Ma što je to sa ljudima,što se to dogadja u nama da neprestano tražimo urotu u svemu i svima.Zar je tako jebeno teško prepustiti se i uživati u životu koji nam je podaren kao blagoslov onoga nepostojećega.Zašto uvijek i ponovno se vraćati na ponižavajuće misli o smislu postojanja kada znamo da odgovora nema,nikada ga nećemo saznati.Zbog čega se positovjećivati sa svim mudracima koji su tražili taj odgovor i zauvijek nestali u njemu,izgubljeni u velikoj iluziji pitanja i sumnji.Svaka misao je proizašla iz sumnje o nečemu,odgovori ne postoje.Postoji samo jedna spoznaja,jedna cjelina nečega,cjelina iz koje smo stvoreni i kojoj se željno želimo vratiti.Čitam dosta gluposti,kao što i sam pišem gluposti koje meni imaju smisla tako i drugima njihove imaju smisla,a meni je to samo osjećaj koji ostaje u meni.Umorim se od tih pitanja,pobogu više zar vam nikada nije dosta od tih sumnji i zahtijevanja nekih dokaza da se uvjerite u svoje zabludi.Odgovor je duboko u vama,samo je potrebno nevidljivom rukom segnuti u riznicu bogastva riječi i osjećaja koji će vam napokon otvoriti oči..i prestat će te postojati kao sada nemirni.
Post je objavljen 10.10.2006. u 21:01 sati.