24
utorak
travanj
2012
Homo si teć ili kod kuće si već!?
„Rano jutro, pola šest svakog dana putuje, moja Milena“
Pa dobro nije bilo 05:30h već 04:40h kada sam ustao i lagano krenuo ispred robne kako bi se našao sa „Splitskim – Maratonjarama“ J
Nas preko nekoliko...Izvršni predsjednik svevišnjega kluba sa statusom u Splitu - Čox, dopredsjednik vozač tajni sponzor Tomo, stručnjak za breskve Marko, vegetarijanac Pez i moja malenkost Ed Nered!
Svi mi zajedno sjeli smo u auto i ne znam kako al svi smo sjedili do prozora. Pomalo uspavani krećemo prema autoputu s ciljem da završimo još jedan polumaraton.
Iako je ovo meni tek drugi, plan mi je bio da završim i da istrčim ispod 1:40h, a ako je moguće da idem barem 1:35h.
Naravno vrhunska zajebancija cijelim putem, a do RI smo došli u tren oka. Dovoljno rano da se prijavimo bez gužve koja je kasnije bila ogromna.
Maratonjare su takva ikona da ih svi prepoznaju!
Citiram jednoga starijega trkača: Bok dečki, ste došli!? Reko jesmo! Ček vi ste iz Splita!?
Ne iz Kutine.... :)
Ispijanje kave u poznatim Riječkim krčmama, dok Pez pjeva pjesmu;
Riječke, najbolje su čke čke
Vole svoje dečke i daj meni
P***, P*** čkeeeeeee
Nekoliko kenjanja u wc-u, a moram priznati da je to bio jedan od najprometnijih wc-a u to vrijeme!
Vidjevši da je dosta rano odlučili smo popiti još jednu kavu al na nekom drugom mjestu, tako smo otišli na terasu di nam je Izvršni predsjednik svevišnjega kluba sa statusom u Splitu – Čox demonstrirao stavljanje čipa na patiku!
Iako su neki od momaka mislili da se taj čip stavlja ispod jezika i da ga moraš tako nositi tijekom cijele trke ipak smo radije prihvatili prijedlog da se čip stavi na patiku! Zaključak je da se čip ne stavlja ispod jezika jer je padala kiša pa da baš nekoga ne pogodi grom...to bi bio problem.
No, krećemo prema autu jer imamo još samo pola sata do starta. Ipak se treba presvući i zagrijati.
I opet moram reći kako sam naletio na Šivaka. Moram priznati da tog čovjeka u zadnje vrijeme srećem skoro svaki drugi-treći dan. I ovaj puta nije trčao, već je vodio program na bini. Mislim sam ko pojava je smiješan, a kamoli još kada mu daš mikrofon u ruke...stend ap komedij lajv!
Dok smo se manekeni našminkali i obukli zajedno smo otpjevali jednu pjesmu Bosutskih bećara! Iz priloženoga vidite i Marka kako drži ruku dok kolo vodi!!!
Lagano zagrijavanje do Starta
START:
Nakon zadnja 3 sata smijeha kreče trka.
Grupno smo krenuli i od prve minute sam gledao na sat. Prestigli me skoro svi od nas 5 i mislim si kako su tako brzo krenuli?!? Gledam sat 04:24 min/Km! Nastavljam dalje sa sluškama u ušima. Mislim da je mjuza bila pun pogodak, jer inače trčim sa mjuzom i ona mi daje nekakav ritam.
Prvih 10km mi je prošlo relativno lako iako sam se iznenadio kako je teren bio brdovit/valovit. Najsporiji kilometar mi je bio 04:56min/km i to baš uz to prvo brodo koje mi je kasnije na spustu bilo i najbrže. Prvih 10 Km mi ispada 44:26 min/km što i nije moje najbolje vrijeme na 10 km.
Malo nakon okreta počinje padati kiša što mi je svakako pomoglo, jer kada se sjetim KAJ-a kada sam se zalio sa vodom na 12Km skoro me herz strefio. Uglavnom na okretu se ide u brdo i nije toliko niti jako brdo koliko je dugačko. Ali stišćem i prosjek mi je 04:20 min/km. Osjećam se odlično i napadam dalje, a onda u jednom trenutku skužim bijelu maramu na glavi. Nitko drugi nego Čimba. Mislim da je to bio negdje 15Km. Kao da mi je dalo snagu jer moram priznati da je malo dosadno ovako trčati polumaraton bez nekakvog cilja. Recimo ovi ludi mađari što su skinuli hrvatski rekord od 01:03h. Oni su imali cilj doći i biti najbolji, olimpijske igre, nagrade, sve moguće. Ja naravno ne mogu na to računati jer imam 40 kila više od svakog mađara koji je bio na utrci. Tako da ništa od toga. Ali trčim za svoj gušt, za onaj grah na kraju staze. I da odmah kažem da je to čisti promašaj organizatora što nije dao neko konkretno jelo nego bananu i naranču...ne želim sada biti nezahvalan, ali ljudi dajte malo razmislite. Pa ja volim jesti, a i vi sigurno! S toga razmislite sljedeće godine što ćete kuhati!
Da nastavim, zadnjih 5Km sam bio iza Čimbe jedno 100-200m ali sam skužio da ga svako malo prestižem. Mora da je umoran ili nešto...nastavljam dalje i tu radim svoj novi rekord na 5km 20:55 min. Čimba mora piti vode gdje staje i uzima čašu...to me je skroz začudilo! Mislim pada kiša ko luda, mokar sam cijeli od do i nema šanse da budem sada žedan. Uglavnom tu ga prestižem i potapšam po leđima. Skužio je tko sam i daje gas prestiže me i udaljava se na jedno 5m od mene. Mislim da je bio umoran jer svatko bi produžio samo dalje, a on se okreče i kaže ajde idemo. Pomalo ga stižem i dolazimo na korzo na kamene ploče koje su postavljene po gradu. Osjećam da bi mogao završiti na dupetu ako ubrzam...finalni sprint ili ne...samo što sam to pomislio Đuro Komljenović Čimbi viče „gas...trebaju nam bodovi...“ ma ni 5 ni 6 ja stišćem gas ostavljam Čimbu, prestižem još jednoga i jedan dečko je ispred mene al njega nisam prestigao, iskreno ne znam zašto?! Valjda zato što nisam jedan od mađara. I tako ulazim u cilj sa 01:31:59!!! Što je meni na samome početku bio svemir!!!
Zadovoljan sam i više nego što sam mislio da ću biti. Sve pripreme koje sam imao od sredine prvoga mjeseca do danas su se pokazale odličnima. Što znači da mogu bolje i da mogu još. Cilj mi je biti spreman kompletno 09.06.2012 na Risnjaku. Samo što je to trekking i nema veze sa planiranjem trčanja po kilometru ili prolazno vrijeme na 5 il 10Km. Ali će mi svakako dobro doći bolja pripremljenost.
Svima sve pohvale na istrčanom polumaratonu Rijeka, a već kad smo krenuli doma nije bilo samo HOMO SI TEĆ, nego je bilo Doma sam već!
Tomo odlično vozio...samo treba nam neko veće vozilo kada pada kiša da svi možemo stajati dok se presvlačimo.
Odlazak!
komentiraj (0) * ispiši * #
17
utorak
travanj
2012
KAO KRAVA!!!
Kada već završava polako dan spremamo se draga i ja na trčanje. Idemo se malo rasteretiti sa obzirom da smo u subotu imali odličan dužinski trening.
Plan mi je da idemo od zgrade prema Bundeku na nasip, pa prema Savicama. Tu ćemo prijeći most i onda laganica do malo prije boćarskoga doma di sam neki dan vidio neku ekipu koja pumpa zgibove.
Već neko vrijeme želim instalirati tu spravu u stan ili gdje god samo da mi bude što više dostupna. Ono šećem po kući usisavam i napravim par zgibova. Ne zvuči loše...samo što je još uvijek nemam.
No da nastavim. Tako mi polako trčimo i stajemo na tom igralištu kako bi napravio koju seriju zgibova. Vidim nekog dečka već pumpa. Ono traper hlače, majica, duga kosa. Poštivam nije bitno kako izgledaš, već kako radiš. Mislim si valjda neće dugo da se ne zbrukam previše pred njim kad skužim da ne mogu niti jedan jedini jebeni zgib.
I tako dođem ja i lagano razgibavam ruke. Iako sam vidno zagrijan jer sam pretrčao 5km.
Dok se razgibavam dolazi „frajer“ sa trebom. Vidno isklesan! Tek što je došao, malo je razgibao ruke i odmah se bacio na vratilo. Naravno da je morao pokazati da je glavna faca na ovome igralištu. Frajer se primio objeručke i ne da je napravio zgib već se je podigao iz visećega položaja u taj položaj da je izravnao ruke u kontra smjeru i stavio kukove na vratilo...vidno sam iznenađen i mislim si da li da se pokupim sa ovog igrališta dok još mogu ili ću se praviti full-cool i idem raditi svoje serije?!? Naravno da sam išao raditi svoje serije. Primam se za vratilo opuštam se i podižem noge. J.... ti m.... kako sam težak!!! Ko KRAVA!!!
Treba podići ovih 90Kg, iako se osjećam kao da ih imam 300!!! Podižem se jednom, podižem se drugggiiiiiiii. Uf uspio sam. 2 ponavljanja. Frajer me gleda. Ma nek gleda...
Tako sam odradio još 3 serije zgibova, samo što sam šake držao kontra. Tako prsti gledaju prema meni i tu jako pomaže biceps, tako da sam uspio napraviti ukupno 12 komada. Fuck yeah!
Svakako moram poraditi na ovoj vježbi na način da ću češće posjećivati to igralište ili ću nabaviti spravu doma. Mislim da bi mogao i jedno i drugo.
Zgibovi su najbolja vježba za leđa. Znači nema bolje vježbe, naravno ako ih pravilno radimo. Vidio sam dosta ljudi da se tijekom izvođenja zgiba jako trza (prema gore), sa koljenima ili nekako sa cijelim tijelom. To nije pravilan zgib. Tijelo mora biti ukrućeno (kao kod onoga frajera iz priče). Dakako ako ne možemo raditi zgib da radimo na lat mašini. Pa moram reći da na lat mašini mogu podići poprilično veliku kilažu ali recimo ne mogu normalno odrađivati zgibove. Zgib je poseban/specifičan.
Najbolje je krenuti sa 10 serija! Naravno da serije ne mogu biti velike, s toga krenemo sa 1 max 2 zgiba u 10 serija. Dok ne osjetimo da možemo povećavati. Ali naravno da se to neće dogoditi odmah za 2 dana.
Probati ću raditi kombinaciju da nakon trčanja (ako ne budem preumoran) ili na slobodan dan ulovim cca 10min i odradim te vježbe snage. Kombinirati ću sa zgibom i sa stojem na rukama.
Raditi ću 10 serija sa 2 ponavljanja i zatim ću odraditi stoj na rukama. Stoj ću odraditi u 3 – 4 serije sa 20 -30 sec. Ovisno o tome kako ću se osjećati. Naravno da ovo sve još moram isprobati kako bi znao što i kako dalje.
Samo se nadam da kroz mjesec ili dva neću biti kao krava J
komentiraj (0) * ispiši * #
12
četvrtak
travanj
2012
Istra Brooks T(D)rek!!!
Istra evo već meni druga po redu. Svakako zanimljiva svojim pejzažom i gostoljubivošću.
Pa da vidimo kako je krenuo cijeli proces pred utrku.
Došao sam u stan di je moja draga složila već sve stvari koje će nam biti potrebne prije, za i poslije utrke. Fina tjestenina (ugljikohidrati), iso-sport, jogurti, čokolade... 
Čekamo da Vlaho dođe iz Kutine kako bi mogli svi zajedno krenuti prema Istri. Nakon što smo malo odmarali na krevetu, javio se Vlaho da je stigao. Ivana i ja uzimamo stvari i idemo ispred zgrade di nas čeka ostatak bande. Luka, Zrinka, Vlaho...Ivana i ja! Slažemo stvari. Naravno da je gepek prepun svega i svačega. Sjedamo u auto i idemo na autoput. Mislim da mi nikada neće biti jasno zašto Luka kad ide na autoput uvijek ide dužim putem...možda ga jednom pitam...a možda i ne. Samo neka on vozi!
Tako smo krenuli i što je najzanimljivije nismo se gasili sve do Buzeta. Non stop neka priča, neka događanja...atmosfera vrhunska.
Iako sam stalno vikao da sam napet (da sam morao prdnuti) ekipa je mislila da se samo zafrkavam!
Stižemo u Roč. Pitoreskno malo mjestašce koje obiluje sa prekrasnim kućicama i kućama. Jedna nam je svima ostala u sjećanju! Nalazimo smještaj i upoznajemo ljubaznu gazdaricu. Nismo imali nikakvih problema sa stanom osim što smo kasnije uvidjeli da nema wc papira!!! ALARM!!! ACHTNUNG!!! Pa čovječe ne može ne biti wc papira...pa to je nedopustivo.
Ali i to smo riješili kada smo išli na prijave. Dolazimo na prijave...prošlogodišnja ekipa u skoro istim položajima. Malo čekamo u redu ali isplatilo se. Moram odmah reći da Alen uvijek radi/naručuje najbolje majice za utrke. Nakon što smo se prijavili i ispozdravljali idemo do trgovine po tu i tamo još koju stvarčicu i idemo gledati karte, da vidimo kako i gdje ćemo sutra da idemo.
Karte, upute, penkala, laptop, arkod-preglednik....svi smo udubljeni kao da tražimo otok sa blagom!
Nakon polusatnog planiranja idemo na spavanje jer ipak se moramo malo ranije dići kako bi popili kavu i najeli se prije utrke.
Jutro!
Dolazimo na start i obavljamo zadnju provjeru opreme i kačimo sve po sebi.
Alen daje zadnje upute prije samoga starta, viče da se ne smije ići preko polja, jer ga je netko prijavio prošle godine i da će ga i ove prijaviti ako se ne budemo držali pravila. Nakon što je to rekao glasno vičem „ Svi preko polja!!!“ Naravno da me je odmah zamijetio i rekao; „vidio sam te“!!!
START!
Krenuli smo polako uz prvo brdo do staroga grada di se nalazi prvi perforator.
Nije ga bilo teško naći sa obzirom da je bilo 100 ljudi ispred nas. Samo da ne zaboravim napomenuti da kad smo išli prema starom gradu, Luka je išao u korak samnom, a ispred nas je bila „žena“ (barem mislim da je to bila žena), imala je neke sive tajice i vidjela joj se guzna crta....aaaa dlakava u p.m. ko majmun!!!
Pitam Luku jel ovo muško ili žensko?!? Kaže Luka „neam pojma“...hehehe
Tako kaskamo preko staroga grada na točku 1 i idemo preko groblja na točku 2, koja je ipak malo dalje od samoga groblja. Kako smo svi išli preko neke livade nastao je mali čep koji nas je u startu usporio.
Dobro nitko nije stradao...i šibamo dalje. Iako se većina odvojila mi smo pratili ušće rijeke i bio je to dobar odabir jer je taj dio bio puno bolji jer se nismo morali penjati na brdo. Dolazimo do stare kuće na kojoj se nalazi točka 2 i prolazim kroz neko trnje di sam si poderao uho tako da je krv curila ko da sam svinju priklo.
Točka 3 nam prolazi između dva sedla koja idu u samo brdo, relativno dobar uspon. Točka je bila tik uz cestu tako da je nije bilo problem naći. Jedan od najboljih dijelova utrke je uslijedio kada smo prošli niz prosjeku koja je začudio bila relativno očišćena i prohodna. Tamo smo se sjurili ko ludi...Ivana je bila prezadovoljna sa ovim pothvatom. Od predzadnje točke prema zadnjoj smo prolazili kroz neko šikarje kroz koje su prolazile samo divlje svinje. U jednom sam trenutku poludio, jer sam mislio da ćemo izgubiti hrpetinu vremena, što se na kraju pokazalo kao vrlo dobra opcija iako je postojala jedna bolja koju neću spominjati.
Iz šikare smo izašli na stazu i zaputili se prosjekom prema cilju. Tu sam se malo odvojio od Ivane i Luke jer sam htio istrčati zadnji km ili 2.
U cilj sam došao 30 sa vremenom od 03:43, Luka je došao 31 sa vremenom 03:46...a Ivana je došla 5!!!
Ili ti druga hrvatica na utrci. Što znači da je samo Bostjančićka ispred nje bila, što je jako pohvalno!
BRAVO Ivać
Dalje napadamo po planu i programu. Sljedeća je Rijeka 22.04.2012
To će biti trening polumaraton tjedan dana prije Paklenice 
Svaka čast organizatorima na Istra-Treku, Alen je opet napravio puni pogodak.
Sada odmor do sljedeće godine!!!
komentiraj (0) * ispiši * #
10
utorak
travanj
2012
"KAJ“
Kaj buš ti, bum i ja! Pivo KAJ!!!
Iako ova reklama nije plaćena i nema ama baš nikakve veze sa ovim tekstom, jednostavno sam je morao napisati jer nisam znao kako krenuti sa uvodom.
Pa budući da sam već krenuo sa uvodom, sada kreće radnja i rasplet radnje i naravno HEPIJ END!!!
Bilo jednom davno, davno prije 2 tjedna jedna mala utrka iza jednoga maloga brda zvano Sljeme!
Nekolicina trkača pripremala se za taj ludi trkači pothvat već mjesecima. Napokon spremni krenuli su svi prema kaptolu kako bi startali svoju tko zna koju utrku po redu.
Meni je ovo svakako bio prvi službeni polumaraton i moram odmah reći da sam na startu bio među najmlađima!
Sva ova starija ekipa je išla na maraton (42,125Km)!!! Svaka čast tim kvazi mladićima na ovoj utrci, jer nije bilo lako.
Sada je 09:45h ujutro lagano se rastrčavam oko crkve misleći samo o utrci i kako bi mogla proći. Nadam se najboljemu, a to je završiti. Razmišljam da idem ispod 2h. Malo prije početka jedan dečko me ispituje koliko brzo mislim trčati…. reko 04:50 – 04:40 Km/h, nisam niti slutio da će tako biti samo prvih par km. Janković pokušava dati zadnje upute prije starta i čekamo muriju da napravi malo reda na cesti kako bi mogli krenuti. Naravno da su naše policijske snage slabe u ovakvim slučajevima, i naravno da moram čekati do 10:06 (start je trebao biti u 10h), nakon čega Janković glasno viče START!!! Krenuo je stampedo…nas hrpetina (mislim da nas nije bilo više od 20-25).
Laktarimo se u startu za prvo mjesto, gdje kao Asanović dobivam dvoboj i hvatam se prvoga mjesta!!! Ali već se osjećam umoran!!! Prošlo je tek 3min utrke. Tempo 04:35 km/h, a noge teške. Biti će ovo zanimljiva borba. 2 dečka šibaju ispred mene i trče jako brzo, još 2 me stižu i drže moj tempo prvih 5km na ravnome, nakon što smo se počeli penjati od gračana prema sljemenu oni kao da su išli niz brdo a ne uz brdo. Osjećam da mi fali brdskih treninga jer tempo mi je prejak, usporavam na 05:20 – 05:30 km/h i idem! Hvatam zrak, dobro je smirio sam srce i samo da ne stanem. Nakon što smo prošli cca 7km prva voda je ispred nas i to točno kod tunela di nas čeka hrpetina trekkera koji navijaju i vrište… toliko sam skoncentriran na hvatanje vode da nisam niti skužio da trčim po ravnome…. koje olakšanje... penjanje zu male stepenice i dalje ne sljemensku cestu niz stepenice i naravno opet u brdo. Nisam nikada doživio sljemensku cestu kao takvu. Jebena je… samo sam si razmišljao nemoj stati, guraj dalje, nemoj stati, guraj dalje… tako je išlo. Iako sam se osječao kao magarac. Serpentina u lijevo, serpentina u desno i sve u brdo, stiže me jedan stari maratonac koji mi govori “super samo pomalo”! Malo me to ohrabruje nastavljam tempom i idem dalje. Čujem jedan auto koji prolazi pored mene i usporava… moj prijatelj Luka… pa ti si već tu?! Kaže on meni… hehe… daj vidiš da umirem... mislim da me je on tada prvi puta vidio da tako umirem.
Kada iza zavoja stoji vodaaaaa…. stajem i pijem naiskap jednu čašu, uzimam flašicu i jedem pola banane. To je bio pun pogodak. Malo mi se vratila energija budući da znam da je još trećina utrke ispred mene malo mi je lakše. Zalijevam se po glavi… dobro da me nije strefio hertz! Tek sam tada shvatio koliko sam vruć! I na treninzima sam se znao zalijevati po glavi, ali nisam nikada imao ovakvu reakciju. Sada već vidno svježiji napadam naprijed… vidim da sam sada već poprilično visoko na sljemenu i da ne može biti više toliko teško. Sve ono što mi se na početku činilo kao i nemoguće, već je bilo iza mene i idem dalje. Sada nema stajanja, sada mogu samo ići brže i jače.
Ali svejedno se ne odlučujem za to… idem dalje istim tempom, tako bi sada mogao još barem 10-ak km. Dolazim do Puntjarke i ispitujem jednoga čiću di je „CILJ“… kaže on meni još jedno 1,5km prema Hunjki… a sve nizbrdo!!! JUHU… gas!!! Samo sam opustio i ispružio svoje noge i za taj čas sam prestigao jednoga gospodina i gospođu i gas prema CILJUUU. Dolazak na cilj… 02:00:19 min.
19 sec previše od očekivanoga… ali nisam niti sanjao da je će biti toliko teško. Čak niti Jaska maraton nije bio toliko težak kao ovo Sljeme. Dobro, na Jaski nisam trčao cijelo vrijeme jer sam teren nije dozvoljavao da trčim. Ovo je ipak druga dimenzija. Sretan, umoran, napaljen sam bio kada sam shvatio da sam završio svoj prvi polumaraton. Sljedeće godine idem na maraton!
Idem dalje jer forma mi je dobra, a nije još kompletno tempirana. Biti će za Risnjak 09.06.2012.
Poanta moga trčanja.
Iako imam 90kg i pokušavam biti što brži, ja to uspijevam i sam sam sa svojim rekordom zadovoljan. Nastavljam dalje sa treninzima snage, izdržljivosti, sprinta i odmora kako bi što bolje završio ovu sezonu, a sezona je ove godine duga. 
komentiraj (0) * ispiši * #
