30.01.2007., utorak

Pseudoznanost #2 - Wilhelm Reich

...unlike Sir Isaac Newton, Reich was not willing to stand upon the shoulders of giants. He stood only as high as his own experiences would allow, and from this low perch imagined himself to be a lone eagle soaring higher than any other man had ever reached. --Roger M. Wilcox Reich je američko-austrijski psihijatar rođen 1897. Dosta se posvetio ljudskoj seksualnosti i surađujući s Freudom, postao jedan od pionira, vođa pokreta za oslobađanje seksualnosti. Bio je priznat, no onda je u jednom dijelu svog života počeo mentalno obolijevati. Reich je utemeljitelj jedne od modernih pseudoznanosti - orgonomije. Proučavajući seksualnost, izmislio je pojam koji se zove orgon, na temeljima pogrešnih zaključaka poznatih kao prana, chi, vis vitalis, élan vital, itd. Orgon nema apsolutno nikakve znanstvene utemeljenosti. Reich je mjerio živčane impulse u penisima tijekom različitih faza seksualnog uzbuđenja da bi zaključio da postoji nešto mistično što stvara "seksualni naboj" iako je već bilo utvrđeno kako i zašto živci i penis rade. Jedina dobra stvar proizašla iz šarlatanskog objašnjavanja svega toga je tvrdnja da je zdrav seksualni život jedan od općenitih ključeva zdravog života. U jeku Drugog Svjetskog Rata, Reich je pobjegao iz Europe, bojeći se za svoj život, jer mu nacisti nisu bili skloni. U Oslu se bavio temeljima života istraživajući mikroorganizme. Već je u tom razdoblju njegovo mentalno stanje počelo opadati. Krivo koristeći svjetlosni mikroskop, govorio je da je žareći uzgojene mikroorganizme, našao plavkaste vezikule koje je (kako je sam navodio i nikad potkrijepio dokazima) razmnožavao i koje su isijavale plavu "životnu silu". Nazvao ih je bionima, česticama koje su, prema njemu, bile stvaratelji života. Nadalje, podržavao je i teoriju spontane generacije koja je ostatak starog i netočnog shvaćanja kako i zašto stvari trule. Podijelio je organizme na: a) one koji nastaju raspadom organskih tvari, koji uništavaju život (metafizički) i stvaraju rak, te ih nazvao T-bacilima (njem. Tod, smrt) b) one koji nastaju iz spontano oživljenih anorganskih tvari Uzeo je trulo kancerozno tkivo (očito puno bakterija) iz lokalne klinike i obične bakterije truljenja ubrizgao u miševe, da bi ovi umrli od sepse. No po njemu, to nije bila sepsa nego prekomjeran broj mističnih, smrtnih, T-bacila. Nakon što je Hitler pripojio Austriju, Wilhelm Reich je doživio živčani slom. Uskoro se preselio u SAD. Unaprijedio je svoju orgonsku hipotezu. Evo što kaže wikipedia, prevedeno: Vjerovao je da je "orgon" vrsta primordijalne svemirske energije, plave boje, za koju je smatrao da je svenazočna i odgovorna za stvari poput: 1) vremenskih uvjeta 2) plave boje neba 3) gravitacije 4) nastanka galaksija 5) biološkog iskazivanja osjećaja i seksualnosti Tu je već masivno zabrazio u šarlatanstvo, pokazujući da zaista nije imao pojma kako svijet funkcionira. Sve su ove navedene stvari objašnjene bez misticizma. Izmislio je tzv. "orgonske akumulatore", "uređaje" koji skupljaju orgon, i govorio da njima može izliječiti sve bolesti, od karcinoma do obične prehlade. To su u načelu kutije od slojeva raznih dobro vodljivih metala i jakih izolatora. Takva stvar se inače zove električni kondenzator i nešto "radi" samo onda kad ga se stavi u električno polje. Ne skuplja nikakvu životnu silu, nego samo razdvaja naboje. Reich je u osnovi mistificirao elektrostatiku. Manično je vjerovao da se sjedenjem u "orgonskom akumulatoru" može izliječiti rak i druge bolesti. Počeo je širiti priče o tome kako te njegove komore izazivaju snažne erekcije jer su pune "seksualne energije". Razvijajući svoju šuplju teoriju, uskoro je izgradio tzv. "cloudbustere", govoreći kako njima može manipulirati "orgonom" te stvarati kišu i oblake, kao i uništavati oblake. Sad je odredio "orgon" kao silu odgovornu za asociranje i organiziranje čestica tvari. Čak se i u njegovo doba znalo da to nije zbog neke mistične sile nego privlačenja naboja uslijed električne sile. Njemu nije značilo ništa. Uskoro je i počeo viđati NLO-e, asociravši ih s običnom radijacijom, koju je zvao zlim orgonom. Čak je pozvao i Einsteina, koji je uz pomoć suradnika objasnio neke, Reichu neobjašnjive pojave, no to Reicha nije spriječilo da mu izvadi rečenice iz konteksta i bez dopuštenja objavljuje lažne nalaze. Einstein se glatko izvukao. 1956. godine, Reich je uhićen zbog kršenja sudske zabrane prenošenja "opreme" preko saveznih granica. Kategorički je odbijao pravo na odvjetnika. Dobio je 2 godine zatvora. Uskoro je FDA ušla u njegovo imanje, uništila "uređaje" i spalila mu "znanstvene" radove. Premješten je u Federalni zatvor Danbury, gdje ga je ispitao psihijatar, utvrđujući: "(...)paranoju manifestiranu iluzijama veličanstvenosti, idejama proganjanja te idejama referencije." Umro je od zatajenja srca u snu u zatvoru 1957., kratko prije roka za žalbu. Smrt jednom priznatog psihijatra osmrtnicom nije popratio niti jedan znanstveni časopis, tek je Time Magazine napisao kratki osvrt. Wilhelm Reich je prestrogo i prilično nepravedno proganjan i osuđen, a radovi su mu na gotovo fašistički način uništeni, paljenjem knjiga. Uistinu, nije bio prava prijetnja državi, no u ono doba paranoje spram svega što je moglo potkopati Ameriku, to je jednostavno bilo tako. Ipak, to ne umanjuje ludost koju je pokrenuo. Zaključak. Ovo je ozbiljan članak, nastavak temeljnog članka koji će na svu sreću, izašao i na naslovnici. Nekoliko puta je smanjen, izostavljena su objašnjenja "zašto je nebo plavo" pa sve do krivog korištenja svjetlosnih mikroskopa. Ako ste imalo upoznati s točnim činjenicama kako svijet funkcionira, članak će vam doista približiti ludost pseudoznanosti, a ako ste zaluđeni ovim, žalim. Ono što straši svakoga tko ovo shvaća, je činjenica da u svijetu postoje instituti orgonomije, u kojima se školuju pseudoznanstvenici. U tome prednjači SAD. Dok iz nekog razloga dopušta široku uporabu oružja (zbog čega je visok postotak ubojstava), dopušta i razvitak sramotne iskrivljene znanosti. Ti instituti su samoprozvani instituti, kao što postoje instituti homeopatije i instituti ljekovite, mistične moći obične vode. Država to naravno, ne priznaje, ali niti ne rješava. Izravna posljedica Reichovih zabluda je danas svuda proširena, a najbrže ide Internetom. Iznjedrila je nekoliko hoaxeva kao što su Joe cell, cloudbuster, holy grenades i slično, a koristi se i za "znanstveno" objašnjavanje mistične snage piramidalno oblikovanih objekata (pyramid power), zatim "snage kristala", čakri i sličnih stvari koje ne postoje bar u materijalnom svijetu, i ne djeluju na njega, te je poduprla jednu od najnovijih i najluđih teorija zavjere - chemtrails. Najprominentnije stranice na "Hrvatskoj bliskim prostorima" koje propagiraju pseudoznanost i potpuno, očajno šarlatanstvo su stranice "Znanja" te galaksija.com. Praktično sve što sam vidio na tim stranicama je teška zlouporaba i masivno iskrivljavanje znanosti, zatom neosnovani zaključci, pseudoarheologija (pod krinkom alternativne povijesti), izmišljotine i teška, teška paranoja. Ako se želite malo nasmijati, posjetite ih. Njihov forum, koji je postao balkansko okupljalište šarlatana i njihovih sljedenika, je "za riknuti". U zadnje vrijeme, Reichova ostavština se sve više spaja s prevarantskom "free energy scenom", koja se bavi perpetuum mobileom, tim dokazano uzaludnim uređajem, pa tako već na eBay-u imate kupiti "auto na vodu", "auto na rotacijske magnete" i slične skupe, potpuno nedjelotvorne uređaje. Ljudi se na to hvataju i plaćaju. Ne znam je li to samo hir početka 21. stoljeća koji će nestati sve većom obrazovanošću, ali nije nešto što možemo odbaciti kao benigno, baš zato što se sve više širi. Shvaćam da bi ovaj članak mogao izazvati val bijesa. Neka. Bar sam napunio hrvatski google nečim normalnim i vjerodostojnim.

- 14:00 - gurni glavu kroz monitor (32) - snimi - #

29.01.2007., ponedjeljak

Popušili ste. Ne svi.

Mordorella nije. Mordorella je dobila plus. Neki su bili popušili i ono kad se bivši papa digao iz mrtvih, pa je bilo i za očekivati ovo sad. Priznajem, priča koju sam izmislio je stvarno okrutna. Kako je to moglo izaći iz mog squishy jelly mozga? Pa, kad vam neki govnjar (na ti rozi, na! ) dá DVD s 24 albuma The Gatheringa, nađe se i pokoja pjesma koja bi bila savršena za nekakav turobni spot, a to pomiješano s serijom koju gledate izleže zlo jaje. I onda mašta krene. Mogao bih napisati krimić, da... I onda bi se prodavao kao lud, svi bi ga zvali "balkanskim bestsellerom" na moj užas, neki idioti od kritičara bi prionuli na zakuske, srednjovječne nedojebane babe bi ga čitale i čitale, a ja bih zaradio brdo love. NOT! Blog Koji Se Gleda je zamijetio promjenu na blogu koja je stajala par dana. Majka Angelica (the woman on your left) je u prilično čudnom izdanju, a ispod piše obavijest. Dakle, tim pokusom sam dobio bar jednu smjernicu, kako ljudi većinom gledaju sredinu bloga. Blog Koji Se Gleda je dobio plus. Prije par dana sam proveo jedan pokus, zapravo više anketu nego pokus, u kojem sam dokazao porazno stanje jednog komercijalnog sektora koji se brine za zdravlje društva. Prilično je stravično kad promislim. Stiže izvještaj. Što sam primijetio? Primijetio sam sve veću količinu sranja na Internetu. Pseudoznanost i šarlatanstvo uzimaju maha. Protiv toga se ne mogu sám boriti, preteško je. Tu i tamo, blog.hr iznjedri kakav člančić u kojem se objašnjavaju mitovi i zablude, što je OK, ali nedostatno. U ranim danima Interneta, ljudi su mislili kako će on revolucionalizirati društvo, jer će dobiti pristup znanju, ali pokazalo se da su zaboravili na nemogućnost ikakve filtracije podataka. Stvar je nefunkcionalna u tom smislu. Internet je samo medij u kojem se glupost brzo širi, pod krinkom "Znanja" i "Istine", a glupani se hvataju na to kao muhe na ljepilo. Možda vam to zvuči pretjerano, ali to je samo zato što to ne primjećujete. Zato ću se potruditi i u skorom vremenu izbaciti dva članka u kategoriji Pseudoznanost i bar nekako u stilu Don Quijotea, doprinijeti činjenicama siromašnom, glupostima bogatom hrvatskom webu. Aquaria je pitala zašto sam sad angry. Eto, odgovor je iznad. Jutros sam se probudio s neugodnom misli. Zaboravio sam kako se zvao tip na mojoj prvoj obdukciji. Ne mogu vjerovati da sam zaboravio. Neću tako. Je, morbidno je, ali mi je nekako važno. Sad ću cijeli dan misliti na to, krasno... Baš krasno.

- 13:28 - gurni glavu kroz monitor (12) - snimi - #

28.01.2007., nedjelja

Bizarna nesreća u predgrađu Lodrina

- 01:07 - gurni glavu kroz monitor (11) - snimi - #

25.01.2007., četvrtak

Pokus #2 - Nenjutnovske tekućine

- 01:15 - gurni glavu kroz monitor (20) - snimi - #

24.01.2007., srijeda

Happy Time :)

Navečer gledam Dead Like Me. Svaku večer epizodu ili dvije. Sinoć sam završio prvu sezonu. Jedna od mojih najdražih serija. Čudno je koliko dubokih poruka ima u seriji. Naizgled depresivna, a tako ohrabrujuća. Dođe mi se i sam zaposliti u nekom uredu za minimalac. U George se puno nas može prepoznati. Znam da ja jesam. Samo otprilike, jer nisam mrtav. Bar mislim da nisam. Nego, zna li tko što nije u redu s Crystal? Žena me straši. Imam osjećaj da je ona zapravo Smrt. Uglavnom, iznenađenje za sve ljubitelje serije. Slika vodi direktno na zippani Happy Time screensaver. Nije sasvim isti kao u filmu, ali je izuzetno sličan. Imao sam ga još onda kad je serija bila na televiziji, onda sam jučer shvatio da sam ga zagubio, pa sam se dao u mahnitu potragu. Ne biste vjerovali koliko ga je teško naći; sve što nalazite su molbe na forumima: "Gdje je onaj žuti happy time screensaver?". Za Windows XP korisnike koji ne znaju kako se instalira screensaver - samo ga kopirate ili premjestite u direktorij C:WINDOWS i onda vam se pojavi u Display Properties. Za sve one koji ne koriste Windows XP - well, it sucks to be you. BTW, the baba je izašla iz kuće, pa sam stavio prati robu. Parola: Snađi se. :)

- 13:32 - gurni glavu kroz monitor (10) - snimi - #

22.01.2007., ponedjeljak

Guinea pig results

Dakle, što sam uspio promijeniti u tjedan dana? Ne baš puno toga, ali ima promjena. Dižem se ranije, imam veći apetit. Manje sam tužan, kenjkav i kilav. Promjene su slabe, ali su tu. Nije bilo onako kako sam očekivao, ali se ne ljutim. Dakle, nastavljam s "terapijom" poboljšanja kvalitete života. It does the body good. Na slici je miš uronjen u neki fluorougljični spoj koji može vezati i otpuštati kisik slično kao i krv. CO2 se teško izbacuje na ovaj način, pa metoda nije uspješna. Moguće je da je slika iz 1966., jer se te godine prvi miš podvrgnuo ovome, ali ne mora značiti. Ako se tko sjeća filma Abyss (Bezdan), to je ono u čemu tip diše. Inače nije roze boje kao u filmu. Tehnologija udisanja tekućine se koristi za liječenje teških plućnih poremećaja i nikako nije pogodna za onakve egzibicije kao u filmu. Osoba i životinja se moraju anestezirati, jer bi se inače ugušili (dođe do grča grkljana i srce pođe u fibrilaciju). Mišiću na slici nije bilo ništa, preživio je bez dugotrajnih posljedica, iako je vjerojatno prilično patio tijekom mijenjanja medija u kojem je disao. Na svu sreću, nije patio uzalud.

- 17:06 - gurni glavu kroz monitor (18) - snimi - #

20.01.2007., subota

Tribute to C&H #2

- 11:36 - gurni glavu kroz monitor (13) - snimi - #

16.01.2007., utorak

Burj Dubai

Svi ste čuli za Burj al Arab, 300-metarski hotel u Dubaiju u obliku jedra, s hrpom zlata i još kojekakvih bezobrazno skupih stvari. Evo nešto što je doslovno veća vijest. Burj Dubai je građevina u izgradnji čija se konačna visina ne zna, ali se zna da će sigurno postati najviša struktura sagrađena na na planetu Zemlji. Ikad. Dakle, premašit će apsolutnog svevremenskog rekordera, Varšavski jarbol. Vratit će povijesni visinski rekord za Aziju, koju je Europa otela ~1300. godine kad je Lincolnova katedrala premašila Veliku piramidu u Egiptu. Gradi se već neko vrijeme i za sada se zna da će neboder vjerojatno dosegnuti visinu između 750 i 800 metara i imat će više od oko 160 katova. To je ukratko rečeno, prilično stravična visina. Neki govore i o 1000 m, za što mislim da su pusti snovi. U 20. stoljeću, visine zadnjih katova su se gurale oko nešto više od 400 metara, a sada je skok na više od 700. Iako je na prvi pogled teško da će se naći nešto što bi uskoro porazilo taj rekord, već postoje planovi o višim građevinama i to u - Dubaiju. Taj grad postaje pravi poligon za arhitekte. Zgradu su projektirali Skidmore, Owings i Merill. Osnova joj je u obliku pravilnog "Y" te u uzorcima islamske tradicionalne arhitekture. Fasada će biti kombinacija čelika i stakla. Unutrašnjost je dizajnirao Armani. U zgradi će biti svega nekoliko tisuća ljudi (usporedite jedan WTC toranj koji je imao 20 000) u hotelu, stambenoj i poslovnoj zoni. Navodno je sve rasprodano. Uz članak je slika na kojoj možete vidjeti kako će građevina najvjerojatnije izgledati. Kažem najvjerojatnije, jer se još dosta toga ne zna, iako je zgrada u trenutku pisanja članka visoka ~105 katova i premašila je visinu Empire State Buildinga. To je informacija s SSC foruma. Proslava dosezanja 100. kata negdje oko Nove godine. Malo sam se poigrao photoshopom. <-yes, yes, click, yes Smjestio sam Burj Dubai na tramvajsku stanicu "Prisavlje" u Zagrebu. Uzeo sam mu visinu okvirno 750-800 metara. Slika koju sam snimio s Mosta mladosti govori sama za sebe. Već par godina što se gradi taj kompleks, nisam nikad previše razmišljao o tome. A onda sam se neki dan sjetio sjetio uznemirenih riječi sad umirovljenog zamjenika šefa NYPD-a, Vincenta Dunna, o supervisokim zgradama i požarima. Naime, stvar je u tome što danas nikako ne možemo gasiti požare izazvane teškim napadom kao onim 11. rujna u New Yorku, a obične požare gasimo automatskim sustavom raspršivanja vode. To nam je jedina obrana. Vatrogasci se ne mogu penjati na visine više od 70-ak katova i nakon toga biti spremni za gašenje. U slučaju 11. rujna, od nekoliko poslanih vatrogasnih jedinica, trebalo je 50 minuta da bi na 78. kat stiglo samo dvoje vatrogasaca. Bili su iscrpljeni. Pokušajte vi trčati toliko katova noseći više od 20 kila na leđima. U slučaju bilo kakve požarne opasnosti, dizala se automatski zaustavljaju. U Burj Dubaiju se to navodno neće poštovati, te će dizala krenuti u programirano, inteligentno evakuiranje ljudi. U prilog sigurnosti moramo uzeti u obzir i činjenicu da je vjerojatnost napada tamo manja, očito je zašto. Nisam pesimističan po prirodi, uvijek gledam i jednu i drugu stranu i izvlačim realan zaključak, ali ovo me isto pomalo straši. Burj Dubai nema ni mjesta za helikopter na višim katovima. U slučaju kad bi nakon nekakvog razaranja počela višekatna vatra, došlo bi do njenog širenja prema gore. To je nemoguće spriječiti, iako odgovorni tvrde da su poduzeli sve mjere. Zaista, kad bi pravili zgrade otporne na svakakve nesreće, ne bi bile isplative. Ovo me sve pomalo podsjeća na film "Pakleni toranj". Iskreno se nadam da se ništa neće dogoditi. Naravno, ne smatram da bi se zgrada srušila nego je činjenica da bi se vatra otela kontroli. I tako, toranj je sve viši i viši. Dakle, prešao je Empire State. Za pola mjeseca će preteći srušeni World Trade Center, onda malo nakon toga i Sears Tower. Po nekim predviđanjima, to je tek polovica pune visine. Evo su mi oči ispale.

- 20:15 - gurni glavu kroz monitor (20) - snimi - #

Guinea pig

Shvatio sam da je mogući uzrok moje bezvoljnosti anemija. Ujutro (što bi zapravo bilo bliže podnevu ) se jedva dižem. Vjerojatno je tome uzrok i to što idem leći iza 1h po noći, a onda još slušam nešto pa mi zbrčka san. Isto tako, uopće ne pijem nikakve vitamine već valjda više od 2 mjeseca. Dakle, što ću učiniti. Pokus, na samom sebi. Kao prvo, pokušat ću ići leći što ranije i dizati se što ranije. Zatim, u obliku tableta uzimati 75 % RDA željeza i 1200% RDA vitamina C. To je jedna šumeća tableta željeza+vitC, jedna tableta sa svim vitaminima te elementima u tragovima te jedan Plivit C od 1000 mg. Od askorbinske kiseline glava ne boli. Također, pokušat ću povisiti broj unešenih kalorija (između ostalog, ne preskakanjem doručka) te ću redovno piti duplu dozu tableta za svoj precious vesica biliaris. U zadnje vrijeme me ništa ne boli, osim ako mi trup dulje vrijeme u osnosu na tijelo nije zakrenut maksimalno u smjeru kazaljke na satu (onda se stisne ductus, cjevčica, pa raste tlak unutra i to je li, boli). Hm, što bih još mogao... ne znam. Skratiti vrijeme provedeno na Internetu i produljiti vrijeme provedeno u učenju. To da. A sad idem ručati. Zadnjih par dana ručam iza 15 h, to ne valja. PS: Sinoć sam u vrtu našao maslačak, spreman za otpuhivanje. Shvaćate li kolika je to strahota? Baš sam pričao sestri, da nam je tko rekao da ćemo u sredini siječnja puhati maslačke, smijali bi se tome. Planet nam je bolestan. Uskoro ću napisati nešto u vezi toga.

- 14:23 - gurni glavu kroz monitor (5) - snimi - #

15.01.2007., ponedjeljak

Frank je našao dom.

Puno hvala Tuljanici i njenoj ekipi, koliko god ih ima. Frank je zahvalan i od sreće lupa i po vašem ekranu. A ja sam nekako tužan. Baš tužan. Nadam se da je to samo zbog toga što sam pogledao Edwarda Škarorukog, ali mislim da nije tako. Ponekad imam osjećaj kao da ću se utopiti sam u sebi ili kao da se penjem sve više i više u nekakvom tornju bez kraja, a tlo se sve manje i manje vidi. Mogao bih se sad iskaliti kao u nekakvoj zadaćnici, ali sam to odavno prerastao i shvaćam da je neke stvari bolje napisati i spaliti. Doduše, takve stvari onda stižu Djedu Mrazu, ... navodno. Ljudi oko mene imaju problema, i sve ih je manje. Jako se bojim toga. Joj što bih volio da je ovaj blog anoniman, pa da mogu slobodno pisati po njemu. Nemam baš nešto skrivati, ali se grozim od pomisli na kritiziranje nekoga osim sebe, jer postajem sve osjetljiviji na tuđe kritike i čini mi se da gubim samopouzdanje u nekim pogledima. Kažu ljudi da je bolje šutjeti, šutnja je zlato, nemoj nikoga vrijeđati, tko zna kad ti makar poznanstvo može pomoći. No potreba je još tu, i preklapa se s dijelom mene koji u tome vidi glupost. Interest begets expectation, and expectation begets dissapointment. So the way to avoid dissapointment is to avoid interest.----Georgia Lass, Dead Like Me Možda je to lijek. Za što god mi se učini da bih mogao reći u nekom svom jadu, sam sebi nađem nekoliko rečenica kojima mi netko može kontrirati, nađem objašnjenje i korijen i onda umuknem. Kao pjesnik za pisaćim strojem koji iz njega trga papire bez i da takne tipku. Postao sam sam sebi najbolji kritičar. Kritičar koji sebi steže vrat pri pomisli da postoji netko tko će ga kritizirati. Jesam li stvoren za savršenog psihijatra, koji drugima daje sve, s sebi pomoći ne može? Ne želim se žaliti (evo ta kontra) ali bilo bi ljepše da je jednostavnije. Stvara li blesavi život blesave ljude? U ovaj kasni noćni sat, čini se da je taj rub tako jako blizu, iako još uvijek čvrsto držim konop. Dok hodam ulicom ili se vozim gradskim prijevozom, promatram ljude, istovremeno se grozeći pomisli da me nitko ne vidi i grozeći se pomisli da me netko gleda. Nije valjda mizantropija u pitanju, još mi i to treba. Tako se bojim neuspjeha.

- 02:29 - gurni glavu kroz monitor (16) - snimi - #

13.01.2007., subota

Blogerski lanac; o tome kako to NIJE mem; 5 famoznih stvari o meni

Na naslovnici je izašao članak gdje piše da je mem ono kad imate blog lanac u kojem pišete par stvari o sebi i molite još 5 ljudi da to isto učine. Što je mem? Mem nije blog lanac. Mem, ili na engleskom meme [miim] je jedinica kulturne informacije. Može biti način ponašanja, naglasak, sjećanje na nešto, dakle kužite me što vam želim reći. Sitna kulturna stvarčica koja i ne mora biti nedjeljiva, ali je čvrsta. Mem se ne prenosi kao gen, mendelovski, striktno matematički, ali ne ni posve kaotično. Čak ima i naznaka da postoje dominantni i recesivni, ali ovisno o okružju. Uglavnom, na Wikipediji imate hrpu teksta o tome, pa ako vam se da - čitajte i obrazujte se. A sad, 5 stvari koje ja kao trebam reći o sebi. Hvala Rusulici na rukavici. Pa tako, evo sramotno i gadljivo, jer koga je briga za ono lijepo, je li... 1) Prvu cigaretu sam zapalio s kojih 5-6 godina. Danas, s ovom blesavom djecom to nije strašna stvar, ali onda je bilo tako. Stale su na stolu i gledao sam ih sa zanimanjem, bio sam očaran njima, izgledale su tako cool. Došla je mama i pitala želim li probati. Pripalio sam i povukao dim. Onda mi je bilo jako loše i izgledao sam kao Mr.Green samo bez onog zubatog osmijeha. Cigarete su mi se zgadile do kraja života. Inače, mislim da bi mi jako dobro pasale uz izgled, pogotovo kad bih obukao nekakav kožni kaput do poda i crne naočale i dobio malo na kilaži. Djeco, nemojte pušiti, pluća će vam se napuniti gnjusa i vjerojatno ćete umrijeti ćete od raka pluća, a to nije lijepa smrt. 2) U osnovnoj školi u višim razredima sam jednom zablokirao na satu matematike. Radio sam neki teški zadatak s nepoznanicama i išlo mi je dobro, baš sam znao to gradivo kako treba. Na kraju je trebalo (mislim da je tako bilo) izračunati "12-9". Stao sam i nešto mi je kvrclo u glavi. "Ajme sad si najeba. Ako u par sekundi ne napišeš rezultat, svi će se smijati." Nije bilo par sekundi, nego prvo deset. Došla mi je profesorica i čudno me pogledala, a ja crven kao rak. "Pa što ti je?" *kiseli osmijeh*... Uglavnom, da ne duljim, mislim da sam stajao pred pločom dulje od minute osramotivši se kao nikad do tada (a možda i najviše u životu). Možda i nije bilo više od minute. Možda mi se učinilo. U glavi mi je tutnjala krv, pred očima plesale zvjezdice i prokleti 12 i 9. Zadatak nisam riješio. Razred se gušio od smijeha, a profesorica je zbunjeno, posprdno i ljutito napisala "= 3" na dno zadatka, a ja sam otišao na mjesto i zabuljio se u jednu točku. Evo i sad osjećam taj sram. Teška trauma. Tko zna što je to bilo. Možda lagano smanjenje količine kisika ili glukoze u mozgu. Ne znam. Uglavnom, shvatio sam da postoji skupina ljudi koja gušta u brojevima i voli druge time zajebavati tako da im nabija paniku oko svakodnevnih računski stvari koje idu sasvim normalno kad nema stresa. Mrzim takve ljude iz dna duše. 3) Kao mali, bio sam opsjednut vodokotlićima. Ako se tko sjeća reklame "Blu je plavo, blu je odlično, blu je svježe!" ili kako je već išla. Bila je to neka nacrtana reklama u stilu današnjih Red Bull reklama. Bio je živi prozirni vodokotlić koji bi sebi ubacio ono plavo i onda bi se obojao i bio sretan. Dan danas padam u ekstazu kad ga ubacim to u vodokotlić, čujem bljuć, i potegnem vodu, a ono plavo. Naravno, prije toga uživam u mirisu. To je skuplje od onog što se stavi na školjku, pa je to posebna prigoda. 4) Prije par godina sam se ispovraćao u crkvi. U stalak za kišobrane. A možda je bila kanta za smeće, ona visoka. Ne znam. Uglavnom, nije bilo kišobrana, ili sam ih izvadio. Bila je ponoćka, a ja pun fritula i coca cole. Fritule su bile super, od moje babe koja uvijek stavi malo više kvasa nego je potrebno. To se lagano mućkalo. Ja na balkonu crkve. Vrući zrak pun tamjana i daha ljudi, CO2 kritične razine, debela jaketa, ja leden kao sladoled i blijed kao krpa, lusteri titraju, weeeee... Nakon riganja, osjetio sam blaženstvo i puninu duha, a možda i tamjana. Nadam se da netko nije stavio kišobran u ono, ako nije bila kanta za smeće. 5)Ponekad se uhvatim s prstom u nosu, što je jako zabavno, osim ako baš nije odvratno, ljigavo i ogromno. Gušti iz djetinjstva. Već vidim cure kako rade "iijuuuuu". Iznenađenje - to svi rade. Ako netko kaže da to nikad ne radi, laže. Eto, sad znate par stvari o meni koje jako malo ljudi zna. Hope you're happy. Ima toga još, ali zadatak je 5. Rukavica ide ovim bloggerima: Aerial_51 Azzul S'phyre Imoto Injekcija Infekcije Tavalun A sad me ispričajte, idem ručati.

- 15:28 - gurni glavu kroz monitor (11) - snimi - #

10.01.2007., srijeda

Frank traži novi dom.

- 14:43 - gurni glavu kroz monitor (16) - snimi - #

09.01.2007., utorak

Spacer

Nabavio sam dosta filmova pa ih sad gledam. Svaku večer, jedan film. Do sada sam pogledao The China Syndrome i Abyss. Prvi sam gledao prvi put, dok sam drugi gledao davno. Oba filma su jako dobra. Doduše, Kineski sindrom nije za one koji ne nalaze ništa uzbudljivo u nuklearnim elektranama. To je pravi, kvalitetni američki film. Sve jako dobra produkcija. Bezdan nije za one koji mrze more, a inače je posve zakon film sa odličnim specijalnim efektima. I tako, kako ste mi vi? Samo mala napomena - svakome tko mi je došao čestitati Božić i Novu godinu sam i ja čestitao na njegovom/njenom blogu. To je pristojno. No ima jedan blogger koji nikad, ali baš nikad nije ni posjetio ovaj blog, iako sam na njegovom ostavio već valjda preko 60 komentara tijekom nekoliko mjeseci koji nisu samo "pozz" nego nešto - konstruktivno. Mislim da je to odvratno. Što nije u redu s osobom koja koliko vidim, sasvim normalno posjećuje i komentira druge blogove, a baš ovaj ne želi? Pretresao sam hrpu tema i niti jedna nije zavrijedila da mi ostavi niti jedan običan pozdrav. Čudi me to. Nije mi jasno u čemu je riječ. It's a conundrum. Pitate se gdje je Frank? Frank je na disku, pije pivo. Problem je u blogspremniku koji iz nekog razloga ne radi. Čim dođe online, eto i Franka. Mogao bih ga uploadati na svoj web, ali mislim da se više ne mogu spojiti preko T-com-a. Ne znam. Eto toliko, uskoro stiže još jedan glupi post. Moram izgurati stare postove s ekrana da mi se vrati normalna širina bloga. EDIT: http://antwrp.gsfc.nasa.gov/apod/ap070109.html Čini se da imamo vrlo sjajan komet na nebu. McNaught (C/2006 P1) će ovih dana biti jako sjajan, magnitude i do -1.5. To je vrlo sjajno za komet. Nije spektakl kao Hale-Bopp iz 90-ih, ali je sasvim dobar. Evo, ovdje možete vidjeti koliko. Obavezno ga probajte naći, ovakvo nešto se nije davno vidjelo. Možete ga naći blizu Sunca pri zalasku i izlasku. Tu imate kartu.

- 01:20 - gurni glavu kroz monitor (13) - snimi - #

04.01.2007., četvrtak

Fotografija #16 - Panorama Zadra malo poslije Nove godine...

Obećanje se mora izvršiti, pa sam tako danas ponovno pošao u ilegalni pohod. Vidio me neki tip. Tip, ako ovo čitaš, čitaj i dalje. Apsolutno me fascinira taj paranoični mentalitet ljudi koji žive u neboderima. Malo tko zna koga u zgradi, a čim dođe "outsider", odmah ga nanjuše. Teška paranoja. Onako, kao košnica, mravinjak, borgovska kocka. Mislim, odjebi. Neću ti srušiti neboder, želim samo slikati grad. Uglavnom, vrijeme nije moglo biti ljepše. Puhala je prilično jaka bura, a to na 13. katu nije za zanemariti. Nebo je bilo kristalno čisto, Sunce na zalasku. Vrijeme: 03.01.2007. oko 16:04 Apertura: 5.6 Duljina ekspozicije: 1/160 s ISO: 80 Ova slika je puno bolja od prošle. Detaljnija je i pokriva veći vertikalni kut, jer sam okrenuo aparat uspravno. Sašivena je od 29 snimaka. Pokriva cijeli, puni kut. To sam shvatio maloprije gledajući original. Zapravo, kad gledate ovakve snimke za čije je snimanje trebalo nešto više od jedne minute, gledate kompozit nekoliko odsječaka u vremenu. Kako gledate s lijeva na desno, putujete kroz vrijeme. To sam semaloprije sjetio. Wow!

- 00:17 - gurni glavu kroz monitor (14) - snimi - #