Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 02.04.2006.
Legende o Amazonkama
- nastavak -
Naime, mladi Skiti predložili su svojim mladim ženama Amazonkama da poruše tabor i da odu živjeti u gradove odakle oni potječu, tamo gdje su njihovi roditelji. No, Amazonke im ovako ogovore: 'Mi ne možemo živjeti s vašim ženama, jer one su naviknute na jedne običaje, a mi volimo i želimo zadržati naše stare običaje. Mi volimo gađati strijelama, bacati koplja, jahati konje, a ne znamo raditi poslove koje obavljaju vaše žene. Mi ne želimo raditi takve poslove, ne želimo sjediti na kolima i nikuda ne ići. Mi želimo s vama ići u lov i slobodno jahati konje kroz ravnice. Mi se, dakle, s njima nećemo nikada moći slagati, a ako su vaše namjere s nama istinske i časne vi se vratite k svojim roditeljima, uzmite nasljedstvo koje vam pripada i dođite k nama da živimo zajedno po našim običajima. Skitski mladići doista su voljeli svoje, ratoborne i pomalo čudnih prohtjeva, žene te učine tako kako su one od njih i zatražile. Međutim, Amazonke su postavile još jedan uvjet, a taj je bio da se isele iz Skitske zemlje i pronađu vlastiti kraj u kojem će živjeti. Skitski mladići su i na to pristali, pa su tako krenuli na put preko rijeke Tanaisa (danas rijeka Don) i jahali tri dana na sjever. Tu su se konačno zaustavili i tu još i danas žive potomci mitskog plemena Sauromata. Njihove žene oduvijek su pratile svoje muževe na konjima u lov, a ponekad bi lovile i same, oduvijek su se oblačile kao i njihovi muškarci i nerijetko bi polazile s njima u rat. Potomci Sauromata još i danas govore iskrivljenim skitskim jezikom, jer mitske Amazonke nikada nisu pravilno naučile jezik svojih muževa koji su ih naprosto obožavali i pristajali na sve njihove uvjete. Sutra pak vam Athumanunh napiše nešto o naravi, ponašanju, izgledu, društvenom uređenju, seksualnim potrebama, o odnosima prema svojim muškarcima i djeci, Amazonki koje su živjele u Kapadokiji pored rijeke Termodonta, dakle o iskonskim Amazonkama odakle su i potjecale Amazonke koje su 'zavrtjele' glave skitskim mladićima.
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...