Marketing
Homo si teć ili kod kuće si već!?
„Rano jutro, pola šest svakog dana putuje, moja Milena“
Pa dobro nije bilo 05:30h već 04:40h kada sam ustao i lagano krenuo ispred robne kako bi se našao sa „Splitskim – Maratonjarama“ J
Nas preko nekoliko...Izvršni predsjednik svevišnjega kluba sa statusom u Splitu - Čox, dopredsjednik vozač tajni sponzor Tomo, stručnjak za breskve Marko, vegetarijanac Pez i moja malenkost Ed Nered!
Svi mi zajedno sjeli smo u auto i ne znam kako al svi smo sjedili do prozora. Pomalo uspavani krećemo prema autoputu s ciljem da završimo još jedan polumaraton.
Iako je ovo meni tek drugi, plan mi je bio da završim i da istrčim ispod 1:40h, a ako je moguće da idem barem 1:35h.
Naravno vrhunska zajebancija cijelim putem, a do RI smo došli u tren oka. Dovoljno rano da se prijavimo bez gužve koja je kasnije bila ogromna.
Maratonjare su takva ikona da ih svi prepoznaju!
Citiram jednoga starijega trkača: Bok dečki, ste došli!? Reko jesmo! Ček vi ste iz Splita!?
Ne iz Kutine.... :)
Ispijanje kave u poznatim Riječkim krčmama, dok Pez pjeva pjesmu;
Riječke, najbolje su čke čke
Vole svoje dečke i daj meni
P***, P*** čkeeeeeee
Nekoliko kenjanja u wc-u, a moram priznati da je to bio jedan od najprometnijih wc-a u to vrijeme!
Vidjevši da je dosta rano odlučili smo popiti još jednu kavu al na nekom drugom mjestu, tako smo otišli na terasu di nam je Izvršni predsjednik svevišnjega kluba sa statusom u Splitu – Čox demonstrirao stavljanje čipa na patiku!
Iako su neki od momaka mislili da se taj čip stavlja ispod jezika i da ga moraš tako nositi tijekom cijele trke ipak smo radije prihvatili prijedlog da se čip stavi na patiku! Zaključak je da se čip ne stavlja ispod jezika jer je padala kiša pa da baš nekoga ne pogodi grom...to bi bio problem.
No, krećemo prema autu jer imamo još samo pola sata do starta. Ipak se treba presvući i zagrijati.
I opet moram reći kako sam naletio na Šivaka. Moram priznati da tog čovjeka u zadnje vrijeme srećem skoro svaki drugi-treći dan. I ovaj puta nije trčao, već je vodio program na bini. Mislim sam ko pojava je smiješan, a kamoli još kada mu daš mikrofon u ruke...stend ap komedij lajv!
Dok smo se manekeni našminkali i obukli zajedno smo otpjevali jednu pjesmu Bosutskih bećara! Iz priloženoga vidite i Marka kako drži ruku dok kolo vodi!!!
Lagano zagrijavanje do Starta
START:
Nakon zadnja 3 sata smijeha kreče trka.
Grupno smo krenuli i od prve minute sam gledao na sat. Prestigli me skoro svi od nas 5 i mislim si kako su tako brzo krenuli?!? Gledam sat 04:24 min/Km! Nastavljam dalje sa sluškama u ušima. Mislim da je mjuza bila pun pogodak, jer inače trčim sa mjuzom i ona mi daje nekakav ritam.
Prvih 10km mi je prošlo relativno lako iako sam se iznenadio kako je teren bio brdovit/valovit. Najsporiji kilometar mi je bio 04:56min/km i to baš uz to prvo brodo koje mi je kasnije na spustu bilo i najbrže. Prvih 10 Km mi ispada 44:26 min/km što i nije moje najbolje vrijeme na 10 km.
Malo nakon okreta počinje padati kiša što mi je svakako pomoglo, jer kada se sjetim KAJ-a kada sam se zalio sa vodom na 12Km skoro me herz strefio. Uglavnom na okretu se ide u brdo i nije toliko niti jako brdo koliko je dugačko. Ali stišćem i prosjek mi je 04:20 min/km. Osjećam se odlično i napadam dalje, a onda u jednom trenutku skužim bijelu maramu na glavi. Nitko drugi nego Čimba. Mislim da je to bio negdje 15Km. Kao da mi je dalo snagu jer moram priznati da je malo dosadno ovako trčati polumaraton bez nekakvog cilja. Recimo ovi ludi mađari što su skinuli hrvatski rekord od 01:03h. Oni su imali cilj doći i biti najbolji, olimpijske igre, nagrade, sve moguće. Ja naravno ne mogu na to računati jer imam 40 kila više od svakog mađara koji je bio na utrci. Tako da ništa od toga. Ali trčim za svoj gušt, za onaj grah na kraju staze. I da odmah kažem da je to čisti promašaj organizatora što nije dao neko konkretno jelo nego bananu i naranču...ne želim sada biti nezahvalan, ali ljudi dajte malo razmislite. Pa ja volim jesti, a i vi sigurno! S toga razmislite sljedeće godine što ćete kuhati!
Da nastavim, zadnjih 5Km sam bio iza Čimbe jedno 100-200m ali sam skužio da ga svako malo prestižem. Mora da je umoran ili nešto...nastavljam dalje i tu radim svoj novi rekord na 5km 20:55 min. Čimba mora piti vode gdje staje i uzima čašu...to me je skroz začudilo! Mislim pada kiša ko luda, mokar sam cijeli od do i nema šanse da budem sada žedan. Uglavnom tu ga prestižem i potapšam po leđima. Skužio je tko sam i daje gas prestiže me i udaljava se na jedno 5m od mene. Mislim da je bio umoran jer svatko bi produžio samo dalje, a on se okreče i kaže ajde idemo. Pomalo ga stižem i dolazimo na korzo na kamene ploče koje su postavljene po gradu. Osjećam da bi mogao završiti na dupetu ako ubrzam...finalni sprint ili ne...samo što sam to pomislio Đuro Komljenović Čimbi viče „gas...trebaju nam bodovi...“ ma ni 5 ni 6 ja stišćem gas ostavljam Čimbu, prestižem još jednoga i jedan dečko je ispred mene al njega nisam prestigao, iskreno ne znam zašto?! Valjda zato što nisam jedan od mađara. I tako ulazim u cilj sa 01:31:59!!! Što je meni na samome početku bio svemir!!!
Zadovoljan sam i više nego što sam mislio da ću biti. Sve pripreme koje sam imao od sredine prvoga mjeseca do danas su se pokazale odličnima. Što znači da mogu bolje i da mogu još. Cilj mi je biti spreman kompletno 09.06.2012 na Risnjaku. Samo što je to trekking i nema veze sa planiranjem trčanja po kilometru ili prolazno vrijeme na 5 il 10Km. Ali će mi svakako dobro doći bolja pripremljenost.
Svima sve pohvale na istrčanom polumaratonu Rijeka, a već kad smo krenuli doma nije bilo samo HOMO SI TEĆ, nego je bilo Doma sam već!
Tomo odlično vozio...samo treba nam neko veće vozilo kada pada kiša da svi možemo stajati dok se presvlačimo.
Odlazak!
Post je objavljen 24.04.2012. u 13:35 sati.