Mala pariška knjižara Nina George
četvrtak , 30.06.2016.
Mala pariška knjižara Nina George
Izdavač: Mozaik knjiga
Gospodin Jean Perdu je ogorčeni i ne baš druželjubiv knjižar koji ima svoju malu neobičnu knjižaru. Zašto je neobična? Zato što je to ploveća knjižara smještena na rijeci Seini. Stari brod imenom Lulu gospodin Perdu je preuredio u tu malu neobičnu knjižaru u koju voli svatko zaviriti. Perdu u svojoj knjižari tzv. "Književna ljekarna" prodaje svoje knjige kao lijek. On vjeruje u moć čitanja i zna koja knjiga liječi ostavljene, tužne....ma za svaku bol on ima knjigu. Jedini problem Perdua je taj što ne zna kako bi sam sebe izliječio. Prije 21 godinu napustila bez objašnjenja napustila ga je njegova najveća ljubav Manon. Manon mu je ostavila pismo koje on nije imao hrabrosti pročitati, sve do jednog ljetnog jutra. Naime , pismo je dospjelo kod novo useljene susjede Catheirine , a nakon njenog inzistiranja Perdu je napokon pročitao pismo i ostao neugodno iznenađen sadržajem pisma. Tada je gospodin Perdu odlučio sa svojim brodom ploviti Seinom do Provanse i Manon. Ali Perdu nije na to putovanje otišao sam , naime sa njime je krenuo i Max. Max je pisac koji se skriva od svojih obožavatelja. Ploveći Seinom Perdu se prisječa prošlosti , a što su dalje plovili imao je još jedan cilj-pronaći spisatelja knjige "Južna svijetla". na tom putovanju susreće i neke svoje poznanike koji se pridružuju na tom putovanju. Svaki od njih ima neku skrivenu tajnu.
Hoće li svatko od njih pronaći ono što traži?
Ugodno sam iznenađena ovom knjigom. Mislila sam da će biti dosadna jer tko bi čitao knjigu u kojoj su samo knjige. Ali ne, to uopće nije tako. Priča je to o staroj i novoj ljubavi, putovanju u Provansu i jedan novi početak života,ljudskim slabostima i snagi volje. Na zanimljiv način je opisan krajolik i plovidbeni put rijekom Seinom. Čitajući imala sam dojam da sam i ja dio te priče. uistinu jedno lijepo i neobično putovanje. U knjizi ima dosta posebnih misli koje vrijedi zapisati. Jedna misao mi se posebno svidjela a to je ova: " Knjige mogu mnogo toga, ali ne sve. Najvažnije stvari moramo živjeti. Ne čitati. Ja moram svoju knjigu.....doživjeti." Sa ovime bi se složili svi strastveni čitači i knjigoljupci, jer mi svaku knjigu doživimo svaki na svoj način. Ono što je još zanimljivo u ovoj knjizi je popis recepata tipičnih za Provansu ( jela se spominju u knjizi). Isto tako postoji i popis knjiga g. Perdua koje liječe i za koju su bolest. Nešto sa tih popisa budem iskoristila -pročitala neku od knjiga i bar isprobala jedan receptić.
Ovu knjigu svakako vrijedi pročitati.
Neki od citata iz knjige :
"Ima knjiga koje su napisane samo za jednu osobu."
"Čitanje ubija predrasude."
"Tko čita ne laže-bar ne istodobno."
" Nitko neće postati mudar,ako nikad nije bio mlad i glup."
komentiraj (2) * ispiši * #
Sarajevska šetnja
srijeda , 29.06.2016.Vodim vas u jednu šetnju Sarajevom. Predivan grad koji mi se jako svidio, nadam se da ću imati prilike još jednom ga posjetiti.
Tašlihan
Miljacka i mostovi
Crkve i đamije
Saborna crkva, katedrala Srca Isusova, Franjevačka crkva Sv. Antuna Padovanskog, za đamiju neznam kako se zove
Sarajevska pivara
Sarajevski Sebilj i Baščaršija
Ostale zanimljivosti
komentiraj (10) * ispiši * #
Čarobni vrt Sarah Addison Allen
nedjelja , 12.06.2016.
Čarobni vrt Sarah Addison Allen
Izdavač: Mozaik knjiga
Clare Waverley je vlasnica malenog ceteringa. Živi u kući koju je naslijedila od bake, a uz kuću postoji i jedan mali i doista čarobni vrt koji cvate bez obzira koje godišnje doba bilo. U tom vrtu rastu razne biljke koje ona koristi u svojoj pripremi hrane. Clare zna koja biljka kako može utjecati na onoga tko je konzumira. Svaka biljka iz tog vrta ima neku svoju namjenu pa tako neven može izazvati ljubav, maslačak koji potiče vjernost, lavanda koja donosi dobro raspoloženje. Ali ne bi čarobni vrt bio čaroban da u njemu nema jabuke, da jabuke. Nju Clare ne koristi za svoje delikatese jer je njeno djelovanje zastrašujuće.
Evanelle je bila neobična starica koja je posijećivala Clare. Evanelle je često ljudima u gradu donosila stvari, a kad ona nešto donese znate da će vam kad-tad zatrebati.Po gradu kruže glasine o opasnim ljubavima i tragičnim strastima obitelji Waverley,a svaku ženu iz obitelji Waverley na neki način dotiče čarolija.
Jednog dana iznenada se pojavi Clareina sestra sa malenom djevojčicom, a Clare će morati u svojem vrtu pronaći biljku za sestrine ljubavne jade. Nekako u isto to vrijeme u susjedstvo se doseli mladi zgodni susjed, a Clare će i za njega morati pronaći biljku iz vrta koja će ga držati podalje od nje. Sestrinom pojavom počinje se buditi i prošlost koja počinje na neki način utjecati na Clarein život. Clare i njezina sestara kriju mračne tajne.
„Čarobni vrt“ je jedna doista zanimljiva i uzbudljiva obiteljska priča sa dozom mistike, čarolije i humora. Uživala sam čitajući ovu ljubavnu priču. Na kraju knjige postoji popis nekih biljaka koje se spominju u knjizi , a zove se „Iz kuhinjskog dnevnika Waverleyjevih“. Moja velika preporuka za ovaj roman.
Str.22 „ Na težak način naučila je izbjegavati uzimati u najam nekoga od mještana ako joj je to polazilo za rukom. Većina njih očekivala je naučiti nešto čarobno ili u najmanju ruku domoći se onoga stabla jabuke u stražnjem vrtu , nadajući se doznati je li mjesna legenda istinita i da će im te jabuke reći što će im biti najvažniji događaj u životu.“
komentiraj (3) * ispiši * #
Akvarij u Puli
petak , 10.06.2016.Prošle godine sam boravila 3 predivna dana u Puli. U sklopu hotelskog kompleksa na Verudeli postoji i Pulski akvarij. Akvarij je smješten u 130 godina staroj utvrdi Verudela , djelu moćnog obrambenog sklopa austrougarske Tvrđave Pula. Na zanimljiv način spaja bogatstvo Jadrana sa stoljetnom vojnom poviješću. U akvariju je svoj dom našlo 100 vrsta riba iz sjevernog i južnog Jadrana, oko 50 vrsta riba iz tropskih morskih i slatkih voda, također i ribe hrvatskih jezera i rijeka. Između ostaloga tu je smješten i centar za oporavak kornjača. Uspjela sam čak snimiti i kretanje hobotnice koje je bila vrlo lukava. Kad smo bili blizu njenog stakla nije se ni mrdnula, a kad smo krenuli u drugu prostoriju počela se micati , sva sreća što je aparat bio uključen i time sam imala jedinstvenu priliku zabilježiti njeno kretanje. Fotografiranje je dozvoljeno, ali bez blica.Naravno na povratku smo stali u centru Pule kod Arene i malo pofotkali sa vanjske strane. A kako se spremala kiša nismo stigli otići na Brijune.
Uživajte u fotkama!
komentiraj (12) * ispiši * #
Crna ruža
Ruže su moj omiljeni cvijet bez obzira na boju , sve su mi jednako drage.
A što se tiče crne ruže postoje i rastu na jugoistoku Turske, na istočnoj obali rijeke Eufrat, postoji selo Halfeti, poznato po tome što je to jedino područje u svijetu u kojem uspijevaju ruže crne boje. Za ovu neobičnu prirodnu pojavu zaslužan je kemijski sastav tamošnjeg tla i podzemnih voda koje doleze iz Eufrata.
Broj crnih ruža se smanjio i proglašene su ugroženom vrstom, naime na tom području izgrađena je velika brana Birecik zbog koje su stanovnici sela Halfetija iseljeni petnaestak kilometara dalje, a njihovo autentično selo je potopljeno. Tokom te seobe, samo rijetki su sa sobom ponijeli i grmove crnih ruža, pa ih je ostalo vrlo malo.
Turski stručnjaci su zamolili nizozemske kolege da pokušaju napraviti tlo sa istim kemijskim sastavom kako bi se crne ruže uzgajale u plastenicima i kako bi se zaustavilo njihovo izumiranje. Na žalost ni nizozemci nisu u potpunosti uspjeli. Grmovi tako uzgojenih ruža traju svega 3-5 godina, s time da u proljeće i ljeto cvijetovi ruža budu tamno crveni ,a tek u kasno ljetnoj / jesenskoj cvatnji cvijetovi budu potpuno crni. Crne ruže su vrlo skupe u Turskoj i cijena se kreće oko 1000,00 kn za jedan cvijet.
Tako da kod nas nema crnih ruža,ali ima tamno crvenih koji podsjećaju na te crne.
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
mah, mah i do čitanja