Edhel Taurë
srijeda, 26.03.2008.
Ova novela nema naslova jer ... ne znam pisala sam je jako davno. Pokušajte pročitati do kraja
Ušao sam u tu sobu, napokon. Sve je bilo prekriveno žarkom krvlju... Hodao sam preko parketa i došao do stola. Na njemu je bio krvavi, uljepljeni... zavijač za trepavice. Čuo sam šuškanje. To je šuškanje preraslo u buku. Šištanje je bilo nepodnošljivo. Otrčao sam u susjednu sobu i zaključao vrata. Udaljavao sam se polako od vrata, koracima u nazad... Iz vani je dopreo kreštav glas: "Dereku!!! Kava je na stolu."
Pobjegao sam kroz prozor. Znao sam da mama nije poslužila nikakvu kavu, nego zapravo... Spremala je strašne stvari za mene. Htjela mi je, htjela mi je spremiti kolačiće!!! Ne!!! Ja to ne želim! Bio sam prestravljen.
Spustio sam se požarnim stubama koje je moj pokojni otac napravio kad je ovo bila njegova soba, da može pobjeći od lude svoje žene. Spuštao sam se velikom brzinom. Toliko sam se uzdihao da su mi žvake iz džepa klizile niz sablasne konce. Spustio sam se na zemlju i potrčao prema obližnjim zgradama. Čuo sam paklenu viku iza leđa. Majka je htjela da mi naplati sendviče koje sam jutros prosuo u njenoj kupki. Znao sam da mi želi nešto ružno namjestiti, nešto najružnije u mom životu... Htjela mi je, oh, htjela mi je oprati moje papuče s uzorkom tigra.
Bježao sam daleko, daleko, od te proklete starice koja pravi musaku od mesa. Trčao sam, ali trgala me je bol u nozi. Postalo je neizdržljivo. Pogledao sam dolje... i situacija se popravila. Sjetio sam se! Ponovno ona ružna misao. Proganjala me je cijelo jutro u kupaonici. Pomisao na... Jako mračna pomisao da... bi...
onaj ružni plišavi zeko mogao pojesti moju prekrasnu olovku.
Taj plišani kupus mogao ju je ozljediti. Pao mi je mrak na oči. Da,.. oh.. da.
Taj mrak bio je zastrašujući.
Oh, moja kapa. Ona je napravila taj zaglušujući mrak predamnom.
Isuse ja bih se trebala sad potpisati pod ovo....
Zorana Ćurković ( u bogtigazna kojoj fazi )
26.03.2008. u 13:03 • 6 Komentara • Print • #
o pauku
Pričat ću vam o pauku. Pričat ću na taj način da svaki put gledajući njegovu fotografiju povežem sa par malenih trenutaka kad je prošao po mom zidu.
Bio je crn. Veoma crn. Dugačkih i lijepih udova. Prekrivenih crnim dlakama mekanih na pogled. Na glavi stajale su iste crne dlake ali razbarušene na sve strane. Imao je pogled u očima: "flj flj pojest ću te, sad ili odmah, flj flj, sviđa ti se moja kosa? dođi da te gricnem, flj, flj"
Bio je jako mršav i gladan. Hodao je po mom zidu, ali ja sam bila lijena pričati s njime. Samo sam ga tu i tamo promatrala kako juri mojim zidom.
Uvijek se smiješio svojim bijelim zubićima kojim je grickao svakakve zivotinjice male. Ali imao je dobre oči ma koliko opasno i zlobno izgledao.
Bacim pogled tu i tamo na njegovu fotografiju... I smijem se tom pauku kojeg sam voljela jer se pravio zloban a bio tako dobar.
:* mom pauku
subota, 15.03.2008.
ne gledaj u suton ako nisi sretan
ljeto. sparina. krikovi djece odozdo. ispod zidina, u moru.
popodnevno sunce. vrući asfalt i mi. mi djeca.
penjemo se dugim kamenim skalama ravno lijevo pa uđemo u kuću i brzo brzo po drvenim stepenicama da napravimo što veći topot.
kroz vrata u stan, pa dugačkim hodnikom kroz dnevni boravak opet na kamene stepenice dugačke, dugačke do šufita.
Zaušljivi tavan i kompjuter. I krevet. I ormar. I rupa u podu. :)
Teška vrućina i krikovi djece u moru.
Mi igramo commander keena. i opet i opet.
Božić. Mrak. Puno stepenica. Ulazimo u stan i trčimo dugačkim hodnikom u malenu sobicu sa izlomljenim zidom.
Sviraju božične pjesme sa nova superstar talent showa :D
Igramo scorched the earth majku svih igara.
Prođe ponoć prođe jedan prođe dva. Mi igramo scorched the earth i smijemo se. glasno se smijemo.
Radimo pizzu. Brašno je posvuda. Radimo topot po starom drvu i preskačemo kauč. HA HA. Preskačemo kauč da budemo jake i mršave.
Kauč se nalazi unutar dugačkog hodnika izlomljenog hodnika.
Kutni je. O jea. Kutni je. Preskačemo ga s obje strane.
Biti ćemo lijepe i mršave. Ha Ha.
utorak, 04.03.2008.
Kad krene :D
Evo dugo nisam bila na internetu jer sam se malo više posvetila školi i moram priznati da mi je krenulo. Napravila sam drastičnu promjenu i obojala se u plavo, što je rezultiralo rozom kosom, ne pink, vise narančasto nešto.
Sad sam opet svijetla. Treba malo svijetla unijeti u život.
Evo sad sam ponovno opsjednuta plemenom i skupljam sve vezano za njega.
Serija mi je predobra. Nadam se da ću je uspjet gledat preko uskršnjih.
Jedva čekam praznike. Nisam bila doma misec ipo dana.
Ima indikacija da cemo dobiti adsl. hehe, hoho, hihi.
Hvala na savjetima i konstatacijama. Sada mirujem :D
Smirena sam. Opet sam vladarica svog svijeta. :D
Pozdrav
