Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 05.04.2006.
Legende o Amazonkama
Društveno uređenje Amazonki i njihov odnos prema djeci i muškarcima
Društveno uređenje, odnosno, organizacija društva i države Amazonki varira u zavisnosti od prostora na kojem žive. Amazonke o kojima Athumanunh piše žive oko rijeke Termodont te se kod njih najčešće spominje carstvo, društvo s centraliziranim uređenjem i caricom na čelu, ili kraljevstvo sa kraljicom. Carstvo ili kraljevstvo ima jaku i dobro organiziranu vojsku u kojoj su ratnice odane vladarki. Kod Amazonki postoje neke vrste ministarstva, sudstva i na čelu su, naravno, žene. Vlast se stječe nasljeđem, odnosno, prelazi s majke na kćerku, ili amazonskom selekcijom (ako vladarica, dostojanstvenica nije rodila kćer): biranjem najljepše, najjače, najvještije žene iz društva. Amazonke žive u dobro utvrđenim i branjenim gradovima u koje muškarci ne smiju ulaziti, osim robova koji im služe. Amazonke su sve, bez obzira na dužnost koju obnašaju, ravnopravne i iste, osim vladarke, koju sve Amazonke obožavaju, služe joj i štite je. Sve Amazonke rade sve poslove i sve Amazonke u slučaju potrebe moraju poći u rat. Djelatnosti kojima su se Amazonke uglavnom bavile bile su: ratovanje, lov i ribolov, zemljoradnja te razni drugi obrti poput: izrađivanja oružja, predmeta i odjeće od kože, čamaca i dr. Njihova zemlja je vrlo bogata zlatom i biserima koje Amazonke izvoze u druge zemlje i trguju sa susjednim narodima. U većini ratova koje su vodile najčešće su pobjeđivale, no, teške poraze nanosili su im Grci (Heraklo, Ahilej, Tezej, Belerofont …), teške poraze trpjele su pod gradom Tebom i pod Trojom, a sve će to na kraju dovesti do propasti njihove države i njihovo stapanje sa Skitima (može biti po Athumanunhu). Seksualnost Amazonki i njihov seksualni život bio je prilično ograničen, a Athumanunh će napisati i frustrirajući za te mlade djevojke. Naime, ukoliko su živjele sa muškarcima, obvezatno su morale čuvati svoje djevičanstvo sve ono vrijeme dok su bile obvezatne službovati u vojsci. Postojali su strogi nadzori i sudovi, a kazne su bile drastične. Najmlađe ratnice živjele su u strogim vojničkim taborima, bez muškaraca i lišene svih strasti, pa su one i bile najagresivnije, svirepe, a kasnije postajale i nezasitne. Kada bi došlo vrijeme za produženje vrste strogo su se morala poštivati pravila. Naime, muškarci su dolazili jednom godišnje (najvjerojatnije u proljeće, ili možda ljeto), i ostajali bi neko određeno vrijeme (2 do 3 mjeseca, možda 30 do 40 dana), dostatno da svaka Amazonka žena začne, a muškarci bi tada opet odlazili i vraćali bi se tek slijedeće godine. Uloga muškaraca u Amazonskom društvu je sporedna, oni su u potpunosti u podređenom položaju, nemaju nikakvu vlast ni prava, jer je sve to u rukama žena i muškarci su često u ulozi robova. Njihovi poslovi su čuvanje djece, održavanje kuće i uopće poslovi koji se danas smatraju ženskim poslovima. U nekim pričama muškarci zapravo imaju ulogu muževa, ali opet u podređenom položaju. Njihova glavna zadaća i namjena je, zapravo, omogućavanje produžavanja vrste. Djeca koja se rađaju odmah se selektiraju. Samo djevojčice odgajaju se kao ratnice i samo njih se uči svim vještinama koje su im neophodne i potrebite. Dječake koji se rode uglavnom šalju očevima kod kojih ostaju do kraja života, a djevojčice također do njihove šeste godine odgajaju i podižu očevi, a potom djevojčice odvode i smještaju u posebne vojničke tabore gdje daljnju brigu o njima i njihovom odgoju preuzimaju žene posebno određene za to. Život amazonskih djevojčica morao je biti i bio je doista surov i težak. Ta krhka i nježna stvorenja morala su odmalena trpjeti teškoće i svu surovost vojničkog života i ratovanja te nisu smjele odrastati u sredini u kojoj bi se navikle na raskoš i lagodan život. Njihova glavna uloga je bila uloga ratnice i tako su morale živjeti. Susjedi, koji su najčešće bili plemena ili slabo organizirane države (sa izuzetkom Grka) Amazonke su uglavnom mrzili i plašili ih se istodobno. Uvijek su bili u sukobima i ratovali su s njima. Na kraju Athumanunh će još nešto napisati: Amazonka je bila ženski ekvivalent grčkom idealnom tipu ratnika atlete, koji je, umjesto božanske, odražavao čisti ljudski ideal ženske ljepote i snage. U drevnoj grčkoj mitologiji, osim Amazonki, jedino su velike božice Atena, Artemida i Afrodita nosile i rabile te bile prikazivane s oružjem.
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...