Ah ta noć.Ta predivna crna noć.Kako dobar osjećaj pronalazim u tami ignorirajući samu negativnost te riječi.Topla i ugodna tama,kao svjetlo u mislima običnog čovjeka koji zamišlja raj kao koncept svjetla i mira.Koračam,a moji koraci odzvanjaju u beskonačnu tamu i skladaju predivnu pjesmu na koju andjeli zanosno plešu u ritmu harmonije vječnosti.Kako je ugodna...osjećam je u sebi.Prestajem postojati a ipak sam svjestan svoga nepostojanja.Zar je to moguće?Ne ovo nije istina,ovo je samo još jedan moj san,moj bijedni pokušaj da se izvučem iz ovoga okrutnoga svijeta.Ponovo se vraćam na taj osjećaj,taj predivni osjećaj ugode...........
Post je objavljen 26.09.2006. u 00:23 sati.