u ime paradoksa i blasfemije života
subota, 30.09.2006.
Amorphis
Forging the future from the timeless stone
Oh let me know how far I can go
Answering the questions thet no one ever asks
Float through the sea of madness
And face the everlasting task
So lonely to wander
SO SAD TO BE ALONE
In the mist of the unknown
Trying to fool myself with dreams that never come true
So hard to stand my ground
Never again,never again
Will I fail
Will you tell me not to wait
Tell me to live for today
As the flowers wither
I will forget my pain
Since the stars have shone
The devil has shown me the way
srijeda, 27.09.2006.
Tajni svijet magike Damir P.Darmi
Oko 1780.god. C.F.Volney je na svojim lutanjima bespućima Srednjeg Istoka stigao u Hamsu nedaleko od grada Palmyre gdje je među ruševinama hramova u tišini noći,pod mjesečinom,imao sljedeći uvid i viziju: "Tada se međutim pojavila jedna prilika obučena u bijeli veo,nedaleko grobnica.Bio sam neodlučan da li da pobjegnem,ali se prikaza meni obratila riječima: "Koliko dugo će čovjek dosađivati nebesima svojim nepravednim tužbalicama?Koliko dugo će optuživati Sudbinu za svoje nesreće?Hoće li konačno otvoriti svoje oči za svjetlost,i svoje srce za glas istine i razuma?Ova istina je posvuda prisutna kao blistavi sjaj,a on je ne vidi.Glas savjesti viče u njegove uši,a on ga ne čuje.Nepravedni čovjek!Kada bi za trenutak mogli suspregnuti obmanu koja fascinira vaša čula,kada bi vaše srce bilo sposobno za shvaćanje govora argumenata!Prekopajte te ruševine!Čitajte pouke koje vam one mogu dati,i vaši sveti hramovi,štovane grobnice,zidovi nekada slavni,svjedoci dvadeset raznih doba pojavljuju se kao uzorci same prirode u njezinom poslanstvu.Dođite na sudište zdravog razbora,u razboritosti nosite svjedočanstva protiv nepravednih optužbi i deklamacija lažne mudrosti ili licemjerne pobožnosti,te ispunite svoju svrhu pod nebesima i na zemlji"
utorak, 26.09.2006.
Pokušaj da napišem nešto,ali sam se izgubio negdje u mislima
Ah ta noć.Ta predivna crna noć.Kako dobar osjećaj pronalazim u tami ignorirajući samu negativnost te riječi.Topla i ugodna tama,kao svjetlo u mislima običnog čovjeka koji zamišlja raj kao koncept svjetla i mira.Koračam,a moji koraci odzvanjaju u beskonačnu tamu i skladaju predivnu pjesmu na koju andjeli zanosno plešu u ritmu harmonije vječnosti.Kako je ugodna...osjećam je u sebi.Prestajem postojati a ipak sam svjestan svoga nepostojanja.Zar je to moguće?Ne ovo nije istina,ovo je samo još jedan moj san,moj bijedni pokušaj da se izvučem iz ovoga okrutnoga svijeta.Ponovo se vraćam na taj osjećaj,taj predivni osjećaj ugode...........
ponedjeljak, 25.09.2006.
Oslobodi se
Ovo gdje živiš se zove svijet
U kome treba da radiš ono što ne voliš
To je dovoljno da postojiš
To je dovoljno da postojiš
Treba da si ružan iako si lijep
Tako su te učili
Treba da patiš zato što si živ
Križ su pokazali
Oslobodi se
Oslobodi se
Sve je ništa
A ništa je sve
Ovo gdje živiš se zove svijet
U kome treba da si nitko da bi bio netko
To je dovoljno da postojiš
To je dovoljno da postojiš
Budi svjestan svoje duše
Sve što trebaš je malo hrabrosti
U hramu lažnih vrijednosti
Lanac straha prekini
Oslobodi se
Oslobodi se
Sve je ništa
A ništa je sve
Oslobodi se
anne rice
Ne znam kako da opišem samu pojavu u njezinom pisanju i to što radi od čitatelja.Što to ona ima u sebi da se tako dobro izražava i tako precizno opisuje sve detalje,najmanje sitnice se čine jako velikima i smislenima.Ja kada čitam neku od njenih knjiga te riječi osjećam,kao da preplavljuju cijelo moje biće i stvaraju slike koje mi otvaraju svijet koji je ona stvorila.Sve što više čitam,sve dublje propadam u taj svijet.Na kraju riječi prestaju postojati i ostaju mi samo slike koje se vrte u glavi tako precizno i čisto.Mogu osjetiti sve što osjeća glavni lik te knjige,čak i biti tamo..ja još nisam pronašao pisca koji je tako utjecao na mene.Čitao sam dosta stvari ali su one za mene bile samo riječi,prazne riječi ali ovo je nešto posve drugačije.Da,tu je i Viktorija Faust koja ima slično pisanje koje bih mogao pistovjetiti sa pisanjem anne rice,ali to je ipak druga priča.Knjige od anne rice su više poezija nego neke horor priče kako ju neki vide....
Stari zaboravljeni jad......bol
Unutar postoji istina?Laž je u tvojim očima,zar to ne vidiš,ne osjećaš.Okreni se unatrag i svrgni sa vlasti kralja laži i bezumlja.Budi iznad samoga sebe i sagledaj svoj život kao drugo biće unutar tijela te osobe koju zovu imenom.Zaboravi sve to.Zar da i dalje patiš?Zbog čega?Dali je ovaj svijet toliko okrutan da ti donosi samo bol i neprestanu borbu za još jedan udisaj,otkucaj srca.Budi sretan zbog sunca što sija i šuma koje skrivaju tajnu i bude maštu skrivenog svijeta.Otvori oči,napokon i pogledaj ljepotu istinskog svijeta bez laži koje su ti cijeli život spontano usadjivali u dušu,svijest.U jednom trenutku vremena,cijeli svijet će se urušiti i otvorit će ti se vrata koja vode iza zavjese ovog lažnog teatra.Budi hrabar i spoznaj istinu o istini.Budi odvažan i pobijedit ćeš strah i bezumlje.Samo slijedi istinu putem inicijacije u novi svijet.Svijet istine?Pokušaj samo zamisliti kako bi izgledao bez pokretača iluzije u kojoj se nalaziš.Zamisli svetu tvar kako pulsira u tvome biću.Osjeti jačinu energije kako te doziva da ju napokon oslobodiš i da postaneš energija svjetlosti,da ne gubiš nadu jer to sve postoji.Unatrag i ponovo unatrag,pa sve do samoga početka početka sa gozbom i demonima unutar kuće.Oni grizu i mole za oprost za sve grijehe što su počinili kada su spoznali istinu u laži.Žele se vratiti unatrag?Žele oprost u transcendetalnom smislu,iskoračiti u ništavilo i nestati zajedno sa ništicom i nepostojanjem.Ponovo i ponovo...sve ispočetka.Radja se nada za nas i uvijek se molimo paradoksu ništavila da nam podari algoritamsku epohu bivstva u svemiru.Unatrag i ponovo na početku početka.Sada gledam kuću kako prima još demona,oni neprestano dolaze.(Demoni).Uvijek neki novi,plaču i grizu svoju bol.Oni žele nestati.Oni žele nestati zajedno sa svime što postoji i što ne postoji u univerzalnoj svijesti bespuća svemira.Misija na povratku iz ezoterne gluposti.Bog im je oduzeo radost i svu toplinu koju su posjedovali dok su bili ljudi,dok su živjeli tu na zemlji mnogo godina.Sada su u kući oprosta i čekaju ga,da,oni ga čekaju.Oprosti im?Oprosti im zato jer nisu znali.Nisu znali da je život samo paradoks smrti i da ne postoji ono što ne postoji...iako žele vjerovati oni ne mogu vjerovati u nešto što ne postoji,sada.Pogledaj kuću i hram u kući unutar svijeta ograničenja.Pogledaj oči kako krvave gledaju u svjetlo oprosta,čezne za dodirom.Čezne za dodirom svjetlosnog bića da spere sve grijehe sa njega,da ga oslobodi smrti.Oprost?Ruke uzdignute i spuštene,nada je na povratku u njihove ozeble duše...dišu ponovo.Oni vrište,bacaju riječi na svjetlo koje poprima energetski izgled gospodina.Superiorni entitet pokazuje svoju ljepotu demonima a oni plaču od euforije,ekstaze ludila.Svi su u transu,u neopisivom zanosu i na vrhuncu vrhunca postojanja u smislu sakralne epohe ludila.Žele?Oni žele stopiti se sa svjetlom,osjetiti napokon taj mir,tu savršenost,ljepotu.Svjetlo?Oprosti im,zar ne vidiš da čekaju svoj nestanak.Oni žele nestati....oni žele nestati.I sada kada više ne posjedujem viziju onoga svijeta koji nestaje iz moje svijesti,ja....ja umirem.Oprosti mi bože što sam postao tako ograničen i ružan,želim biti.Uhvatio sam misao kako se radja unutar postojanja i nestajem u kaotičnom apsurdu nepovezanih osjeta.Želim osjetiti tvoj pogled kako se subjektivno,tako suptilno topi i puni moju prazninu,prazninu.Pao sam na samo dno,u okrutnu i blatnjavu rupu iz koje nema izlaza.Plačem kao netko tko je izgubio sve što ga je držalo na životu.Grozničavo tražim izlaz iz ovoga prokletoga stanja...ludim od toga jer znam da nema izlaza.Sve dok ne otvorim svoju dušu i pustim unutra andjela svjetlosti.Gospodina?Svjetlo više ne dopire do mene,zaboravio sam kako je to kada te toplina svjetlosti podigne na višu razinu egzistenciju u samome sebi.Zaboravio sam kakav je to osjećaj biti poželjan i očekivan u svijetu laži i iskrivljenog percepciranja istine u njemu.Kako bih volio nestati i probuditi se unekome drugome svijetu daleko od svega ovoga što me proganja već cijelu vječnost.Kao feniks uzdignuo bih se do visina i zastao u velikoj misteriji postojanja nečega nestvarnoga,iluzije vlastite pojavnosti...smisao.Umoran sam od svega,tako umoran.Zastao sam da razmislim o svome pogrešnom razmišljanju o sebi i drugima.Pogledaj se u oči,govorim sam sebi pokušavajući postići nekakvu ravnotežu sa samim sobom i sa osobom koja se radja u meni.Isplivaj na površinu ti koji si oduvijek bio u meni.Reci mi zašto...zašto ne mogu vidjeti drugu stranu.Povratak u stanje mistične učmalosti i proklete nesvete misli.Zamisli samo to.Zamisli da se nisi rodio ili da si umro i nestao u ništavilu,prestao postojati.Pokušaj shvatiti zbog čega se osjećaš tako usamljeno i zaboravljeno od svih...zaboravljen u očima boginje.Zašto si tako usamljen?Iako si okružen ljudima i osobama kojima je jako stalo do tebe,koji te vole...a ti se opet osjećaš odvojeno i tako daleko od svih.Zašto bože?Poželi nešto i ostvarit će ti se ono što nikada nisi želio,uvijek nešto demonsko i prokleto.Neprestano vještice lete na svojim metlama u tamnoj noći bez zvijezda okrunjene vlastitom svetosti boga pana.Podigni ruke ka nebu i skini jednu zvijezdu za sebe i baci je u dno ponora neka ti daje vječiti sjaj i toplinu,kada si ostao tako hladan.Neka ti zvijezde pokazuju i stvaraju put.Neka te prati odvojenost od tijela i neka te astralna nit odvede u astralni svijet bez ograničenja.Pokušaj stopiti se sa mnoštvom duša koje su napustile svoje tijelo u potrazi za suptilnim neizrecivim osjećajima.Stopi se sa jednim od njih i živjet ćeš vječno.
Bol
U astralnom svijetu pronasao sam svoga dvojnika.kako sjedi sam u istrosenoj kući koja prokišnjava,a vjetrovi ne prestaju sa svojim oštrim napadima bijesa.Okrutni vjetrovi smrti.On sjedi u mračnome kutu i gleda u prazno,kao da stoji u tome položaju cijelu vječnost.Tako je tužan da me i sami pogled na njega boli i tjera suze na oči.Misli da je zaboravljen,da nikome nije stalo do njega,da je i bog zaboravio na svoje dijete usnulo u laži.A to ga ponajviše boli.Taj osjećaj ništavnosti koji preplavljuje cijelo njegovo biće i ne dopušta mu da nestane.O bože kako on želi nestati i stopiti se sa ništavnosti,tamom svemira.Dopusti mu da ostane u beskrajnoj čežnji za slobodom i apstraktnom mudrosti za jedan trenutak.Oprosti mu jer nije znao,da je svijet samo leglo grijeha i osjećaja prolaznosti.Griješio je,znam.Pokušavam da shvatim neshvaćenu logiku besmrtnog čovjeka koji ne dopušta da ga to prevlada....
četvrtak, 21.09.2006.
Konfuzne misli
Život je jedno veliko sranje koje parodira sa smrti i pravi od nas uboge idiote nesvjesne vlastitih uloga na pozornici blasfemije i ludila.Biti u stadu,prestati postojati kao jedinka i manifestirati se u površnu i materijalistički nastrojenu,i u tom duhu odgojenu,jebenu gomilu.Gomilu laži i površnog apsurda,želja za ne znanjem je prisutna već dugo u nama,od samoga početka.Biti glup je najbolja alternativa božjeg plana da čovjek postane veliki glupan sretan i nasmijan.Namrgodjen i izfrustriran vlastitom nemoći da nešto učini.Zlo je oduvijek prisutno u nama i mi smo stvoreni zli.Stvoreni smo da ubijamo,mrzimo i trudimo se ponekad da budemo dobri u skladu sa svemirom i drugim glupostima.Teško je biti dobar,ma što god to značilo.Moral nije prisutan niti utjlovljen u nama,on je izmišljen i ne postoji kao istina u nama,već negdje vani.Zaboraviti da nešto kao takvo postoji.Odabir kao sluga mrtvog oca i želi nazad u praznu ništicu ludog arapina u snu svete laži?Po prvi put kada je inferiorno postalo superiorno a laž je postala istina,i obrnuto unatrag.Sve je otišlo kvragu.Samo se sotona uzdiže iznad svih mrzeći sebe kao priliku jedne nakaze i ljepote u vanjskome svijetu privrženosti i materije.Svjetlo iznad glave sveca je aurola besmrtne mudrosti jednog čovjeka zvanog imenom stupida.Ma sve je ovo sranje.Misli kolapsiraju i ginu zbog drugih misli kada se formira ideja zasnovana na mrtvim mislima.Uvijek nešto umire,bez obzira na stanje svijesti.Muči me ta spoznaja igre života i smrti,ta predivna predstava koja se od početka vrti kao pokvarena ploča i nikada ne prestaje.Samo se mijenja vrijeme i način percepciranja te spoznaje,ništa drugo.Bog je letio iznad ponora,dok još nije ništa postojalo?Ipak je postojao "on" i ponor,a sve drugo nema logike niti razumijevanja ili racionaliziranja primitivnog uma.Možda i je bilo ono što nije,možda i nema logike kao što i ima logike u božjem shvaćanju.Kako čovjek uopće i može razumjeti nešto nerazumljivo,nešto tako drugačije od nas i našeg shvaćanja svijeta i misterija nepoznatog.Ne može?Pitanja,samo pitanja i sumnje na koje nitko ne odgovara.Nitko se ne usudjuje niti pomisliti na početak odgovora,iako ih ne zna,ali ipak.Treba mi utjeha i božja providnost da pokrenem svoju mrtvu i pokvarenu dušu.Dušu koja je uprljana krvlju i prokletu prazninu tamne euforije.Delirijski shvaćam površnost svakog pojedinca dok se trudi sakriti svoju individualnost od drugih.Jer želi biti gomila,stroj ludila i primitivnih zadovoljstva.Zaboravi da postojiš,jer nikada nisi niti postojao,smeće.Laži se cijeli život i iskrivljuj istinu o sebi i pravome svijetu u kojem se nalaziš sada.Stvaraj si iluzije i laži za sebe i za druge.Lagano propadaj sve dublje i dublje,sve dok ne uvjeriš samoga sebe u sve te laži.Znam da istina boli,ali samo se tako možeš suočiti sa svojim demonima i vlastitom iluzijom apsurda.Kao pauk zapleten u vlastitu mrežu,ti si zarobljen u toj iluziji i prividu materije svijeta.Toliko laži i pokvarenosti,tko to može razumjeti.Definirati jednu ličnost je nemoguće,kao što je nemoguće stvoriti jednu cjelinu i svijest čvrstog otpora i čistog pogleda.Neurološki poremećena osoba egocentričnog percepciranja,nije u stanju spoznati normalno ludilo,jer je normalno poremećena.Iskrivljena razmišljanja,sumanutih misli,nagona samoozljedjivanja krune svijesti vlastitog i lažnog ja.Po prvi put sam rekao istinu o sebi kada sam oskvrnuo vlastiti grob u snu iz kojega sam izašao ranjen i ožalošćen zbog svoje smrti.Grob iskopan i precizno postavljen da svijetli kao put na koji će me odvesti moja uskrsla duša.Nebo je mračno i okrutno,ali na neki način ugodno i toplo bez obzira na ishod zla......
Sinapsa i prijelaz izmedju standarda i iluzije,svijeta morbidnosti okrutnog gospodara samoće.Kralj apsurda u svojoj neizmjernoj okrutnosti poseže za riznicom laži blaga nesputanosti.Ruke krvave traže oprost od boga samoće,uzalud pokreće svoje crne oči slijepe pred odrazom vlastite pojavnosti.Zrcalo laži i taštine.Ponovo se budi.Zrcalo taštine i narcisoidne opsjednutosti sa samim sobom,sebična zavist da drugi spoznaju ljepotu.Kaži tko te treba i 'ko ti dušu posjeduje da tako mračno razmišljaš o pokretaču energije u sebi.Zašto postoji crnilo unutar kuće svjetlosti.Zašto želiš oprost kada znaš da ne želiš oprostiti.Ubojica se nadzire kada okreće glavu u stranu,da sakrije svoj prodoran pogled da ne bude otkriven u svojoj laži.Laži u istini su prisutne čak i onda kada inferiorno teži ka superiornom da transcendira svoju okrutnu postojanost.Ljepota je u tome što ne postoji misao o mislju ezoterne spoznaje, u stvarnosti i snovima na astralnoj raziniegzistencije u samome sebi.Pusti da napokon procvjeta cvijet istine u nepreglednoj pustoši doma tvog,hrama laži.Pokori se svojoj nemoći i prepusti se svjetlosti da te vodi kroz tamu i ništavilo apsurda.Paradoks smrti je parodija života?Okreni se unatrag i svrgni sa vlasti kralja laži i bezumlja,budi napokon slobodan.Demoni se bude i jačaju u tebi.Tvoj hram se ruši,iako naizgled nije popustio navali demona da ga prisvoje svojoj namjeri proročanstva.Budi odvažan i otvori crna vrata svoje psihe.Skupi svu snagu i mudrost da se napokon suprostaviš demonima koji se već godinama gozbe tvojim strahovima i morama nemoći da nešto učiniš.Sada si tu i nazad više ne možeš.Trebaš znati da ne postoji hram niti kuća unutar hrama,ništa ne postoji ali ipak je tu.Osjećaš taj nemir unutar sebe a ne možeš definirati taj osjećaj,ludiš zbog toga.Mrziš se jer si popustio egu da zagospodari cijelom sviješću primitivnog uma.Demoni jecaju od ushita i energije koju im pružaš,serviraš na pladnju kompleksa i jela obilja svih tvojih strahova predočenih u groždju i vinu tvoje krvi.Oni nepresrano jačaju i sada su u ekstazi ludila jer si im sve to omogućio,da sada u deliriju pokušavaju isplivati van,u objektivnu cjelinu.Pruži ruku crnome andjelu i speri svoju licemjernu dobrotu na oštrici ništavnosti...
