13.01.2007., subota
Blogerski lanac; o tome kako to NIJE mem; 5 famoznih stvari o meni
|
Na naslovnici je izašao članak gdje piše da je mem ono kad imate blog lanac u kojem pišete par stvari o sebi i molite još 5 ljudi da to isto učine. Što je mem? Mem nije blog lanac. Mem, ili na engleskom meme [miim] je jedinica kulturne informacije. Može biti način ponašanja, naglasak, sjećanje na nešto, dakle kužite me što vam želim reći. Sitna kulturna stvarčica koja i ne mora biti nedjeljiva, ali je čvrsta. Mem se ne prenosi kao gen, mendelovski, striktno matematički, ali ne ni posve kaotično. Čak ima i naznaka da postoje dominantni i recesivni, ali ovisno o okružju. Uglavnom, na Wikipediji imate hrpu teksta o tome, pa ako vam se da - čitajte i obrazujte se. A sad, 5 stvari koje ja kao trebam reći o sebi. Hvala Rusulici na rukavici. Pa tako, evo sramotno i gadljivo, jer koga je briga za ono lijepo, je li... 1) Prvu cigaretu sam zapalio s kojih 5-6 godina. Danas, s ovom blesavom djecom to nije strašna stvar, ali onda je bilo tako. Stale su na stolu i gledao sam ih sa zanimanjem, bio sam očaran njima, izgledale su tako cool. Došla je mama i pitala želim li probati. Pripalio sam i povukao dim. Onda mi je bilo jako loše i izgledao sam kao Mr.Green samo bez onog zubatog osmijeha. Cigarete su mi se zgadile do kraja života. Inače, mislim da bi mi jako dobro pasale uz izgled, pogotovo kad bih obukao nekakav kožni kaput do poda i crne naočale i dobio malo na kilaži. Djeco, nemojte pušiti, pluća će vam se napuniti gnjusa i vjerojatno ćete umrijeti ćete od raka pluća, a to nije lijepa smrt. 2) U osnovnoj školi u višim razredima sam jednom zablokirao na satu matematike. Radio sam neki teški zadatak s nepoznanicama i išlo mi je dobro, baš sam znao to gradivo kako treba. Na kraju je trebalo (mislim da je tako bilo) izračunati "12-9". Stao sam i nešto mi je kvrclo u glavi. "Ajme sad si najeba. Ako u par sekundi ne napišeš rezultat, svi će se smijati." Nije bilo par sekundi, nego prvo deset. Došla mi je profesorica i čudno me pogledala, a ja crven kao rak. "Pa što ti je?" *kiseli osmijeh*... Uglavnom, da ne duljim, mislim da sam stajao pred pločom dulje od minute osramotivši se kao nikad do tada (a možda i najviše u životu). Možda i nije bilo više od minute. Možda mi se učinilo. U glavi mi je tutnjala krv, pred očima plesale zvjezdice i prokleti 12 i 9. Zadatak nisam riješio. Razred se gušio od smijeha, a profesorica je zbunjeno, posprdno i ljutito napisala "= 3" na dno zadatka, a ja sam otišao na mjesto i zabuljio se u jednu točku. Evo i sad osjećam taj sram. Teška trauma. Tko zna što je to bilo. Možda lagano smanjenje količine kisika ili glukoze u mozgu. Ne znam. Uglavnom, shvatio sam da postoji skupina ljudi koja gušta u brojevima i voli druge time zajebavati tako da im nabija paniku oko svakodnevnih računski stvari koje idu sasvim normalno kad nema stresa. Mrzim takve ljude iz dna duše. 3) Kao mali, bio sam opsjednut vodokotlićima. Ako se tko sjeća reklame "Blu je plavo, blu je odlično, blu je svježe!" ili kako je već išla. Bila je to neka nacrtana reklama u stilu današnjih Red Bull reklama. Bio je živi prozirni vodokotlić koji bi sebi ubacio ono plavo i onda bi se obojao i bio sretan. Dan danas padam u ekstazu kad ga ubacim to u vodokotlić, čujem bljuć, i potegnem vodu, a ono plavo. Naravno, prije toga uživam u mirisu.  To je skuplje od onog što se stavi na školjku, pa je to posebna prigoda.4) Prije par godina sam se ispovraćao u crkvi. U stalak za kišobrane. A možda je bila kanta za smeće, ona visoka. Ne znam. Uglavnom, nije bilo kišobrana, ili sam ih izvadio. Bila je ponoćka, a ja pun fritula i coca cole. Fritule su bile super, od moje babe koja uvijek stavi malo više kvasa nego je potrebno. To se lagano mućkalo. Ja na balkonu crkve. Vrući zrak pun tamjana i daha ljudi, CO2 kritične razine, debela jaketa, ja leden kao sladoled i blijed kao krpa, lusteri titraju, weeeee...  Nakon riganja, osjetio sam blaženstvo i puninu duha, a možda i tamjana. Nadam se da netko nije stavio kišobran u ono, ako nije bila kanta za smeće. 5)Ponekad se uhvatim s prstom u nosu, što je jako zabavno, osim ako baš nije odvratno, ljigavo i ogromno. Gušti iz djetinjstva. Već vidim cure kako rade "iijuuuuu". Iznenađenje - to svi rade.  Ako netko kaže da to nikad ne radi, laže. Eto, sad znate par stvari o meni koje jako malo ljudi zna. Hope you're happy. Ima toga još, ali zadatak je 5. Rukavica ide ovim bloggerima: Aerial_51 Azzul S'phyre Imoto Injekcija Infekcije Tavalun A sad me ispričajte, idem ručati. |
