Marketing
Rozi blogovi
Rozi blog ne mora biti roze boje. Sadržaj mu je rozi. To je blog ženskog bića bez mozga ili mozga veličine kokošjeg jaja te iste glatkoće korteksa, starosti ne veće od kojih 17 godina. Muški rozi blogovi su izuzetno rijetka pojava stoga se na njih neću osvrtati.
Neki takva bića zovu glupače, a pojavljuju se i pojmovi tuke, guske, krave i slično, mada zadnji pojam više odgovara starijim primjercima koji su puno rjeđa pojava i u ovom članku o njima neće biti govora.
Pišu ga vrlo mlade adolescentice, kategorija stanovnika republike Hrvatske koja je uvelike izbombardirana MTV-jem, časopisima tipa O.K., Teen, Chica i drugima, vrlo slabe kvalitete i upitne bezopasnosti koji su korisniji kao WC papir, iako to ne bih preporučio jer sadrže puno olovne boje.
Okolina utječe na ljude, pa su zato osobe utopljene u takvom okružju poprimile obilježja okoline.
Također, zbog toga što se država trenutno ne nalazi u ratnoj/humanitarnoj/zdravstvenoj/ekološkoj/itd. krizi, te osobe su na prvoj crti dosade. Zbog svega toga, traže akciju. To je posve normalna reakcija na mirno okružje i osobito se ispoljava u SAD-u, gdje je to prava pošast među velikim dijelom cijele populacije.
Rezultat su više/manje tematizirani rozi blogovi. Mogao bih ponuditi nekoliko linkova, ali prozivati nije lijepo. Dovoljno je otvoriti 10 blogova s fresh liste i 7-8 će biti ovakvih.
VAŽNO
Blog nije "rozi" ako ne ispunjava sva tri preduvjeta:
a) velika zapremnina (ne manje od 400 kB)
b) infantilnost
c) blam (blog spam) - svuda i uvijek
Došao sam do tog zaključka empirijski.
URL takvog bloga je smišljen za nekoliko sekundi. Najčešće je u stilu:
jasamzakon.blog.hr
marina0000.blog.hr
ludilozakon888777.blog.hr
tokiohotelzakon.blog.hr
a ima i neispravno napisanih kao što su beutiful, naugty itd.
Zbog njihove nesmotrenosti, bloggerice otvaraju blogove čije passworde i korisnička imena zaboravljaju, pa se onda gomilaju prazni blogovi koji opterećuju server, trošeći vrijedni prostor koji uredništvo plaća reklamama na naslovnici.
Također, kad im dosadi jedan blog, ne promijene mu ime, URL i HTML kod, nego ga napuste i otvore novi. Pa onda novi. Zatim još jedan. Ubrzo još jedan.
Uskoro još. Pa još nekoliko. I tako u nedogled...
Nedavno je otvoren blog koji se bavi skupljanjem takvih "blogerskih naplavina" koje bi se, zbog vrijednih i značajnih URL-ova mogle izbrisati i ponovno otvoriti. Politika bloggerice koja je započela projekt je kontroverzna i stvarno prerigorozna, ali u svojoj osnovi, ideja je dobra i korisna.
Boja, stil i broj postova.
Rozi blog je sve rjeđe roze boje, a sve češće crne, zato jer je to buntovno. Najčudniji primjerci se vade na nekakvu kombinaciju punka/metala i plišanih medvjedića te ostalih mekih i toplih stvari pomiješanih s wannabe agonijom i boli.
Boja teksta je često izuzetno loše usklađena s bojom pozadine. Primjerice, tamno plava slova na crnoj pozadini, žuta na bijeloj i slično. Zatim su tu izuzetno mala slova, a ponekad (što je rezultat orgijanja po HTML kodu) sav tekst bude u kurzivu, što daje notu nečitljivosti i živcira posjetitelja.
Česti su neispravno napisani kodovi koji strše unaokolo.
Broj postova prosječne veličine inače ne bi smio biti veći od 4-5, no rozi blogovi tu vrijednost drže na maksimumu, da svi vide taj neopisivi trud uložen u štancanje smileya. Od ovog problema pate i neki cool blogovi i neki almost cool blogovi, na što ću se kasnije osvrnuti.
Slike.
Broj slika na rozom blogu varira od avogadrovog broja do gugola. j/k :)
Broj prelazi 50, s tim da postoje velike varijacije u "masi" slika te njihovom broju (od 500 malih sličica do nekoliko ogromnih).
Pošto te osobe imaju vrlo slabo osnovno znanje o Internetu i općenito o računalima, ne znaju što je byte, brzina prijenosa informacija (zapravo misle da je Internet analogan) niti razlikuju bitmapu, JPEG i GIF, pa se dogodi da na blog naredaju stotinjak bitmapa ili par stotina pokretnih GIFova, najčešće s omražene nekvalitetne stranice bigoo.ws, koju masovno koriste i amerikanci za svoj myspace.com blog servis.
Myspace je inače okupljalište izvitoperene EMO djece te pedofila.
Umjesto da se prvo upoznaju s osnovama računala, odmah skaču u blog, koji je obilježje jednog novijeg, drukčijeg Interneta.
Sličice su gotovo uvijek prepoznatljive, nevjerojatno mrske i omražene "thug additude" (ne mogu ih drukčije opisati) glupaste crtkarije poput ove.
Tu je zatim pozadina bloga, koja nije mala tile-ana sličica, nego veliki wallpaper za desktop, čak i ako se ne vidi cijeli (vragu brige!).
Jednom sam imao priliku nabasati na blog s pozadinom u obliku 1024x768 bitmape, što iznosi 2.25 MB. Strahota.
(Anti)Intelektualni sadržaj.
Općeniti sadržaj rozog bloga se može svesti na:
"ja pila ja bila, ja kakala, marko je kul, ana mi se ne svidja" (hvala Leviathanu na ovom dubokom uvidu, LOL)
te isto što stoji u komentarima.
Gotovo nikad nema članaka. Ima samo kratkih postova u kojima ima 50-ak smileya, te opis toga što je dotična bloggerica radila posljednje minute. Uporaba CAPS LOCKA je česta, kao i neujednačeno formatiranje teksta.
Komentari se pišu tako da se piše jedan komentar za svaku riječ ili rečenicu, što dovodi do broja komentara od 200 i više. To je vjerojatno superkompenzacija neke unutarnje frustracije.
Sadržaj komentara:
"pozz!"
"kisač!"
"hagič!"
"cool blog"
"cool blog"
"zakon ti je blog"
"zakon ti je blog"
"zakon ti je blog"
"zakon ti je blog"
"zakon ti je blog"
"zakon ti je blog"
"zakon ti je blog"
"zakon ti je blog"
"zakon ti je blog"
"zakon ti je blog"
"super blog posjeti moj"
"baš ti je dobar blog dođi do mene"
uz varijacije. I to im nikad ne dosadi.
Ponavljaju se kao zlatne ribice, od toga im raste ego, a da imaju penis, dobile bi masivnu erekciju.
Posebna, tvrdokorna kategorija intelektualnog sadržaja su "tokiohotel" blogovi. Rozi blogovi na steroidima. Vjerujem da nema smisla objašnjavati. Svi znamo što je to. O njima bi se dao napisati znanstveni rad. U zadnje vrijeme su se doduše nešto primirili.
Multimedijalni sadržaj.
Osim naravno slika, rozi blogovi ponekad sadržavaju i po nekoliko streamova videa te glazbe, bez obzira što se nekoliko stvari ne može odjednom slušati...
Tu su i glomazni flash filmići koji se odmah pale.
Glazba na blogu je općenito neugodna jer smeta, pogotovo ako je datoteka teška. Jednom sam davno stavljao MIDI, ali su me drugi upozorili i hvala im na tome.
U obzir jedino (ponekad!) dolaze vrlo tihe i ugodne datotekice koje "loop-aju" u pozadini. Ali najbolje je ništa.
Skripte.
Najčešći način dosađivanja posjetiteljima je kad se pri otvaranju bloga, otvaraju boxevi (box=mali informativni prozor) s iritantnim porukama. Jedan jedini box ruši sliku o blogu, a kamoli kad se dogodi ovo:
box: "POZZ!"
klikneš OK
box: "kako si?"
klikneš OK
box: "hvala što si došao"
manijakalno i živčano stišćeš tipku space, a listaju se boxevi:
box: "kako ti je ime?"
box: "ja sam petra"
box: "ostavi komentar"
box: "pozz"
A kad zatvaraš, opet se otvara njih nekoliko: "pozz", "kiss".
Ne bih baš rekao da sam ljut. Mene nije briga tko će što pisati na blogu. Boli me ona stvar. Vaš blog - vaš svijet!
Ali kad mi posjet nečijem blogu izazove poteškoće, onda mi naravno nije drago.
Cilj mi je upozoriti na nekoliko opasnosti i neugodnosti koje prijete od takvih blogova:
opasnost #1 - račun za Internet
(Ovo vrijedi samo za ljude na broadbandu, dakle širokopojasnom, brzom pristupu Internetu i to one koji ne koriste flatrate.)
To je najveći razlog zbog kojeg sam napisao ovaj članak. Najopasnija stvar.
Kad takvog pristupa mreži, ne naplaćuje se vrijeme, nego preneseni byteovi.
Broadband je organiziran tako da korisnik mjesečno ima količinu prometa koja mu se ne naplaćuje, a ako se prijeđe, obično svaki novi MB ili svakih 256 MB (kako gdje) se plaća. Dakle, cilj je progurati mjesec bez prelaženja besplatnog prometa.
Broadband korisnik koji otvori rozi blog, učitat će za prosječno nekoliko sekundi nekoliko stotina kB.
Onaj tko je nesmotren i slučajno zaboravi što je učinio, učitat će mu i po nekoliko MB. To se dogodilo meni.
Ponekad je brzina toliko velika da korisnik ne može dovoljno brzo stisnuti tipku Esc koja prekida prijenos.
Ono što ovdje iznenađuje je broj cool i almost cool blogova koji drže visoki broj vidljivih postova te natrpavaju slikama visoke kvalitete što drastično povećava težinu bloga. Vrlo čest slučaj su fotoblogovi, ali ne svi. Ima ih nekoliko koji paze na novčanik posjetitelja.
Ako netko s tim ima problema, evo rješenje.
NetLimiter, program kojim možete smanjiti brzinu downloada. Ja sam je sa meni prebrzih ~150 kB/s smanjio na manje od 10. Program je izvrsni shareware.
Naravno, ako ste na dial-upu (56k, ISDN) ovo vas nema što brinuti jer plaćate vrijeme, a ne podatke.
opasnost #2 - smrzavanje Internet browsera ili/i operativnog sustava
Zamislite ste otvorili rozi blog koji ima tu nesreću da izaziva smrzavanje računala?
Jer takvih ima. Ima ih i koji su tako blesavo kodirani da zablokiraju i sruše sruše browser (ne samo Internet Explorer) ili čak destabiliziraju operativni sustav.
A pišete važni e-mail, lektiru, tablične proračune, seminarski rad, bilo što što vam je važno.
Jedino rješenje je resetiranje kompjutera što dovodi do gubitka svih podataka koje niste spremili.
neugoda #1 - spam, tj. blam
Blammer (čit. blemer) je blogger koji je ekvivalent e-mail spammeru (čit. spemer), a blog blammera se zove splog, (spam blog) te se njegovi komentari zovu blam.
Pravi blammeri su najčešće bot-ovi, automatski programi koji šalju besmislene komentare u vidu reklamiranja proizvoda.
Hrvatska blogosfera toga ima izuzetno malo, za sada.
No postoji još jedna vrsta blama, a to je blam rozih blogova.
Iste komentare koje ostavljaju jedna drugoj, roze bloggerice ostavljaju i drugim, normalnim bloggerima/icama, čak i ako ovi napišu izrazito ozbiljan članak o smrti bližnjeg ili nekoj katastrofi u kojoj je poginulo puno ljudi. Uopće ne čitaju naslov niti vide sliku koja pokazuje da je blogger ozbiljan ili/i tužan. Cilj im je dobiti što više komentara.
neugoda #2 - opterećenje za urednike
Ne znam koliko je ovo točno, samo procjenjujem da je za servere veliko opterećenje i zauzimanje prostora.
Od nabijanja računa - programom koji ograničava promet, ako spadate u tu grupu ugroženih.
Od smrzavanja sustava/browsera - teško i nikako. Eventualno ekstenzijama za neke browsere (recimo Addblock za Firefox može bar malo pomoći).
Od neželjenih kisača i hagiča - uključivanjem zabrane komentiranja anonimcima, uključivanjem spam filtera i prijavom svakog spama.
Eto, nadam se da sam bar nekome pomogao.
Za kraj, poruka rozim bloggericama:
Pozz!
Post je objavljen 25.11.2006. u 17:20 sati.