Mitovi o postanku
U doba Starog kraljevstva drevnog Egipta razvila su se tri najznačajnija mitološka (vjerska) središta: Heliopol (Iunu), Hermopol (Chemenu) i Memfis (Menefer). Ova tri najvažnija kultna središta razvila su svoj kult koji je bio posvećen vlastitom bogu, a svećenstvo se međusobno nadmetalo da u sklopu mitologije dokaže da je upravo njihov bog i njemu pridružena skupina božanstava počeli stvarati Svijet, ili kako su drevni Egipćani zapisali – onda kada je bog po prvi put odigrao konačnu i stvaralačku ulogu nakon čega je nastupilo zlatno doba tijekom kojeg su ljudi dobili zakone, moralne odredbe i institucije. Tako u to doba nastaje Heliopolska kozmogonija u kojoj 'božanska eneada' na čelu s Atumom, izvornim bogom Heliopola. U Hermopolu se pojavljuje kozmogonija u kojoj 'božanska oktoada' na čelu s bogom Nunom uobličuje prvobitnu vodenu masu iz koje se pojavljuje život. Kozmogonija Memfisa pak ima svog izvornog boga Ptaha koji je zapravo otac Atuma. No, dobro, tijekom slijedećih nekoliko postova Athumanunh će pokušati sve to objasniti i Vama onako kako on to zna – na sebi svojstven način, a koji bi trebao pomoći onima koji će zbunjeni pokušati katalogizirati brojna egipatska božanstva koja će Vam Athumanunh, ovdje na blogu, nabrajati, opisivati i utjelovljivati, opet samo na Athumanunhu svojstven način, na trenutak u ljudskom, pa onda u biljnom, pa opet u životinjskom, ili na kraju u nekom od složenih i nezamislivih mitoloških oblika.
Temelji egipatske mitologije
Oni koji se zainteresiraju za egipatsku mitologiju lako mogu ostati zbunjeni obiljem božica i bogova koji vrlo često znaju promijeniti svoja imena i oblike. Tako se egipatska božanstva pojavljuju u obliku životinja, biljaka, ljudskom obliku ili pak u nekom složenom obliku koji je kombinacija ovih triju narečenih. Ako nema popratnog teksta onda je jako teško odrediti kojem krugu ili kultu božanstvo pripada, ali i tada kada postoji tekst lako se može potkrasti pogreška. Evo opet primjera: Amun je bog koji se pojavljuje još u pradavna arhajska vremena, a riječ amun hijeroglifima se piše a m n, a prevedeno bilo bi ono što je skriveno i ne može se vidjeti. Jasno da je bog Amun skriven i od bogova i od ljudi jer postoji zapis koji govori da je Amun skriven od djece svoje … Opet ako se pročitaju hijeroglifi m n onda bi to značilo biti stalan, a to pak znači da je Amun vječan. Amun je opet bog grada Waset (Uaset) – Teba, pa se u ulozi svetog oca pojavljuje u tebanskoj trijadi bogova sa suprugom Mut (bakom bogova) i sinom Khonsu (bog Mjeseca). U doba srednjeg kraljevstva Amuna je tu zamijenio Aton. Ako se Amun spoji s bogom Sunca Ra, onda imamo boga Amun Raa koji je sada kralj svih bogova i gospodar je Neba. Isto tako lako se po izgledu zamjene bog iz arhajskog vremena, bog plodnosti iz Istočne pustinje Min i Amun. Iako je najčešći oblik Amuna snažni muškarac ponekad se pojavi i u obliku ovna ili bika. Taj u prvom trenutku nekontrolirani drevni egipatski politeizam mora se pozorno promatrati kroz četiri temeljne sfere života Egipćana koje se mogu raspoznati kroz životinjske kultove ( stočari smatraju da mlijeko krave ljude održava u životu, a kako samo bog može stvoriti život onda im treba bik), tu je kult rijeke Nila koji opet svake godine svojim poplavama daruje život, a to opet vodi k razvoju drugačije kozmogonije, nekako treća grupa bili bi faraoni koji sa svojom moći i autoritetom sebe proglašavaju sokolima (Horus) u gnijezdu koji će u trenutku smrti poletjeti prema horizontu, na kraju tu je kult Sunca koji se razvio najkasnije, pa ako onda spojimo Raa i Atuma dobijemo Ra Atuma sunčanog boga koji je stvoritelj života i gospodar je ostalim bogovima. Sve ove četiri skupine ne smiju se promatrati razdvojeno jer se one zapravo nadopunjuju i nadovezuju jedna na drugu. Evo opet primjera: Drevni vladar Oziris ubijen je i raskomadan, ali je uskrsnuo, pa je kult faraona nalagao da je faraon dok živi Horus, a kada umre on je Oziris, a na njegovom prijestolju sjedi njegov sin živi Horus i opet ispočetka. Takvom kreacijom svijeta bogova i ljudi zapravo egipatska mitologija prkosi analizi više nego druge mitologije jer se neprekidno pretače iz jednog oblika u neki drugi upravo u onom trenutku kada nam se učini da smo jasno izdvojili neki koncept. To je sigurno zasmetalo i drevnim svećenicima, pa su pokušali tome stati na kraj stavljajući kult sunca u dominantan položaj, pa su pokušali s monoteističkim Atonom, ali je to vrlo brzo zaboravljeno i osuđeno na zaborav.
Ako dozvolite Athumanunh bi, svima koje interesiraju mitovi i legende (posebno onima koji žele razumjeti egipatsku mitologiju), savjetovao da nikada ne zaborave ovo: ''Onaj ili Oni koji su mitove i legende stvarali iste su smatrali za nešto što je tajnovito. Athumanunh odavno već ne smatra mitove kao izmišljene priče 'drevnih', već ih doživljava kao snove čovječanstva. Uvijek će biti nečega u mitovima i legendama što mi 'današnji' nismo kadri razumjeti, bit će nečega u što nećemo moći proniknuti. One početne pojedinosti stvoritelja mita odavno su već izobličene prijevodima i silnim prepričavanjima, a mi smo zaboravili da mitologija odbija one koji je nastoje do kraja objasniti, a poziva one koji su voljni slušati i pritom razumjeti. Moram citirati drevnog Aristotela – prijatelj mudrosti prijatelj je i mita.
Post je objavljen 06.04.2006. u 20:43 sati.