Edhel Taurë
petak, 10.10.2008.
Gledala ga je u oči koje su bile uprte u crljeno nebo.
Oblaci su naljetali sivo tlo jesenskog lišća.
Njena ruka u zraku. Krik. Tlo. Truplo. Smrad.
Gledao ju je s visoka i smijao se.
Bljedoliko tijelo u sivo plavoj haljinici leželo je podno njegovih prljavih nogu.
Pogledao je visoko u nebo još jedan put i mahnito se obrusio na njenu utrobu. Zario joj bodež u trbuh i rasparao je prema gore.
Crna krv sukljala je kroz pukotinu. Srebrne guje plivale su rijekama njene krvi. Dok je on... Stiskao prstima unutrasnjost prodirući dublje i plačući spustio nježno svoj obraz na hladno poluraspadnuto truplo njene bljedosti. Njene usnule lijepote i zemljanosti.
Zelenkasto srebrni leptirići ... na usnama njenim
Još jednom poljubili usne njihove majke ...
Ušli u njena usta i zapetljali se o stijenke ...
Ona je otvorila oči i obgrlila njegove ruke svojom utrobom i nasmiješila se...
10.10.2008. u 16:51 • 5 Komentara • Print • #
