Iznad svake ideje,izvan svakog konteksta moći i unutarnjeg nemira,tupi osjećaj boli koji ne jača nad svojom nesrećom.Ne osjećam se kao drugi ljudi nesvjesni vlastitih mogućnosti,izražaja suptilnih vrijednosti unutar nas.Ja sam bog samome sebi vrhunac u glupostima.Kreiraj svoju psihu tako da ne oštetiš voljenu individualnost u početnom stadiju razvitka svijesti.Morbidni preokret kada postižem ono kruto stanje grobova u mojoj daleko progonjenoj glavi.Suradjuj sa mrtvacem u sebi,pokreni tu uspavalu dušu,ako ne želiš ostariti i umrijeti zaboravljen kao kamen pokraj puta.Ma....Osjećam se daleko a tako blizu nestajanju ideje o univerzalnoj istini.Tupi koraci guše moju glazbu osjećaji nemira izviru kao ptice iznad polja žita spremne da opustoše svu ljepotu toga.Mrtav sam a moja duša uskrsnula u mrtvacu adepta dionisovog karaktera.Pusti moju volju da krene u nutrinu luciferove psihe,bezbrižne nepostojeće misije.Ljepota svjetlosti svjetlonoše kako odiše svojom poetičnom frazom nastajanja nove istine,svijeta svjetla i mirisa opojne ljubavi.
Post je objavljen 06.10.2006. u 21:28 sati.