Pokusi - nova kategorija. Naglasak na pokusima koje možete izvesti doma.
Ograđujem se od bilo kakvih nezgoda. Svaka opeklina, amputacija, dišni problemi, psihički problemi i slično, to me ništa ne zanima. Upozorenje će uvijek biti tu, a stvar je vas i samo vas hoćete li pokus ponavljati i hoćete li se držati upozorenja. Dakle, ako netko izgubi glavu, ku*ac, mozak, ja nisam kriv.
Ako netko ponovi pokus, ovdje je mjesto na kojem može iznijeti svoje dojmove. To bi bilo super.
Dakle, imamo njutnovske i nenjutnovske tekućine.
Kod njutnovskih tekućina, viskoznost je konstantna s promjenom sile kojom djelujemo na njih. Primjer za to je voda. Koliko god je miješali, viskoznost joj je uvijek ista. Teče jednako bez obzira na primjenjenu silu.
Kod nenjutnovskih tekućina, viskoznost se mijenja s promjenom sile koji se vrši nad tekućinom.
Primjer smanjenja viskoznosti s porastom sile su boje koje ne kaplju. Kad je sila mala ili nikakva, vrlo su viskozne i drže se za nosač, a kad je sila velika (recimo, kad valjak pun takve boje potežete po zidu) viskoznost se smanjuje i tekućina prelazi na zid.
Što je u obratnom slučaju?
*Pokus košta niti sedam kuna, može biti neuredan, ali mrlje se mogu lako skinuti običnom vodom.
Kukuruzni škrob je nešto što se stavlja u kolače. Potpuno je jestiv i neotrovan, tako da je ovaj pokus neopasan što se tiče otrovnosti. Ne trpajte u usta dobivenu smjesu jer se možete ugušiti. Stvarno.
*Trebat će vam zdjela i kukuruzni škrob. Prije se zvao Gustin, košta oko 6.5 kn.
Nalijte u plitku zdjelu 1 dl vodovodne vode i istresite šaku praška. Miješajte dok se ne "otopi", a onda lagano dodajite sve više praška, miješajući prstima. Isprva, tekućina se ponaša sasvim normalno.
Kad koncentracija škroba postane optimalna, u tekućini će vam se zaglaviti prsti. U slučaju da ste napravili par litara i da ste zabili ruku unutra, ne biste ju mogli izvući trzajući je.
Opustite prste i lagano ih izvucite. Tekućina ne pruža gotovo nikakav otpor i teče skoro kao voda.
Pokušajte ju udarati prstom ili žlicom - tvrda je. Trljajte ju prstima, ponaša se kao stara guma i puca.
Ako ju brzim pokretima uzmete u ruke i stalno miješate, ponašat će se kao tvrdi plastelin. Cijelo vrijeme ju gnječite iz ruke u ruku pa je snažno stisnite. Gruda će puknuti kao prava krutina, a krhotine će se razletjeli okolo, da bi se pretvorile u tekućinu i zasrale vas i radnu površinu.
Ako popustite i lagano miješate među prstima, djelovat će kao mekani plastelin, a ako grudu prestanete gnječiti, za oko pola sekunde, počet će vam curiti kroz prste kao obična tekućina. Nije ljigavo, ali zaista ne djeluje normalno.
*Što se dogodilo i kako je to moguće? Odgovor se razlikuje od tekućine do tekućine i time se bavi reologija.
Kod nekih tekućina, pa tako i kod ove otopine, stvar je dugačkih ubačenih molekula što škrob upravo i je. Kad djeluje određena sila, molekule se zapetljavaju jedna u drugu i stvaraju veći otpor, pa sve skupa djeluje kao krutina, kad sila popusti, molekule lagano klize.
Gotovo sve ljigave tekućine koje poznamo su upravo takve (puding, blato, itd.), samo što smjesa kukuruznog škroba i vode ovaj efekt pokazuje izuzetno dobro.
Da recimo napunite bazen ovom tekućinom, mogli biste sasvim dobro hodati po njoj, no kad biste prestali hodati, počeli biste tonuti i ne biste se mogli više izvući. U osnovi, tako funkcionira živo blato. U njemu inače ne možete potonuti, to je mit. Živo blato je gušće od ljudskog tijela - plutali biste kao čep. Smrtonosno je zato što se ne možete iščupati, ali nećete potonuti.
Ako u dobivenu tekućinu dodate još vode i miješajući zagrijavate do vrenja, pretvorit će se u vrlo sklisku i ljigavu masu sličnu slini iz nosa, a ako tu masu pustite na miru pola sata i više, doći će to stvaranja gela. U svakom slučaju, budite jako pažljivi, jer ako vam ljigotina padne na pod i slučajno stanete na nju, poskliznut ćete se i razbiti ko pi*ka.