.
Boginja
Gledaj Boginju kako širi ruke i voljeno te očekuje u svome čistom zagrljaju.
Otvori dušu i srce,prepusti se čistoj ljubavi da spere sve grijehe koji te proganjaju cijelu vječnost.
Zamisli da ti je duša sjedinjena sa svjetlom i energijom Boginje delirijskog ludila.
Osjećaji koji se ne mogu definirati,niti dovesti na čovjekovu razinu razumijevanja.
Stopiti se sa blještavim bojama i zauvijek nestati u svijetu nedokučivih osjećaja.
nedjelja, 08.10.2006.
Nemir
Osjećam se kao tupi predmet promatran slijepim očima osobe koja posjeduje vid.Okrenut naglavačke razmišljam o svome životu,svim svojim nedužnim,okrutnim grijesima prošlosti.Iako sam ne vjerujem u ništa a ipak vjerujem.Svjestan sam svih svojih nedostataka,svoga ponašanja,svojih riječi i rečenica,a opet ne mogu ništa učiniti da to promijenim.Kao pas ostavljen od gospodara surovih neizlječivih rana čekajući da se vrati i izliječi ljubavlju te rane,ponekad osjećam se.Volio bih da je bilo drugačije.Zašto sam sebi postavio pitanje na koje se ne usudjujem odgovoriti,ne usudjujem se niti pomisliti na misao koja će formirati odgovor.Sagledao sam svoj život kao druga osoba koja kao sudac objektivno gleda na tog čovjeka koji ima svoje ime u društvu.Mogao bih propisati odredjenu kaznu zbog svojih postupaka,mojih bijednih izljeva nemoći i nekontrolirani emocija kojih se zgražavam.Svega sam svjestan a tako nemoćan.Nemoćan...ludim zbog toga.Odvažni pobjedjuju svu nepravdu u svijetu tvorevine objektivne psihe društva primata.Pasivna evolucija me dovodi do tupog odustajanja od borbe,jer nemam pomoći unutarnjeg čuvara da me vodi kroz more patnji i nametnutog usuda.Kada će čovjek otvoriti svoju dušu i pustiti unutra ljubav da ga izbavi od vlastitog zla,želje za uništenjem,krvavih nezamislivih sukoba.Ljubav oslobadja.Ograničeni na nesavršenstvo mi pokušavamo spoznati savršenstvo i čistoću,ali kao to uspjeti kada smo tako ograničeni u razmišljanju,kada nam je svijest svakim danom sve uža i uža..polako nestaje.A što je tijelo bez uma,ništa..samo prazna ljuska koja ne vrijedi ništa,ništa.
petak, 06.10.2006.
Izgubljena misao jednog kaotičnog stvora
Iznad svake ideje,izvan svakog konteksta moći i unutarnjeg nemira,tupi osjećaj boli koji ne jača nad svojom nesrećom.Ne osjećam se kao drugi ljudi nesvjesni vlastitih mogućnosti,izražaja suptilnih vrijednosti unutar nas.Ja sam bog samome sebi vrhunac u glupostima.Kreiraj svoju psihu tako da ne oštetiš voljenu individualnost u početnom stadiju razvitka svijesti.Morbidni preokret kada postižem ono kruto stanje grobova u mojoj daleko progonjenoj glavi.Suradjuj sa mrtvacem u sebi,pokreni tu uspavalu dušu,ako ne želiš ostariti i umrijeti zaboravljen kao kamen pokraj puta.Ma....Osjećam se daleko a tako blizu nestajanju ideje o univerzalnoj istini.Tupi koraci guše moju glazbu osjećaji nemira izviru kao ptice iznad polja žita spremne da opustoše svu ljepotu toga.Mrtav sam a moja duša uskrsnula u mrtvacu adepta dionisovog karaktera.Pusti moju volju da krene u nutrinu luciferove psihe,bezbrižne nepostojeće misije.Ljepota svjetlosti svjetlonoše kako odiše svojom poetičnom frazom nastajanja nove istine,svijeta svjetla i mirisa opojne ljubavi.
četvrtak, 05.10.2006.
Početak ludila
Mislim da sam po prvi,kidaj jutro u nesreći,čovječe.
Šuma,okrutna tajanstvena šuma,beba plače.
Lucifer u spoznaji plače nad ljepotom egzistencije,poput.
Tri i dva su jedan,aurora vozi auto.
Kupi kruh,trljujk uzalud se nadam nečem..
La la lala,o bože što mi se to dogadja.
Nisam lud,nisam lud,nisam lud.
Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!
Ja nisam lud.
Čitaj novine,ma daj ne govori mi to.
Nitko nije kao,lucidni snovi astralna svjetlost,ja..ja...
Lijepo sam ti rekao,mislio sam na sebe jednog dana.
Pogledaj oči očima očiju kako,ma upali auto.
Brm brm,tupa kolica nesreće bivstva..
Koliko je sati?Kada ću stići na to mjesto.
Molim te lijepo da me obavještavaš,pusti ga neka ide nije on kriv.
Uzalud sam pošao za onim,kao kuća prst svira.
Hoću ali ne umijem,daj mi svoju bol,molim te.
Unesreći me ljubavi moja,polako ali ne suviše sporo,hmm...
Traljava posla,jel' tako,ma naravno da se usudim al me je malo strah.
Kupi mi heroina da se,poslušaj tišinu glupane.
Klin i čekić usporedjuju se kao oni ulica bez gradova noć
Ludjače i shizofrenija ti je draga,mlijeko,ma mlijeko pijem.
Krvi moja neshvaćena,crkva ortodoksne gluposti svira pjesmu behemotha.
La la la la,pjeva riba a crv se guši.
Sve ptičice iz gore,kamen ne valja kada pokret pokret....
utorak, 03.10.2006.
Faith no more EASY
I know it sounds funny but I just can't stand the pain
Girl I'm leaving you tomorrow
Seems to me girl you know I've done all I can
You see I beg,stoll,and I borrowed
That's why I'm easy
Easy like Sundey morning
That's why I'm easy
Easy like Sundey morning
I wanna' be high
So high
I wanna' be free to know the things I do are right
I wanna' be free
Just me
Oh baby...
That's why I'm easy
I'm easy like Sundey morning
That's why I'm easy
I'm easy like Sundey morning
ponedjeljak, 02.10.2006.
Sveta bestidnost ljubavi
U smrti sam pronašao život i sve uloge koje sam izbjegavao tijekom svog besramnog i kukavičkog života.Moji prijatelji rodjeni na oštrici mašte i bezumne iritirajuće spodobe misli procvjetali u novoj boji svijeta koji stvaram,samo za voljene.Stvorio sam samoga sebe na svoju sliku i priliku,poklonio sam se i pao ničice pred novim gospodarem svijesti.Moj bog,moja boginja radosti i tuge bez one proklete vizije koja mi zamagljuje um.Svi oni koji su stvoreni upornošću jedne pasivne igre kemije u mozgu,sada su tu....Moj svijet,moja radost,moja vladavina uzaludnog poistovjećivanja sa jednim nedokučivim razmišljanjem osobe koju sam izbrisao iz knjige živih.Udišem taj opojni miris svoje moći,opija me kao vino,sretan sam...Pogledaj novorodjenog boga u očima jedne boginje kako žudno čezne za njim,kako bog voli svoju boginju sa jednom bezuvjetnom čistom ljubavi.Osjećaji tih dvaju bića stopljeni u jednu loptu titrajućih tonova melodije svemira duša opčinjeni sa ljubavlju.Naboj i eksplozija koja se manifestira u svakome bijednome smrtniku koji se odluči stopiti sa svojom izgubljenom dušom u ovome ili nekome drugome svijetu,dimenziji.Ljubav i bol ne postoje zajedno,nisu nikada niti postojali u tome sadističkom zagrljaju.Samo čista iskonska ljubav koja teče niz ruke boginje kao neki davni zaboravljeni izvor.Čovjek nikada neće moći postići stanje svijesti koje bi mogao usporediti sa ljubavi boga i boginje.To bijedno stvorenje koje okrivljuje boga za svoje grijehe a boginju za iskvarenu i neuzvraćenu ljubav.Očisti se crve i onda ćeš osjetiti istinsku,čistu ljubav kako pulsira tvojim bićem i uzdiže te na samo prijestolje svijesti.....
