Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 07.04.2006.
Egipatska mitologija
Mašta drevnih Egipćana, kada su u pitanju bogovi i božice, bila je beskrajna. Tako danas, iako se pouzdano zna za veći broj drevnih egipatskih božanstava, ne znamo ništa o božanstvima iz prethistorijskih doba, ali možda su ipak neka božanstva štovana iz najranijih doba, dakako u malo izmijenjenom obliku, našla svoja mjesta i u kasnijim dobima egipatske mitologije. Možda je za to najbolji primjer boga Tota. Zašto sam izabrao baš Tota? Prvobitni simbol (znak) boga Tota je životinja pavijan s psećom glavom. U pradavna vremena, u samim počecima egipatske mitologije, drevni Egipćani ovoj životinji pridaju veliku pozornost poradi njezine izuzetne inteligencije i lukavstva. Možete li zamisliti kako je prestrašeni Egipćanin, kada je prvi puta čuo pavijana kako dreči u zalazak ili izlazak sunca, mogao razmišljati? Dakako mi današnji 'homo tehnicusi' to teško razumijemo, ali tadašnji Egipćanin to je shvatio, ili mu je moglo izgledati kao da ta životinja razgovara sa božanstvom Sunca (Ra). Normalno, to se moglo dogoditi ako povjerujemo da su mitovi zapravo snovi čovječanstva jer kao takvi oni (snovi čovjeka) u isti mah su posve neobični i opsesivno svakidašnji. Ne doživimo li to tako, lako se možemo izgubiti u mitovima drevnih Egipćana, eh, možda ne samo u njima već i u ostalim mitologijama jer ako se krene na početak svih mitologija, složit će se svi, svi mitovi (mitologije) počinju istom pričom o stvaranju Svijeta, dakako s malim nijansama (kod jednih je prvo kaos, kod drugih je sve pod ledom, kod trećih je sve pod vodom, kod četvrtih vlada vječita tama, a onda dolazi netko ili nešto i sve može početi), a kasnije rađaju se opet predivne priče o stvaranju i razaranju, o životu i smrti … Uf, da se vratim natrag. Dakle ideja o pavijanu i bogu Totu održala se u svijesti drevnih Egipćana jer oni kasnije pavijane opisuju kao 'otvarače nebeskih vrata'. Tu životinju možemo zamijetiti na raznim kipovima i papirusima, a Athumanunh je negdje jednom davno pročitao, zapisao u svoje bilješke, da je upravo pavijan bogu Totu šapnuo 'riječi istine' tj. 'božanske riječi', a kasnije bog Tot dobiva sve više atributa poput pisma, znanosti, matematike… Zašto bog Tot kasnije ima simbol (znak) ptice Ibis, a prvobitni njegov znak (pavijan) seli se na vrh ,vage istine' gdje postaje pomagač boga Anubisa kod mjerenja srca pokojnika već je druga priča, a o njoj neki drugi put.
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...