Mašta drevnih Egipćana, kada su u pitanju bogovi i božice, bila je beskrajna. Tako danas, iako se pouzdano zna za veći broj drevnih egipatskih božanstava, ne znamo ništa o božanstvima iz prethistorijskih doba, ali možda su ipak neka božanstva štovana iz najranijih doba, dakako u malo izmijenjenom obliku, našla svoja mjesta i u kasnijim dobima egipatske mitologije. Možda je za to najbolji primjer boga Tota. Zašto sam izabrao baš Tota? Prvobitni simbol (znak) boga Tota je životinja pavijan s psećom glavom. U pradavna vremena, u samim počecima egipatske mitologije, drevni Egipćani ovoj životinji pridaju veliku pozornost poradi njezine izuzetne inteligencije i lukavstva. Možete li zamisliti kako je prestrašeni Egipćanin, kada je prvi puta čuo pavijana kako dreči u zalazak ili izlazak sunca, mogao razmišljati? Dakako mi današnji 'homo tehnicusi' to teško razumijemo, ali tadašnji Egipćanin to je shvatio, ili mu je moglo izgledati kao da ta životinja razgovara sa božanstvom Sunca (Ra). Normalno, to se moglo dogoditi ako povjerujemo da su mitovi zapravo snovi čovječanstva jer kao takvi oni (snovi čovjeka) u isti mah su posve neobični i opsesivno svakidašnji. Ne doživimo li to tako, lako se možemo izgubiti u mitovima drevnih Egipćana, eh, možda ne samo u njima već i u ostalim mitologijama jer ako se krene na početak svih mitologija, složit će se svi, svi mitovi (mitologije) počinju istom pričom o stvaranju Svijeta, dakako s malim nijansama (kod jednih je prvo kaos, kod drugih je sve pod ledom, kod trećih je sve pod vodom, kod četvrtih vlada vječita tama, a onda dolazi netko ili nešto i sve može početi), a kasnije rađaju se opet predivne priče o stvaranju i razaranju, o životu i smrti … Uf, da se vratim natrag. Dakle ideja o pavijanu i bogu Totu održala se u svijesti drevnih Egipćana jer oni kasnije pavijane opisuju kao 'otvarače nebeskih vrata'. Tu životinju možemo zamijetiti na raznim kipovima i papirusima, a Athumanunh je negdje jednom davno pročitao, zapisao u svoje bilješke, da je upravo pavijan bogu Totu šapnuo 'riječi istine' tj. 'božanske riječi', a kasnije bog Tot dobiva sve više atributa poput pisma, znanosti, matematike… Zašto bog Tot kasnije ima simbol (znak) ptice Ibis, a prvobitni njegov znak (pavijan) seli se na vrh ,vage istine' gdje postaje pomagač boga Anubisa kod mjerenja srca pokojnika već je druga priča, a o njoj neki drugi put.
Post je objavljen 07.04.2006. u 21:33 sati.