Edhel Taurë
subota, 18.08.2007.
verse o tebi
Ponekad zaželim da smo, ti i ja, samo lutke na onom velikom, starom tavanu gdje sunce uvijek nježno teče između grbavih crijepova i bljeska se na našim licima. Zlato.
Staklenim prstićima lomim posljednju zraku da nam oboma bude toplo još neko vrijeme. Tišina.
Sanjam naše fotografije kao nerođene ptice širokih krila i bistrih očiju kako će se uvinuti u modra nebesa i pokazati svijetu naš plamen. Udaraljke.
Plešem oko tebe i vadim svoje šarene marame. Ti se okrećeš za mnom i prstima hvataš njihove krajeve. Kotrljamo se u šarenilu naše sreće pokušavajući se stopiti baš kao što to prave boje rade. Uzbuđenje.
Bosa polagano ulazim u kupaonicu, tražim miris tvog parfema koji se svakim otkucajem smjenjuje s zelenim i bijelim pločicama.
Vragolasto se smješkaš i bježiš mi među fuge naših ludo utrošenih dana.
I tako te ja tražim među tuđim uspomenama, kao mala zaljubljena djevojčica… gledam tvoje fotografije i čitam tvoje riječi, sanjareći i tapkajući bosim prstićima po tvojem krhkom, ledenom podu… Strah.
Pogledam se ponekad u zrcalo, cijela, tek toliko da znam jesam li ti dovoljno mršava. Smiješno. Hm. Leptiri.
Pjevam. Psujem. Moja zbunjenost u tvom okrilju. Sramežljivo i u tajnosti vježbam svoj potpis tvojim prezimenom. Tirkizna tinta.
Sve to zajedno skupljam kao rijetke dragulje i neodgovorno bacam u mlinove vremena. Igra.
Plavi prah nastao struganjem naših figura o životnu ploču guši sjećanja na bivše. Reci mi sada, vjeruješ li u vitezove prošlih snova, u ledene kraljice egipatskih mora i svemirske bogove naših sunaca? Govor.
Sedam je ljubavi bilo, a jedna od njih je naša. Struna.
Moja, tvoja ruka, tvoja u mojoj i moja u tvojoj. Ljubav.
