Crno sunce se diže i ponovno sja svojom besprijekornom ljepotom.Moja duša ispunjena zrakama crne toplote boga sunca,moja bol biva zaboravljena i daleko bačena u propast svjetlosti.Crni oblaci tmurno izgledaju,zrače svojom ljubavlju.Naizgled sve biva zaboravljeno,svi moji nedostatci bivaju ispunjeni tom superiornom ljepotom nepostojećeg svijeta,topim se od mračne ugode.Letim kroz noć upijajući svaki tračak tmine u sebe,nestajući zajedno sa njom.Mračna šuma i glasovi koji dopiru iz nje,tjeraju me na bolni plač jer znam da su to bili moji glasovi koji su se lomili od stijene moje zaboravljene duše.Letim iznad tmine gledajući kroz oči crne vrane svijet koji se budi u svjetlosti crnoga sunca.Nova zora sviće,novi poredak stvari se radja u tmini ugodne svjetlosti.Zaželio sam nestati,stopiti se sa ugodom mračne naravi,nestati u noć...osjetiti tminu u sebi...tu ugodnu tminu i ništavilo.Uskrsnuti u noć.Tišina me ispunjava i stvara harmoniju na koju plešem slaveći svoj novi život,daleko od svega..
Post je objavljen 24.10.2006. u 07:12 sati.