Edhel Taurë
nedjelja, 17.02.2008.
dan kad je sve nestalo
Najteže je raditi kad se svi rezultati očekuju tek za 6-7 godina.
Najteže je raditi kad motivacija ode. i Svjestan si da nema više tebe.
Plačem po 200-ti put u ova dva tjedna jer znam da mene više nema. Otišla sam i sada mi je teško bez sebe. Ili njega. Sve je to isto.
Najgore je kad ti u životu tvoja najveća ljubav koja ti je davala najviše ljubavi za kraj ostavi samo gorku tugu i puno suza te stezanje u grudima i želudcu.
Tisuće ljudi oko tebe se smiju i govore kako to nije bila dobra veza i kako on nije čovjek za mene. I puno ružnih stvari govore o njemu. Nagovaraju te da ružno misliš o njemu.
Glavom želim raditi ono što se inače radi, zaboraviti, ali srce najglasnije viče da nitko ne razumije kako se ja osjećam. Neki postaju jači, ja osjećam kako slabim. Osjećam kako mi se gade muškarci koji me grle i češkaju i sve što bi hrpa cura umrle da imaju. Njihovi dodiri i poljupci mi se gade i želim povraćati.
U isto vrijeme želim nekog da me zagrli i da me utješi. Ali opet želim samo jednu osobu da to radi. Gadi mi se kad se drugi dečki zaljubljuju u mene. Zašto ne prestanu. Svaki put kad ja nekog duboko povrijedim sjetim se iste te boli koju meni on nanosi.
Ne želim ga kriviti tako ni ja ne želim da se srugi u mene zajubljuju i da ih ja bolim.
Ostavljena sam jer po nekakvim hladnim ljudskim pravilima ja nisam dovoljno stara da bih bila sa dečkom starijim od mene više od 2 godine. MIslim ono, Koje statistike. Ubijaju me u pojam te glupe statistike ovog svijeta. Ubijaju me kad me svrstavaju u kalupe drugih žena.
Ja znam da ja njega volim i da to neće proći. Kao što kaže felicity, ljude ne preboljevaš, samo naučiš živjeti s tim.
Reći ću sada sebi i obećati da više nikada neću voljeti jer voljeti je jednako boljeti. I to mi je ovaj dečko dokazao. Dokazao mi je da ne treba voljeti.
ja obećajem da ću voljeti svim srcem, ali nikada nikoga osim njega. Neka ostane to u mom srcu. Neka nikada to ne izađe vani. Jer nema više za to prilike. Jer nema više mjesta za druge muškarce u mom srcu.
Bolest koju sam dobila neće se izliječiti. Ta bolest naziva se prazninom sadašnjosti i budućnosti.
Najgore mi je što će ubrzo neka druga cura, manje važna od mene imati njega, i ne biti svjesna da mora uživati u sreći jer je dovoljno stara i gorka života da može biti s njim.
Najmanje što sam sposobna je sada biti pametna i svoja.
Jer netko mi me je ukrao. Odveo i raspršio me u svemir.
Sada mi ostaju samo godine i godine. I godine...
Znam točno koliko se njemu povraća kad čita moje tugaljke i bespomoćne, renesansne svjetske boli. Znam da mu se povraća jer sad on više nije on.
Nije onaj koji me grlio i ljubio i gledao me je kao ljubav koja nije samo "veza", samo jedna ljudska veza, obična veza puna slatkih razgovora i zagrljaja, nego kao nešto nadljudsko. Nešto što ... nešto što ... ja više nemam.
Pozdrav svim sretnim bićima koje ovakva bol još nije posjetila. Budite sretni i nemojte nikada pretjerivati u ljubavi osim ako ste sigurni da imate dovoljno godina.
