Istra Brooks T(D)rek!!!

Istra evo već meni druga po redu. Svakako zanimljiva svojim pejzažom i gostoljubivošću.

Pa da vidimo kako je krenuo cijeli proces pred utrku.
Došao sam u stan di je moja draga složila već sve stvari koje će nam biti potrebne prije, za i poslije utrke. Fina tjestenina (ugljikohidrati), iso-sport, jogurti, čokolade...
Čekamo da Vlaho dođe iz Kutine kako bi mogli svi zajedno krenuti prema Istri. Nakon što smo malo odmarali na krevetu, javio se Vlaho da je stigao. Ivana i ja uzimamo stvari i idemo ispred zgrade di nas čeka ostatak bande. Luka, Zrinka, Vlaho...Ivana i ja! Slažemo stvari. Naravno da je gepek prepun svega i svačega. Sjedamo u auto i idemo na autoput. Mislim da mi nikada neće biti jasno zašto Luka kad ide na autoput uvijek ide dužim putem...možda ga jednom pitam...a možda i ne. Samo neka on vozi!
Tako smo krenuli i što je najzanimljivije nismo se gasili sve do Buzeta. Non stop neka priča, neka događanja...atmosfera vrhunska.
Iako sam stalno vikao da sam napet (da sam morao prdnuti) ekipa je mislila da se samo zafrkavam!

Stižemo u Roč. Pitoreskno malo mjestašce koje obiluje sa prekrasnim kućicama i kućama. Jedna nam je svima ostala u sjećanju! Nalazimo smještaj i upoznajemo ljubaznu gazdaricu. Nismo imali nikakvih problema sa stanom osim što smo kasnije uvidjeli da nema wc papira!!! ALARM!!! ACHTNUNG!!! Pa čovječe ne može ne biti wc papira...pa to je nedopustivo.
Ali i to smo riješili kada smo išli na prijave. Dolazimo na prijave...prošlogodišnja ekipa u skoro istim položajima. Malo čekamo u redu ali isplatilo se. Moram odmah reći da Alen uvijek radi/naručuje najbolje majice za utrke. Nakon što smo se prijavili i ispozdravljali idemo do trgovine po tu i tamo još koju stvarčicu i idemo gledati karte, da vidimo kako i gdje ćemo sutra da idemo.
Karte, upute, penkala, laptop, arkod-preglednik....svi smo udubljeni kao da tražimo otok sa blagom!
Nakon polusatnog planiranja idemo na spavanje jer ipak se moramo malo ranije dići kako bi popili kavu i najeli se prije utrke.

Jutro!
Dolazimo na start i obavljamo zadnju provjeru opreme i kačimo sve po sebi.
Alen daje zadnje upute prije samoga starta, viče da se ne smije ići preko polja, jer ga je netko prijavio prošle godine i da će ga i ove prijaviti ako se ne budemo držali pravila. Nakon što je to rekao glasno vičem „ Svi preko polja!!!“ Naravno da me je odmah zamijetio i rekao; „vidio sam te“!!!

START!
Krenuli smo polako uz prvo brdo do staroga grada di se nalazi prvi perforator.
Nije ga bilo teško naći sa obzirom da je bilo 100 ljudi ispred nas. Samo da ne zaboravim napomenuti da kad smo išli prema starom gradu, Luka je išao u korak samnom, a ispred nas je bila „žena“ (barem mislim da je to bila žena), imala je neke sive tajice i vidjela joj se guzna crta....aaaa dlakava u p.m. ko majmun!!!
Pitam Luku jel ovo muško ili žensko?!? Kaže Luka „neam pojma“...hehehe



Tako kaskamo preko staroga grada na točku 1 i idemo preko groblja na točku 2, koja je ipak malo dalje od samoga groblja. Kako smo svi išli preko neke livade nastao je mali čep koji nas je u startu usporio.
Dobro nitko nije stradao...i šibamo dalje. Iako se većina odvojila mi smo pratili ušće rijeke i bio je to dobar odabir jer je taj dio bio puno bolji jer se nismo morali penjati na brdo. Dolazimo do stare kuće na kojoj se nalazi točka 2 i prolazim kroz neko trnje di sam si poderao uho tako da je krv curila ko da sam svinju priklo.
Točka 3 nam prolazi između dva sedla koja idu u samo brdo, relativno dobar uspon. Točka je bila tik uz cestu tako da je nije bilo problem naći. Jedan od najboljih dijelova utrke je uslijedio kada smo prošli niz prosjeku koja je začudio bila relativno očišćena i prohodna. Tamo smo se sjurili ko ludi...Ivana je bila prezadovoljna sa ovim pothvatom. Od predzadnje točke prema zadnjoj smo prolazili kroz neko šikarje kroz koje su prolazile samo divlje svinje. U jednom sam trenutku poludio, jer sam mislio da ćemo izgubiti hrpetinu vremena, što se na kraju pokazalo kao vrlo dobra opcija iako je postojala jedna bolja koju neću spominjati.
Iz šikare smo izašli na stazu i zaputili se prosjekom prema cilju. Tu sam se malo odvojio od Ivane i Luke jer sam htio istrčati zadnji km ili 2.

U cilj sam došao 30 sa vremenom od 03:43, Luka je došao 31 sa vremenom 03:46...a Ivana je došla 5!!!
Ili ti druga hrvatica na utrci. Što znači da je samo Bostjančićka ispred nje bila, što je jako pohvalno!
BRAVO Ivać

Dalje napadamo po planu i programu. Sljedeća je Rijeka 22.04.2012
To će biti trening polumaraton tjedan dana prije Paklenice

Svaka čast organizatorima na Istra-Treku, Alen je opet napravio puni pogodak.
Sada odmor do sljedeće godine!!!