e-mail (kojeg nažalost rijetko provjeravam)



Utemeljeno 24.05.2005. u 15:38
(optimizirano za Mozillu Firefox)

25.11.2006., subota

Rozi blogovi

  • Što je rozi blog?

    Rozi blog ne mora biti roze boje. Sadržaj mu je rozi. To je blog ženskog bića bez mozga ili mozga veličine kokošjeg jaja te iste glatkoće korteksa, starosti ne veće od kojih 17 godina. Muški rozi blogovi su izuzetno rijetka pojava stoga se na njih neću osvrtati.
    Neki takva bića zovu glupače, a pojavljuju se i pojmovi tuke, guske, krave i slično, mada zadnji pojam više odgovara starijim primjercima koji su puno rjeđa pojava i u ovom članku o njima neće biti govora.

    Pišu ga vrlo mlade adolescentice, kategorija stanovnika republike Hrvatske koja je uvelike izbombardirana MTV-jem, časopisima tipa O.K., Teen, Chica i drugima, vrlo slabe kvalitete i upitne bezopasnosti koji su korisniji kao WC papir, iako to ne bih preporučio jer sadrže puno olovne boje.

    Okolina utječe na ljude, pa su zato osobe utopljene u takvom okružju poprimile obilježja okoline.
    Također, zbog toga što se država trenutno ne nalazi u ratnoj/humanitarnoj/zdravstvenoj/ekološkoj/itd. krizi, te osobe su na prvoj crti dosade. Zbog svega toga, traže akciju. To je posve normalna reakcija na mirno okružje i osobito se ispoljava u SAD-u, gdje je to prava pošast među velikim dijelom cijele populacije.

    Rezultat su više/manje tematizirani rozi blogovi. Mogao bih ponuditi nekoliko linkova, ali prozivati nije lijepo. Dovoljno je otvoriti 10 blogova s fresh liste i 7-8 će biti ovakvih.

    VAŽNO
    Blog nije "rozi" ako ne ispunjava sva tri preduvjeta:
    a) velika zapremnina (ne manje od 400 kB)
    b) infantilnost
    c) blam (blog spam) - svuda i uvijek

    Došao sam do tog zaključka empirijski.


  • Kako izgleda prosječan rozi blog?

    URL takvog bloga je smišljen za nekoliko sekundi. Najčešće je u stilu:
    jasamzakon.blog.hr
    marina0000.blog.hr
    ludilozakon888777.blog.hr
    tokiohotelzakon.blog.hr
    a ima i neispravno napisanih kao što su beutiful, naugty itd.
    Zbog njihove nesmotrenosti, bloggerice otvaraju blogove čije passworde i korisnička imena zaboravljaju, pa se onda gomilaju prazni blogovi koji opterećuju server, trošeći vrijedni prostor koji uredništvo plaća reklamama na naslovnici.
    Također, kad im dosadi jedan blog, ne promijene mu ime, URL i HTML kod, nego ga napuste i otvore novi. Pa onda novi. Zatim još jedan. Ubrzo još jedan.
    Uskoro još. Pa još nekoliko. I tako u nedogled...

    Nedavno je otvoren blog koji se bavi skupljanjem takvih "blogerskih naplavina" koje bi se, zbog vrijednih i značajnih URL-ova mogle izbrisati i ponovno otvoriti. Politika bloggerice koja je započela projekt je kontroverzna i stvarno prerigorozna, ali u svojoj osnovi, ideja je dobra i korisna.


    Boja, stil i broj postova.
    Rozi blog je sve rjeđe roze boje, a sve češće crne, zato jer je to buntovno. Najčudniji primjerci se vade na nekakvu kombinaciju punka/metala i plišanih medvjedića te ostalih mekih i toplih stvari pomiješanih s wannabe agonijom i boli.
    Boja teksta je često izuzetno loše usklađena s bojom pozadine. Primjerice, tamno plava slova na crnoj pozadini, žuta na bijeloj i slično. Zatim su tu izuzetno mala slova, a ponekad (što je rezultat orgijanja po HTML kodu) sav tekst bude u kurzivu, što daje notu nečitljivosti i živcira posjetitelja.
    Česti su neispravno napisani kodovi koji strše unaokolo.
    Broj postova prosječne veličine inače ne bi smio biti veći od 4-5, no rozi blogovi tu vrijednost drže na maksimumu, da svi vide taj neopisivi trud uložen u štancanje smileya. Od ovog problema pate i neki cool blogovi i neki almost cool blogovi, na što ću se kasnije osvrnuti.

    Slike.
    Broj slika na rozom blogu varira od avogadrovog broja do gugola. j/k :)
    Broj prelazi 50, s tim da postoje velike varijacije u "masi" slika te njihovom broju (od 500 malih sličica do nekoliko ogromnih).
    Pošto te osobe imaju vrlo slabo osnovno znanje o Internetu i općenito o računalima, ne znaju što je byte, brzina prijenosa informacija (zapravo misle da je Internet analogan) niti razlikuju bitmapu, JPEG i GIF, pa se dogodi da na blog naredaju stotinjak bitmapa ili par stotina pokretnih GIFova, najčešće s omražene nekvalitetne stranice bigoo.ws, koju masovno koriste i amerikanci za svoj myspace.com blog servis.
    Myspace je inače okupljalište izvitoperene EMO djece te pedofila.

    Umjesto da se prvo upoznaju s osnovama računala, odmah skaču u blog, koji je obilježje jednog novijeg, drukčijeg Interneta.
    Sličice su gotovo uvijek prepoznatljive, nevjerojatno mrske i omražene "thug additude" (ne mogu ih drukčije opisati) glupaste crtkarije poput ove.

    I još da su jedna-dvije-tri, ali ima ih 50, 60, 100!
    Tu je zatim pozadina bloga, koja nije mala tile-ana sličica, nego veliki wallpaper za desktop, čak i ako se ne vidi cijeli (vragu brige!).
    Jednom sam imao priliku nabasati na blog s pozadinom u obliku 1024x768 bitmape, što iznosi 2.25 MB. Strahota.

    (Anti)Intelektualni sadržaj.
    Općeniti sadržaj rozog bloga se može svesti na:
    "ja pila ja bila, ja kakala, marko je kul, ana mi se ne svidja" (hvala Leviathanu na ovom dubokom uvidu, LOL)
    te isto što stoji u komentarima.

    Gotovo nikad nema članaka. Ima samo kratkih postova u kojima ima 50-ak smileya, te opis toga što je dotična bloggerica radila posljednje minute. Uporaba CAPS LOCKA je česta, kao i neujednačeno formatiranje teksta.
    Komentari se pišu tako da se piše jedan komentar za svaku riječ ili rečenicu, što dovodi do broja komentara od 200 i više. To je vjerojatno superkompenzacija neke unutarnje frustracije.
    Sadržaj komentara:
    "pozz!"
    "kisač!"
    "hagič!"
    "cool blog"
    "cool blog"
    "zakon ti je blog"
    "zakon ti je blog"
    "zakon ti je blog"
    "zakon ti je blog"
    "zakon ti je blog"
    "zakon ti je blog"
    "zakon ti je blog"
    "zakon ti je blog"
    "zakon ti je blog"
    "zakon ti je blog"
    "super blog posjeti moj"
    "baš ti je dobar blog dođi do mene"

    uz varijacije. I to im nikad ne dosadi.
    Ponavljaju se kao zlatne ribice, od toga im raste ego, a da imaju penis, dobile bi masivnu erekciju.

    Posebna, tvrdokorna kategorija intelektualnog sadržaja su "tokiohotel" blogovi. Rozi blogovi na steroidima. Vjerujem da nema smisla objašnjavati. Svi znamo što je to. O njima bi se dao napisati znanstveni rad. U zadnje vrijeme su se doduše nešto primirili.

    Multimedijalni sadržaj.
    Osim naravno slika, rozi blogovi ponekad sadržavaju i po nekoliko streamova videa te glazbe, bez obzira što se nekoliko stvari ne može odjednom slušati...
    Tu su i glomazni flash filmići koji se odmah pale.
    Glazba na blogu je općenito neugodna jer smeta, pogotovo ako je datoteka teška. Jednom sam davno stavljao MIDI, ali su me drugi upozorili i hvala im na tome.
    U obzir jedino (ponekad!) dolaze vrlo tihe i ugodne datotekice koje "loop-aju" u pozadini. Ali najbolje je ništa.


    Skripte.
    Najčešći način dosađivanja posjetiteljima je kad se pri otvaranju bloga, otvaraju boxevi (box=mali informativni prozor) s iritantnim porukama. Jedan jedini box ruši sliku o blogu, a kamoli kad se dogodi ovo:
    box: "POZZ!"
    klikneš OK
    box: "kako si?"
    klikneš OK
    box: "hvala što si došao"
    manijakalno i živčano stišćeš tipku space, a listaju se boxevi:
    box: "kako ti je ime?"
    box: "ja sam petra"
    box: "ostavi komentar"
    box: "pozz"
    A kad zatvaraš, opet se otvara njih nekoliko: "pozz", "kiss".



  • Zašto ovo pišem i zašto se ljutim?

  • Ne bih baš rekao da sam ljut. Mene nije briga tko će što pisati na blogu. Boli me ona stvar. Vaš blog - vaš svijet! party
    Ali kad mi posjet nečijem blogu izazove poteškoće, onda mi naravno nije drago.
    Cilj mi je upozoriti na nekoliko opasnosti i neugodnosti koje prijete od takvih blogova:

    opasnost #1 - račun za Internet

    (Ovo vrijedi samo za ljude na broadbandu, dakle širokopojasnom, brzom pristupu Internetu i to one koji ne koriste flatrate.)
    To je najveći razlog zbog kojeg sam napisao ovaj članak. Najopasnija stvar.
    Kad takvog pristupa mreži, ne naplaćuje se vrijeme, nego preneseni byteovi.
    Broadband je organiziran tako da korisnik mjesečno ima količinu prometa koja mu se ne naplaćuje, a ako se prijeđe, obično svaki novi MB ili svakih 256 MB (kako gdje) se plaća. Dakle, cilj je progurati mjesec bez prelaženja besplatnog prometa.
    Broadband korisnik koji otvori rozi blog, učitat će za prosječno nekoliko sekundi nekoliko stotina kB.
    Onaj tko je nesmotren i slučajno zaboravi što je učinio, učitat će mu i po nekoliko MB. To se dogodilo meni.
    Ponekad je brzina toliko velika da korisnik ne može dovoljno brzo stisnuti tipku Esc koja prekida prijenos.

    Ono što ovdje iznenađuje je broj cool i almost cool blogova koji drže visoki broj vidljivih postova te natrpavaju slikama visoke kvalitete što drastično povećava težinu bloga. Vrlo čest slučaj su fotoblogovi, ali ne svi. Ima ih nekoliko koji paze na novčanik posjetitelja.

    Ako netko s tim ima problema, evo rješenje.
    NetLimiter, program kojim možete smanjiti brzinu downloada. Ja sam je sa meni prebrzih ~150 kB/s smanjio na manje od 10. Program je izvrsni shareware.

    Naravno, ako ste na dial-upu (56k, ISDN) ovo vas nema što brinuti jer plaćate vrijeme, a ne podatke.

    opasnost #2 - smrzavanje Internet browsera ili/i operativnog sustava
    Zamislite ste otvorili rozi blog koji ima tu nesreću da izaziva smrzavanje računala?
    Jer takvih ima. Ima ih i koji su tako blesavo kodirani da zablokiraju i sruše sruše browser (ne samo Internet Explorer) ili čak destabiliziraju operativni sustav.
    A pišete važni e-mail, lektiru, tablične proračune, seminarski rad, bilo što što vam je važno.
    Jedino rješenje je resetiranje kompjutera što dovodi do gubitka svih podataka koje niste spremili.

    neugoda #1 - spam, tj. blam

    Blammer (čit. blemer) je blogger koji je ekvivalent e-mail spammeru (čit. spemer), a blog blammera se zove splog, (spam blog) te se njegovi komentari zovu blam.
    Pravi blammeri su najčešće bot-ovi, automatski programi koji šalju besmislene komentare u vidu reklamiranja proizvoda.
    Hrvatska blogosfera toga ima izuzetno malo, za sada.
    No postoji još jedna vrsta blama, a to je blam rozih blogova.
    Iste komentare koje ostavljaju jedna drugoj, roze bloggerice ostavljaju i drugim, normalnim bloggerima/icama, čak i ako ovi napišu izrazito ozbiljan članak o smrti bližnjeg ili nekoj katastrofi u kojoj je poginulo puno ljudi. Uopće ne čitaju naslov niti vide sliku koja pokazuje da je blogger ozbiljan ili/i tužan. Cilj im je dobiti što više komentara.

    neugoda #2 - opterećenje za urednike

    Ne znam koliko je ovo točno, samo procjenjujem da je za servere veliko opterećenje i zauzimanje prostora.



  • Kme-kme, kako se zaštititi?

    Od nabijanja računa - programom koji ograničava promet, ako spadate u tu grupu ugroženih.
    Od smrzavanja sustava/browsera - teško i nikako. Eventualno ekstenzijama za neke browsere (recimo Addblock za Firefox može bar malo pomoći).
    Od neželjenih kisača i hagiča - uključivanjem zabrane komentiranja anonimcima, uključivanjem spam filtera i prijavom svakog spama.


    Eto, nadam se da sam bar nekome pomogao.
    Za kraj, poruka rozim bloggericama:
    Pozz! wave
  • - 17:20 - gurni glavu kroz monitor (45) - snimi - #

    22.11.2006., srijeda

    Pseudoznanost #1 - Uvod u članak

    Napisao sam ovaj višedjelni članak još prije više od pola mjeseca potaknut brojnim raspravama na forum.hr-u koje su mi pokazale da ljudska glupost nema kraja.
    Nema veze s nikim na blog.hr-u. Uistinu, ovo je rezultat forum.hr-a.

    Namjeravao sam napisati jedan ogroman članak, ali to je kontraproduktivno. Blog nije mjesto za male znanstvene radove. Ovako se nadam da ću bar donekle uspjeti u svom naumu, a to je spriječiti bar nečiji upad u pseudoznanstvene gluposti.
    Recimo da je nulti članak bio onaj o homeopatiji.
    Ovo je edukativni i utilitarni članak, cilj mu nisu komentari nego dobro čitatelja te nije proslijeđen uredništvu.
    U članku će se spomenuti seks.
    Nadam se da vas je to sad zaintrigiralo. Idemo.

  • Materija
    Materija je sve što postoji u našem svemiru (tvar, energija, polje) te što možemo iskustveno, racionalno i mjerljivo pojmiti.
    Antipod materiji bila bi nematerija, a to su stvari kao što su pojmovi u našim glavama, u što spada i ono što zovemo Bogom - omnipotencija.

    Nematerija je sve što se ne pojavljuje u materijalnom svemiru, što je nespoznatljivo te što postoji jedino kao ideja, pa je nepodložno racionalnoj provjeri.
    Nematerijom se bavi metafizika koja je grana filozofije.

  • Životna sila
    Stara i opovrgnuta ideja o pojavi koja obavija sve i stvara život. Zbog toga što je to samo ideja, nije materija i ne postoji u materijalnom svijetu. Stoga ne djeluje.
    Najbliža stvar koja se tome približava jest Bog, ali to je metafizika koja nije u domeni znanosti i materijalnog svijeta.
    Zovu je još prana, chi, vis vitalis, orgon, itd.
    Friedrich Wöhler je to dokazao famoznim pokusom u kojem je iz tzv. anorganskih spojeva proizveo organski - ureu.
    Danas znamo da je podjela tvari na organsku i anorgansku fiktivna i služi samo pojednostavljivanju učenja kemije.
    Atomi ugljika nisu posebniji od atoma kositra, gadolinija ili bilo kojeg drugog elementa. Samo su manji i imaju drukčiju strukturu. Ali naravno, nemaju nikakve veze sa životnom energijom.

  • Zašto postoji život i zašto neki ljudi povezuju kucanje srca i disanje sa životnim silom?
    Zato jer ne znaju gotovo ništa o mehanizmu tijela.
    Živa stanica živi zato jer je otvoreni sustav. Preko nje struji materija.
    Recimo da se ponaša kao turbina, koja se vrti zato što kroz nju protječe voda.
    Stanica u sebe unosi molekule hranjivih tvari (gorivo, reducens) i kisik (oksidans) i rezultat toga je stvaranje novih tvari:
    a) voda
    b) ugljični dioksid
    c) građevne tvari
    te oslobađanje energije koje služi za sintezu molekula koje se zovu ATP, svojevrsnih energetskih paketića za stanicu.
    Dio energije bježi u obliku topline. Uvijek.

    Biološki život je mijena, protok materije. Kad bi stanici zatvorili dovod materije, prestala bi živjeti.
    Dakle, život u stanici postoji zato jer je stanica otvoreni sustav, balončić s drukčijim sastavom od sredine zbog čega preko njegovog ruba "struje" energija i tvar. To su temelji funkcioniranja biološkog organizma, dakle i čovjeka.

  • "Free energy", perpetuum mobile
    Odmah ću reći - ne postoji "besplatna" energija. Energija je stalna pojava i samo skače iz jednog oblika u drugi. Potvrđeno teorijom i praksom. Cijeli svemir nam to pokazuje. U svemiru postoji izvjesna količina energije koja je oslobođena velikim praskom, a dio je "zarobljen" kao masa.
    Internetom se proširila teorija zavjere prema kojoj "tajna vlada sastavljena od masona, illuminata, ili čak ljudi-reptila koji žive pod zemljom sprječava saznanja o beskonačno velikom izvoru energije "kojom možemo napajati automobile", te nas truje glupostima tipa termodinamika i moderna znanost."
    Možda to nekima zvuči logično, ali to je zato što su vrlo slabo obrazovani.
    Takvi ljudi provode život pokušavajući sastaviti perpetuum mobile i fizika im ne treba, osim ponekad, što je licemjerno.
    Tvrdnja da perpetuum mobile ne postoji nije dogma. To je osnovna logična tvrdnja potkrijepljena dokazima.
    Stil kojim se šire ove ideje je demagoški i usmjeren je ka ekstremnim potrošačkim društvima kao što je Amerika. Zato se i samo govori o "pokretanju vašeg automobila" koji ne troši "vaš benzin" i slično. To se sve koristi za zaradu na naivnim ljudima, što ću i pokazati u narednim člancima.

  • Energija nulte točke je energija titranja čestica ohlađenih na nula kelvina. Čestice i onda titraju, zbog kvantnih efekata.
    To je najmanja moguća energija, koja je svuda oko nas, ali se ne može crpiti jer se to kosi s termodinamikom. Jednostavno je necrpljiva. Također, nije ni mistična. Samo stoji "u pozadini".



  • Dakle, ovo je samo uvod u članak u kojem sam naveo neke stvari koje su ključne za razumijevanje ostalih članaka. Nadam se da nisam izostavio neke stvari. Pošto su ovdje dosta dobro pojašnjeni uzroci pseudoznanosti, u drugom članku ću se osvrnuti na modernu pseudoznanost.

    Reality is MUCH more interesting than pseudoscience, science fiction, and fantasy...
    Bert Hickman



    - 01:15 - gurni glavu kroz monitor (29) - snimi - #

    21.11.2006., utorak

    Cyanide and Happiness - #3

    (i nastavak)

    Moje ćete još malo pričekati.
    BTW, mislim da mi je izbrisalo par postova. Ne baš par. Više od 10. Uglavnom, s backupom sam došao do 130. od 159. posta, a bilo ih je skoro 170 ako se ne varam. Sad više nisam ni sam siguran.
    Uglavnom, Azzul S'phyre mi je pomogla s "načinom" izvlačenja komentara. Naravno, ne možete ih vratiti na njihovo mjesto, ali ih možete spremiti.
    Otvorite http://nazivbloga.arhiva.blog.hr i nađite post koji želite. Zatim otvorite page source i tamo kopirajte ono što počinje s "li class=" i zalijepite u post. Tako ćete ih bar sačuvati.

    - 00:15 - gurni glavu kroz monitor (8) - snimi - #

    20.11.2006., ponedjeljak

    Znao sam. Ma kako sam znao.

    Dakle moj predosjećaj je bio točan. Rekao sam da će blog vrlo skoro poći u kurac.
    I je. Nestali su svi komentari napisani u studenom. Doduše, može se pristupiti arhivi, ali sto ce mi to.
    Znam da sam dosadan nabijajući vam u nos moj fantastični predosjećaj, ali patite, jer sam baš zakon.

    Uglavnom, definitivno ubrzavam backup. Strašno vam ozbiljno savjetujem da učinite isto. Nikad se ne zna.

    Joj kako je ovo s komentarima zakon. Zamislite samo lica rozih bloggerica koje žive za 300+ komentara.
    Sad im se sve sjebalo, svih 4387624 komentara u studenom. rofl

    Na slici: Glavni i odgovorni za rušenje blog.hr-a uhvaćen na mjestu zločina, gazeći po iščupanom RAID disku.


    - 00:20 - gurni glavu kroz monitor (14) - snimi - #

    16.11.2006., četvrtak

    Strašni znakovi #2

    Nastavljam članak o strašnim znakovima. Ovaj put malo dublje o znaku za otrov.

    Standardizirani znak za otrov je "mrtvačka glava" ili "skull and crossbones", "Jolly Roger".
    Porijeklo vuče s gusarskih brodova europskih zemalja. Tada je najčešće signalizirao poruku da će se svi na brodu ubiti bez milosti.
    Znak je služio u svrhu psihološkog rata. Gusarima se više isplatilo dobiti neoštećeni brod i neoštećeni teret, pa su gradili reputaciju velikih zločinaca. Kad bi se pod zastavom neke zemlje približili brodu, digli bi Jolly Rogera što bi posve uspaničilo posadu koja bi bespomoćno predala brod jer je znala što ju čeka.

    Kostur je oduvijek značio smrt jer je to dio čovjeka koji nikako ne podsjeća na život. Truplo s tkivom donekle i podsjeća na život, ali kostur se vidi samo kad je smrt već dobro odradila svoje.
    Znak je koristila i Crkva. Stavljao se u obliku izbočenog reljefa na ulaze u groblja, a također se stavljao i na sporedni oltar koji bi puk upozoravao na krajnju sudbinu.
    Pošto se čovjek boji svoje smrtnosti, normalno je da sve što ga podsjeća na smrt miče iz vidokruga te ju negira. Zato je ovaj znak postao osnova za deklaraciju otrova i smrtne opasnosti, jer podsjeća na neželjeno, krajnje i ekstremno te je rijetko nazočan u svakodnevnom životu.

    Postoji nekoliko standarda za "mrtvačku glavu", ali najopćenitiji je ovaj


    Svrha "mrtvačke lubanje" je duboko ustrašiti djecu te ih na taj način odvratiti od diranja ili konzumiranja otrova. No još nema zakonskog standarda koji definira točni izgled znaka, pa se tako koriste svakakve varijacije od kojih su neke izuzetno kontraproduktivne jer djeluju benigno ili čak privlačno. Evo nekoliko primjera:

    primjer #1
    primjer #2
    primjer #3
    primjer #4
    primjer #5
    primjer #6

    Znakovi za otrov moraju izgledati prijeteće.
    Lubanja se mora zlobno cerekati promatraču i ne smije biti smiješna, djelovati smireno ili retardirano. Tako će djeca zapamtiti tu traumu i nositi ju dalje kao odrasli (načelo manje štete).
    Najbolji način za to je slabo stilizirana lubanja. Mora biti što manje poopćena - imati što realniju siluetu s prijetećim očnim šupljinama (koje u stvarnosti nisu prijeteće) i sa širokim, "od uha do uha" zubatim osmijehom te isto tako slabo stiliziranim, ne predebelim ukriženim kostima.

    primjer #1
    primjer #2
    primjer #3
    te slika s početka članka.

    Posebno uspješne standardizacije su bile u socijalističkim zemljama, pa tako i Jugoslaviji, gdje su se na posude crtale izuzetno prijeteće mrtvačke glave. Zamislite koji je to strah pobuđivalo kod djece koja bi u mračnom podrumu nabasala na vreću ili konzervu s pesticidom "zlog imena" koje završava na "-cid" i velikom lubanjom. (oh, da, sjećam se vrištanja smijeh)
    Dolaskom modernijih razdoblja, standardizacije su sve blaže, što vjerojatno prati i porast slučajeva trovanja kod djece.

  • U SAD-u je 60-ih godina benigna stilizacija mrtvačke glave dovela do čestih trovanja i smrtnih slučajeva, jer su američka djeca izbombardirana filmovima o gusarima te Noći vještica mislila da posude s otrovima sadržavaju hranu za gusare i slično.
  • Zbog toga je u Pittsburgu izmišljen novi znak zvan Mr. Yuk.


    Istraživanje i zdrava logika su pokazali da je luckasti simbol izuzetno kontraproduktivan te da je djeci čak privlačan. Zbog toga je PSA lansirala kratki film koji se puštao u pauzama između crtanih filmova i emisija.


    2.6MB, 01:05 min

    Generacije i generacije Amerikanaca su se ovim istraumatizirale, vrišteći i pokrivajući oči i uši na prve zvuke reklame, a mogu reći da je i meni ova posebna kombinacija animacije, glazbe i zlokobnog smijanja neugodna. To je bilo razdoblje nakon hippie-pokreta i vidi se utjecaj psihodelije na film.
    Unatoč ovoj groznoj reklami koja se prestala vrtjeti prije više od 20 godina, znak nije postao previše popularan, no djeca se još uvijek pokušavaju naučiti tome kroz razne igre i nastavne aktivnosti. Zato je broj trovanja djece u SAD-u dosta visok. (umjesto da ih nauče da kostur znači da će umrijeti, strunuti i da će mama i tata jako plakati)

    Govoreći o stravičnim reklamama, moram se osvrnuti na naše, socijalističke reklame.
    Jedna koja se meni posebno usjekla u sjećanje je jedna stara protupožarna reklama. Neko dijete se igra šibicama, bezuspješno ih pali i baca na krevet i pod, da bi se jedna i zapalila od čega krevet/pod plane. Dijete počne plakati (ne čuje se plač, samo neka strašna orkestralna glazba), a plamen liže po sobi. Uskoro je plamen toliko visok da se šokirano vrišteće dijete vidi samo kroz plamene jezike. Zatim dođe scena prozora kroz koji se vidi požar (i još uvijek, jadno dijete koje plače više nego ikad), a zatim prizor kuće koja gori. Na mladom gledatelju je procjena o tome što se događa s djetetom na skoro 1000°C. namcor
    Sjećam se da sam i sam plakao od užasa to gledajući. Ako netko zna nešto više o toj reklami, ovdje može reći. Bilo bi krasno saznati tko je odgovoran za strahove nekoliko generacija. Pa da ga posjetimo malo. burninmad




    komentari:

  • Koje otkriće kreativnosti kod tebe, sjetila se jednoga prigodnog stiha koji ide uz ovaj znak, ali te neću sada daviti sa tim. Jedan znak nisam mogla vidjeti, teh.greška programa, molim da se ispravi to..:P Znakići su mi simpa. Ali, nikada nisam razmišljala na tvoj način, ima nešto pametnoga u tvom umu, to sada stvarno mislim, da kostur sa osmijehom netko može krivo protumačiti..Opet pišem duge comm. Sjećam se te reklame i opet ti po drugi put moram odati priznanje i svaka čast. Za Amere neću ništa reći, nesreće se događaju i kod nas, jer se neka sredstva drže na dohvatu ruke djeci ili se iz originalne ambalaže pretaču u neku drugu..Od jedne moje prijateljice dijete tako nastradalo..Mala je dosada imala nekoliko operacija..sada je ok. Post mi se jako sviđa. (Dnevnik maštanja 2 16.11.2006. 22:20)

  • Samo sam preletjela tekst, vraćam se sutra :)))) (aquaria 16.11.2006. 22:43)

  • interesantno. ti znakovi mrtvačke glave su mi se još ko klinkici urezali u glavu, jer znam kad bi me mama mazala nekakvim ljekovima kad bi se potrgala vani, užasno je peklo a na bočici je bio taj znak :) ma i da je bilo srčeko na tim bočicama, ja im se više ne približavam XD njah. (BooB 16.11.2006. 22:55)

  • mr. yuk... heheheehehe... sick sick sick.. presmisno.. mislim da to mene ne bi uvjerilo :D
    ja nikad nisam imala potrebe kusati tekucine u bocama s mrtvackim glavama. bila sam poprilicno razumno dijete :P
    e, btw, nisam vise dormantna (črčk črčk 17.11.2006. 10:09)

  • gospodar smrti i njegovi kreatori, tema ozbiljna, a varijacije se međusobno baš i ne razlikuju naročito... (Irida 17.11.2006. 10:44)

  • a ipak su mi oni prethodni znakovi stravičniji... inače ka dite san mami popila cilu bočicu parfema - znan da nije baš otrovno al bome nije bilo ni benigno ;) možda san tad izgubila strah od otrova... (Azzul S'phyre 17.11.2006. 17:32)

  • @Dnevnik maštanja 2: na žalost, dvije su greške s linkovima. to je do stranice. nema veze.
    Inače, ja se ne slažem s Mr. Yuk kampanjom. Kontraproduktivna je. Izgleda kao dječji crtež.
    Dakle kazes da se sjecas te reklame s požarom. Možeš li mi ju bolje opisati? Sve čega se sjećaš. Please. Važno mi je, želim se sjetiti što više.
    Inače, kod Amerikanaca je veći prosjek nesreća jer je život šlampaviji, stvari su jeftinije i kuće su pretrpane. Umjesto da se uhvate stvarnosti, oni se igraju s Mr. Yuk crticima...
    Drago mi je sto ti se svidjelo ovo.

    @aquaria: no problemos. ionako ne hvatam komentare. :)

    @BooB: mama te mazala nečim što je na boci imalo mrtvačku glavu? .... o_O
    erm, ... to nije dobro.
    srčeko XD

    @črčk črčk: a ja mislim da bi tebe najviše uvjerilo. plakala si na pjesmicu o bubamarcu, kako ne bi na "buahahaha sick sick sick!!!"? :P
    je li se mozda sicas one neke plave bačve u podrumu na kojoj je bila mrtvačka glava na narančastoj naljepnici? ja se od straha nisam približava tom dijelu radione.
    onako mičem alat i krpe neke i odjedanput NJEHEHEHE lubanja!!!
    isuse koji šok. daj nemoj reci da se ne sicas? to nam je bila nocna mora. tebi ne toliko jer nisi baš znala što je to.

    @Irida: da, tema je dosta ozbiljna i trebalo bi joj se više posvetiti (recimo institut narodnog zdravlja u zagrebu).

    @Azzul S'phyre: oni s padovima u duboko more? hahaha dobra si.
    Vidiš najgora kombinacija za dijete ti je mračni podrum, prašnjave boce pesticida (koji zaista smrde po smrti, valjda si kad primirisala one organofosforne pesticide koji se doziraju sasvim malo u par litara vode?) i lubanje na njima.
    Lubanja na stvarima tipa domestos je za kurac.
    Vidiš pošto sam sad doma, slikao bih ti na što mislim, ali me strah poći u mračni podrum u jednu sobu gdje su te smrtne boce na policama. Cere mi se u facu. Uf gadno. (Sadako's apprentice 18.11.2006. 01:00)

  • Ja se ne sjećam reklame sa požarom... Čak nisam ni noćne more imal. Ili sam sve potisnul :) (ZG dnevnik 18.11.2006. 16:16)

  • Mr Yuck je presmiješan! (Mordorella 18.11.2006. 19:46)
  • - 10:05 - gurni glavu kroz monitor (14) - snimi - #

    14.11.2006., utorak

    Zmaj i makina za robu.

    ovo nije standard. :) np: Liquido - Narcotic
    The baba je prekjučer svojom nesmotrenošću pala i glavom opizdila u škalu. Reka sam da će tribati hospitalizacija jer sigurno ima blagi potres mozga, ne daj bože subduralni hematom, nije slušala. Tek je sljedeći dan kad joj se već strašno vrtilo, napravila dižgraciju i zvala sina, doktore, ovoga, onoga, litanije na telefon.
    Ma daj. A na mene se okomila što sam mislia poći doma, da kako ja to mogu, kakav ću ja biti, njanjanja. Strašno se ljutila, ko da sam ja kriv. Baš mi je krivo bilo.
    Zanimljivo je to što je dan prije imala epizodu nevjerojatne lucidnosti (inače je lucidna, ali ponekad zapanji) kad mi je rekla koliko je važno biti snažan u životu. To je snažna žena u nekim pogledima, i ima potpuno pravo, ali ponekad se treba i prepustiti drugima. Nismo nadljudi, samo smo ljudi.
    I tako je hospitalizirana, iša sam viditi što radi (haha...) i kako je, odnia joj lijekove i neke sitnice. Nije joj ništa. Nisam moga virovati. Zmaj.

    Ali sam zato doma napokon moga raditi što oću. Potrpa sam svu bilu robu u makinu, stavia detergenta i omekšivača i na 95°C.
    Inače sve perem na ruke Opalom. Roba je čista, ali nije bistro bijela jer nema optičko bjelilo pa djeluje staro. The baba ne da da se koristi makina. Samo u posebnim slučejevima, a onda ja najčešće izvisim. I tako je makina oprala (savršeno) svu robu. Onda sam stavia čarape kojih je brdo i sad opet pere.
    Inače se iskilavim nad kadom i opečem vrućom vodom.

    I tako gledam makinu za robu i mogu reći da je to jedna fascinantna stvar. Znam da sam ko mali stalno gleda u to. To je ko TV program. Prvo uzme vode i praška. Onda vrti malo na jednu stranu, malo na drugu stranu. Povisi temperaturu i opet vrti.
    Produžuje broj okretaja. Onda uzme još vode, pa kasnije ugrije na 95°C. Pa ispire. Pa dugo lagano vrti u slaboj centrifugi.
    Ne znam za vas, ali meni je to strašno opuštajuće. Još bi ko mali natrpa bubanj kockicama i onda uključia pranje ili samo centrifugu, na užas mame. Koju je to buku pravilo... smijeh

    Idem sad izvaditi robu, valjda se opralo. Ovo što se danas pralo je već suho. Cila kuća miriši po detergentu. Sitim se doma. Šmrc.


    EDIT: crne čarape su pustile crnilo na žuti šugaman. Lekcija #1 - ne stavljati crne čarape skupa s nečim u makinu.
    Ništa, idem opet upaliti. Dok idem leći, će se oprati.
    A još imam i deke prati! Ajme uživancija! smijeh




    komentari:

  • ja san ka "mala" hipnotički blesila u defragmentaciju starih windowsa... makinja za robu previše podsjeća na jedan od sljedećih koraka a.k.a. peglanje pa mi vjerovatno zato nikad nije bila toliko draga... no one male zelene kockice na ekranu uuuuuuuuuuuuu
    čudi me ta "tvoja" bakica - obično one prve pohrle u bolnicu čak i ako im ništa nije - to mi je baš pričala mama od prije (oftamolog) (Azzul S'phyre 14.11.2006. 20:53)


  • @Azzul S'phyre: ja ko mali nisam ima PC, ali znam da mi je isto kasnije bilo zanimljivo gledati te kockice.
    peglanje MRZIM iz dna duše, ko i pranje robe i kuhanje. Ali gledati kako makina radi svašta od jadne robe... nema boljega.
    (a bakica je prilično drukčija od "bakica"...) (Sadako's apprentice 14.11.2006. 21:12)


  • Baš je čudna ta tvoja bakica. Gotovo bih rekla da i nije prava bakica. Ili je kao i sve bakice. Mene je moja neki dan (teta) ugnjavila kako se bijele čarape, gaće i kuhinjske krpe ne mogu prati zajedno u mašini. Sve se mora posebno iskuhavati. Taj smrad zaista mrzim. Uopće mi nije jasno zašto tako brije kada sve to bijelo rublje zajedno oprano izgleda savršeno čisto. Što se tiče šarenog i crnog, super su ti oni deterdženti za takvu robu. Znam na ruke prati žutu i crvenu majicu, a da im ništa ne bude. Za inat bakici SVE operi. I zavjese! ;-) (Hlapić 14.11.2006. 23:31)


  • I ja sam voljela gledati kako se pere rublje. Sad mi se ne da gledati, ali volim slušati opuštajuće brujanje. Drago mi je da znaš cijeniti tu spravu, kažu da je ona više od sve tehnike doprinijela ženskoj emancipaciji :))) Btw, moj deda je bakinom tati prije vjenčanja morao obečati da baka nikad neće morati prati veliki veš (baka je bila jako sitna, a inače vrlo marljiva u svemu). Deda je obećanje ispunio, veliki veš su prale pralje, a kasnije perilica. :))) Želim skoro ozdravjenje the babi :))) Još samo moram napomenuti da ti se iskreno divim kako si uspio biti ovako aktivan na blogu i na forumu s dial-up pristupom. Gdje će ti tek sad biti kraj kad ti stigne ADSL :)))) (aquaria 14.11.2006. 23:36)


  • @Hlapić: Možda je superbaka >:)
    I ja mrzim smrad kuhanja krpa. Meni su ti detergenti i sve to još jako nova stvar. Neću bakici sve prati. Već sam joj stavio u perilicu suđa sve što je imala u kući.
    Dosta je to. :)

    @aquaria: e, ali fora je samo kad ga malo ima pa skače i prevrće se. Kad je bubanj pun, samo se vrti u krug :/
    Ma mrzim, užasno mrzim prati robu na ruke, ali kad moram... Čini se da su jedine prilike za strojno pranje onda kad se the baba razbije pa ode u bolnicu. Užas.
    Bakica će brzo doma, siguran sam.
    A kako to misliš "ovako aktivan"? Pa nisam baš nešto aktivan. :)
    Ionako sam već mjeseca dana na broadbandu (ali na VIP-u, neću T-Com) pa sam se naviknuo (čak mi je prebrzo pa sam smanjio brzinu jednim programom). (Sadako's apprentice 15.11.2006. 01:31)


  • Ovakva spoznaja u svezi veš mašinke, kod Tebe je izazvala nevjerovatne reakcije, sve promjene od kako je nisritni babac u bolnici..sve te promjene, nevjerovatne promjene su se zbile ili imam osjećaj da se zbivaju sve većom brzinom. Opisa ti nama svoj fetiš u svezi mašinke za veš..:P odjednom si fasciniran jednim okruglim tijelom, koji guta tvoj veš..ups..perucka veš!!!
    Babcu objasni kada dođe iz bolinice, onako žilava i zdrava, da se veš pere u veš mašini i da se više potroši vode kod ručnog pranja, da na krivim stvarima špara i da je već sada u svijetu nedostatk čiste vode upitan...D Neka da svoj doprinos, a ne da ti jadan se mučiš s ručnim pranjem..i objasni babici da ti je veš-mašinka fetiš..Možda shvati i onda ti počne cijeli dan prati veš..dok ti onako zadivljeno,zavaljen sjediš i gledaš u svoj svijet veša...P (Dnevnik maštanja 2 15.11.2006. 02:21)


  • znas ona majica bijela ogromna s tri ovce, crna je u sredini, sve skupa su u velikom srcu? da...sad je sivkasta. hebiga... desilo se to s jos jednom majicom...tako da kad dodem doma za bozic, reci mami da kupi varikine...bit ce posla...
    p.s. mis je jos uvik aktivan... postavili smo dvije misolovke. ali drzi se...zmaj. (črčk črčk 15.11.2006. 08:46)


  • @Dnevnik maštanja 2: ne, ja samo volim kako se stroj sadomazohistički iživljava na odjeći :)
    The babi na žalost neću moći objasniti ništa jer je potpuno zatvorena prema tim stvarima.
    Bar sam oprao brdo stvari (upalio sam makinu valjda 7-8 puta hehehehe). Sve mi je čisto i mirisno, mmmmm :D

    @črčk črčk: mislim da znam koja je to majica. ma kako ti je to uspilo, ti si ženska! mi muški ne znamo te stvari pa zaseremo svu robu. ženske to bolje znaju.
    miša pripitomi. :P (Sadako's apprentice 16.11.2006. 11:25)

  • - 20:32 - gurni glavu kroz monitor (8) - snimi - #

    13.11.2006., ponedjeljak

    Fotografija #13 - Virga

    Vrijeme: 25.07.2006. 18:32
    Apertura: 6.3
    Duljina ekspozicije: 1/320 s
    ISO: 80

    Evo nakon cijele jeseni bez slika, jedna snena fotografija snimljena kad je u Zagrebu bilo najžešće ljeto. Izgleda kao nekakav brod iz japanskih animiranih filmova koji plovi kroz atmosferu.
    Što je virga?
    Virga je kondenzat (većinom ledeni kristali) koji pada iz oblaka, ali nikad ne stigne do tla zbog ulaska u sloj zraka s drukčijom temperaturom, gustoćom i vlažnošću.
    Ista stvar se događa i u paklu planeta Venere, gdje kiše sumporne i fluoridne kiseline ne stižu na površinu nego ispare na nekoj visini.
    Virge stvaraju izuzetno zanimljive i lijepe pojave na nebu, kao i vrlo opasne. Naime, kako kondenzat pada u topliji sloj, koristi njegovu toplinu, hladi ga. I tako, u povoljnim uvjetima, virga može stvoriti stup vrlo hladnog zraka koji brzo pada kroz atmosferu na tlo i ako na svojem putu zahvati zrakoplov, povuče ga za sobom. Takve nesreće su se dogodile nekoliko puta i bile su katastrofalne.

    Prilikom slikanja ove slike, nebo je bilo divlje. Sjećate se da je ovo ljeto bilo bogato lijepim meteorološkim prizorima. Velika vrućina i visoka vlaga rade turbulentnu atmosferu.
    Tako je ovaj snimak bio blizu zalaska Sunca, ali je svejedno bio hladno obojan te uz visoke kontraste (što sam sve lagano naglasio), a nebo nasuprot je bilo blještavo žuto i rozo. Možda se tko i sjeća tog dana.




    komentari:

  • Priroda je najtelentiraniji umjetnik :-) (Šima 13.11.2006. 13:59)


  • Fotka je prava..neka se zove..." ispod svoda....." Venerinog..Čim sam to vidjela odmah sam dobila nebesku viziju..čega trenutačno ne znam..mora mi malo koncentracija ojačati..:P
    Paralizirana sam od straha..npr.palo mi je napamet da si ti u tom zrakoplovu kojeg povuče vigra..Mda, je ona prekrasna kao pojava na nebu, koja je jako opasna..
    Venera...najvrući planet Sunčevog sustava...a ta..vrućina je rezultat efekta staklenika uzrokovanog velikom količinom ugljik-dioksida u atmosferi..Ha..ha..i tamo bi mogao skočiti i snimiti cool fotke..razmisli malo o mojoj ideji..:P (Dnevnik maštanja 2 13.11.2006. 14:57)


  • uskoro se i kod nas ocekuju sumporne kiše ako nam ne dođe iz dupeta u glavu.

    Možda smo zaprravo živjeli i na Veneri i na Marsu, pa smo ih sjebali i krenuli dalje.... (SadisticoShy 13.11.2006. 15:25)


  • Bok prijatelju...prekrasan prizor, kao što već znaš, mene takve pojave fasciniraju. Jedino mi je žao što to ja nisam imala čast vidjeti. Valjda će i za to biti prilike. Ne,nisam znala da se tako zove ta prirodna pojava. Eto, pak sam nešto naučila od tebe. U vezi mog bloga...upravo sam ti ostavila komentar na Naslovnici, ali ostavit ću ti i ovdje jer sam i tako namjeravala posjetiti. Znaš, čudno je to kako ljudi reagiraju i razmišljaju u vezi tog blog-vjenčanja ali i inače u vezi mojih postova, koji su (kao što već znaš, ha ha), dosta slobodni. Ne znam što je to sa ponekim ljudima...jeli se tu radi o čistoj ljudskoj zlobi, zavisti ili nečem trećem. Recimo kako je ona dotična blogerica napisala da sam ja zapravo muško (ha ha ha) i da se zapravo radi o jednoj te istoj osobi. To je apsolutno bez ikakve osnove. I zaista to vrlo lako mogu dokazati jer sam s nekim blogerima bila u vezi koji to lako mogu potvrditi i baš planiramo da se uskoro sretnemo s još jednim blogerom na kavici u Rijeci. Jedva čekam. Ajde ti to meni objasni od kud ljudima sve to, mislim da si dovoljno pametan da mi to možeš objasniti. O čemu se tu zapravo radi...zbog čega te sumnje i neki zlonamjerni komentari samo zbog naše ljubavi (moje i od mog voljenog Starca)...i slobodnih postova. Meni to baš nije jasno...u biti, možda i jeste. Vjerujem da i tebi. Pozdrav, prijatelju i hvala ti na krasnim željama. Cmokkkkk. (teuta 13.11.2006. 15:58)


  • aaaaaa sad si me podsjetia na moja predavanja meteorologije, posljedice se i danas osjećaju :))))) uvik blesin u nebo i prepoznajem oblake :)))) masu mi se sviđa ta tvoja fotografija ;) ja ne znan baratat fotićen tako dobro :( (Azzul S'phyre 13.11.2006. 16:43)


  • rlrlrlrlrl sicam se toga... ili se sicam samo slike...ne sicam se...ovo je chisto da ti ostavim nekakav komentar,,,,idem u ducan kupiti nesto za jesti i book here I come... (črčk črčk 13.11.2006. 17:02)


  • Ja se samo sjecam da je jedan dan nebo bilo inenzivno ruzicasto, ali ovakvih pojava se ne sjecam i da vidim ovakvo nesto vjerojatno bi se prepala. (Anna Lee 13.11.2006. 19:12)


  • @Šima: upravo tako, a na nama je zadatak hvatanja tih trenutaka.

    @Dnevnik maštanja 2: da si predložila ime prije... ovako je prekasno.
    Palo ti je na pamet da sam za unutra? Strašiš me :D
    Na Veneru ću ići kad budem imao novaca. Sad jadan nemam pa mogu samo Zadar-Zagreb.
    Ali može se slikati.

    @SadisticoShy: o pa to je već odavno. doduše lokalno. I meni se ponekad čini da nas jenetko "zasadio" ovdje, netko s Marsa. Onaj film je potvrdio moja očekivanja.

    @teuta: ne brini, vidjet ćeš ju, virge su česte kad je turbulentno vrijeme, ali budu male. Ova je bila prilično velika i stvarno je bio lijepi prizor.
    A te zlobnike koji na sav glas šire svašta ignoriraj i gotovo. To tako ide i boriti se možemo jedino spam reportom.
    Mislim da je ne ljudima - nego precizno govoreći - bloggerima, stalo do posjećenosti, a neki idu u krajnosti pa otuda i oni blogovi koji skupljaju po par stotina komentara koji se sastoje od par slova. Dok sam bio apsolutno i potpuno nepoznat blogger (sad sam recimo vrlo slabo poznat, ali ima ljudi koji ovdje dođu i znaju me s forum.hr-a itd.) i ja sam skakao po naslovnici, ali nikad nisam trčao za ogromnim brojem komentara. Više mi je važno desetak dobrih komentara nego 50 glupavih. Mislim da su ti zlobni najčešće djeca.

    @Azzul S'phyre:: ma što nije zakon buljiti u nebo? ljudi nas čudno gledaju kad to radimo... drago mi je što ti se sviđa (nije fotić kriv nego čista srića)

    @črčk črčk: Sićaš se samo slike, jer je ovo slikano u Zg kad si ti bila doma i radila u Café. Aj papaj, papaj. Uskoro cu staviti one eksperimentalne slike (brza blenda).

    @Anna Lee: Najgore što ti se može dogoditi je da ti padne na glavu, a to onda izgleda kao hladni i snažni naplov hladnog zraka iz visine. Ako je stvarno brza, bit će ti neugodno i to je to. No big deal. (Sadako's apprentice 13.11.2006. 20:00)


  • Imam frendicu meteorologinju koja mi je pokoji put pričala o oblacima, vjerojatno bi sa njom imao o čemu pričati:-), fotka je prekrasna, kaj, uvijek nosiš fotić sa sobom? Bome je bilo veselo ljeto u Zagrebu :-) (mayre 13.11.2006. 20:33)


  • uh, spomenuo si japanske crtice, a bas sam te htjela pitati da mi predlozis koji, za cure od 9 godina. Disneya i Pixar su apsolvirale, sad su spremne za nesto ljepse... Imam na popisu Princess Mononoke i Spirited Away, koje bi jos trebale vidjeti? (skupa samnom :)) (k. 14.11.2006. 08:51)


  • nebo je bilo divlje? savršeno..... (šljokica 14.11.2006. 11:16)


  • Predivno. Podsjeća na duha iz Aladinove čarobne svjetiljke. Tako gusto, poput šlaga. Idem po žlicu. :-) (Hlapić 14.11.2006. 19:12)

  • - 13:00 - gurni glavu kroz monitor (12) - snimi - #

    12.11.2006., nedjelja

    Cyanide and Happiness - #2

    Evo još dva originalna stripa.




    BTW prebacio sam se na photobucket, jer je imageshack smeće kojemu se ne može pristupiti. Šteta, jer tamo imam više stotina slika. Slike se i dalje loadaju, ali se albumu ne može pristupiti već dva dana.
    Sjećam se jednog američkog hostinga koji mi je izgubio važne slike stare par godina koje nemam na disku.
    Imageshack kao stranica koja ne daje povjerenje (imaju glupi način logiranja, djeluju jeftino i puni su reklama) je bila osuđena na rušenje. Šteta što ne postoji niti jedan hosting koji je dovoljno dobar. Ah, to je tako kod besplatnih stvari. Ne možeš prigovoriti.
    Također, nastavljam s backupom bloga. Do sada sam došao do 50. posta. Još oko 100.
    I vama isto preporučam.




    komentari:

  • Ne gubi vrijeme i investiraj u sebe i u Blog....D
    ne stvaraj nezdrav odnos prema radu, stvaraj i piši, muči se sa kvalitetnim i besplatnim programima to je zdravo za um....:P

    nadam se da ćemo do stotog broja tvojih postova čitati o gospodarstvu, o seksu kod tebe nećemo čitati,ali znam da ćeš uložiti znanje i trud u svoje postove i nemoj se na tom putu podcenjivati, imaš potencijala u sebi....:P

    Kako sam ti lijep komentar dala! (Dnevnik maštanja 2 12.11.2006. 19:31)


  • sanja, ...... strašiš me :)
    dakle, imam objavljeno već skoro 160 postova. A u vrijeme pisanja članka sam na disk spremio 50. Backup. U slučaju nekog nemilog serverskog iznenađenja.
    O gospodarstvu vjerojatno neće gotovo nikad biti riječi.
    Je, komentar je lijep i sve super, ali imam gnjusni osjećaj da ćeš me srediti. :-/ (Sadako's apprentice 13.11.2006. 01:28)


  • Jesi probao www.pticica.com kao host za fotke? Jest da je novo i doduse ni ja ga ne koristim dugo al nemam nikakvih problema, jedino je bed ako ti je bas namjera nakrcat hrpetinu slika....al to je druga prica; E al ovaj strip - zaaaakon! bas sam se fino nasmijala! (mayre 13.11.2006. 04:52)


  • Nemam taj problem osjećaja težine koji ti imaš u svezi mene...:P Ne koristim trik batine i mrkve, sunčeko je vani neko zubato, neka te njegove zrake malo dotaknu. Nadam se da nemaš blindirane prozore i vrata..:D Nemoj da ti mladost prolazi kraj virtualke izađi van na zrak. Toplo senadam da nećeš dobiti obavijest od računala da su ti svi podaci na disku izbrisani.....:P
    Ili ka ono nejahno pitanje: " Jeste li sigurni da ih želite izbrisati?". A ti si utipkao nešto drugo! Mene se nemoj strašiti, samo ću dati prijedlog za dobar blog i ništa više..:) Vidiš kako sam fina i kulturna..D
    Znala sam da o gospodarstvu neće biti ni slovca na Tvojim postovima..znala sam.
    Sve čestitke za 16o postova..:)
    Opet sam ti lijep komentar napisala. (Dnevnik maštanja 2 13.11.2006. 08:34)


  • @mayre: nisam se uopće toga sjetio. krasni site, ali kad sam vidio natječaj "štajeovo" mi je pao mrak na oči. imam photobucket sad. svejedno, hvala, i drago mi je što su ti se svidjeli stripovi (uskoro dolaze moji)

    @Dnevnik mastanja 2: vidiš, to je prosječna temeljna razlika muškaraca i žena. mi većinom volimo govoriti racionalno i logično, a vi većinom pričate u zagonetkama. :D dakle, je li... (Sadako's apprentice 13.11.2006. 11:43)


  • Uh..uh..znam koje su razlike između muškaraca i žena..žene koriste obje polovice mozga..muškarci koriste samo desnu..malo vam zapinje verbale..malo..ok...malo više..hm..hm..logično..aha..aha..zagonetke ti imaš neke svoje..ja ih nemam u vezi fobija-straha nekoga tvoga..:P Dakle, je li...prijedlog bloga za neku listu loša stvar..smislim da nije..to nije gnjusno nego pohvalno...:P dakle..raci..nisi..logika..hm..hm..:D

    Opet sam ti fini i kulturni odgovor dala!

    Jedva čekam da vidim tvoje stripove...pokazati ću posebno zanimanje za tu tvoju novu znanost :D (Dnevnik maštanja 2 13.11.2006. 12:16)


  • @Dnevnik maštanja2: ma gdje si to čula? kao, ona druga strana nam samo hladi krv? hehehe vidiš što rade članci u Gloriji. :D :P
    Znači ti bi me predložila za liste? Iskreno ti hvala na tome, ali te molim da to ne učiniš. Ovo je mirni kutak bloga, kao mala kavana u centru grada, gdje dolaze stalni gosti (eto recimo, ti) i ponekad i netko novi. Kad bi osvanuo na nekoj listi, ovo bi možda postao i kafić u Kauflandu ili Billi ili Getrou i tako.
    Vidim iz primjera. Ljudi navaljuju na liste kao ludi. Pozzsupačblogačhagičkisač...
    Prije sam i htio na listu, pa sam se predomislio.
    Imam naviku svima (koliko god kratko komentirali) nešto napisati, ali kad bi se svaki dan sručila hrpa ljudi ne bih imao vremena. Zato sam se i skrio s fresh liste. Odavno.
    Ti si uvijek dobrodošla ovdje na kavu ili sok. Ali 28364 bloggera koji žele žvake i bombone (mama, EEEEK, bomboni, mama kupi mi mamamamamamaaaaaaaa) neće ih dobiti. Hvala još jednom. :) (Sadako's apprentice 13.11.2006. 12:44)


  • Ne čitsam ni Gloriju..ne znam zašto, ali ne čitam...:P Stvarno je ne čitam.Čitam neke glupe stvari, npr.o drami na Marsvu kada su tamo spuštene neke cijevi zvane sonde...kako u popravljali hvataljke i tako to..bezvezne neke stvari...:P

    Hvala za kavu i sok...:) Hvala za miran kutak u koji mogu doći i ostaviti komentar....:)
    Imaš pravo za moj prijedlog..neću ondak..Neka ostane ovo miran tvoj kutak..:)

    Opet sam bila kulturna i fina! (Dnevnik maštanja 2 13.11.2006. 13:51)

  • - 18:07 - gurni glavu kroz monitor (8) - snimi - #

    10.11.2006., petak

    Strašni znakovi #1

    Ovo je jedan od grafičkih simbola koji je izuzetno teško napraviti.

    To je znak za biološku opasnost.
    Imam nacrt s omjerima ali je znak užasno zajeban.
    Nacrtao sam ga čisto. Dakle, bez aproksimacija i varanja. Samo omjeri, polumjeri, dužine, poravnavanje itd. Nije fora ako znak nije standardiziranih dimenzija.
    Trebalo mi je skoro 2 sata, a dosta sam vješt u crtanju u flashu.
    Već mi je pukao film i mislio sam "u šporko" namještati crte.

    Znak za radijaciju je smiješno lagan prema ovome...

    Isto je, naravno, standardiziranih boja i dimenzija.
    Standardizirane mjere možete vidjeti ovdje.

  • Ako tko želi znak za sobu koji ima neki custom natpis (recimo OPASNOST: RADIOAKTIVNA SOBA; OPASNOST: BIOLOŠKI OPASNO DONJE RUBLJE, neka kaže i pošaljem mu/joj visokorezolucijski file za printanje.


  • A sad slijede znakovi koji izazivaju neugode i paniku.


    Ovaj bi mi izazvao veliku neugodu da ga vidim na nekoj obali.


    Ovaj bi mi izazvao paniku i pobjegao bih odatle.


    Ovaj bi mi izazvao panični napad da ga vidim u moru.


    Imate li strah od bivanja kraj velikih objekata u vodi? Recimo, mene bi izbezumio pad u more na pučini kraj nekakve bove na kojoj je neki znak upozorenja. I'd be a goner!
    Sjećam se kad sam jednom na Kornatima (kao dijete) vozeći se manjim brodom ugledao kako iz tamnoplavog mora strši zeleni svjetionik s upozorenjem o visokom naponu na kojem je bila ova slika

    To je vjerojatno pokrenulo moju fobiju.
    Ovog znaka se nikad neću prestati bojati. A opis posla uključuje baratanje bocama s ovim znakom, kao i moj hobi. U osnovnoj školi sam jednom u laboratoriju (gdje sam provodio dosta vremena) otvorio jednu policu na kojoj je bila jedna stara boca puna dušične kiseline s izjedenom naljepnicom (Galenika). Okrenuo sam bocu, da bi me u oči pogledala ogromna mrtvačka glava. Mogu samo zahvaliti dragom Bogu što nisam u smrtnoj panici isprolijevao kiselinu po prsima... Izjelo bi mi kožu za minutu.

    Ovaj znak ovdje upozorava sve vozače koji se nađu na toj cesti što ih čeka. Evidentno je i terminalno.

    EDIT:
    Našao sam svjedočanstva ljudi koji imaju slični strah - strah od objekata koji strše iz vode. Spadaju u agorafobije i to hidrofobije.
    http://www.unusualphobias.com/outofwater.html
    i za onesan, strahovi od objekata uronjenih u vodu.
    http://www.unusualphobias.com/underwaterrocks.html




    komentari:

  • je se sicas na boriku u dijelu di je kamp, mul di smo uvik skakali...pa negdi 7-8 metara od kraja mula je neka ogromna stvar... mislim da je stup...ali nisam sugurna...to me uvik plasilo...znas onaj osjecaj kad plivas skroz na povrsini i s zgrcenim nogama...e ...to... brrrrrr... mrzim velike stvari u moru (črčk črčk 10.11.2006. 08:39)


  • Vidim da si u krakatom znaku..začarali te..ulovilo te nešto krakovito..Trud je uspješno prezentiran nama koji se ne kužimo u krakovine..:D Vjerujem da si imao veeeelliki intelektualni zamor nakon tih krakovina u sebi i dok ih nisi izbacija vanka..:D Normu si ispunio..:) :) :)
    Meni bi trebao znak za donje rublje, opasna-radioaktivna još nisan...mda, bi mogla i preko veze naručiti i taj znak..:P Zamišljam ovaj znak i da sam nekome iza leđa, dok on stoji zagledan u nebesku daljinu..npr. ti stojiš na obali i ja te samo malo gurnem..napisala npr...:D
    Npr: Beware
    sudden drop....:D

    Iden oma izmoliti 1oo očenaša..1oo zdravomarije..i još nešto..1oo slavaocu...:PPPPP (Dnevnik maštanja 2 10.11.2006. 09:53)


  • @cetiri piruete: je, znam i meni je to bilo odvratno. e sad se siti činjenice da je ta stvar tu i tamo pokrivena vlasuljama....... o_O
    to sa zgrčenim nogama, ajme, bia je neki san gadni.
    znas sto nece mene more viditi još neko vrime :D

    @Dnevnik maštanja 2: nekako mi se čini da se nisi nikad bavila grafikom :P
    ne stvarno, izuzetno je teško bilo. moglo je biti i lakše da sam varao, ali htio sam standardizacijom.
    ako ti treba znak za donje rublje, samo reci, nema problema, bit će mi zadovoljstvo. opiši ga, skiciraj, što god, a ja ću ga standardizirati i pretvoriti u vektore koje možeš printati na svoje donje rublje. sad kad se promislim, mogao bih otvoriti kolekciju donjeg rublja s tim stvarima, ali mislim da je protuzakonito koristiti državno utvrđenu standardizaciju gdje god.

    Da me tako gurneš u more, izašao bih vani pa bih i ja tebe. Ali ih maknuo ljestve za izlaz. >D
    uhuhuuuu (Sadako's apprentice 10.11.2006. 14:22)


  • e, a što je tri strijelice, jedna okrenuta prema drugoj, u krug? (šljokica 10.11.2006. 15:20)


  • imamo identičnee fobije :))))) kad san ronila jedno lito u brelima na njihovoj gradskoj plaži - na dubini od možda 5 metara kojih 50 metara udaljena od kopna, sinjala san cijev poluzakopanu u dnu - koja vodi od kopna prema ko zna di (valjda kabeli ili kanalizacija šta ja znan) ja mislin da se u životu nisan više prestavila - ne znan zašto al i mene morbidno plaše "veliki objekti u moru" pogotovo na većim dubinama (Azzul S'phyre 10.11.2006. 15:22)


  • Jaaaaaako dobar blog! (Arhangel 10.11.2006. 19:51)


  • Krenuo sam uzvratiti posjet, iz pristojnosti, a kad tamo dobar dobar blog. (spacemaker 10.11.2006. 22:05)


  • Sigurna sam da mi ne bi bilo ugodno kraj takvih objekata ali se ne bi potpuno uspanicila, a sto se tice dusicne ako bi pravovremeno reagirao vjerojatno ti ne bi toiko izjela ruke, ali bi zasigurno imao zute ruke neko vrijeme i pocela bi ti se gulit koza, znam iz vlastitog iskustva , kapalice koje pustaju i dusicna kiselina= zuti prstici X) (Anna Lee 10.11.2006. 22:27)


  • ima'l kakvih znakova za mostofobe i klaunofobe poput mene????? enivejs, dođoh da ti kažem da je prva obdukcija prošla bez ekscesa. od nas 18 nitko nije ni izašao van, a kamoli rigao. bilo je x puta manje strašno nego što sam očekivala! (Amberka 10.11.2006. 23:26)


  • ovi deep water i sudden drop me ne plaše; ak plivaš u moru/jezeru, logično je očekivati svašta jel... ali da vidim kosturka, tu je već veća vjerojatnost da bih se uspaničarila. nisam znala za fobiju predmeta koji vire iz vode. fobije od cvijeća, novca, desne strane i golotinje je ipak šišaju :) (free 10.11.2006. 23:32)


  • Ne volim bas nesto more.
    Imam vjecni strah od utapljanja.
    Ako treba umreti, onda bi se rado strmopizdio u kakvome vojnome avionu.
    Brza i trenutacna smrt od siline udara.
    /ne vjerujem da sam sve ovo gore napisao :)/ (Pero Panonski 11.11.2006. 01:49)


  • @šljokica: vjerojatno znak koji označava materijal koji se smije/može reciklirati

    @Azzul S'phyre: heehehe i ja bi popizdia kad bi mi se to našlo pod nogama tako daleko od kopna.

    @Arhangel: hvala na pohvali.

    @spacemaker: i to te spriječilo u... ? :D

    @Anna Lee: ma znam, to ti je kako kome. kao što sam rekao, meni ta neugoda vuče korijene iz djetinjstva. A niti dobro procitala za dusicnu - rekao sam da mi se mogla proliti po prsima (trup), ne prstima. Vjerojatno i po faci i općenito glavi leđima. To je bilo u osnovnoj, nisam bio viši od prve police kabineta. Okupalo bi me.

    @Amberka: ima, dao sam ti link na icq. obdukciju si pojasnila, bilo je super za prije spavanja ;)

    @free: te fobije što si nabrojala su prave fobije jer su izuzetno iracionalne. žalim ljude koji ih imaju.

    @Pero Panonski: Izvrsna smrt. Pretpostavljam vojni zato što je "tvrđi" - nema jastučića itd, pa opizdiš glavom i blank. Izuzetno dobro. :) (Sadako's apprentice 11.11.2006. 15:51)


  • Moš misliti, što bih tebe čekala da izađeš iz vode i mene gurneš..:P

    Ljestve bi ja uklonila, na njih sam i zaboravila..hvala što si me podsjetio..uhuhu..Počni crtati krakiće i baci se u nezakonite vode poduzetništva, tako se nećeš morati vozikati u gradskom prijevozu bez pokaza..:P

    uuhhuuu...2 :o za mene!!!!! (Dnevnik maštanja 2 11.11.2006. 21:03)


  • Zahvaljujem na fantastičnom i poučnom osvrtu :))
    Pozdrav (Playera´s 12.11.2006. 00:30)


  • Pisala na starom linku i na drugom Blogu, o sex-u.Tako sam i počela Dnevnik maštanja sa sex-om!!!!!! Prebacivala na Blog.hr. Samo sa starog linka prebacujem svoje priče i ništa više! Da klikneš mišem ispod fotke sunčeka, onda bi vidio datume i moje stare priče..:))
    Dakle ništa kod mene novoga što se pisanja postova tiče...:D

    Još nešto bih nadodala, ali neću..Nije za javnost!!!!.........:P

    Uhhuuu...za sramežljivost...Moš misliti!!!! Već si počeo pisati o donjem vešu...:P
    Što bojiš se dalje ići??...Koje sve fobije imaš u žifotu..:P

    Samo da znaš da ću negdje dati prijedlog za Tebe..neću ti reći gdje...:O (Dnevnik maštanja 2 12.11.2006. 09:42)


  • E meni su ti jedna od najvećih fobija bove. Ja se ježim kada vidim bovu, ali više onu na dnu, onu staru zahrđalu, bojim se toga najviše na svijetu kao i kostura. Sad sam priznala, kosturi i bove su mi najveći strahovi, tu bi se slomila. Kod kostura ona mrtvačka glava tj. lubanja me plaši od malena. Užas! Jednom smo ove godine, frendica i ja išle u jako duboko s luftićem, tek tolko da vidimo do kud možemo jer se cijelo vrijeme vidi obala. Pa smo vidle one plastične bove kako plivaju i to je još okej, ali kad ih vidiš znaš da su privezane za onu strašnu, pa je frendica koja se tog inače ne boji išla vidjeti jednu u blizini i vratila se sva uplašena i rekla kako je velika okrugla puna nečeg ljigavog zelenog i to samo nekoliko metara od nas. Mrak mi je pao na oči, više nikad nisam išla dalje od obale. A sram me je kada poslije shvatim da je to samo zahrđali komad betona. ;)
    Brrrrrrrrrrrrrr, još je ježim od same pomisli! (Windy 12.11.2006. 11:12)


  • Ovi znakovi me uopće ne plaše, ali nikad nebi zaronila kod potpoljenog broda ili auta. Brr, to mi je prejezivo!

    Šta je grue? (Mordorella 12.11.2006. 15:16)


  • @Dnevnik maštanja 2: strašiš me.

    @Playera´s: nema na čemu.

    @Dnevnik maštanja 2: aha, zato imaš toliko puno vremena? :P
    Da, imam fobiju o tome da mi rođena sestra ne čita moje seksualne primisli. ehm khm. :/
    O kakvom prijedlogu govoriš? Strašiš me.

    @Windy: Vidiš ti to. Zanimljivo. Tebe straše ti betonski utezi na dnu. Znači da te straše potopljeni objekti. Mene ogromni koji strše iz mora/vode. Ne male bove.
    Nego, zar nije lubanja jebeno gadna? Vrlo skoro stiže nastavak članka, u kojemu ću se osvrnuti samo na nju. Vjerujem da će ti biti drago >:)

    @Mordorella: vjerojatno aludiraš na Ralje ili onaj film s Bermudskim trokutom gdje su kosturi u potopljenom zrakoplovu. E da, imaš ti pravo.
    A grue općeniti naziv (engleski) za čudovište, ali se u zadnje vrijeme na Internetu pod tim nazivom nalazi Domo-kun, zbog zajebancije. (Sadako's apprentice 12.11.2006. 17:21)

  • - 00:07 - gurni glavu kroz monitor (18) - snimi - #

    09.11.2006., četvrtak

    Cyanide and Happiness - #1

    Pošto sam najavio svoje stripove, da biste se upoznali s tim humorom, referencama i stilom, uslijedit će nekoliko najboljih originalnih stripova. Dakle, ne mojih. Svojih sam napravio već preko 10, doći će vrijeme i za njih. Evo jedan od boljih originalnih. Inače su u širokom formatu koji ne stane u blog, pa sam ih promijenio za ovu priliku.


    Pripremite se na šokove, jer ovi stripovi ne štede ništa niti ikoga. wink
    BTW, pokaz je izvađen. Možete ga izvaditi tokom cijele godine. 30 kn košta. Više nema gužvi. Tko je izbacio patku o besplatnim pokazima do 31.10., ne znam. Uglavnom, ove godine su lijepi plavi i imaju novi raspored na sebi.




    komentari:

  • e, da ...taj strip...pogledam svako jutro...nasmije me do suza...laske mi bude bacati noge i ruke u unaprijed predvidenim smjerovima... isse... kako ovo glupo zvuci...
    blacooooooo??? popizdila sam (črčk črčk 09.11.2006. 09:44)


  • strip je grozan...ali navikla sam na mobridne stvari kod tebe...di ih samo nađeš...PS http://www.oceanmore.hr/autor.php?autor_id=24 (*Mali kutak jedne Chi* 09.11.2006. 11:56)


  • strip, pokaz, ali jedan post od prije sam upravo vidio... Huygensa...
    jedno vrijeme sam pratio što se događa s cassinijem... drugi prolet kraj zemlje.... ali onda je to popustilo... i sad naletim na ovaj klipić... evo ja sam zasupnut (ako je to prava riječ)...
    inače daj da vidimo tvoje radove.... (fjako 09.11.2006. 15:00)


  • Strip je pravi i nisam ušokana..hvala na informacijama za pokaz, vrlo su korisne tvoje inoformacije, ali prerasla sam neke stvari...Meni sada treba umirovljenički pokaz..imaš kojim slučajem..njegov opis u bojama i koliko košta..:P (Dnevnik maštanja 2 09.11.2006. 20:51)


  • stripovi su najjaci. mislim da sam na tvom blogu nedavno u boxu vidio sliku neke okrugle "kapsule", koja jako lici jednoj iz jedne serije koju sam davno gledo a kojoj se nemogu sjetit ime. jebga, zaboravio sam onda pitat, a sad ako se sjetis me obavijesti. (chofi 09.11.2006. 21:41)


  • @črčk črčk: jesi? ajme :)

    @*Mali kutak jedne Chi*: na internetu... a tog tipa i dalje ne poznam, eto.

    @fjako: da, i mene je štrecnuo taj filmić.
    moji stripovi će za par dana.

    @Dnevnik maštanja 2: umirovlenički? mislio sam da si mlađa... babo >D njehehehe eto ti ga na.
    ne znam stvarno koje je boje. valjda su svi isti. košta isto 30 kn ako se ne varam.

    @chofi:
    eto, imaš link kod sebe... (Sadako's apprentice 10.11.2006. 03:06)


  • @črčk črčk: jesi? ajme :)

    @*Mali kutak jedne Chi*: na internetu... a tog tipa i dalje ne poznam, eto.

    @fjako: da, i mene je štrecnuo taj filmić.
    moji stripovi će za par dana.

    @Dnevnik maštanja 2: umirovlenički? mislio sam da si mlađa... babo >D njehehehe eto ti ga na.
    ne znam stvarno koje je boje. valjda su svi isti. košta isto 30 kn ako se ne varam.

    @chofi:
    eto, imaš link kod sebe... (Sadako's apprentice 10.11.2006. 03:11)


  • Endi..babetino jedna..hvala na informacijama za pokaz..2x si mi odgovorio..ka neki naglasak na ono babo..hm..hm..kako si dostigao drevno znanje..još me nisi vidija..već me nazva babom..čini mi se da si doša do nekog krivog zaključka..smatram ga nevjerovatnim da bi u njega povjerovala.....:D Hvala za informaciju o pokazu...:P (Dnevnik maštanja 2 10.11.2006. 12:46)

  • - 01:15 - gurni glavu kroz monitor (8) - snimi - #

    07.11.2006., utorak

    Saved by the bell...

    Ohoho danas je vaš Endi mogao opasno najebati. O da. Skroz sam zaboravio da se cijelo vrijeme vozim po gradu s nevrijedećim ZET-ovim pokazom. A napravit ću ga.

    Između Draškovićeve i Vončinine skužim da je u vagonu neka kondukterka. Nije ni sexy ni ništa, nego neka baba. Jedna od onih nalickanih, s crvenom šminkom uf...
    (zar ne bi bilo lijepo da vas kažnjavaju kondukterke koje izgledaju kao Christina Ricci?... Volim Christinu Ricci...)
    Ova na slici je puno mlađa, mršavija, viša, manje piramidalna i djeluje ljubaznije.

    Gledam u tu babu i kuzim da je ZET-ovka, ali ne prezam. Onda sam joj vidio značku i opet ništa. Bila je kojih 4 metra od mene.
    Zatim mi je palo na pamet "AAAAA PA TI NEMAŠ POKAZ NITI KARTU SAD ĆEŠ NAJEBATI!!!1".
    Usrao sam se od straha. Kazna je kojih 200-300kn, a sa sobom sam imao niti 100. Još mi treba vožnja do remize ili gdje već...
    I tako u sebi vrištim, a izvana nonšalantno gledam u njenu kragnu, uz Mr. Beanovski glupasti pogled "Da, joj kak vam je krasna kragna, hihihi, lijep dan zar ne?".

    Približila se na 3 metra. Meni knedla u grlu. Srce tako brzo tuče da mi kuca u bronhe i vrat.

    Vadim novčanik. Kao ja sam spreman. mad
    Ja imam novčanik i pokaz. madmad
    Imam jaja i mrš u pičku materinu ja sam zakon! GRRRRRR madmadmad

    Tramvaj je na 50-ak metara od stanice.
    "Molim te Bože molim te aaaaaaa! Brže brže brže brže brže brže!" zalivenzalivenzaliven
    Na svu sreću za mene, uhvatila je dva jadnika bez karte i raspravljala se s njima (možda je jedan bio starija žena hmmmm...).

    Ali tramvaj usporava, upada u gužvu. "Neću ići na vrata iako neki već kreću lagano od straha, to će je isprovocirati. Stati ću tu, neka vidi da sam pošten građanin koji ima pokaz".

    Tramvaj kreće, kondukterka kreće u novi pohod.
    2 metra od mene.

    Dok je kočio i otvarao vrata, galantno, brzo i bešumno sam izjurio vani i mirno nastavio hodati par kilometara do kuće.
    Mislio sam kako ću sad morati paziti na te stvari. Dok ne sredim pokaz.
    Iznutra sam još vrištao, i došlo mi je da onako počnem "YES, YES!!!" uz one glupe geste, ali sam se samo smješkao i brzo hodao.

    Korakom poštenog građanina. smijeh




    komentari:
  • Taj mi je osjećaj nevjerojatno poznat, istina, iz studentskih dana kada je bilo lakše popiti 90 kuna koliko je tada iznosila mjesečna nego se mirno voziti mjesec dana GPP-ovim busom. Ja sam uglavnom bila bezobrazna, a jednom sam bila i na prekršajnom (valjda) sudu zbog toga. Osjećala sam se k'o kreten u toj velikoj sobi, ja sama sjedim na nekoj ogromnoj klupi, a sutkinja me pita zašto nisam kupila kartu. Užas. A kazni sam imala za lijepit' tapete. Al' stvarno. Samo, kod nas te kazne zapravo nitko ne naplaćuje samo što je ljudima ipak neugodno vozit se bez karte. Moj je stari bio totalni maher u tome, ali o tome nekom drugom prilikom. U svakom slučaju, kupi mjesečnu. :-) (Hlapić 07.11.2006. 21:35)


  • E..e...jesi baba Endi.. i to teška " baba"..:P Koja se vozika u gradskim vagonima s nevažećim iskaznicama, usput to je krivično djelo..:D...Stigao si je tako hladnokrvan i ošacati! Sreća tvoja da nije tebe taj babac ulovio..:D
    Izvrištao bi ti lovu iz džepa..da te je uhvatila..više ti ne bi palo napamet da je analiziraš..Nešto bi joj drugo u sebi ponavljao..Imao si vrašku sreću..ne mogu vjerovati kako si se olako izvukao...P
    I nemoj mi ča zamirit!! (Dnevnik maštanja 2 07.11.2006. 23:18)


  • LOL ono za jajčeka..A moš ti zapivat onu:" Svako jutro jedno ja...."...iden..iden..Maglim dalje. (Dnevnik maštanja 2 07.11.2006. 23:22)


  • Joj, mene...to mi se događa svakog početka nekog mjeseca. A i znam izgubiti svoju pokaznu ili je ostaviti kod kuće, a da nemam pojma da je tamo! Grozota! Meni pokazna košta 250kn, a obična karta do sela u jednom smjeru je 16kn! Govorim o busevima, jel. Koliko mi se puta dogodilo da sam morala par stanica ranije i onda trčat do škole ili kad bi me samo zaobišli... Jednom mi se to dogodilo, skoro sam zakremila hlače. Sranje. Pola života mi otišlo. (Problem loading page 07.11.2006. 23:45)


  • preporucam da jako pozuris s tim pokazom cula sam svakakvih prica kako se moze izvadit jos samo do 11. so hurry hurry, meni se prijateljica neki dan tako elegantno izvukla, posto jako dobro prica francuski, a mislim da ti kontrolori i kontrolorke ni ne znaju kako francuzi zvuce, ona se samo pravila da je ne razumije i nema pojma o cemu prica, zena je samo produzila, zna da strankinji ne bi mogla napisat kaznu koju ce joj ova platit, a ti bi se jos i mogao dogovorit s njom da imas stari pokaz i pravo na besplatan prijevoz pa da kad ga izvadis naknadno to sredis (Anna Lee 08.11.2006. 00:41)


  • ILI si moga poceti plakati i objasnjavati da si dosa u zagreb aaaaaaaaaaall the way from zadar na sprovod svom profesoru iz glazbene skole, smjer flauta, i da se sad vracas doma i kako se moze sve poklopiti u jedan dan i sprovod i kazna... cviiiiiiiiiiil... i tako
    ILI se mozes poceti derati na konduktera da ti je rodendan i da ne smijs morati platiti kaznu na svoj rodendan... i tako... mda... ja sam glumica pa mi lakse :D (črčk črčk 08.11.2006. 09:35)


  • @Hlapić: sud? ooo dobra si. znači ne plaćaš na licu mjesta nego dobiješ kaznu? hm zanimljivo. BTW napravio sam pokaz. sve OK.

    @Dnevnik maštanja 2: neću ti ništa zamiriti, ali ful me dobro podsjećaš na nekoga. hmmmm :D
    jaj... hahaah

    @sny: skoro sam zakremila hlače. Sranje. Pola života mi otišlo.
    ahaaha XD
    mogu misliti. u glavi "kme kmeee kmeee skviiič" :D

    @Anna Lee: ZET-ov pokaz se može cijele godine izvaditi. Piše na ZET-ovoj stranici. Ja sam svoj nabavio. Plavi su ove godine.
    E vidiš to je dobra stvar, praviti se stranac. Ali onda ti mogu tražiti dokumente. A ja pričati znam samo engleski (talijanski gotovo nikako, samo ga razumijem tako-tako), a valjda znaju engleski? Misliš da je bolje glumiti amerikanca ili engleza?

    @onesan: :D ti si pod a, glumica, pod b, žensko, pod c... uglavnom ne bi išlo.
    a onaj dan kad si lagala o profesoru sam se pripa. ozbiljno... :/ (Sadako's apprentice 08.11.2006. 19:03)


  • Hm...hm..na koga samo reci..slobodno reci.." babico"..:P (Dnevnik maštanja 2 08.11.2006. 20:54)


  • da nije D? :P hehe (Sadako's apprentice 08.11.2006. 21:08)


  • ajme, znam to. jednom sam kupila pokaz, prošle godine, za 9 mjesec. prvo, nisam se tog mjeseca uopče vozila tramvajem, a jedan jedini put kad sam otišla tramvajem do centra ostavila sam doma taj usrani pokaz. i od tad tek tu i tamo kupim kartu, a samo me jednom čopila kontrola. tu sam se izvukla na okice, smješkić i muljažu da sam se jučer vratila s maturalca i nisam stigla napravit pokaz. njhahah.]:) (BooB 08.11.2006. 22:04)


  • Izvadi pokaz da ne gubiš živce na takve gluposti, neki ljudi se uopće ne sekiraju zbog švercanja, no ti očito nisi od tih. Nisam ni ja :))) Moram još spomenuti - u tvom prethodnom postu, onaj dio s kravom umjesto mačke nasmijao me do suza! Piozdrav! :))) (aquaria 08.11.2006. 22:54)


  • tak ću ja uskoro...đubrad me izbacila s burze sad nemam više socijalni...ali nikakav pokaz...grrrrr...dok nije snijega ići ću biciklom...a kad zapadne...bolje da ne nema (*Mali kutak jedne Chi* 08.11.2006. 23:42)


  • ah...nevolim kontrolore čak ni kad imam pokaz :D..koliko grad plača ZET mislim da bi trebao biti potpuno besplatan za sve građane (SadisticoShy 09.11.2006. 00:59)


  • @BooB: ženskama to sasvim super ide. nas muške uhvate pa se iživljavaju na nama ;(

    @aquaria: izvađen ;)

    @mala_chi: o_O opa. nadam se da nemaš previše kilometraže dnevno. jer snijeg je zajeban, a tramvaji su super, makar bili hladni i stari sa sjedalicama na 250°C.

    @SadisticoShy: čudno mi je kako su stavili ove godine besplatno (osim 30kn materijalnih troškova), a ZET i grad su se istrošili na nove tramvaje. Stalno kukaju kako nemaju, pa ovako djeluje kao da imaju doma tiskaru novca... a mene srce strefi svaki put kad vidim kontrolu više zbog srama nego novca. A ovo je bilo i zbog novca. Dakle, stres na kvadrat. (Sadako's apprentice 09.11.2006. 02:37)

  • - 19:45 - gurni glavu kroz monitor (14) - snimi - #

    06.11.2006., ponedjeljak

    Blogirana REM-faza #2

    Značajno je što ovo pišem u ovom trenutku. Naime, probudio sam se prije 5-6 minuta i još sam jako pospan i mislim da još pomalo sanjam ali ne znam što. Vrlo čudno.
    Dakle za par minuta se neću sjećati da sam tipkao neke stvari zato brzo prvo pišem divlje natuknice, na brzinu, da ne zaboravim. Heh, čitate neke stvari kojih se ni sam neću sjećati. Imate čast ući u moju glavu.

    EDIT: sad kad sam sve napisao, popunjavam.



    Stojim u kuhinji doma, mrak je i gledamo neki jugoslavenski crno-bijeli film o nekoj gospođi u godinama koja je nekakav Titov "sekretar" nečega. Vozi se s još par ljudi u nevjerojatno širokom sutomobilu po Ilici. Iako joj je funkcija biti stroga i nemilosrdna, žena se ponaša kao stara dama i priča kako voli jesti kolače.
    Još je nešto pričala, nešto važnije od svega ovoga, u nekom uredu, ali evo, ne sjećam se više.

    Pokušavam spremiti ručak (mrzim kuhati, mrzim), ali konstantno zaboravljam što treba raditi. Spremam krumpire i tikvice, ali kad uhvatim krumpir, zaboravim da ga treba oguliti. Ostavim ga na stolu, krenem po nož, kad se vratim, ne znam gdje sam ostavio krumpir.
    Bijesan, ostavjam sve i naređujem mami da mi napravi večeru, koju ona napravi malu, pa se ja opet naljutim.

    Mama gleda u prozor moje sobe i kaže da "ona" mora ostati u kući, da će oluja. "Ona" je očito moja mačka Pia, ali ovdje nije mačka nego velika krava koja stoji u hodniku. S hodnika proviruje kroz vrata kuhinje velikim goveđim plahim očima.
    Mama krene prema njoj, a krava se preplašeno okrene i ode u moju sobu. Ja za njima. Krava s lakoćom skoči na prozor i gleda u mrak. Želim je uhvatiti ali skače uz udarac dolje, malo pričeka, pa odlazi u noć. Čudim se kako joj nisu pukle noge.

    Odjednom se nalazim se u nekakvom filmu i hodam gradom. Stojim na kravu zgrade. Pa sam malo na cesti. Nestajem i pojavljujem se.

    Odjednom sam natrag u kuhinji. Tata gleda TV. Gleda film u kojem sam maloprije bio. Slika se miče, nema ljudi.
    Pričam kako neki sad hvataju Novu na satelitu, on me gleda kao da mu pričam o kvantnim efektima.
    Kuhinja je polumračna.
    Sa strane je rodica iz Amerike koja je u isto vrijeme ponekad i moja sestra. Omjer 80:20, tako nekako.
    Nešto pričam se njom. (sad se sjećam da je to slična situacija kao prije puno godina)

    Jutro. Sivo i oblačno.

    Stojim kod bake na katu (moje bake, ne ove ih prethodnog članka što je zapalila štednjak), ali nje nema tu. No tu je hibrid rodica-sestra, ovaj put češće rodica.
    Gledam kroz prozor, neki reperski idioti ušetavaju u moje dvorište onim karakterističnim idiotskim kretnjama svojstvenim rapperima (kojima valjda nadomještaju nedostatak kurca, što li). Vidim da jedan drži mali crni pištolj i obraća se nekome od ispod nas. Cilja u njega.

    Brzo trčim do telefona i zovem tatu da se ne bi odvažio rješavati situaciju sam, ne mogu ga dobiti. Čujem pucanj. U panici gledamo kroz prozor i vidimo da ekipa vuče nekog čovjeka za ramena po cesti (upucanog).
    Brzo odem dolje, s roditeljima je sve u redu. Paničare.

    Narede nam da odemo gore na kat, a ja šmugnem ispod prozora i trk na susjedovo stablima i trstikama obraslo imanje.
    Žbunje i trstike gledaju na cestu preko neuobičajeno visokog betonskog zida s crnom metalnom ogradom.
    Tražim tipove koji vuču onog upucanog.
    Gledam kako se popeti na taj zid. Ograda ponegdje ima male čudne osinjake ali ne one šesterokutne, nego su kao stvrdnute gline, zalijepljene na njoj. Mrzim osinjake pa trazim dio ograde bez njih.

    -ovdje sam se sigurno počeo buditi u krevetu; sve se manje sjećam što sam sanjao, ubrzavam pisanje članka-

    Nađem dio ograde i penjem se i gledam gdje su oni reperi. Vidim ih - taman ulaze u park, no nailazi neki izbrijani tip u jeansu i prilazi mi, a ja mu želim reći da se makne s ceste jer ljudi pucaju.

    U vrlo kratkom vremenskom razmaku (do 2 sekunde) se ovo dogodi:

    Tip se brzo primiče i osvrće po cesti, pokaže ruku koju je imao iza leđa. U njoj je mali srebrni pištolj.
    Dođe do mene, gleda gdje će pucati (u tom trenu znam što će biti i otpuštam ruke od ograde da bi skočio dolje da me ne upuca), bolno mi utisne pištolj između desnog ramena i prsa - na spoj ruke i trupa (ja povičem "ne, NEE!") i propuca me, okrene se i ode. Niti jednom me nije pogledao u oči.
    Stravično glasan zvuk pucnja, osjećam udarni val na faci i miris vrućeg baruta, metak me udara u rame svom silinom, padam na pod s druge strane. Šok.

    "Znao sam što će biti, znao sam, budalo što se miješaš tamo gdje ti nije mjesto, pa to je neka skupina kao oni kreteni iz Kluba Boraca, idu okolo i nasumično pucaju po civilima, iz zabave, ajme što ću ajme, neću valjda umrijeti ili tako nešto?!"

    Dižem se, ne boli gotovo ništa, ali strašno krvarim i od toga mi je vrlo loše. Pokušavam se vratiti doma, ali gubim previše krvi i sjedam na pod. Po rukama mi krv, držim skršeno rame iz kojeg teče po košulji i podu.

    Vadim mobitel i pokušavam nazvati policiju. Jedva joj nađem broj 92 prčkajući po imeniku (!?) i jedva je pozovem. Javi se dispečerica, a ja vrlo slab gotovo šapćem gdje sam i da dođu po mene i imam osjećaj da me nitko neće naći jer sam u zakučastom dijelu zemljišta. Jezik mi se petlja od slabosti, mrmljam bez veze.

    Dispečerica kaže da stižu po mene i da će biti na liniji dok ne dođu, da "ostanem s njom", a ja se polako gasim, slika titra, vidim kako rodica-sestra (ovaj put više sestra) trči prema meni. Slika se gasi, umirem.

    U tom trenu sam se razbudio dovoljno dobro da se dignem i upalim PC da bih počeo pisati. Dakle, ovaj kraj post-a se veže na početak. San je bio prilično stvaran i neugodan.


    zaista, ako ne želite, ne morate komentirati. u onom prošlom vas je previše nahrupilo i jednostavno nemam vremena za svih iako bih htio...





    komentari:

  • Uh..... napeto je tebi u životu ;) (012 STATION Team 06.11.2006. 14:42)


  • e,,,,btw...opet si bia na naslovnici...jeeeeeeeij.. (uvik mi fali onaj smajlic iz icqa ...onaj s votevr izrazom) san ti je hm...da.. weird
    imala sam nesto slicno, necu sad u detalje...kad odes doma opet pogledaj u sanjaricu..onu nasu zdravo-jugoslavensko-seljacku...
    pisem ti mejl...moram sad doma ...

    btw:
    Luv ya blog! its so cool, cum and C mine!! kissach i pozzach!!!(s ekstaticnim izrazom lica iz manga crtica)

    morala sam..
    p.s. navukla sam se na predebilnu igricu Glace...skini je...popizdit ces (črčk črčk 06.11.2006. 17:30)


  • koji dobar san...mada morbidan...ušokirana sam (*Mali kutak jedne Chi* 06.11.2006. 18:57)


  • Kaj si gledal prije spavanja? :) (ZG dnevnik 06.11.2006. 21:45)


  • @012 STATION Team: da znaš kako :D

    @cetiri piruete: nisam tia doći na naslovnicu jer post nije za naslovnicu. predugacak je, a ne uci o nicemu. nisam prosljedia pa su me isto od nekud iščeprkali.
    je, nadam se da cu se sititi za knjigu kad dođem doma, to je zabavno. samo što bi moga gledati? pojavilo se puno slika.
    ... hahaaahahah cum and see mine haahaha.
    Dakle, Glace, trazim... ajme neeee 4.3MB ... ništa, jedan dan bez neta će to nadoknaditi.
    Ti baš voliš te arkadne. oćemo doma igrati na nintendo :P

    @mala_Chi: nemoj mi reći da si sve pročitala? dobra si.
    jelda je dobar? baš je nekako stravično filmski. posebno dio s kravom i kad mi onako nehajno zgnječi rame pištoljem i tren kasnije BANG!!!. baš neugodno, ono kasnije s umiranjem :)

    @ZG dnevnik: pa, internet :D (Sadako's apprentice 07.11.2006. 01:11)


  • e, da... krava- pia? hahahahahahaahaahahaha

    s obrijanom guzom :D jesi je ti vidia? je sad ok? kaze mama da je ali zelim znati i od tebe..

    4 piruete (črčk črčk 07.11.2006. 09:13)


  • Ne mogu vjerovati..ne vjerujem ti da si sanjao tako dug i beskrajno dug i dalje beskrajno miksan sa svim i svačim san..ne vjerujem...:P More li se sanjati tako dug san??? Zmiksao si sve scene..krumpira, bake, roditelje, i neko krvavo ubojstvo..:)

    Priznaj, koga to hoćeš ubiti?! Netko ti je stao na put i zato sada bježiš u krvave snove..:P
    Ugašeni smrad paljevine je ipak ostavio svoj trag negdje u vijugama...Savjet:" Drži uz krevet čašu vode, koju možeš popiti ako se probudiš...:P (Dnevnik maštanja 2 07.11.2006. 12:21)


  • pa naravno da sam sve pročitala...da, definitivno krava rulez...mada ko bi mislio na kravu kad ti pogibaš na kraju...ja više volim one filmove sa sretnim završetkom...ženska fuuuj (*Mali kutak jedne Chi* 07.11.2006. 12:29)


  • @4 piruete: zadnji put su joj još bili punti u bila je skroz normalna, sad ih valjda više nema. ona rana je odvratna. izgledalo je ko neuspješna amputacija repa :P

    @Dnevnik maštanja 2: e NEĆEŠ! :D
    ja sam dobar i neću nikoga srediti. a noću se ionako ne budim. svejedno, čaša vode bi bila super u slučaju požara :/

    @mala_chi: onda ti se zahvaljujem na čitanju. mrzim pisati duge postove jer mi se čini kao da prisiljavam ljude na čitanje. izuzetak su neki važni članci. (Sadako's apprentice 07.11.2006. 13:04)


  • Ma snovi rulajo ! :)
    Sad moran izbrojati prste.. 1,2,3,4,6,7,8,9.. d-e?..DEVET!?.. OMG OMGO GMLAOLOZ JA SANJAM...1!!!11

    heh, enivej, obožavam tu neku čudnu nepovaznost radnje u snovima. Tata gleda tv, ti kuhaš ručak, i neki ljudi pucaju u tebe. lolz :) (OpćA diSTorZijA 07.11.2006. 16:25)


  • meno je ovo prošlo kao meditacija,, ali da ne lebdim ne bi ovo uspio shvatiti (Slave 07.11.2006. 16:41)


  • @aerial_51: a jesi li sasvim i nepobitno siguran da ga nisi odriza nožem? :P
    Pa ajde više napiši neki svoj san lipo, ne ti blog stoji anesteziran...

    @Slave: pazi da na tebe ne bi utjecalo... ovo je zapravo bila polu noćna mora (Sadako's apprentice 07.11.2006. 20:15)


  • aquaria me poslala da pročitam tvoj san....slijedi ti neko frkovito razdoblje u životu, a dio se već odmotao u novom postu, no nije gotovo, slijedi toga još..... (Irida 08.11.2006. 23:40)

  • - 09:00 - gurni glavu kroz monitor (13) - snimi - #

    03.11.2006., petak

    Što se dogodi s vjerojatno neispravnim štednjakom kad mu pećnicu napunite kruhom, stavite na >250°C i odete leći?

    To sam saznao prije nekoliko sati. Lijep dan (za kojeg je the baba zaslužna jer je spekla kolače) ne može dugo trajati. Vjerojatno jedan od Murphyjevih zakona.

    The baba mi je priredila pravu zabavu. Lijepo sam sjedio u sobi na katu i nešto pisao kad sam odlučio napokon donijeti iz prizemlja skuhani čaj. The baba je dolje spavala u svojoj sobi.

    Otvorim vrata od sobe i osjetim smrad paljevine. Ne prejak, doduše.
    I tako se spustim po stubama i krenem u kuhinju, očekujući da je the babi nešto zagorilo, kao što se često dogodi. Međutim, kuhinja je u mraku. Sve je u redu.

    A onda je sjetim da je the baba u stari štednjak koji je u drvenoj verandi stavila sušiti kruh i to valjda na najjače, jer je htjela vidjeti hoće li se kao i jučer, iz unutašnjosti čuti iskre i praskanje.
    Pokus je trebao trajati 10-ak minuta, no pošla je leći, a pošto mene nije briga kako se suši kruh, zaboravio sam na sve.

    S nekim groznim osjećajem sam pogledao na vrata verande, da bih vidio kako od ispod lagano ide dim.
    Kroz glavu mi je proletjelo nešto u stilu "a... u... kurac!...". Uopće nisam znao da je unutra kruh, mislio sam da su se zapalile instalacije.

    Znajući za tajne požara (volim filmove katastrofe), prislonio sam ruku na vrata da bih osjetio toplinu iz inače vrlo hladne verande. Kvaka je bila isto tako topla. Knedla u grlu.
    Pogledao sam kroz prozor. Vidim da je veranda mračna. Pomislim da ima samo malo dima i to je to.

    Pažljivo i lagano sam otvorio vrata, gurajući ruku do prekidača za svjetlo, da bi me zapljusnula VRUĆINA. Što vidim? Ne vidim ništa. Veranda je bila potpuno ispunjena bijelo-žućkastim, gustim, GORKIM dimom.
    Ako nikad niste doživjeli požar, ne možete shvatiti koliko je strašan dim koji nastaje karbonizacijom. Ta stvar grize za oči gore nego limunov sok. Sadržava kapljice raznih gadosti i ljepljiva je.
    Oči se ne smiju se trljati jer je onda još gore. Ako je udahnete, kao ja, stegne vam se grlo. I zaista ne pretjerujem. Taj dim je vrlo opasan.

    U panici sam, kašljajući, i oslijepljen (oči su me toliko pekle i suzile da je bila prava bol malo ih otvoriti), uletio u the babinu sobu i pokušavao joj objasniti da će nastati požar ako se nešto ne poduzme. Ništa nije kužila. Mislim, vidi pred sobom osobu koja jedva govori kroz kašalj i drži ruke na očima i ne shvaća da nešto nije u redu. Nekako rezignirano gleda.
    Rekao sam sam sebi "Ma zajebi ovo!", a njoj da se skloni negdje i krenuo u akciju.
    Sagnut sam par puta ulazio u verandu da bih ugasio pećnicu i ištekao je iz struje.
    Onda još par puta da bih našao ključeve - nisam uspio.
    Uskoro se i the baba dovukla. Nikako ne razumijem njenu reakciju.
    Pokrila je usta džemperom i nešto mrmljala "Joj, joj!" i otišla u kuhinju.
    I kad sam već vrlo uznemiren zbog toga što su me pluća pekla, utrčao po vodu, našao sam ju kako nezainteresirano gleda u pod prekrivajući usta.
    Hello? Zapalit će ti se kuća?! Ništa.

    Jedva sam disao i stvarno mi se već vrtjelo kad sam negdje šesti-sedmi put ušao u verandu i napipao ključeve. Onda brzo natrag, udahnuti zraka, pa dva puta ulaziti i pokušavati otključati vanjska vrata.
    Taj dim je tako strašno neizdržljiv. I većina je ušla u kuću.
    Kad sam otključao vrata, istrčao sam vani kašljajući i kroz stisnute suzne oči gledao kako veranda prema nebu riga to gusto krem sranje. Nisam zatvorio vrata koja spajaju kuću i verandu pa je dosta toga otišlo i u prizemlje, penjalo se na kat i gore se držalo stropa, punivši među ostalim, i moju sobu.

    No pećnica nije prestajala rigati dim. I to sa svoje stražnje strane. Bila je usijana i pokrivena tekućim produktima suhe destilacije (ono smrdljivo smeđe). Osjetio se i miris plastike i vrućeg azbesta.
    A veranda je puna drva, mogla je planuti samo tako. Nisam uistinu znao što ću, već sam se mislio okrenuti 93.
    Ali nisam. Umjesto toga, brzo sam potvarao sve moguće prozore u kući i stvorio propuh da sve izađe vani.

    Pretpostavljao sam da bi propuh mogao izazvati plamen, pa sam zatvorio izlaz na verandu i tako ju odijelo od kuće kroz koju je išla struja zraka.
    Pećnica je tek nakon 20-ak minuta prestala značajno rigati dim. Otvorio sam ju, pa me počastila počasnim oblakom kapitalcem. Unutra je bio garež. Čađa.
    I da sad ne pričam kako sam štednjak natopio detergentom, kad će ga doći oprati susjeda.

    Sve u svemu, kuća još smrdi po paljevini, ja još smrdim po paljevini. Boli me glava. Još sasvim malo i pluća.
    A the baba, koja je dima vidjela i apsorbirala manje nego kanta za smeće vani na ulici, dramatizira kako ne može disati i kako je dim bio strašan.


    Za kraj, evo vam jedan krasan flash filmić sa vrlo sablasnim krajem koji podsjeća na ovaj moj događaj.




    komentari:
  • Nasmijala sam se ovoj tvojoj priči..:D..Jako je dobra. (Dnevnik maštanja 2 03.11.2006. 01:00)


  • čizuz... u saved the day ;) erm ti si ok? nema nekih groznih posljedica od dima, čađe i svega "reš" šta si večeras konzumira? (Azzul S'phyre 03.11.2006. 02:11)


  • Samo kratak osvrt na tvoju primjedbu na ateizam blogu o halloweenu... to nije americki i prije nego ides pljuvat po necem informiraj se malo vise o tome... O genezi Halloweena moz procitati na mom blogu... (ˇ°~Vampiremistress Valkyra~°ˇ 03.11.2006. 11:54)


  • Nije govno, nego se pas posra'. Nije američki (već keltski)....... no ameri su ga iskomercijalizirali do jaja i sad bi kao trebao biti keltski. Dajte ljudi slavite svoje.... a ne tuđe običaje. (012 STATION Team 03.11.2006. 12:17)


  • @sanja45: (je li sanja45 ili dnevnik mastanja 2?) hvala. cilj je bio i nasmijati i upozoriti na opasnosti ;)

    @Azzul S'phyre: hey heeey, I've save d the world todaaaay! :D
    Meni je sad posve dobro. Kuća još smrdi. Ma glavno da meni i the babi nije ništa.

    @valkyra: ma da. znam da je starokeltski ali danas nije ništa drugo neko komercijalizirana zabava za male amerikance. i nisam pljuvao, nego sam upozorio na jadnost toga - kad se pokušava na silu slaviti u Hrvatskoj.

    @012 station team: da, s tobom se tu posve slažem. do jaja :D (Sadako's apprentice 03.11.2006. 12:39)


  • nikad pekara od njih.... (šljokica 03.11.2006. 12:42)


  • Da, al tako je i Bozic jadan i Uskrs je jadan (po tezi koja je iznesena u tvom odgovoru) jer su takodjer KOMERCIJALIZIRANI. Djeda Mrazovi na sve strane, mali andjelcici, jaslice, bozicne jelke.... Uskrs - sve puna gnijezda i zeceva i ofarbanih jaja. (ˇ°~Vampiremistress Valkyra~°ˇ 03.11.2006. 12:45)


  • @šljokica: ali nisam ja kriv! :)

    @valkyra: istina, ali kod nas još nisu u toj mjeri. i kod nas postoje stari običaji koji su još živi i ukorijenjeni su u našu povijest i identitet. to što se (opet) nameće američki model blagdana je druga stvar. noć vještica nema apsolutno nikakve veze s našim identitetom. I zašto se onda sad licemjerno praviti da smo "dobri i super i zakon kao amerikanci" slaveći i gurajući svuda njihove običaje koje i sami kratko imaju jer im je država mlađa od kanalizacijskog sustava u austriji?
    zamolio bih te da više ovo ne komentiramo, jer je ovo članak o mogućem požaru, a ne o noći vještica. na noć vještica sam se osvrnuo na članak od prije 2 dana. (Sadako's apprentice 03.11.2006. 13:49)


  • znas sta, ima jos jednu stvar za dodati: kako nisu u toj mjeri, molim te lijepo... Bozic i ostali blagdani komercijalizirani su do jaja... over and out... pozzdrav. (ˇ°~Vampiremistress Valkyra~°ˇ 03.11.2006. 14:48)


  • ok ovo je scary...i ja isto sad zivim sa starcem i on je skoro zapalija cilu kucu. heh. da. naime, na dusni dan, vecer tocnije, on je zapalija valjda deset svica na balkonu i priko noci je puha vitar i zapalila se neka kartonska kutija pored svica...DHUH... ja sam naravno spavala i prespavala sve to...balkon je sad crn...hehehehe.. (črčk črčk 03.11.2006. 15:16)


  • moram primijetiti da imaš veoma zanimljivih peripetija s the babom. i neka još netko keže da su stari ljudi dosadni.:)) (::LUCY FAIR:: 03.11.2006. 16:10)


  • strasno jos te ta baba zamalo i ubila, cuvaj se ti nje ko zna kakve namjere ima :P zlo je to (Anna Lee 03.11.2006. 16:58)


  • Više ništa ne brljam po postvakama. Neka još malo ostane dnevnik maštanja! Što se tiče požara i dima..Mene prije par godina snašao dim, ostavljeno je nešto bilo na štednjaku, da li je bilo namjerno ili nije, ne znam. Naum nije ostvaren, moja stara je istu stvar napravila, sada mi je to malo postalo sumnjivo jer se tada vodila ostavinska rasprava. Možda je sa njene strane bio pokušaj da me se rješi..Sumnje me nakon tvoga posta neke muče..:P

    Možda se i tebi događa ista stvar..malo pripazi..:D (Dnevnik maštanja 2 03.11.2006. 17:15)


  • @valkyra: do prije nego ne dišla nov@ TV se nije baš ni osjetilo, a onda su počeli pumpati lažni glamour, a onda je počelo sve brže itd.
    ali nismo ni do gležnja americi.

    @onesan: da si se probudila dok je gorilo, što triba napraviti? Duck-and-cover! :D

    @lucy fair: o da. k tome se nalazim u klinču. prilično mi je život pošao u "treso". ali bude ona i dobra ponekad...

    @anna lee: the baba je još pod jakim stresom. žao mi ju je. obitelj joj je nešto kao posljednji stipančići i tako te obitelji u raspadu. Ponekad se zapitam ima li sve to svrhu, je li me tko stavio u ovu situaciju?

    @Dnevnik maštanja 2: to tvoje je opasnije. požar u pećnici je ništa prema požaru na štednjaku. pazi i ti ;) (Sadako's apprentice 03.11.2006. 20:13)


  • Moraš bolje pripaziti na the babu, čini se da je potencijalno opasna. Požar je inače najbolje ostaviti u prostoriji gdje je nastao (ne dovoditi kisik u tu prostoriju) i brzo zvati vatrogasce. Samo, onda bi susjeda morala čistiti cijelu kuću, ne samo štednjak. :((( Pročitala sam tvoj prethodni post o obilasku groblja i nije mi jasno kako sam ga propustila komentirati. Sviđa mi se kako pišeš. Pozdrav! :))) (aquaria 04.11.2006. 08:25)


  • dobro što je tebe stavilo u tu situaciju (sve ima svoje razloge), ali od tvog gustog pisanja i mene steže u plućima i grebe u grlu. ali svejedno mislim da te vatrogasci ne bi zaposlili bez sustavne obuke..... (Irida 04.11.2006. 09:18)


  • super blog ae prodji (sweetiepoison 04.11.2006. 09:37)


  • joj, strašno, al si ti jebeno priseban!
    ostavi babuuuu višeee! (summer here kids 04.11.2006. 12:54)


  • E, te the babe! :-))) I moja je znala praviti sranja dok je bila živa. Ha, bilo bi bed da ih je pravila mrtva. ;-) Jednom je prala nekakvu ribu i budući da je mrzila njihov smrad (zbog čega ih nije ni jela, ali ih je pripremala) htjela se brzo riješiti posla. Nakon što ih je oprala, ostavila je otvorenu pipu u kuhinji i naravno, pogađate, zatvoren sudoper i otišla u dnevnu gledati tv. Kad smo se vratitili kući, cijela je kuhinja bila poplavljena. Užas. Istina, vatra je puno gora varijanta, a što se tiče smrada. Jednom smo dragi i ja stavili kuhati muzgavce i zaspali. Oni su se jadničci također karbonizirali, a stan je smrdio još mjesecima. Po karboniziranim muzgavcima. Joj kad se sjetim! Fuj! (Hlapić 04.11.2006. 13:36)


  • @aquaria: više puta sam spriječio požar u kući jer je apsolutno neoprezna. ide frigati krumpire i stavi na široki plamenik i to plin na najjače, tavu ne u centar nego pokraj, pa plamen liže po plastičnoj ručki, a ulje se dimi. :)
    drago mi je što ti se svidio prethodni post.

    @Irida: kad sam bio mali, htio sam biti vatrogasac. To je lijep posao, ali je loš za tijelo. Tijekom radnog dijela života upiješ puno kancerogenih tvari, a i postoji velik rizik od teških ozljeda, čak i smrti. Uz sve to, moraš stalno biti priseban. Vatrogasci su velikim dijelom ono što ljudi zovu "nadljudi".

    @sweetiepoison: joj hvala! :D

    @rusulica: (je može rusulica?) prekompleksno je ostaviti babu. integalnoderivirajuće.

    @Hlapić: ROFL, ova prva rečenica :D
    Zapravo, i ova je pred nekoliko dana (dok ja još nisam bio tu) poplavila kuhinju, i ne znam zašto nije radio sekundarni odvod sudopera. Uglavnom, ima štete, nema puno, jer su elementi dignuti na nožice. Vidiš ti to. Poplave, požari i the babe.
    A mogu misliti kako su muzgavci smrdili. Iskreno mi te žao, jer karbonizacija bjelančevina smrdi puno gore nego karbonizacija ugljikohidrata. Ajde, bar je prošlo. (Sadako's apprentice 04.11.2006. 15:41)


  • Dobro si se snašao, jadan ti i jadna baba.
    Danas sam prvi put na tvom blogu and i like it, i'll be back.pozdrav (obično-neobična ja 04.11.2006. 17:20)


  • čuj o ukusima se ne raspravlja i da meni kad se otvara blog ništa mi ne prikazuje stoga...možda ti nevalja kopm ili nešto drugo... (good girl with bad habits 04.11.2006. 19:11)


  • k
    i
    §
    §
    =) (good girl with bad habits 04.11.2006. 19:11)


  • Hvala na odgovoru i na ljubaznom komentaru punom uspomena. :))) (aquaria 04.11.2006. 19:20)


  • Joj, bake... moja je skoro zapalila kuću kad je grijala nekakvo ulje, a da ne pričm kolko smo to prali i čistili.. (ZG dnevnik 04.11.2006. 20:46)


  • sva sreća pa gledaš filmove strave i užasa...a zbilja, mogli ste izgoriti i ti i baba i cijelo susjedstvo...pazi, baba će to opet napraviti garant (*Mali kutak jedne Chi* 04.11.2006. 22:39)


  • nikad ne znas na koji ce ti nacin filmovi katastrofe pomoci u zivotu :-)) ajd' drago mije cuti da je sve manje-vise dobro proslo te da ste ti i baba iz svega toga prosli neozlijedjeni. Pozdrav i cuvaj se! (LittleMissG 05.11.2006. 16:11)


  • Vidiš, a ja sam mislila da je najgore kad ti hrenovke zagore kao meni. :-) Vjerujem da je ovo bilo još strašnije. Inače, ja sam skoro tjedan dana zračila kuću od smrada, nadam se da i ti ne ćeš duže morati.
    Vidiš, možda je netko od susjeda htio zvati vatrogasce, kao što je Teeja zvala zbog dima kod susjeda. (Vražja posla 05.11.2006. 17:02)


  • Kada je djevojka tiha - misli na milijun stvari.
    Kada djevojka ne reagira - duboko je zamišljena.
    Kada te djevojka upitno gleda - pita se koliko dugo eš kraj nje ostati.
    Kada djevojka odgovori: 'sa mnom je sve u redu' - onda ima grdne probleme.
    Ako te djevojka prodorno promatra - pita se zašto je lažeš.
    Kada djevojka spusti glavu na tvoje grudi, želi da zauvijek ostaneš kraj nje.
    Kada te djevojka želi vidjeti svaki dan- sviaš joj se (voli te).
    Ako djevojka kaže: 'Volim te' - ona to zaista i misli.
    Kada djevojka kaže: 'Nedostaješ mi' - onda ne nedostaješ nikom na svijetu
    vise nego njoj.
    Pošalji ovo dalje na 15 adresa s tvoje liste ili eš doživjeti
    ljubavnu nesreu.
    U petak e te poljubiti neko tko te voli.
    Ne smiješ prekinuti ovaj lanac!! Kopiraj tekst i onda ga zalijepi u
    novo pismo da bi izbjegao
    pojavljivanje udnih znakova prije teksta; zbog ega pismo postaje
    neitko!
    Trebaš ovo poslati u naredne 143 minute na 15 adresa i ako poslije
    toga na F6 pritisneš vidjet eš na svom monitoru velikim slovima ispisano ime
    tvoje ljubavi. ludo, ali (kažu) istina je....... (šta te briga 05.11.2006. 20:07)


  • I meni je prvi put prije dva ili tri mjeseca post završio na naslovnici, iako nisam njega proslijedila, nego jedan od prethodnih :))) Kažem ti da dobro i zanimljivo pišeš, to se na kraju i prepoznaje :)))) Pozdrav! :)))) (aquaria 05.11.2006. 20:24)


  • meni je prabaka zapalila kucu jel je zaboravila iskljucit poplon koji se grijao na struju. a kad ih nemozes uvjerit da antisklerin cini cuda. jesi sad sretan? mislim, naslovnica i to? lol (chofi 05.11.2006. 21:28)


  • @anagard: a znam. sve je jadno ... around here :/ thx

    @petrathebest: evo ti odgovor na ono što si mi napisala (uz malo sreće, vidjet ćeš ga među 200 glupih djetinjastih komentara)
    ne, to nije ukus. mogao sam te tužiti uredništvu i tražiti da ti ukinu blog zato jer mi je u nekoliko trenutaka nepažnje otišlo nekoliko MB na hrpu slika te ogromni HTML kod od kojeg je 90% u komentarima u sitlu "pozz i kiss".
    ne smiješ imati takav blog. spadaš u isti rang kao i blogovi koji skupljaju passworde, ili blogovi koji koriste skripte koje zablokiraju internet browser (to ti je inače općenito ime za program kojim se pretražuje internet).
    za sadržaj postova me nije briga, to je tvoj ukus.
    ali ne smiješ ugrožavati posjetitelja.
    pod ugrožavanje spada nabijanje računa.


    I da - kad ti se blog otvori, otvaraju se boxevi (nekoliko) u kojima su glupa pitanja i zahtjev da ti ljudi komentiraju. To ljudima strašno ide na živce. Ne možeš kliknuti ništa drugo nego moraš to. Svaki ozbiljni posjetitelj će se strašno rasrditi na glupe pop-up boxeve.
    Zatim, tu je i WMA stream. Glazba na blogu - veliko NE.
    Ometaš ljude koji većinom nešto već slušaju, te opet nabijaš promet. Da nemam neke popratne programe tipa download accelerator koji to odmah uhvati, pojelo bi mi još MB.
    I onemogućila si desni klik, a čemu? Ako ti netko želi ukrasti slike, može ti jednostavno spremiti stranicu na disk ili stisnuti print screen i pasteati u neki editor slike. Opet, neugoda za posjetitelja.
    Naravno, nisi najgori primjer, ali stremiš k vrhu.

    @aquaria: bilo mi je zadovoljstvo, ljubim ruke, milostiva :D

    @ZG dnevnik: volim čađave zidove, baš daje minimalistički kontrast kuhinji >:P

    @mala chi: znam da će opet napraviti, toga se i bojim. Ništa Nas Ne Smije Iznenaditi.

    @LittleMissG: hvala, i meni je vrlo drago hehehe

    @Vražja Posla: najgore je kad ti zagori kuća, hehe! Vidiš, zvanja vatrogasaca. Ja bi ih se sramio zvati, jer znam da može ispasti lažna uzbuna, pa ti se onda rugaju.

    @lovenhate: gušt mi je stisnuti tu malu kanticu sa zelenim trokutićem. onda te lijepo prijavi. hihihi

    @aquaria: ma sve je to OK kad te netko u uredništvu voli :P
    ali ja recimo nisam htio da ovo izađe na naslovnici, imam razloga. k tome, skriven sam s fresh liste. dakle teoretski, krši se anonimnost. sto ako netko piše intiman dnevnik i članak mu/joj skoči na naslovnicu?
    jos jednom, drago mi je što su ti se ovi postovi svidjeli.

    @chofi: zar se te stvari same ne bi trebale iskljuciti kad se pregriju? :/
    baš bi bilo dobro imati to zimi. nije valjda bio na njoj kad se zapalio?
    i kažeš, kuća. gadno, gadno.
    ne, nisam sretan. začuđen sam. nije mi ovo prvi put na naslovnici, ali stvar je u tome što nisam htio da ovo izađe vani. nisam prosljeđivao. ah, valjda će neke stvari koje već dulje vrijeme čekaju u draftu doći na naslovnicu. ovo je blesava priča, čisti dnevnik jednog dana. (Sadako's apprentice 06.11.2006. 01:48)


  • slušaj svi takve blogove imaju (većina koju posjećujem i ne posjećujem) stoga sam rekla zašto ne i ja...ona se glazba može isključiti ako nekome smeta... (good girl with bad habits 06.11.2006. 06:51)


  • eto sad barem znaš da ne paničariš u kriznim situacijama i da se možeš nositi s njima ;)
    bit će si sad babin heroj, možda ti smanji rentu, zaprijeti joj "il smanji rentu il stavljam kruh u pećnicu" :)) (skalonja 06.11.2006. 08:31)


  • a uuu nezgodno...ja panicarim i ne znam dal bi se snasla tako dobro kao ti u takvoj situaciji.Vjerojatno bi dala petama vjetra...Svaka ti cast! (photographic 06.11.2006. 11:39)


  • @petrathebest: malo si fulala.

    @skalonja: hm, bilo bi to dobro da mi situacija nije bila zanimljiva. ali pošto mije sve to bilo uzbudljivo, bojim se da sam poremećen, hahaha
    ma neće smanjiti rentu, neće, dobra je ona :D:D

    @photographic: pa zar bi baku ostavila u kući? ma sumnjam. pobjegla bi na ulicu pa b se vratila. ;) (Sadako's apprentice 06.11.2006. 13:15)


  • petra the best...ono...fulala si, sreco...bila sam ti na blogu i jao vidi cuda, nije mi bas nesto
    a i ti komentari tvoji...erm...pozzach kissach i boooook...ne spadaju u komentare... imas svega nekoliko komentara koji sadrzavaju smislenu recenicu u sebi... a i postovi su ti suuuuuuper :D ... gle... the-best pripisuj nekom drugom... (črčk črčk 06.11.2006. 17:18)


  • @cetiri piruete: hahaaaha :D
    pred ocima vidim onaj mot "wha-eva" hahahaa
    ma pusti je. misliš da je pročitala ovo? mah. mala je vjerojatnost za to. (Sadako's apprentice 07.11.2006. 00:52)

  • - 00:07 - gurni glavu kroz monitor (38) - snimi - #

    02.11.2006., četvrtak

    Blagoslovljen vam i sretan bio Dušni dan ]:)

    np: Cranberries - Stars, Ode To My Family, Linger, I'm still remembering, Free To Decide, Forever Yellow Skies, Empty, Dreams, Dreaming my Dreams, Daffodil Lament, Cordell

    (We walked in fields of golden hay)
    I still recall you
    (We walked in fields of golden hay)
    I see you in the summer


    Žao mi je što nisam doma i što već x. godinu ne mogu ići na groblje. To je posebni doživljaj. Ići s obitelji na groblje.
    Obučeš neku tamnu odjeću, ruke u džepove, nabaciš smrknuti pogled. It's depression time.
    Mama zabavljena oko cvijeća, tata nekog čudnog ponosa "ja znam kako se ispravno pale svijeće".
    Sestra gleda.

    Svake godine ulaziš u auto, naguran između sestre i kanti s cvijećem. Auto baš za tu prigodu smrdi po plastici, od čega dobiješ glavobolju koja traje cijeli dan.
    Brum brum brrrrr.... Auto kreće.
    Sunce udara u oči. Glavobolja raste. Od silnog cvijeća u portapaku, još više. Pelud.

    Prvo na groblje Belafuža. Parkiranje ispod borova. Nosiš cvijeće. I tata i mama nekoliko puta ispituju jedno drugo jesu li ponijeli šibice/upaljač. Sestra koluta očima.

    Ulaziš kroz vrata na kojima piše da djeca ispod valjda 12 godina moraju biti u pratnji starijih, te da je zabranjen pristup psima. Prolaze neke babe. Mama kaže: "To ti je ona što joj je kćer poginila kad je granata pogodila neboder."
    Hodaš malo dalje. Prolaze neki drugi ljudi, tata ih pozdravlja. On valjda svih pozna. Sestra koluta očima.

    Onda šljunčanim puteljkom na sjever, prema špini i kantama s vodom. Tamo natočiš par hektolitara i onda odeš desno do groba, tegliš kante.

    Dođeš pred grob i misliš na to da je ispod mramornih ploča, iza cigli, na betonskim ladicama lijes drage osobe. S kojom si pričao. I koju imaš samo u sjećanju i čudno ti je kako ponekad imaš strašan osjećaj da si joj zaboravio glas. I mutnjikavo se sjećaš kad se lijes stavljao dolje. Još je jedna tu, koje se ne sjećam.
    Mama stavlja cvijeće, mete čempresne komadiće s granita.
    Tata stručno pali svijeće. Ja to ne znam. Sestra koluta očima.

    Par trenutaka buljimo u grob. Sa strane je grob u kojemu je neko dijete što se utopilo pavši s broda prije nekoliko desetljeća. Misliš se kako sad izgleda. Je li ostao samo kostur? Je li možda duh stoji sa strane, duh djeteta umrlog u agoniji? Je li te gleda?

    Eventualno se prekrižiš. Sjetiš se obećanja.
    A onda drugim puteljkom do drugog groba. Prolaziš kraj najstarijeg groba na groblju. Natpis na lijevanom nekvalitetnom betonu je izlizan. Misliš se da će jednog dana i tvoj grob biti zaboravljen i da ćeš biti samo podatak na nekom serveru i u arhivi.

    Dolaziš do drugog groba. Ista procedura. No ispod nije nitko koga poznam. Kako oni sad izgledaju?

    Odlazak s groblja. Prolaziš kraj groba starca iz susjedstva koji se objesio (tu vijest mi je susjeda rekla na vrlo bolesni i medijski-zadovoljan način) u potkrovlju kuće kabelom od pegle. Našla ga je žena. Ja sam vijest prenio baki. Vičući.
    Sjetiš se da je taj starac bio u podrumu za vrijeme rata. Sjetiš se starih socijalističkih pegli. S prugastim ili točkastim kabelima.
    ...
    Odlučuješ da ćeš rjeđe ići u podrum.

    Nasuprot je grob poznatog lutkara. Ima zasađenu travu.

    Stavljaš kante kraj druge špine, ideš prema ulazu. Ulaziš u auto. Opet glavobolja.

    Tijekom vožnje, Sunce namjerno udara u oči i teško podnosiš zavoje.

    Gradsko groblje je u predgrađu. Iza je nekakva pripizdina, industrijska zona.
    Jedva nađemo parking. Vanka škip ljudi. Puno cvića. Ulaz je ciglen. Mislim da ima bršljana.
    Zar ovdje ulaze pijani teenageri u crnoj robi i crtaju pentagrame?
    Groblje ima ogradu u brutalističkom stilu. Oko dva metra visoke, debele betonske ploče u dijagonalama. Ovisno o mjestu, vidiš beton ili vidiš grobove.

    Ulaziš na ulazna vrata i misliš se koliko tu ima trupala pod zemljom i kako je to fascinantno i devijatno.
    Prostor je ogroman. Najljepši je stariji dio. Prvo na njega. Svejedno mi je koga ćemo prvog posjetiti (brrr...) jer nikog ne poznam.
    Stari talijanski grobovi. Zaratini. Mrtvi Valentini i Giuliane. Mramorni anđeli. Bez ruku. Zapravo rijetko i s licem.
    Hodaš po šljunku. Škripi. ......... Škrip. .......... Škrip.
    Noviji talijanski grobovi. Iz doba fašizma. Moderniji dizajn. Veličanstveniji.
    Ornamenti.
    Grobovi visoki nekoliko metara, kao kapelice s ogradama. Što za Boga drže unutra?...

    Eno obli grob koji na sebi ima dva ornamentirana prozora. Jedan još ima staklo. Drugi je razbijen. Ne vidim unutra, grob je previsok. Pitam se vidi li se lijes i mrtvac i u kojem je stanju. Je li mu po licu pada kiša i je li gleda u nebo kroz te male šupljine uvijek u istu točku, za vike vikova. Je li mu dosadno? Sigurno je ljut. Odmičeš se.

    Tata objašnjava kako su i u novima i starima - Talijani.
    Sestra gleda. Mama isto.
    Na betonskom zidiću, kao i svake godine, neka žena slaže mozaik od stotina malih glavica cvitića. Ponekad u obliku golubice, ponekad kao hrvatski grb. Izgleda kao šlag na torti.

    Socijalistički grobovi. Petokrake. Slabi dizajn. Militaristički. Fašistički su mi bolji.
    Tata objašnjava kako su unutra komunisti. Ima i Srba.

    Idemo dalje, travnata stazica. Više ne škripi. Ima blata. Zelena poljana s grobovima. Staza s drvoredom.
    S lijeve strane kompaktne grobnice, s desne grobni humci. Iza toga krematorij. Zapravo, možda i nije krematorij. Možda je samo groblje za urne. Pogledom tražiš dimnjak.

    U grobu je netko tko bi mi trebao biti važan premda se ničeg ne sjećam. Misliš se kako će i iznad tvog groba jednom biti neka obitelj potomaka od kojih će netko tupo gledati u tvoju sliku. Ne misliš na stanje u grobu. Pogledom tražiš eventualne metanske plamičke oko grobova.
    Nema ih. Razočaranje.

    U blizini je grob nekog glazbenika. Na ploči su note. Sestra se misli bi li da je odsvirati melodiju iznad groba, glazbenik ustao? Gledaš sestru, sestra gleda tebe. Jeza.

    Odlazak prema modernijem dijelu groblja. Polje XV, XX, VI, itd.

    Gledaš u ploču s natpisom polja. Sjetiš se vica o staroj koju je netko na pitanje "gdje je polje to i to" zajebavao da nije ni trebala izaći ako se ne zna vratiti.
    Gledaš u drvorede čempresa. Sjetiš se filma Isijavanje i onog labirinta pokrivenog snijegom u kojemu je gospodin Torrance progonio svog sina. Sjetiš se gospodina Torrancea smrznutog u snijegu.

    Predzadnji grob na popisu. Grob je samo betonska kocka. Ne želim takav grob.
    U daljini grobna ploča mog imenjaka. Sjetiš se kako si briznuo u plač kao mali, kad te tata zajebavao jer si prvi put vidio svoje ime na nečijem grobu. Trauma.
    Sjetiš se da mrtve pokapaju u koji grob stignu i da je mala vjerojatnost da će cijela obitelj biti na okupu.

    Voda se skuplja u sredini jer je blago konkavan.

    Zatim na zadnji grob od nekog tatinog suborca. Crvena zemlja. Gušter se pokušava osunčati.
    Zar nije prehladno za guštere?

    Odlaziš s groblja. Između brutalističkih betonskih ploča. Sa strane je bunker. U njega se ne ulazi jer su unutra drogeraši. Crna rupa me gleda.

    Sjedaš u auto i voziš se prema kući. U autu više nema cvijeća. Lakše se diše. I miris plastike je slabiji.


    Vidimo se sljedeće godine!



    komentari:

  • sad ispada da ja samo gledam...
    :P
    zaboravia si spomenuti onaj grob s melodijom.....spooky
    odoh na sat...vata me blaga prehlada, NE SMIJEM se razboliti.

    cujemo se... (črčk črčk 02.11.2006. 08:42)


  • evo, sad ću popraviti. ;)
    jedi limuna. (Sadako's apprentice 02.11.2006. 15:45)


  • joj mi nemamo običaj iči na groblje. dobro, uzmimo u obzir da nam je sva pokopana rodbina i prijatelji doli u dalmaciji (prevladava split) tako da nam nije praktično vozikat se gore dole zbog jednog groblja. a i nemam ja živaca za to.

    nego,novi post je tu.XD (BooB 02.11.2006. 16:22)


  • Ja mrzim ici.. sva ta guzva.. uviejk idem ili prije ili poslije 1.og (wallpapers - Lilith Entertainment 02.11.2006. 20:41)

  • - 02:28 - gurni glavu kroz monitor (4) - snimi - #

    01.11.2006., srijeda

    Blagoslovljeni vam i sretni bili Svi sveti ]:)

    Zbog crtkanja po kalendaru morao sam čekati prvi studenog. Evo što mi se u međuvremenu dogodilo.

    Noć vještica je prošla, Hrvatska ju nije osjetila jer je to anglosaksonski praznik. Jest, simpatično je to sve skupa, ali nije to ništa drukčije od američkog Djeda Mraza. Marketinški trik.
    Nisam protivnik lijepih običaja, ali malo mi je napasno i jadno kad se blagdani na silu uvlače u nečiju kulturu. Što mi imamo s tim? Mi imamo maškare u veljači, one su glavne.
    Ista stvar kao da se pred kraj prosinca počne u medijima slaviti rasistički Kwanzaa ili zimski solsticij. Nema smisla.

    Prošli put sam rekao ono o toaletnom papiru. Jučer sam prvi put kupio juneći but. Sve je bilo OK dok nisam otvorio pakiranje. Je, datum je u redu i meso je bilo u redu, ali miris svježeg mesa i crvena boja su me odmah podsjetili na promatranje obdukcije ovo ljeto. Ostao sam par trenutaka vrteći sliku i miris u glavi. Totalno isti miris kao ovo ljeto. Sad znate da čovjekovo svježe meso ima vrlo sličan miris kao i juneći but. Svejedno, pojeo sam. Bilo je ukusno. But, ne čovjek.

  • Internet. S oduševljenjem mogu reći da je za mene prestalo modemsko razdoblje. Da, Vodafone Mobile Connect, i to Carnetov ulaz.
    Oko 160 kn mjesečno (što je izuzetno jeftino za razliku od modema u mojim ISDN uvjetima).
    Signal je ponekad prosječan na UMTS/HSDPA, a najčešće je odličan na GPRS/EDGE. 1 GB prometa pri kojemu je vrijeme nebitno.
    Prosječna brzina downloada, 20 kB/s, iako modem može 1.5 M/s. Meni dosta.
    Također, moram reći da sam par dana iskušavao WAP. Cijena za VIP je 5.96 lp/kB, previše. Ali je vrlo funkcionalno. Možda napišem neki kratki post putem mobitela.

  • MP3 player je na popravku. Čitaj: bacit će ga u smeće i dati mi novi i reći da su se trudili ali je umro.......... Baš kao onaj prvi.

  • Red za pokaz je preogroman. Nisam ga uspio dobiti. Nadam se da ona teta na šalteru vanka nije lagala i da su besplatni kad god se podignu.

  • Našao sam jeftine baterije za laser. Krenete od Zagrepčanke Vukovarskom prema zapadu i nakon par ulica, eto vas pred Varta dućanom. 7kn po komadu.

  • Uključio sam se u Stardust@home, imate banner sa strane.
    Ovdje sam napisao člančić o tome, prije godinu dana.
    Zanimljiv je to projekt, radi se s mikroskopom. Traže se čestice međuzvjezdane prašine, pratvari koja je stvorila Sunčev Sustav.
    Izuzetno je važno za razumijevanje našeg sustava i Zemlje. Doprinesite ako imate volje i vremena.

  • Meilong me pokušavala učiti žonglirati. Otprilike mi je i krenulo. Ali treba vježbati, ne da mi se. Ali zato ima nešto još bolje. Poi. Nije teško, a i zabavno je, pogotovo kad gori i kad imaš digitalac. Ove zimske praznije, stižu eksperimentalne slike. Nadam se.

  • Zubobolja. Sigurno ste se pitali je li me boljelo još više, sadisti jedni. Je, boljelo me. Krenuo sam za Zadar, i dok sam od stana došao do zagrebačkog kolodvora, 600 mg Brufena je počelo popuštati. U panici sam trčao prema busu i unutra popio još 600 mg. Počelo je djelovati tek za pola sata, dok je bol postajala u najmanju ruku stravična. Zgrčio sam se u sjedalu i mislio na to kako će mi čeljust detonirati. Onda sam doma još cijeli dan bio na Ibuprofenima od 400 g. Tek dan nakon toga, nakon što sam u tijelo unio oko 4200 mg (maksimalna liječnički nadzirana dnevna doza je 3200 mg) tog lijeka, otišao sam na naručeni pregled kod stomatologa (krasan čovjek) koji me hitno poslao na röntgen jer nije mogao vidjeti nikakav karijes. Tamo sam čak osjetio zrake kao naplov topline na faci. Karijes je bio između dva zuba, kod jedne plombe, te je bio tako dubok da je preko one grozne noći ušao u pulpu i izazvao pulpitis i visoki intradentalni tlak. Inače, kasnije se širi na kanale, pa tek onda bude granulom. Ja sam došao rano i spasio sam zub. Napunjen mi je Toxavitom i "vidimo se za 20 dana". Hvala Bogu da ga neću vaditi. I sad ništa ne boli. Bol je strahotna stvar, pogotovo kad je jaka i neprekidna. Teško ju je shvatiti ako je niste takvu upoznali. Samo se nadam da silni Ibuprofen nije ništa učinio organima.

  • Počeo sam raditi backup svih članaka. Imam neki predosjećaj koji mi se ne sviđa.

  • Mrzim 1,3,11,13,31,33. Jednostavno ih mrzim. A u zadnjih par dana mi se sve vrti oko njih. Pogledam na sat, 11:31. Listam knjigu, eto stranica 13. Na računu mobitela 31.11 kn.
    Pogledajte kad je članak objavljen. Ma jeben ti. :(




  • komentari:
  • Postao si otvoren kanal kojim teče stvaralačka energija i pogledao svoja stvaralačka izvorišta / postove / i gle neki čudni datumi se kod Tebe počeli pojavljivati.:P Zub-bolovi, konačno pravi odnos koji si uspostavio sa svojom glavom i boli u njoj.
    Pročitala sam da je prva poznata civilizacija bila sumerska, njoj se pripisuju neke zasluge, znanje u vezi matematike i astronomije. Postoje i tekstovi koji govore o koncepciji nebeske sfere, o podjeli kalendara do današnjega dana, koji je bio i temeljem ovoga kojeg danas koristimo i da završim tamo u tim tekstovima se bave i Sunčevim sustavom, nastankom i sve što u to ide.Uh..nešto sam i ja napisala.Moš misliti! (Dnevnik maštanja 2 01.11.2006. 12:13)


  • Mesožderu jedan..but..od juneta..to je jako opasno za tvoje zdravlje..BUT..ne mogu vjerovati..pojeo si u slast dio jedne nevine životinje..:D Nešto ćete stići iz vanjskog svemira i znaj da te nebeske oči pomatraju, pa ti i dalje hapaj but od juneta..Malo pređi na mrkvu i glavicu zelja ili zelenjavu..:P (Dnevnik maštanja 2 01.11.2006. 12:20)


  • a maaaaaacaaaaaaaa (nemoj mi reci da si zna da ce to biti prvo sto cu napisati)
    ja stalno vidim te duple brojke na mobu...kazu da onda netko misli na tebe...pa mi bude laksa spoznaja da sam miljama daleko od doma...smrc...
    markirat cu chineng chigong danas....boli me glava od jebenog vitra...moram lekadol uzeti...
    but od juneta...iju... (črčk črčk 01.11.2006. 17:07)


  • 1.11 u 1:33 hehehehe eto da te spasim od gledanja 3 komentara :) cemu ta netrpeljivost oko brojeva jedan i tri? I da sto se tice pokaza mora bit besplatan kad god se podizao inace bi to bila maksimalna bezobrastina, a mislim da cak ni kod nas nisu toliko bezobrazni, a ako nije vise besplatan podji se zali Bandicu. (Anna Lee 01.11.2006. 17:48)


  • E kad nisi izvadil pokaz početkom rujna, ja sam čekal (za malu) ukupno 5 minuta :) (ZG dnevnik 01.11.2006. 19:17)

  • - 01:33 - gurni glavu kroz monitor (5) - snimi - #

    << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    < studeni, 2006 >
    P U S Č P S N
        1 2 3 4 5
    6 7 8 9 10 11 12
    13 14 15 16 17 18 19
    20 21 22 23 24 25 26
    27 28 29 30      

    interferencija on/off

    Ovaj blog je čuvao Frank. Frank je deložiran prije par mjeseci. Ako imate utočište, Frank će vam biti zahvalan.

    zapamtite!

    Copyright © endimion17.blog.hr 2005-2006-2007-2008-2009-2010-2011-2012-2013.

    Sva prava pridržana.