Gledam se u ogledalu i uživam u onome što vidim,sadistička narcisoidnost me ispunjava i letim u oblacima svoje gluposti.Zamišljam oštru,sjajnu britvu kako prelazi preko grla praveći veliku crtu iz koje teče rijeka krvi.Groteksni osmijeh razvlačim preko cijelog lica gledajući tu nakazu dok krvari,kupa se u krvi.Uzimam žilet u drhtavu ruku i grozničavo tražim mjesto pogodno za još jedan izvor.Osjećam kako se koža razdvaja pod pritiskom žileta,bolesno uživam u tome dok krv izbija na površinu dozivajući moje ime.Uzmi me,vodi ljubav sa svojom boginjom nestalom u tvojoj krvi,pronadji me...Želim osjetiti tu predivnu tekućinu na svojim usnama,prisljanjam nježno usne na taj blaženi izvor krvi nestajući u euforiji lucidnosti.Ispunjava me radost života koji nestaje.Pojavljuju se slike pred očima svih mojih grijeha,uživam u tome,letim u ništavilu.Vrijeme je stalo..samo otkucaji umirućeg srca narušavaju tu predivnu tišinu.Malo je vremena ostalo,već je sva krv izašla iz mene tvoreći veliku mrlju ponora na tlu.Padam na koljena tek sada svjestan što sam učinio,nerazmišljajući paranoično želim vratiti vrijeme unatrag,prije svega ovoga da spriječim suicida u sebi..tog probudjenog demona.No sada je kasno za sve,nema više natrag,zaboravi na to i prepusti se ništavilu koje si cijeloga života iščekivao..zar to nisi tražio.
Post je objavljen 27.10.2006. u 06:59 sati.