Učinio sam djelovanje grozne sudbine istinitim.Usudio sam se odvažiti i prozrijeti predmet gluhom očnom šupljinom materije nerealnosti.Lud sam i svjestan sam svoje ludosti prikrivene u maski društvene stvarnosti.Krećem se kao duh po ovome svijetu smrdljive umotvorine jednog poremećenog uma,spoznatog od fokusirane dualnosti morbida.Čulo moje stvarnosti se gasi obuhvaćeno još jednom hvalevrijednom boli,uvažavam svoje greške i pijem vino svoje bludnosti.Što to ima u nestvarnoj fikciji uma vanjke pojavnosti da me tako iritira i stvara od mene bolesnog depresora željnog božje pažnosti.Andjeli nesvjesnosti svojim blještavo crnim krilima odganjaju svaku misao o dobroti,lažnoj dobroti.Lete unutar svjetlosti stvarajući ugodnu tminu za sve one koji se tako osjećaju,za one koji vole tminu i ništavilo.Magla moje mladosti nepovezana u stidnoj generaciji nesretnih duša koje su bivstovale u mome tijelu,sada napuštenom.Lako je biti tu,sada kada više nema novih entiteta u porastu dviju jedinki skupljenih u ponosu zle naravi.Šutnja je jedino tijelo koje me nadopunjuje,stvara novi poredak stvari u ionako napučenom svijetu frustrirane nedostupnosti.Ma kvragu,rekoh okrenut u stranu da ne vidim sotonu kako mi se smije hodajući po nesvetom tlu.Raširi svoja krila crni andjelu i dopusti mi da ostanem u delirijskom ludilu,da spoznam traljavu istinu.Na ivici ništice i na samome početku ništavila ja pružam ruku svome demonu,pokušavajući utjecati na kreaciju nametnute nam sudbine.Biram ulogu koja će mi pristajati u daljnem životu ne obazirujući se na greške nastale u tome stanju.
Post je objavljen 23.10.2006. u 00:55 sati.