|
We do not see things as they are
We see them as we are
Oči su, kao što kaže jedna stara izreka, prozori u dušu. Vjerojatno su više prozori u dušu no što su prozori u svijet. Mi vidimo samo površinu, naša percepcija je tako plitka. Uopće ne znamo ništa o onome što nas okružuje. Postali smo bića koja se zadovoljavaju šturim objašnjenjima. Nismo svjesni našega potencijala, i ne samo to, već smo hrpa bezličnih pojedinaca koji prečesto viđaju stvari jednodimenzionalno. Što se skriva iza kulisa? Što čini naše snove?
Subota, poslije podne. Probudio sam se relativno rano, još djelomice mamuran od sinoćnjeg izlaska. Pospan sam i nekako bih najradije legao u krevet i spavao danima. Obožavam popodnevne spavance, obično legnem, pustim mjuzu i lagano utonem u san. Nisam niti slutio da će taj popodnevni odmor biti nešto različitiji. Spletom okolnosti, doživio sam lucidan san. San u snu, ostao sam bez daha.
Nightmare, got me running
„Buđenje“
Ustajem iz kreveta, vani je prilično maglovito, sivo i turobno. Čujem glazbu koja svira pokraj mene. Slušao sam album Electric Tears od Bucketheada. Pokraj kreveta mi se nalazila konzerva mačje hrane. Čudno, jer već mjesecima nemam mačku. Pogledao sam kroz prozor i u dvorištu vidim staklenik. Unutra je netko. Zatim se odjednom nalazim unutra, vidim mu lice i ponovno se „budim“.
It's a dream within a dream
lost and lonely
„Buđenje“, take two.
Ustajem iz kreveta, vani je sivi sumrak, shvaćam da sanjam. Izlazim iz sobe, trčim niz stepenice i dolazim u hodnik. Sjetim se kako sam čuo da u lucidnome snu imam apsolutnu kontrolu. Teoretičari kažu da u trenutku lucidnoga sna dobivaš odgovor na svako pitanje koje postaviš. Ne sjećam se više pitanja, ali znam kako se ispred mene pojavila ženska osoba u crvenoj majci, nije imala lice. Odlučim se probuditi, ulazim u kupaonicu. Kroz prozor vidim sunce, ugušeno crnim oblacima. Glazba još uvijek svira. Ne mogu se nikako probuditi. Pokušavam se umiti ali svaki puta kada voda iz pipe dotakne moje ruke hvataju me grčevi. Vičem, ali ne čujem svoj glas. Baš kao u vakuumu. Odjednom ulazi neka osoba u kupaonicu, hvata me za ramena i budi me.
Napokon pravo buđenje, shvaćam da Buckethead još uvijek svira. Gledam kroz prozor, vani je sunčano.
Što je pravo značenje ovoga sna? Svjestan sam da sam dobio više pitanja no odgovora. No unatoč svemu, ovo iskustvo ima neki spiritualan predznak. Upravo ono što duša u čovjeku predstavlja se reflektira kroz snove. U njima nema laži i pretvaranja. Svijet snova ne tolerira površnost već upravo ukazuje ne slojevitost ljudskoga karaktera. Duša, nikad istražen teritorij, žar u snježnoj oluji materijalnoga svijeta.
Ovo je 254. post, napisan je točno 3 godine nakon što je napisan prvi na ovome blogu. Hvala vam svima na čitanju.
|
