"KAJ“

Kaj buš ti, bum i ja! Pivo KAJ!!!
Iako ova reklama nije plaćena i nema ama baš nikakve veze sa ovim tekstom, jednostavno sam je morao napisati jer nisam znao kako krenuti sa uvodom.
Pa budući da sam već krenuo sa uvodom, sada kreće radnja i rasplet radnje i naravno HEPIJ END!!!

Bilo jednom davno, davno prije 2 tjedna jedna mala utrka iza jednoga maloga brda zvano Sljeme!
Nekolicina trkača pripremala se za taj ludi trkači pothvat već mjesecima. Napokon spremni krenuli su svi prema kaptolu kako bi startali svoju tko zna koju utrku po redu.

Meni je ovo svakako bio prvi službeni polumaraton i moram odmah reći da sam na startu bio među najmlađima!
Sva ova starija ekipa je išla na maraton (42,125Km)!!! Svaka čast tim kvazi mladićima na ovoj utrci, jer nije bilo lako.

Sada je 09:45h ujutro lagano se rastrčavam oko crkve misleći samo o utrci i kako bi mogla proći. Nadam se najboljemu, a to je završiti. Razmišljam da idem ispod 2h. Malo prije početka jedan dečko me ispituje koliko brzo mislim trčati…. reko 04:50 – 04:40 Km/h, nisam niti slutio da će tako biti samo prvih par km. Janković pokušava dati zadnje upute prije starta i čekamo muriju da napravi malo reda na cesti kako bi mogli krenuti. Naravno da su naše policijske snage slabe u ovakvim slučajevima, i naravno da moram čekati do 10:06 (start je trebao biti u 10h), nakon čega Janković glasno viče START!!! Krenuo je stampedo…nas hrpetina (mislim da nas nije bilo više od 20-25).
Laktarimo se u startu za prvo mjesto, gdje kao Asanović dobivam dvoboj i hvatam se prvoga mjesta!!! Ali već se osjećam umoran!!! Prošlo je tek 3min utrke. Tempo 04:35 km/h, a noge teške. Biti će ovo zanimljiva borba. 2 dečka šibaju ispred mene i trče jako brzo, još 2 me stižu i drže moj tempo prvih 5km na ravnome, nakon što smo se počeli penjati od gračana prema sljemenu oni kao da su išli niz brdo a ne uz brdo. Osjećam da mi fali brdskih treninga jer tempo mi je prejak, usporavam na 05:20 – 05:30 km/h i idem! Hvatam zrak, dobro je smirio sam srce i samo da ne stanem. Nakon što smo prošli cca 7km prva voda je ispred nas i to točno kod tunela di nas čeka hrpetina trekkera koji navijaju i vrište… toliko sam skoncentriran na hvatanje vode da nisam niti skužio da trčim po ravnome…. koje olakšanje... penjanje zu male stepenice i dalje ne sljemensku cestu niz stepenice i naravno opet u brdo. Nisam nikada doživio sljemensku cestu kao takvu. Jebena je… samo sam si razmišljao nemoj stati, guraj dalje, nemoj stati, guraj dalje… tako je išlo. Iako sam se osječao kao magarac. Serpentina u lijevo, serpentina u desno i sve u brdo, stiže me jedan stari maratonac koji mi govori “super samo pomalo”! Malo me to ohrabruje nastavljam tempom i idem dalje. Čujem jedan auto koji prolazi pored mene i usporava… moj prijatelj Luka… pa ti si već tu?! Kaže on meni… hehe… daj vidiš da umirem... mislim da me je on tada prvi puta vidio da tako umirem.
Kada iza zavoja stoji vodaaaaa…. stajem i pijem naiskap jednu čašu, uzimam flašicu i jedem pola banane. To je bio pun pogodak. Malo mi se vratila energija budući da znam da je još trećina utrke ispred mene malo mi je lakše. Zalijevam se po glavi… dobro da me nije strefio hertz! Tek sam tada shvatio koliko sam vruć! I na treninzima sam se znao zalijevati po glavi, ali nisam nikada imao ovakvu reakciju. Sada već vidno svježiji napadam naprijed… vidim da sam sada već poprilično visoko na sljemenu i da ne može biti više toliko teško. Sve ono što mi se na početku činilo kao i nemoguće, već je bilo iza mene i idem dalje. Sada nema stajanja, sada mogu samo ići brže i jače.
Ali svejedno se ne odlučujem za to… idem dalje istim tempom, tako bi sada mogao još barem 10-ak km. Dolazim do Puntjarke i ispitujem jednoga čiću di je „CILJ“… kaže on meni još jedno 1,5km prema Hunjki… a sve nizbrdo!!! JUHU… gas!!! Samo sam opustio i ispružio svoje noge i za taj čas sam prestigao jednoga gospodina i gospođu i gas prema CILJUUU. Dolazak na cilj… 02:00:19 min.
19 sec previše od očekivanoga… ali nisam niti sanjao da je će biti toliko teško. Čak niti Jaska maraton nije bio toliko težak kao ovo Sljeme. Dobro, na Jaski nisam trčao cijelo vrijeme jer sam teren nije dozvoljavao da trčim. Ovo je ipak druga dimenzija. Sretan, umoran, napaljen sam bio kada sam shvatio da sam završio svoj prvi polumaraton. Sljedeće godine idem na maraton!

Idem dalje jer forma mi je dobra, a nije još kompletno tempirana. Biti će za Risnjak 09.06.2012.
Poanta moga trčanja.
Iako imam 90kg i pokušavam biti što brži, ja to uspijevam i sam sam sa svojim rekordom zadovoljan. Nastavljam dalje sa treninzima snage, izdržljivosti, sprinta i odmora kako bi što bolje završio ovu sezonu, a sezona je ove godine duga.