Mind mapping

Jutra, rađanja novoga dana. Koliko sam puta teturao kući u zoru. U takvom trenutku mnogo toga prolazi mislima. Jednog sada već gotovo zaboravljenoga jutra, teško probuđen od strane svih iritatora spavanja, odlučio sam. Htio sam ostaviti neke stvari iza mene. Prva mjera djelovanja je bio fokus na moj headspace. Na mp3-u sam napravio folder jednostavno nazvan New Start. Svakodnevno sam na njega dodavao nove pjesme. Sada, već više od godinu dana kasnije, New Start je još uvijek ondje, pjesme su dolazile i odlazile. Trenutno ih je 92. Mislim da je to najbolji playlist koji sam složio u životu. Ipak, mislim da se previše promjena u međuvremenu dogodilo, unatoč nekim konstantama. Što reći? New Start je sasvim upalio, svaka pjesma je u podsvijesti zabilježena te asocira na određeni period, događaj i osobu. Nikada nije lako zaboraviti neke stvari, neke od njih nikada ni neće biti zaboravljene. No što kada stvarima prođe rok trajanja? Zar moramo zaboravljati dobre pjesme. Moram li uvijek raditi neki novi New Start?

'Cause I...
I don't wanna say it
I don't wanna find another way
Make it trough the day without you
I...
I, I can't resist
Tryna find exactly what I missed
It's just another day without you

Mi smo samo djeca ovoga grada, naših ulica i rijeka. Šteta što oronule fasade sivih ulica ne mogu pričati, šteta što će sve ovo biti zaboravljeno. Ali ne, mi smo egoisti, samodopadni, arogantni, letargični i ne toliko prijateljski koliko bi trebali biti. Sutra će to biti sjećanje, no danas još uvijek traje, ne valja se zavaravati. Mlada osoba uvijek misli kako ništa nije važno, i onda se nađeš u autobusu za drugi grad kako premotavaš jednu te istu pjesmu opet i iznova.

Why can't you stay forever, ooh?
Just give me a reason
Give me a reason

Nedavno sam sjeo u auto, krenuo sam upaliti i pogledam na trenutak lijevo. Samo na sekundu, trajalo je kraće od izdaha. Staro drvo je cvijetalo, vjetar je puhao i manipulirao laticama kao što dirigent spretno upravlja orkestrom. Stvarno jedinstvena scena. Ali isto tako je pokazala paradoks života. Predivne latice lete uokolo, a stara, trošna kanta za smeće stoji pokraj drveta. Koja prokleta koegzistencija, pomislim.

Got your cigarettes burning your fingers
Waking you from your sleep

Sjedio sam u separeu, kava sa šlagom se polako hladila. Kiša se naglo spustila, bio sam posve mokar, svi su žurili pod krov, a ja sam samo polako hodao, pokušavajući uhvatiti neki afro ritam koji mi je dopirao iz slušalica. Nastojao sam to izbiti iz glave, ali ne možeš izbiti karakter iz glave, ako i možeš, to bi trebao biti jedan opak udarac.

Shine on me now
I can see an angel who lost her place
Won't you shine on me now
Another fallen angel
Lord help me now 'cause I need the strength
I could use a helping hand
Won't you shine on me?

Razilazak, ali ne razilazak jednog prosječnog petka. Ne, bilo je natprosječno. Okupili smo se u spomen na naša sjećanja, u spomen na ono neprocjenjivo. Odali smo počast prijateljstvu. Kroz glavu mi se motala ona legendarna od Pink Floyda:
„Together we stand, divided we fall!“

Hodao sam kući, nisam znao koliko je sati. Istovremeno je bilo hladno i vruće. Još jedna zora, još jedna uspomena. Sjećanje na ljude koje nikad više neću vidjeti, sjećanje na oči koje nikad nisam imao dovoljno hrabrosti pogledati.

Wanna hold on to never
I'm not that strong
I'm not that strong

Ne znam što ću, iskreno. Bez nekih stvari ću teško dalje, neke stvari još nisam spreman ostaviti. Ne znam hoću li ikada i biti?