|
Part I: Insomnia
Deep in the bosom of the gentle night
Is when I search for the light
Pick up my pen and start to write
I struggle, fight dark forces
In the clear moon light
Without fear... insomnia
Dani su potrošna roba. Čak i kada su podnošljivi, želim pobjeći od njih. Dalje od nepotrebnih informacija, dalje od svega što mi ne treba. No što kada ne možeš pobjeći, kada nemaš kamo? Mnogima nedostaje solucija. Zato je najbolje zaspati, zar ne? Neke stvari je ionako bolje prespavati.
Ali ja ne mogu spavati.
I can't get no sleep
Mijenjam krevet hladnim hodnikom. Bosim stopalima koračam po mrzlim pločicama.
Mijenjam meki jastuk mračnim stepeništem. Ostaje mi samo oprezan dodir i strepnja za svaki korak.
Mijenjam dan za noć. Sjedim u kuhinji, ugašeno je svjetlo. Gledam kroz prozor, ali ništa ne vidim. Ni traga mjesečini, samo slika šuma kiše kako odzvanja.
Kakvo je ovo ludilo? Zašto sam zarobljen u ovom naopakom svijetu?
Što može biti uzrok? Glad? Žeđ? Kako sam se doveo u ovo stanje naopake ravnoteže?
Zapravo, neke misli ne mogu izbiti iz glave. Poput kakve računice, pokušavam složiti neke stvari, naći veze. Teško je znati pravu istinu, jer ljudi šute. Možda ni ne znaju da ih netko sluša. Vjerojatno se boje da netko ne čuje njihove misli, jer tako je lijepo i ugodno kada sve držiš za sebe. Ima samo jedan problem. Kako možeš mirno spavati? Ja ne mogu.
I used to worry, thought I was goin' mad in a hurry
Gettin' stress, makin' excess mess in darkness
No electricity, something's all over me, greasy
Insomnia please release me
Vraćam se u krevet. Razmišljam kako mi je baka grijala mlijeko usred noći. Mlijeko i šećer, stari bakin recept, jednostavno mi se ne da probavati. Zabijam glavu u jastuk, toliko jako želim zaspati da jednostavno ne mogu. Pokušavam duboko disati, stavljam i vadim slušalice iz ušiju, okrećem jastuk...
Part II: White Noise
Televizor je ostao upaljen, prestalo je emitiranje programa. Bijeli šum je mrvio tišinu, ali nekako, napokon sam zaspao. Mirna noć definitivno nije termin kojim bih opisao ovu večer borbe na rubu. Snovi, tako nepoznat teren. Nepredviđene, bizarne i sulude situacije. Nikad nisam dva puta sanjao isti san. Samo je jedan lik isti kao i jučer? Kako je to moguće? Tko si ti da mi ulaziš u san? Što sam bliže to sam budniji...
One...take control of me?
You're messin' with the enemy
Said its 2..it's another trick
Messin with my mind, I wake up
...NE!
Part III: Awake
Budim se, razočaran. Bez odmora. Bez odgovora. Gledam na sat i doslovno ludim. Spoznaja da praktički i nisam spavao mi se čini tako nestvarno. Jutro se nikako ne približava. Odjednom, jedva čekam ono od čega bježim. Čekam novi dan. Stvarni svijet je tako hladan ...i smrdi.
Ne znam što da radim osim da ustanem i nastavim kao i do sada. Nastavim se pretvarati da ne znam kako stvari stoje s ove strane svijesti.
Soundtrack za ovaj post
|
