Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 30.04.2006.
Egipatska mitologija
Horus – božansko lice Neba ili krilati bog rata
U ta davna vremena starovjekih i drevnih Egipćana postoji i bog imenom Horus (Athumanunh odmah skreće pozornost da to nije bog koji je sin Izide). Dakle, radi se o bogu čiji je simbol ptica sokol (Irihor), odnosno, to je prvi živi stvor koji se pojavljuje na zemlji. Tog sokola ili Horusa Egipćani slave također kao boga Sunca, jer drevnim je Egipćanima sokol bio najstarije živo biće koje je simboliziralo božanstvo. Bio je to sokol duh nebeskih visina i predstavljao je personifikaciju koje je stvorilo i samo Nebo (Nuu). Izgleda da je jako davno prije došlo do neke greške u predstavljanju značenja imena Horus koje dolazi iz korijena riječi hr. Naime, ako se ubaci e onda je to her – ono što je iznad, a ako se doda a onda imamo hra – lice. Baš u 'Tekstovima piramida' spominje se Horus kao lice Neba, a četiri njegova sina podupiru Nebo i predstavljaju četiri strane svijeta. Tu se spominju i dva Horusova oka, Sunce i Mjesec, koji se nalaze na licu Neba. Ponosnog boga i veličanstvenog ratnika drevni su Egipćani prikazivali kao čovjeka sa sokolovom glavom na kojoj se nalazila dvostruka kruna (ureus) Gornjeg i Donjeg Egipta. Mnogo godina kasnije nepažnjom sami su drevni Egipćani pobrkali Horusa behdetskog i Horusa sina Izidinog, a mnogi to rade još i danas, pa Athumanunh opetovano upozorava da je jedan Horus sin Raov, dakle brat Ozirisov i Setov, a drugi je Horus sin Ozirisov i Izidin, dakle nećak onog prvog Horusa behdetskog kojemu je on ujak. No, obojica su vodila bitku s istim neprijateljem, dakle sa Setom zločestim koji je opet jednom brat, a drugom ujak, a spor je opet isti.
Horus u drevnoj egipatskoj mitologiji poprima mnogobrojna obličja, a neka će sada pobrojati Athumanunh: Heru – ur, Heru – merti, Heru – nub, Heru –hent –hat, Heru – hent – an – maa, Heru – khuti, Heru – sam – taui, Heru – hekenu i Heru – behutet. Athumanunh Izidinog sina razlikuje tako što ga nazove Heru – sa – Ast – sa – Asar (Horus sin Izide sin Ozirisa) ili Heru – p – khart (Horus u naručju svoje majke).
subota, 29.04.2006.
Egipatska mitologija
Anubis – šakal i pas, bog balzamiranja i otvarač putova u Duatu
Bog pogrebnog rituala Anubis, a ime mu je zapravo Anpu i pripada kultu šakala. Kult šakala u starom Egiptu bio je vrlo star i raširen, te ga se može sresti od najranijeg perioda. Kao zaštitnik mrtvih Anubis je rano prihvaćen, vjerojatno prije nastanka ozirijanskog učenja, a njegovom pojavom uklopljen je u isto. Anubis je sin boginje Neftide, a otac mu je Oziris. (Neftida je čarolijom legla s Ozirisom koji je pomislio da je to Izida. Kad je Neftida rodila Anubisa, od straha prema Setu ona ga odbacuje, a prihvaća ga Izida koja ga i podigla. Zato će Anubis kasnije postati zaštitnik Izidin i pratit će je vjerno kao pas – po Athumanunhu) Najstariji kult Anubisa razvio se u gradu Abidosu, gradu koji je istodobno i najstariji kultni centar Ozirisa. Nakon što je Anubis pomogao Izidi i sastavio tijelo Ozirisa, te ga pripremio za ponovno oživljavanje (uskrsnuće), Anubis je postao gospodar balzamiranja i najvažniji bog u pogrebnom ritualu. Tijekom odvođenja umrlog do vječnog prebivališta, Anubis ima pomagača Ofiosa (Uap – Uat). Kako duše umrlih vodi pas Uap – Uat otvarač putova umrlim (u podzemlju), koji je inače i duhovna snaga ratnika na bojnom polju, ova dva slična, ali zapravo različita božanstva teško je razlikovati u tekstovima hijeroglifa gdje njihova imena nisu napisana fonetski. Athumanunh Uap – Uata nalazi i u Sunčevoj barki koja nosi mrtvo sunce kroz dvanaest noćnih sati. Upravo tu Uap – Uat obnaša svoju temeljnu i u odnosu na Anubisa različitu zadaću. Naime, on se nalazi na pramcu barke, naoružan i riješen pronaći (otvoriti) put Suncu koje treba ponovno oživjeti. Anubis svoje mjesto pronalazi i u magijskim vještinama, gdje zajedno s bogom Thotom sudjeluje u oživljavanju Ozirisa.
petak, 28.04.2006.
Egipatska mitologija
Set – veličanstveni ratnik, noćni lovac, bog zla
Set je brat Ozirisov, Horusov (Horus – Ur, stariji Horus), Izidin, te suprug i brat Neftide prelijepe. U početku Set je samostalno božanstvo Gornjeg Egipta i tijesno je vezan za kult vladara (faraona) Gornjeg Egipta. Kada se Egipat ujedinjuje, dakle prvim nastankom države, bog Set uklopljen je i u Heliopoljsku kozmogoniju gdje njegova uloga nije negativna, ali će s vremenom postati simbol zla, opasan za ljude, pa i same bogove. Kultno središte Seta u početku je u gradu Nubt (Ombos), (Athumanunh ovaj grad naziva ponekad i Nagada), mada je priznat i poznat širom drevnog Egipta. U drevnim tekstovima piramida Set i njegov brat Horus – Ur pomažu bratu Ozirisu da se popne na Nebo i prijestolje.
četvrtak, 27.04.2006.
Egipatska mitologija
Geb – najstariji sin Shua
Nazivan je još i 'najstarijim od Shua' i kao treći iz forme kvadrata 'oblik duhovnog djelovanja' (jedan je Shu, dva je Tefnut, tri je Geb a četiri je Nut) koje pak predstavlja pravilnost svakog daljnjeg stvaranja. Geb je otac petero egipatskih božanstava koja su jedina rođena iz utrobe Nutine, a ne voljom Raovom.
srijeda, 26.04.2006.
Egipatska mitologija
Toth - miljenik Raov, srce i jezik boga Ra
U Svijetu egipatskih drevnih bogova bog Toth zauzima značajno mjesto, a ostali bogovi ga zovu srcem i jezikom Raovim. To vrlo jasno potvrđuje da mu simbole božanske misli i božanske volje priznaju i svi ostali bogovi Raove eneade, jer Toth je Raove misli i volju pretakao u jezik i pisanu riječ koju itekako razumiju i bogovi i ljudi. Zapise koji su bili volja Raova, dakle hijeroglife, Toth pretače u medut neter – božanske riječi, pa je tog trenutka bog Toth i postao izvršitelj Raove volje, ili zastupnik velikog boga Ra. Ra je stvorio pticu Ibis (egipatska verzija mitskog Feniksa – po Athumanunhu) i majmuna pavijana koje je dao bogu Tothu da mu budu u pomoći. Ptica Ibis tako je postala glasnik boga Totha među ljudima, a majmun Babun odvraćao je neprijatelje Tothove svojim urlikanjem i 'keženjem' zubi. Tako je bog Toth sada imao moć Asti (uporaba snage Sunca i Mjeseca), pa sada i postaje jasnije zašto je bog Toth jedini mogao zaustaviti 'barku od milijun godina' kada se život malenog Horusa našao u opasnosti.
utorak, 25.04.2006.
Egipatska mitologija
Shu – najsnažniji od svih bogova
Personifikacija je Sjevernog vjetra (Sjeverni vjetar puše s mora uz dolinu Nila i tako donosi svježinu u ljetnim sparinama). Naziva se i Povjetarcem koji najavljuje izlazak Sunca. U drevnim zapisima starih Egipćana Shu je opisan kao snažan i moćan bog, kapetan posade Raove 'barke od milijun godina', kao najopasniji, najjači i najodlučniji od svih bogova u nebeskoj skupini (eneadi bogova drevnih Egipćana). U Duatu pak Shu postaje zaštitnik 'pravednika' koje čuva i brani od zmije Apofisa, ali i predvodnik zastrašujuće skupine još strašnijih demona mučitelja za 'nepravednike'.
ponedjeljak, 24.04.2006.
Egipatska mitologija
Ra – bog Stvoritelj svega stvorenog
Ra je najvjerojatnije bio najstariji bog kojeg su drevni Egipćani obožavali i njegovo ime seže daleko, jako daleko, u tako daleko vrijeme da mu je značenje nedokučivo i zauvijek ostalo nepoznato. Za drevne Egipćane je Vrijeme počelo onog trenutka kada se Ra u stvaranju pojavio nad obzorjem u obličju Sunca, a čovjekov je život uspoređivan s njegovom svakodnevnom putanjom još od najranijeg Vremena. Egipćani vjeruju da Ra plovi nebom u dvjema barkama (Menet i Mesektet). Od izlaska do podneva Ra putuje u barci Menet, a od podneva do zalaska Ra putuje u barci Mesektet. Dok izlazi (rađa se) Raa napada strašna i moćna zmija Apofis, personifikacija zla i mraka. Ra se borio s ovim čudovištem tako da ga je pogodio strijelama koje su spržile Apofisovo tijelo. Drevni Egipćani u svojim drevnim zapisima za Raa su ovako zapisali: 'Ujutro sam Khepera, u podne sam Ra, a navečer sam Atum. Ja sam Stvoritelj Vode (Tefnut) i Zraka (Šu), Neba (Nut) i Zemlje (Geb), graditelj sam planina, stvoritelj rijeka …' Ako pak Vam bi Athumanunh to napisao hijeroglifima i onda preveo direktno na drevni egipatski jezik to bi ovako izgledalo: 'Kheper i em kheperi, kheper en i kheper kheperu kheper kheperu neb… ili 'Ja sam onaj koji je nastao u obličju khepera, ja sam tvorac stvorenog stvoritelj svega što je stvoreno…' No, to je previše teško za prevoditi i objasniti, pa Vi ostanite kod onoga – ujutro Kheper, u podne Ra, a navečer Atum.
nedjelja, 23.04.2006.
Egipatska mitologija
Oziris – bog vladar Amenteta zemlje mrtvih
Oziris, bog gospodar podzemnog svijeta, bio je visok, lijep i stasit muškarac, tamnoput i crnokos. Utemeljitelj je svih drevnih egipatskih zakona, a i učitelj je prvih ljudi u načinu obrade zemlje, kako bi oni priskrbili sebi hranu toliko potrebito za preživljavanje i sam život. Naučio je Oziris drevne Egipćane i štovanju bogova, te svim drugim oblicima koji karakteriziraju civilizirani način života. Njegove sljedbenike u zagrobnom je životu očekivalo plodno imanje i brojna stada stoke, obilje hrane i pila, vječita ljubav i slatke čari seksualnog života. Oziris je istodobno bio i bog stvaranja i plodne zemlje. Najlakše je u slikovnim zapisima drevnih Egipćana prepoznati Ozirisa po zelenoj boji kože koja označava njegovu plodnost i stvaranja života i toliko potrebite hrane za održavanje istog. No, ako je boja nestala treba obratiti pozornost na krunu koju nosi Oziris na glavi. To je tip bijele krune na kojoj se jasno vide dva pera istine Maat. Tijekom suda pokojniku upravo Oziris nadzire tijek čitave svečanosti, iako u prosudbi pravednosti srca pokojnika glavnu riječ ima božanski pisar Tot. Dakle dva pera istine predstavljaju dvije pravde (dvostruka Maat) kozmičku (Nebesku) i pojedinačnu (Zemaljsku). Istodobno božica Maat predstavlja pravdu i istinu, pa se po njezinim osobinama istine i pravde sudska dvorana i naziva 'dvoranom dvije pravde' ili 'dvoranom dvostruke Maat'.
subota, 22.04.2006.
Egipatska mitologija
Nekhebet – božica Juga
Nekhebet je prikazivana u obličju lešinara, a drevni Egipćani nazivali su je u svojim drevnim zapisima 'otac očeva, majka majki, ona koja postoji od početka, stvarateljica Svijeta, dakle, Athumanunh će zaključiti da je upravo ona sila beskraja koja je stvorila prvu svijetlost koja pak je onda praiskonskog Stvoritelja navela da uvede konačni red u kaos koji je vladao u vodama Nuna. (Kasnije će Athumanunh nešto napisati i o misteriji 'Božje ruke' i o 'Onoj koja je Stvoritelja navela da stvara', pa će i to biti malo jasnije)
Dobro za početak to bi bilo dovoljno o drevnim božicama, a u slijedećih nekoliko desetaka postova Athumanunh će nešto pisati o muškim božanstvima drevnih Egipćana, dakako, opetovano na samo njemu svojstven način i redom koji je samo njemu razumljiv. Athumanunh bi trebao više mjeseci ako bi želio detaljno to sve objasniti, pa će pokušati izvući samo najznačajnije, a o možebitnim nejasnoćama možemo komentirati.
petak, 21.04.2006.
Egipatska mitologija
Uatjet – božica Sjevera
Uatjet je prikazivana u obličju kobre, odnosno u liku žene koja u ruci drži žezlo oko kojeg se obavila kobra. Mnogo puta u opasnim noćnim satima ona uništava neprijatelje Raove, a ponekad može se je pronaći i u obličju krilate zmije s krunom sjevera na glavi.
četvrtak, 20.04.2006.
Egipatska mitologija
Neit – božanska streličarka
Neit je uvijek prikazivana u ženskom obličju dok u rukama drži luk i dvije strijele. U najranijem dobu bila je personifikacija ratnih i lovačkih pohoda. Drevni su je Egipćani slavili riječima 'sve što je bilo, što je sada i što će biti' pa će Athumanunh zaključiti da je Neit vjerojatno kreativna snaga Neba, Zemlje i Podzemnog Svijeta.
srijeda, 19.04.2006.
Egipatska mitologija
Hator – božica obnove i rađanja
Ime božice Hator javlja se u dva oblika – Het Hert (kuća koja je gore) i Het Heru (kuća Horusova). Božica Hator predstavlja sve dobre osobine žene. Hator je također zaštitnica pjevača, svirača i zabavljača svih oblika, umjetnika i umjetničkih dijela, piva, vina i veselja uopće. Posebno je posvećena zaštiti ženske ljepote i ljubavi. Drevni je Egipatski zapisi opisuju kao … 'slavna na Nebu, moćna na Zemlji i kraljica Skrivenog Svijeta' … Athumanunh tako razlikuje devet Hator obličja: 1) kao lavicu koja je napala ljude po Raaovoj zapovijedi, 2) kao božicu plesa i glazbe koja je rodila sina Ihia, 3) kao božicu ljubavi i ljubavnih užitaka, 4) kao Zvijezdu Sotis koja najavljuje poplave Nila koje pak donose život, 5) kao gospođu drva Sikomore koja dočekuje preminule, 6) kao moćnu božicu Neba, 7) kao gospodaricu Zapada koja čeka da joj u naručje padne mrtvo Sunce, 8) kao lešinarsku božicu koja donosi novi život i 9) kao Heket božicu vječnosti. Inače sva drevna egipatska božanstva mogu ponekad uzeti sedam ili devet obličja, pa onda to nerijetko zbuni neupućene i oni jednostavno pomiješaju božanstva.
utorak, 18.04.2006.
Egipatska mitologija
Seshat – božanska kroničarka
Seshat je božica pisanja i zapisa (rukopisa), 'Gospodarica kuće knjiga' poznavateljica drevnih hramskih knjižnica. Ponekad bi je na drevnim egipatskim zapisima nazivali i Sefekh Aabut 'Sedmoroga' no, taj je naziv do danas ostao nerazjašnjen. Glavna joj je zadaća pisanje povijesti, bilježenje kronike. U rukama ove božice, na drevnim su prikazima, često vidljivi zapisi na kojima su uklesane godine, najvažniji nadnevci ili događaji iz vladavine ili života mnogih faraona.
ponedjeljak, 17.04.2006.
Egipatska mitologija
Maat – božica pravde i zakona
Božica Maat personifikacija je božanskog i fizičkog reda i zakona. Dakle, za drevne Egipćane Svijet je nastao u skladu s Maat, a božanske odluke i dijela su maat, pa je život usklađen s pravilima Ankh em Maat. (kad Athumanunh napiše maat velikim slovom on pri tomu misli na egipatsku božicu pravde i zakona, a kada je to malo slovo onda je to fizička pravda i zakonitost) Maati pak je dvorana u kojoj se provodi 'mjerenje srca' pokojnika, a to se radi upravo u nazočnosti božice pravednosti, odnosno Maat – božice pravde i zakona.
nedjelja, 16.04.2006.
Egipatska mitologija
Tefnut – božica vlage
Tefnut je majka prvom božanskom paru, Gebu i Nut, supružnica je boga Šua, a drevnim Egipćanima je donosila toliko potrebitu vlagu za rast biljaka. U drevnim zapisima Tefnut je samo spomenuta kao vjerna pratiteljica boga Šua s kojim ima zajedničku dušu (Šu i Tefnut nastali su 'božanskim činom' Atuma, pa im onda i otuda jedna zajednička božanska duša – po Athumanunhu) Athumanunh ovu samozatajnu božicu ponekad nazove od milja i 'Jutarnja Rosa'.
petak, 14.04.2006.
Egipatska mitologija
Nut – božica Neba
Nut je bila božica Neba supružnica boga Geba, majka Ozirisa, Horusa, Seta, Izide i Neftide. Za njezinu naklonost otimali su se svi bogovi drevnog Egipta. Tot je s Konsuom kockao poradi nje, a čak je i svemogući Ra bio bijesan kada mu ne bi poklonila dovoljno pozornosti, no, njezinu naklonost na kraju je ipak dobio stasiti Geb uz kojeg se Nut toliko tijesno i zaljubljeno privila da je došao u pitanje sav ostali život. No, tada se umiješao bog Šu, otac Geba i Nut i postavivši se između njih odvojio ih, pa je uz Totovih pet dana Nut konačno rodila pet najpoznatijih bogova drevnog Egipta.
četvrtak, 13.04.2006.
Egipatska mitologija
Serekh – božica škorpionka
Serekh (Selket, Serket) sestra Mafdet. Njezinih sedam strašnih škorpiona pomoglo je božici Izidi da izbjegne Setov progon. Imena škorpiona božice Serekh su: Tjetet, Matet, Mesetet, Mesetef, Tefen, Befen i Petet. Posljednji tri pokazaše put Izidi prema močvarama Per – Usir (Busir) i do grada 'božica dviju sandala' odakle počinje močvarna zemlja Atumova koja sakri Izidu veličanstvenu od progona zločestog noćnog lovca Seta.
srijeda, 12.04.2006.
Egipatska mitologija
Mafdet – božica ratnica od Raa poslana
Mafdet božica gospodarica opasnih zmija i škorpiona, veličanstvena je to noćna ratnica u obliku risa (mačka, ali to nije Bastet! – po Athumanunhu), ona je sestra Serekova (Škorpion). Prva bi priskakala u pomoć Rau kad bi ga, tijekom dvanaest noćnih sati, napao Apofis. Drevni su zapisi (papirusi) zapisali: …'natrag ti koji dolaziš, rode Apofisov! Drhti! Ja sam Mafdet od Ra poslana! Drhti! Natrag!…
utorak, 11.04.2006.
Egipatska mitologija
Bastet – božica ljubavi i plodnosti
Dok je božica Sekhmet predstavljala Raovu čistu razornu snagu i uništenje, njezina sestra božica Bastet zračila je ljubavlju i toplinom. No, ni na trenutak ne smije se njezin zanosan i bajan božanski izgled smatrati bezopasnim. Iako je Bastet božica ljubavi i plodnosti kod drevnih Egipćana, ona ipak u svojoj božanskoj ulozi obnaša i jednu od opasnijih zadaća. Naime, Bastet ispunjena toplinom Sunca, noću se preobličuje u opasnu božansku ratnicu koja svake noći spašava boga Raa od strašne zmije, Apopa (Apofisa), koji ga vreba u zasjedi tijekom dvanaest noćnih sati kada je Ra ranjiv i bespomoćan.
ponedjeljak, 10.04.2006.
Egipatska mitologija
Sekment – strašna razarajuća božica
Sekment (Sekhet) ima ulogu braniteljice božanskog poretka, s velikim strahom spominje se ona kao 'moćna' i 'grozna' božica rata i borbe, te kao 'uništavateljica Raovih neprijatelja'. Drevni su Egipćani smatrali da je upravo ona Raovo oko, jer ona predstavlja razornu sunčevu silu koja pali. Kao zmija ureus smještena na Raovo čelo štiti glavu boga sunca i riga vatru na njegove neprijatelje. Simbol joj je lavica, čiju glavu ima na prikazima drevnih Egipćana.
nedjelja, 09.04.2006.
Egipatska mitologija
Neftida – nesretna božica
Neftida je bila personifikacija tame i svega što prati tamu, njezini atributi imaju više pasivni, nego aktivni karakter. Neftida je u svim pogledima potpuna suprotnost sestre Izide. Dok su rođenje, rast, razvoj i aktivnost simbolizirani Izidinim likom, Neftida predstavlja smrt, propadanje i nepokretnost (pasivnost). Izida i Neftida uvijek su prikazivane zajedno, te kao takve simboliziraju ono što je i ono što će biti – rođenje i smrt. Neftidine osobine prilično su nedefinirane, ali sigurno je bila simbol smrti iz koje će se izdići novi život.
subota, 08.04.2006.
Egipatska mitologija
Athumanunhova pimanja
U nizu slijedećih postova Athumanunh će posebnom serijom slika nazvanom Athumanunhova poimanja pokušati prikazati drevne egipatske božice, njemu posebno zanimljive, dakako onako na samo njemu svojstven način. Na lijevoj strani sličice biti će Athumanunhovo poimanje egipatskog božanstva, a na desnoj strani prikaz tog istog božanstva na slikama drevnih Egipćana, a hijroglifima Athumanunh će ispisati originalno ime božice. Prva u nizu, Athumanunhu posebna i vrlo draga bit će dakako Izida veličanstvena, oličenje ženskog ideala na drevni egipatski način, pa idemo onda Athumanunhovim redom.
Izida – veličanstvena božica majka i odana supružnica
Izida je vrlo moćna na polju magije. Majka je Horusa mlađeg, kasnijeg zemaljskog božanstva, pravedna je, milostiva i dobrodušna, do kraja je odana i vjerna svojem suprugu Ozirisu, pa čak i nakon njegove smrti. Jedina je od svih drugih egipatskih božanstava koja zna tajno ime Raovo, a na njezinu zamolbu jednom je čak i stala 'barka od milijun godina'. Izida drevnim Egipćanima zapravo simbolizira budućnost (ono što tek treba biti – rođenje).
petak, 07.04.2006.
Egipatska mitologija
Mašta drevnih Egipćana, kada su u pitanju bogovi i božice, bila je beskrajna. Tako danas, iako se pouzdano zna za veći broj drevnih egipatskih božanstava, ne znamo ništa o božanstvima iz prethistorijskih doba, ali možda su ipak neka božanstva štovana iz najranijih doba, dakako u malo izmijenjenom obliku, našla svoja mjesta i u kasnijim dobima egipatske mitologije. Možda je za to najbolji primjer boga Tota. Zašto sam izabrao baš Tota? Prvobitni simbol (znak) boga Tota je životinja pavijan s psećom glavom. U pradavna vremena, u samim počecima egipatske mitologije, drevni Egipćani ovoj životinji pridaju veliku pozornost poradi njezine izuzetne inteligencije i lukavstva. Možete li zamisliti kako je prestrašeni Egipćanin, kada je prvi puta čuo pavijana kako dreči u zalazak ili izlazak sunca, mogao razmišljati? Dakako mi današnji 'homo tehnicusi' to teško razumijemo, ali tadašnji Egipćanin to je shvatio, ili mu je moglo izgledati kao da ta životinja razgovara sa božanstvom Sunca (Ra). Normalno, to se moglo dogoditi ako povjerujemo da su mitovi zapravo snovi čovječanstva jer kao takvi oni (snovi čovjeka) u isti mah su posve neobični i opsesivno svakidašnji. Ne doživimo li to tako, lako se možemo izgubiti u mitovima drevnih Egipćana, eh, možda ne samo u njima već i u ostalim mitologijama jer ako se krene na početak svih mitologija, složit će se svi, svi mitovi (mitologije) počinju istom pričom o stvaranju Svijeta, dakako s malim nijansama (kod jednih je prvo kaos, kod drugih je sve pod ledom, kod trećih je sve pod vodom, kod četvrtih vlada vječita tama, a onda dolazi netko ili nešto i sve može početi), a kasnije rađaju se opet predivne priče o stvaranju i razaranju, o životu i smrti … Uf, da se vratim natrag. Dakle ideja o pavijanu i bogu Totu održala se u svijesti drevnih Egipćana jer oni kasnije pavijane opisuju kao 'otvarače nebeskih vrata'. Tu životinju možemo zamijetiti na raznim kipovima i papirusima, a Athumanunh je negdje jednom davno pročitao, zapisao u svoje bilješke, da je upravo pavijan bogu Totu šapnuo 'riječi istine' tj. 'božanske riječi', a kasnije bog Tot dobiva sve više atributa poput pisma, znanosti, matematike… Zašto bog Tot kasnije ima simbol (znak) ptice Ibis, a prvobitni njegov znak (pavijan) seli se na vrh ,vage istine' gdje postaje pomagač boga Anubisa kod mjerenja srca pokojnika već je druga priča, a o njoj neki drugi put.
četvrtak, 06.04.2006.
Egipatska mitologija
Mitovi o postanku
U doba Starog kraljevstva drevnog Egipta razvila su se tri najznačajnija mitološka (vjerska) središta: Heliopol (Iunu), Hermopol (Chemenu) i Memfis (Menefer). Ova tri najvažnija kultna središta razvila su svoj kult koji je bio posvećen vlastitom bogu, a svećenstvo se međusobno nadmetalo da u sklopu mitologije dokaže da je upravo njihov bog i njemu pridružena skupina božanstava počeli stvarati Svijet, ili kako su drevni Egipćani zapisali – onda kada je bog po prvi put odigrao konačnu i stvaralačku ulogu nakon čega je nastupilo zlatno doba tijekom kojeg su ljudi dobili zakone, moralne odredbe i institucije. Tako u to doba nastaje Heliopolska kozmogonija u kojoj 'božanska eneada' na čelu s Atumom, izvornim bogom Heliopola. U Hermopolu se pojavljuje kozmogonija u kojoj 'božanska oktoada' na čelu s bogom Nunom uobličuje prvobitnu vodenu masu iz koje se pojavljuje život. Kozmogonija Memfisa pak ima svog izvornog boga Ptaha koji je zapravo otac Atuma. No, dobro, tijekom slijedećih nekoliko postova Athumanunh će pokušati sve to objasniti i Vama onako kako on to zna – na sebi svojstven način, a koji bi trebao pomoći onima koji će zbunjeni pokušati katalogizirati brojna egipatska božanstva koja će Vam Athumanunh, ovdje na blogu, nabrajati, opisivati i utjelovljivati, opet samo na Athumanunhu svojstven način, na trenutak u ljudskom, pa onda u biljnom, pa opet u životinjskom, ili na kraju u nekom od složenih i nezamislivih mitoloških oblika.
Temelji egipatske mitologije
Oni koji se zainteresiraju za egipatsku mitologiju lako mogu ostati zbunjeni obiljem božica i bogova koji vrlo često znaju promijeniti svoja imena i oblike. Tako se egipatska božanstva pojavljuju u obliku životinja, biljaka, ljudskom obliku ili pak u nekom složenom obliku koji je kombinacija ovih triju narečenih. Ako nema popratnog teksta onda je jako teško odrediti kojem krugu ili kultu božanstvo pripada, ali i tada kada postoji tekst lako se može potkrasti pogreška. Evo opet primjera: Amun je bog koji se pojavljuje još u pradavna arhajska vremena, a riječ amun hijeroglifima se piše a m n, a prevedeno bilo bi ono što je skriveno i ne može se vidjeti. Jasno da je bog Amun skriven i od bogova i od ljudi jer postoji zapis koji govori da je Amun skriven od djece svoje … Opet ako se pročitaju hijeroglifi m n onda bi to značilo biti stalan, a to pak znači da je Amun vječan. Amun je opet bog grada Waset (Uaset) – Teba, pa se u ulozi svetog oca pojavljuje u tebanskoj trijadi bogova sa suprugom Mut (bakom bogova) i sinom Khonsu (bog Mjeseca). U doba srednjeg kraljevstva Amuna je tu zamijenio Aton. Ako se Amun spoji s bogom Sunca Ra, onda imamo boga Amun Raa koji je sada kralj svih bogova i gospodar je Neba. Isto tako lako se po izgledu zamjene bog iz arhajskog vremena, bog plodnosti iz Istočne pustinje Min i Amun. Iako je najčešći oblik Amuna snažni muškarac ponekad se pojavi i u obliku ovna ili bika. Taj u prvom trenutku nekontrolirani drevni egipatski politeizam mora se pozorno promatrati kroz četiri temeljne sfere života Egipćana koje se mogu raspoznati kroz životinjske kultove ( stočari smatraju da mlijeko krave ljude održava u životu, a kako samo bog može stvoriti život onda im treba bik), tu je kult rijeke Nila koji opet svake godine svojim poplavama daruje život, a to opet vodi k razvoju drugačije kozmogonije, nekako treća grupa bili bi faraoni koji sa svojom moći i autoritetom sebe proglašavaju sokolima (Horus) u gnijezdu koji će u trenutku smrti poletjeti prema horizontu, na kraju tu je kult Sunca koji se razvio najkasnije, pa ako onda spojimo Raa i Atuma dobijemo Ra Atuma sunčanog boga koji je stvoritelj života i gospodar je ostalim bogovima. Sve ove četiri skupine ne smiju se promatrati razdvojeno jer se one zapravo nadopunjuju i nadovezuju jedna na drugu. Evo opet primjera: Drevni vladar Oziris ubijen je i raskomadan, ali je uskrsnuo, pa je kult faraona nalagao da je faraon dok živi Horus, a kada umre on je Oziris, a na njegovom prijestolju sjedi njegov sin živi Horus i opet ispočetka. Takvom kreacijom svijeta bogova i ljudi zapravo egipatska mitologija prkosi analizi više nego druge mitologije jer se neprekidno pretače iz jednog oblika u neki drugi upravo u onom trenutku kada nam se učini da smo jasno izdvojili neki koncept. To je sigurno zasmetalo i drevnim svećenicima, pa su pokušali tome stati na kraj stavljajući kult sunca u dominantan položaj, pa su pokušali s monoteističkim Atonom, ali je to vrlo brzo zaboravljeno i osuđeno na zaborav.
Ako dozvolite Athumanunh bi, svima koje interesiraju mitovi i legende (posebno onima koji žele razumjeti egipatsku mitologiju), savjetovao da nikada ne zaborave ovo: ''Onaj ili Oni koji su mitove i legende stvarali iste su smatrali za nešto što je tajnovito. Athumanunh odavno već ne smatra mitove kao izmišljene priče 'drevnih', već ih doživljava kao snove čovječanstva. Uvijek će biti nečega u mitovima i legendama što mi 'današnji' nismo kadri razumjeti, bit će nečega u što nećemo moći proniknuti. One početne pojedinosti stvoritelja mita odavno su već izobličene prijevodima i silnim prepričavanjima, a mi smo zaboravili da mitologija odbija one koji je nastoje do kraja objasniti, a poziva one koji su voljni slušati i pritom razumjeti. Moram citirati drevnog Aristotela – prijatelj mudrosti prijatelj je i mita.
srijeda, 05.04.2006.
Legende o Amazonkama
Društveno uređenje Amazonki i njihov odnos prema djeci i muškarcima
Društveno uređenje, odnosno, organizacija društva i države Amazonki varira u zavisnosti od prostora na kojem žive. Amazonke o kojima Athumanunh piše žive oko rijeke Termodont te se kod njih najčešće spominje carstvo, društvo s centraliziranim uređenjem i caricom na čelu, ili kraljevstvo sa kraljicom. Carstvo ili kraljevstvo ima jaku i dobro organiziranu vojsku u kojoj su ratnice odane vladarki. Kod Amazonki postoje neke vrste ministarstva, sudstva i na čelu su, naravno, žene. Vlast se stječe nasljeđem, odnosno, prelazi s majke na kćerku, ili amazonskom selekcijom (ako vladarica, dostojanstvenica nije rodila kćer): biranjem najljepše, najjače, najvještije žene iz društva. Amazonke žive u dobro utvrđenim i branjenim gradovima u koje muškarci ne smiju ulaziti, osim robova koji im služe. Amazonke su sve, bez obzira na dužnost koju obnašaju, ravnopravne i iste, osim vladarke, koju sve Amazonke obožavaju, služe joj i štite je. Sve Amazonke rade sve poslove i sve Amazonke u slučaju potrebe moraju poći u rat. Djelatnosti kojima su se Amazonke uglavnom bavile bile su: ratovanje, lov i ribolov, zemljoradnja te razni drugi obrti poput: izrađivanja oružja, predmeta i odjeće od kože, čamaca i dr. Njihova zemlja je vrlo bogata zlatom i biserima koje Amazonke izvoze u druge zemlje i trguju sa susjednim narodima. U većini ratova koje su vodile najčešće su pobjeđivale, no, teške poraze nanosili su im Grci (Heraklo, Ahilej, Tezej, Belerofont …), teške poraze trpjele su pod gradom Tebom i pod Trojom, a sve će to na kraju dovesti do propasti njihove države i njihovo stapanje sa Skitima (može biti po Athumanunhu). Seksualnost Amazonki i njihov seksualni život bio je prilično ograničen, a Athumanunh će napisati i frustrirajući za te mlade djevojke. Naime, ukoliko su živjele sa muškarcima, obvezatno su morale čuvati svoje djevičanstvo sve ono vrijeme dok su bile obvezatne službovati u vojsci. Postojali su strogi nadzori i sudovi, a kazne su bile drastične. Najmlađe ratnice živjele su u strogim vojničkim taborima, bez muškaraca i lišene svih strasti, pa su one i bile najagresivnije, svirepe, a kasnije postajale i nezasitne. Kada bi došlo vrijeme za produženje vrste strogo su se morala poštivati pravila. Naime, muškarci su dolazili jednom godišnje (najvjerojatnije u proljeće, ili možda ljeto), i ostajali bi neko određeno vrijeme (2 do 3 mjeseca, možda 30 do 40 dana), dostatno da svaka Amazonka žena začne, a muškarci bi tada opet odlazili i vraćali bi se tek slijedeće godine. Uloga muškaraca u Amazonskom društvu je sporedna, oni su u potpunosti u podređenom položaju, nemaju nikakvu vlast ni prava, jer je sve to u rukama žena i muškarci su često u ulozi robova. Njihovi poslovi su čuvanje djece, održavanje kuće i uopće poslovi koji se danas smatraju ženskim poslovima. U nekim pričama muškarci zapravo imaju ulogu muževa, ali opet u podređenom položaju. Njihova glavna zadaća i namjena je, zapravo, omogućavanje produžavanja vrste. Djeca koja se rađaju odmah se selektiraju. Samo djevojčice odgajaju se kao ratnice i samo njih se uči svim vještinama koje su im neophodne i potrebite. Dječake koji se rode uglavnom šalju očevima kod kojih ostaju do kraja života, a djevojčice također do njihove šeste godine odgajaju i podižu očevi, a potom djevojčice odvode i smještaju u posebne vojničke tabore gdje daljnju brigu o njima i njihovom odgoju preuzimaju žene posebno određene za to. Život amazonskih djevojčica morao je biti i bio je doista surov i težak. Ta krhka i nježna stvorenja morala su odmalena trpjeti teškoće i svu surovost vojničkog života i ratovanja te nisu smjele odrastati u sredini u kojoj bi se navikle na raskoš i lagodan život. Njihova glavna uloga je bila uloga ratnice i tako su morale živjeti. Susjedi, koji su najčešće bili plemena ili slabo organizirane države (sa izuzetkom Grka) Amazonke su uglavnom mrzili i plašili ih se istodobno. Uvijek su bili u sukobima i ratovali su s njima. Na kraju Athumanunh će još nešto napisati: Amazonka je bila ženski ekvivalent grčkom idealnom tipu ratnika atlete, koji je, umjesto božanske, odražavao čisti ljudski ideal ženske ljepote i snage. U drevnoj grčkoj mitologiji, osim Amazonki, jedino su velike božice Atena, Artemida i Afrodita nosile i rabile te bile prikazivane s oružjem.
ponedjeljak, 03.04.2006.
Legende o Amazonkama
Kako su izgledale Amazonke
Amazonke su, dakle, prema većini priča koje je zabilježila mitologija, bile visoke i predivne djevojke, pravilne tjelesne građe, Athumanunh će napisati: božanskog i savršenog izgleda. Izgleda koji je ugodan svakom muškom oku i izgleda koji niti jednog ratnika muškarca nije ostavljao baš ravnodušnim. (U neke priče, u kojima se spominje da su amazonskim djevojčicama majke još u ranom djetinjstvu odstranjivale (spaljivale ili odsijecale) desnu dojku kako im ne bi kasnije smetala tijekom zapinjanja luka i odapinjanja strijela, Athumanunh ne može i ne želi vjerovati. Svake godine pored staroga Zrinskoga grada okupe se moderni streličari i takmiče se u turniru Katarine Zrinski, Athumanunh to voli pogledati. Iz godine u godinu sve je više djevojaka i žena koje toliko vješto odapinju strijele da Athumanunha to naprosto oduševljava, a sve one imaju svoje 'ženske atribute' koji im niti malo ne smetaju prilikom zapinjanja tetive luka i odapinjanja strijele. Dakle, teorija o nagrđivanju mladih Amazonki 'ne pije vodu') Ipak, Amazonke su se oblačile poput muškaraca, naoružavale su se lukom i strijelama, kopljem, mačem i mnogobrojnim šiljcima, štitile su se štitovima koje su postavljale na noge i prsa (dakle, ako imaju štitnike na prsima nema govora da im je dojka mogla smetati – Athumanunhovo promišljanje), na glavi su imale željezne bojne kacige, a kosu su uvijek vezale u rep ili punđu. (Današnje djevojke i žene koje službuju u modernim vojskama, pa i u policiji, kosu također vrlo vješto vežu i prikrivaju ispod bojnih kaciga, beretki i službenih šeširića – po Athumanunhu) Amazonke su bile, opet prema pričama iz mitologije, vrlo vješti jahači, ženski konjanici koji niti malo nisu zaostajali za tadašnjim muškim konjanicima te se po ničim od njih nisu razlikovale, osim što su Amazonke jahale bez sedla. (Izuzev sjevernoameričkih jahača nitko drugi od muških jahača nije mogao jahati i boriti se bez sedla – po Athumanunhu) Dakle, Amazonke su imale jako razvijenu vojsku, bile su bolje naoružane od većine svojih protivnika. Ratovale su na konjima, služile su se lukovima, sjekirama, bojnim kacigama, štitovima, omčama, kopljima, i prve su među svojim susjedima imale željezno oružje. Bile su izuzetno ratoborne i hrabre, što je njihove susjede i protivnike nemali put navodilo da posumnjaju da su to uopće žene. Na kraju Athumanunh će zaključiti da su temeljne odlike ćudi (naravi) Amazonki: hrabrost, nezamisliva smjelost, izuzetna ratobornost, a nerijetko i agresivnost, ponekad ćud im prerasta u svirepost, ali Amazonke su se borile za opstanak, kao i za prevlast među susjednim narodima, a koji su i prema njima bili sličnih ćudi. Kako Athumanunh izuzetno cijeni i poštuje ženski rod, a u ovim svojim prekrasnim godinama dobrano ga je i upoznao, bez imalo uljepšavanja i okolišanja napisat će da mitske Amazonke sigurno nikada nisu izgubile svoj praiskonski ženski šarm i ljepotu, a pokušaj da žive bez muškaraca natjerao ih je da se ponašaju kao muškarci. Athumanunh vjeruje da je ponekad ženama doista teško živjeti s muškarcima, ali je uvjeren i siguran da im je život bez muškaraca ipak teži. To je Athumanunhovo promišljanje koje je on stekao na svojim koračanjima kroz mitologiju, priče i legende davno prije zaboravljene, dakako, uz dužno poštovanje i uvažavanje i drugačijih promišljanja.
nedjelja, 02.04.2006.
Legende o Amazonkama
- nastavak -
Naime, mladi Skiti predložili su svojim mladim ženama Amazonkama da poruše tabor i da odu živjeti u gradove odakle oni potječu, tamo gdje su njihovi roditelji. No, Amazonke im ovako ogovore: 'Mi ne možemo živjeti s vašim ženama, jer one su naviknute na jedne običaje, a mi volimo i želimo zadržati naše stare običaje. Mi volimo gađati strijelama, bacati koplja, jahati konje, a ne znamo raditi poslove koje obavljaju vaše žene. Mi ne želimo raditi takve poslove, ne želimo sjediti na kolima i nikuda ne ići. Mi želimo s vama ići u lov i slobodno jahati konje kroz ravnice. Mi se, dakle, s njima nećemo nikada moći slagati, a ako su vaše namjere s nama istinske i časne vi se vratite k svojim roditeljima, uzmite nasljedstvo koje vam pripada i dođite k nama da živimo zajedno po našim običajima. Skitski mladići doista su voljeli svoje, ratoborne i pomalo čudnih prohtjeva, žene te učine tako kako su one od njih i zatražile. Međutim, Amazonke su postavile još jedan uvjet, a taj je bio da se isele iz Skitske zemlje i pronađu vlastiti kraj u kojem će živjeti. Skitski mladići su i na to pristali, pa su tako krenuli na put preko rijeke Tanaisa (danas rijeka Don) i jahali tri dana na sjever. Tu su se konačno zaustavili i tu još i danas žive potomci mitskog plemena Sauromata. Njihove žene oduvijek su pratile svoje muževe na konjima u lov, a ponekad bi lovile i same, oduvijek su se oblačile kao i njihovi muškarci i nerijetko bi polazile s njima u rat. Potomci Sauromata još i danas govore iskrivljenim skitskim jezikom, jer mitske Amazonke nikada nisu pravilno naučile jezik svojih muževa koji su ih naprosto obožavali i pristajali na sve njihove uvjete. Sutra pak vam Athumanunh napiše nešto o naravi, ponašanju, izgledu, društvenom uređenju, seksualnim potrebama, o odnosima prema svojim muškarcima i djeci, Amazonki koje su živjele u Kapadokiji pored rijeke Termodonta, dakle o iskonskim Amazonkama odakle su i potjecale Amazonke koje su 'zavrtjele' glave skitskim mladićima.
subota, 01.04.2006.
Legende o Amazonkama
Amazonke ili Oiropate – mitske ratnice ili ubojice muškaraca
… na divlju rijeku Hibrist stići ćeš, ali ne prelazi je, jer se prijeći ona ne smije. Idi na goru najvišu Kavkaz imena i traži mjesto gdje divlja rijeka izvire, a tada kreni prema jugu. Tada ćeš doći vojsci amazonskoj što muškarce ne podnosi, u Temiskiri pokraj Termodonta žive one…
Tako drevna grčka mitologija priča o zagonetnom narodu žena ratnica koje su živjele u Kapadokiji pored rijeke Termodonta. Drevni Grci pripisuju tim nevjerojatnim ženama ratnicama beskrajnu surovost i mržnju prema muškarcima, a mitologija ih pamti kao vjerne pratiteljice božice Artemide koje svoje podrijetlo vuku iz odnosa jarosnog boga rata Aresa i predivne Harmonie. Drevni Grci spominju Amazonke kao ratoborne i nasilne žene koje su poduzele ratne pohode prema Grčkoj, Trakiji i Siriji, a opisuju ih kao ratnice koje vješto pogađaju strijelom i daleko bacaju koplja. Na svojim pohodima Amazonke su utemeljile i brojne gradove poznatih naziva: Mirna, Kima, Grinion, Smirna, Efes… Nakon pobjede Grka nad Amazonkama kod Termodonta Grci su na tri lađe otplovili prema Grčkoj te sa sobom na brodovima poveli predivne zarobljenice koje nisu željeli ubiti. Međutim, daleko na pučini Amazonke su iskoristile nepažnju muškaraca (Grčki su ratnici najvjerojatnije podlegli šarmu predivnih djevojaka i to su platili glavom i životom – po Athumanunhu) i sve ih pobile. No, Amazonke nikada nisu imale brodove i nisu bile vične u upravljanju istima, pa su se prepustile morskim strujama i vjetrovima da ih nose bilo kuda i ne pokušavajući upravljati istima. Vjetrovi i struje tako su Amazonke nanijeli u zemlju slobodnog naroda Skita negdje na obale Meotskog jezera (danas Azovsko more). Tu su Amazonke podigle svoj tabor i počele tumarati i lutati okolnim predjelima. U prvim Skitskim selima Amazonke su otele konje i počele pljačkati gradove i naselja Skita. Skiti su bili na velikoj muci jer nisu znali kom narodu pripadaju ti divlji mladići (barem su tako u početku Skiti bili uvjereni – po Athumanunhu) koji nemilice napadaju i pljačkaju. Napokon bahatost i surovost 'pridošlica' više se nije mogla trpjeti, pa su Skitski ratnici zapodjenuli boj s Amazonkama. Nakon kratkotrajnog okršaja (Amazonke bi uvijek, kada bi bile napadnute, hinile bijeg, pa ako bi ih protivnik slijedio iznenada bi se okrenule i svojim lukovima udarile po njemu kada bi on to najmanje očekivao – taktika Amazonki po Athumanunhu) Dakle, nekoliko mrtvih tijela Amazonki konačno je Skitima otkrilo zagonetku i sada su oni znali da su njihovi ugnjetači zapravo predivne žene. Skiti su bili vrlo ponosan narod i nisu željeli ubijati žene bez obzira što su ih one pljačkale i ugnjetavale, već su donijeli nevjerojatnu odluku. Izabrali su onolik broj svojih mladića koliki je i bio broj Amazonki, pa su ih poslali da svoj tabor podignu u blizini tabora Amazonki. Podučili su svoje mladiće da ne napadaju i ne upuštaju se u boj s Amazonkama već ih samo promatraju i gledaju što one rade. Više puta amazonke su napale skitske mladiće u namjeri da ih otjeraju, ali bi se ovi odmah dali u bijeg, a poslije bi se opet vratili. Napokon Amazonke popuste smijući se gluposti i upornosti muškaraca, ali se na kraju zbliže s njima. Kako to uvijek biva kada su mladi zajedno među njima se probudi 'kemija' i Amazonke postanu žene skitskih mladića. Rodila su se i malena dječica i sve je bilo u redu. No, onda mladići predlože nešto svojim djevojkama ženama na što one nikako nisu mogle pristati. Što pak je bilo dalje u toj priči Athumanunh Vam napiše sutra.
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...